I tako, konačno nam stiže i Božić - nekima nakon ogromne strke, frke i panike, a nekima mirno i spokojno. Mogu reći da mi, zapravo kao i obično, nismo imali preveliku gužvu, jer se rijetko kad ponesemo masovnim panično-kaotičnim ponašanjem, poklone smo kupovali malo pomalo, a bakanalije ne pripremamo, pa je sve bilo relativno uobičajeno. Jedino što je predbožićno vrijeme razlikovalo od ostatka godine bio je prekrasno uređen grad u kojem smo maksimalno uživali, adventski sajmovi koje smo posjećivali te brojni događaji, okupljanja i tulumi kojima smo se rado odazvali.
Danas sam, dok je mužić zabavljao mlađu nasljedicu, sa starijom pekla najprije muffine, a zatim i tortu. Budući da ona torte veže prvensteveno uz rođendane, zbunjeno je zbrajala i oduzimala: Ja nemam rođendan. Beba nema rođendan. Tata nema rođendan, a ni ti nemaš rođendan. I tako sam joj, dok smo miješale sve moguće sastojke, ispričala sažetu i za njezinu dob prikladnu priču o Božiću. Kad je idući put mužić navratio u kuhinju, nasljednica ga je pitala: Tata, znaš tko sutra ima rođendan? Mali Isusek.
Prekrasno moje djetešce.
Svima od srca želim sretan Božić te mirne i čarobne blagdane. Uživajte u društvu svojih najmilijih, pazite se i mazite, ljubite i volite!
Na slici je Karlskirche, crkva u središtu Beča pred kojom je jedan od najljepših adventskih sajmova u gradu.
Post je objavljen 24.12.2006. u 22:41 sati.