Marketing
Studentarija slavi Božić
Jedan od sajmova na koje vjerojatno nećete naletjeti dođete li kao turist, pogotovo na jednodnevni izlet, jest onaj u sveučilišnom Kampusu, poznatijem pod nazivom Altes AKH, odnosno Stara Opća bolnica. U bivšem su se kompleksu Opće bolnice, naime, tijekom vremena izredale javne institucije ove ili one prirode, da bi se posljednjih par godina u njemu udobno smjestio divno uređen Kampus Sveučilišta u Beču, jednog od brojnih bečkih sveučilišta koje se ovdje radi lakšeg raspoznavanja još naziva i Hauptuni. Naravno, ako ne ulijećete u cijelu priču kao naivni turist, nego čitate moje tekstove znat ćete di je tulum te ćete upućeno i sigurnim korakom zakoračiti prema Devetom Bezirku, odlično se provesti, a možda i mene počastiti kuhanim vinom ili punčem. :-)))
Studentarija k'o studentarija, važno je da se dobro jede i pije te da spomenute aktivnosti ne koštaju previše nofčeka. Na žalost, ovaj se sajam ne razlikuje od ostalih po ne znam kako niskim cijenama, kao što bi se na prvi pogled možda moglo pretpostaviti, no razlikuje se opuštenom atmosferom, glasnim jazzom u izvedbi uživo, brojnim mladim ljudima i nikad prestajućim žamorom.
U Kampusu se, uz brojne sveučilišne institute i razne studentske organizacije, nalaze i uredi nekolicine tvrtki, nekoliko pivnica i restorana, turistička agencija, poslovnica banke, samoposluživanje, park uređen za bebe i djecu svih dobi, te štošta drugo što ovaj kompleks čini zanimljivim i privlačnim ne samo studentima i njihovim profesorima. Zanimljivo je da Bečani, suprotno općem mišljenju, ne hodaju svijetom sputani uštogljenim odijelima s kravatama ili sivo-tamnoplavo-bezličnim kostimićima kakve vani obično nose nevažne činovnice, a kod nas žene koje se žele predstaviti kao uspješne i poslovne, nego se trude živjeti, izgledati i odijevati opušteno i udobno. To, naravno, ne znači da će u kazalište doći u trapericama, jerbo se do bontona i te kako drži, no u svakodnevnom će životu odabrati ugodnu odjeću, a za provođenje slobodnog vremena s prijateljima radije će izabrati sveučilišnu pivnicu s drvenim klupama nego ušminkanu kavanu s velebnim lusterima. Stoga u ovom opuštenom prostoru nije teško naići na poznate sveučilišne profesore, znanstvenike, umjetnike, političare, kulturnjake i druge koji, kako se to običava reći, tvore društveni ili javni život.
A sajam k'o sajam - ima svega. Od nostalgičnih vrtuljaka do kobasa sušenih na svježem alpskom zraku, s naglaskom na tričarije vrlo slične onima koji se nude na Spittelbergu.
I dok mi na asfaltu pod prozorom nastaje užasna mješavina otopljenog snijega i prastarog prljavog leda, a sve zbog jednako užasne mješavine kiše i snijega koja nas cijeli dan časti svojim padanjem, s nostalgijom se sjećam prefine vruće čokolade sa šlagom popijene u mojoj omiljenoj Sveučilišnoj pivnici u kojoj se, između ostalih, nude vrste piva iz vlastite proizvodnje pod maštovitim nazivima docent ili profesor. I zapravo me ništa ne sprečava da se ovih dana ponovno prošetam do Kampusa i popijem vruću čoksu, zar ne?
Post je objavljen 13.01.2006. u 23:40 sati.