Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kulerica

Marketing

Brzinski ručak - quiche lorraine

Dobila sam dosta vaših mailova u kojima me pitate kad ću ponovno objaviti neki recept (skužili su ljudi da ne objavljujem komplicirane recepte za jela nad kojima treba stajati satima, pa se s pravom nadaju da ću se i dalje držati brzog i jednostavnog), pa evo. Ako još niste odlučili što ćete jesti za vikend, preporučila bih vam ovo jelo, jer mu je priprema brza i jednostavna, a fino je i po mom mišljenju baš paše u hladne zimske dane.

Riječ je o jelu koje se zove quiche i, ako je vjerovati Wikipediji, izvorno potječe iz Njemačke, a ne iz Francuske, kao što se danas obično vjeruje. Čak je i riječ quiche zapravo iskvareni oblik njemačke riječi Kuchen, koja znači kolač. A riječ je o jelu koje na kolač podsjeća samo izgledom.


Quiche lorraine vjerojatno je najpopularnija varijanta ovog jela, pa ću vam napisati i pokazati kako se radi.


Potrebno vam je:

ZA TIJESTO:
200 g brašna
jaje
malo soli
5 velikih žlica mlijeka
80 g hladnog maslaca

ZA NADJEV:
150 g dimljene slanine (špeka, pancete)
2 žlice maslaca
150 g kuhane šunke (može i prešane)
150 g sira gruyere (stavite li gaudu ili ementaler nećete mnogo pogriješiti)
200 g kiselog vrhnja
4 jaja
muškatni oraščić
papar
vlasac


Priprema:

TIJESTO:

Od navedenih sastojaka izmijesite glatko tijesto, zatim ga razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi. Pomoću kalupa za pečenje (promjera 26-28 cm) izmjerite veličinu; tijesto bi trebalo biti otprilike tri centimetra šire od površine kalupa. Kad ga razvaljate na željenu veličinu, pažljivo ga prebacite u kalup, dobro utisnite rubove te izbodite viljuškom. Tijesto stavite u hladnjak na 45 minuta.

Ne brinite ako vam se tijesto raspadne ili vam ispadne neuredno, u svakom će slučaju biti fino. Da ne mislite da je kod mene sve savršeno...




NADJEV:

Slaninu narežite na sitne kockice i prepecite na dvije žlice ugrijanog maslaca.



Nakon što slanina postane hrskava, izvadite je iz tave, pazeći da što bolje ocijedite maslac. (Inače, preostali maslac možete kasnije upotrijebiti za pripremu kajgane ili pohanog kruha.)

Ispečenu slaninu stavite na tanjur da čeka svoj svijetli trenutak te šunku narežite na uske prugice, a sir na što manje kockice ili ga jednostavno naribajte. Stavite pećnicu da se grije na 200°C.

U većoj posudi dobro promiješajte kiselo vrhnje s jajima te im dodajte muškatni oraščić i papar (u većini recepata stoji i sol, međutim, slanina i šunka toliko su slane da zaista nije potrebno stavljati dodatnu sol, jednostavno bude preslano). Šunku, slaninu i sir dodajte mješavini jaja i vrhnja. Izvadite iz hladnjaka tijesto i ravnomjerno po njemu rasporedite nadjev. Vlasac narežite na sitne kolutiće i njima posipajte nadjev (možete ga staviti i u samu smjesu, kako vam je draže).



Temperaturu u pećnici smanjite na 180°C te na srednjoj rešetki pecite nekih 40 minuta, dok tijesto ne dobije lijepu zlatnosmeđu boju. Nakon što quiche izvadite iz pećnice, ostavite ga da se desetak minuta hladi na rešetki i tek ga zatim režite.

Poslužite sa zelenom salatom i bijelim vinom. Dobar tek!






To je to - jednostavno, zar ne? Ljepota quichea jest u tome što u nadjev možete staviti gotovo sve što imate kod kuće, od šunke i sira do najrazličitijeg povrća. Na netu ćete pronaći brojne recepte, a možete i sami eksperimentirati. Ako isprobate ovaj recept, svakako mi javite kako vam je uspjelo.


I mali dodatak za kraj... Prije dosta godina stavila sam na blog brojač posjeta, no prije dvije i pol godine doživio je havariju, pa sam stavila novi i krenula ispočetka. Iako nemam običaj održavanja raznih virtualnih proslava i svečanosti, moram priznati da mi je bilo jako drago kad sam ovih dana vidjela da se okrenula brojka od 200 000 posjeta. Znam da mnogi blogovi imaju i više od toga, ali ovih 200 000 u posljednje dvije i pol godine meni je jako dragocjeno (tj. vi ste mi jako dragocjeni sretan ) jer nije riječ o ljudima koji su na blog došli nakon što su na drugim stranicama bili zatrpani reklamama za blog ili dovabljeni raznim nagradnim igrama.

Jako me veseli što mi ostavljate komentare (na ovom blogu postoji i opcija anonimnog komentiranja, dakle, želite li nešto napisati, ne morate imati blog ili se ulogirati svojim FB profilom), javljate mi se mailom, a zadnjih mjeseci čujemo se i preko FB-a. Moram priznati da sam prema toj društvenoj mreži godinama bila izuzetno sumnjičava i tek sam nedavno (nakon dugog, upornog i odlučnog nagovaranja) otvorila svoj privatni profil, a nakon što sam shvatila da je FB mnogo manje zlo od onog čega sam se bojala, a puno ugodnije, zabavnije i ležernije mjesto od onog što sam očekivala, otvorila sam i stranicu za blog.

Stoga, sviđa li vam se ovaj blog, podržite ga i lajkom na stranici (kliknite ovdje), a sadržaje koji vam se sviđaju lajkajte ili podijelite sa svojim prijateljima. A ja vam obećavam da vaš newsfeed neću zatrpavati vječnim spamovima, lančanim porukama ili slikama koje u tri dana vidite nekoliko desetaka puta; dapače, stavljam uglavnom svoje vlastite fotke ili linkove na teme za koje se nadam da bi vam mogle biti zanimljive. Stoga... Pridružite mi se!

Post je objavljen 15.02.2013. u 21:33 sati.