Marketing
Francuska slastica uz prijepodnevnu kavu
Dragi moji, već neko vrijeme želim ispeći fine francuske keksiće madeleines (one koje je proslavio Proust), ali nikako da nađem prikladni kalup. Naravno, net ih je prepun, ali ja volim imati u ruci ono što kupujem, tako da sam najprije iscrpila bečke trgovine i pritom izludila prodavačice koje, čak ni u najskupljima i najšminkerskijima, nisu imale pojma o čemu je riječ, pa su mi nudile sve i svašta, od kalupa za muffine do kalupa za pomodne cake popse. Konačno sam ih na netu našla za relativno sitnu lovu, odnosno, na rasprodaji, pa sam odustala od kupovine uživo. To je bio kompromis broj jedan. Kompromis broj dva bio je izbor materijala; naime, uvijek koristim metalne kalupe, a ovaj put sam napravila eksperiment i kupila silikonske. Pa, da vidimo kako je to sve ispalo.
Za nježne madeleine keksiće koji se tope u ustima potrebno vam je sljedeće:
125 g glatkog brašna
125 g maslaca
150 g šećera u prahu
žličica praška za pecivo
4 jaja
A ovo je postupak:
1. Odvojite bjelanjke od žutanjaka te od bjelanjaka napravite čvrsti snijeg, u koji ćete dodati šećer u prahu.
2. Žutanjke miješajte mikserom dok ne postanu pjenasti. Zatim im dodajte maslac, prašak za pecivo, brašno i naposljetku snijeg od bjelanjaka.
3. U uputama koje sam dobila uz silikonske kalupe pisalo je da ih potrebno namastiti samo prije prve upotrebe. Stoga sam otopila malo maslaca i premazala ih. Kao što vidite, kupila sam kalup za mini madeleines. Ovaj recept dovoljan je za 90 keksića, odnosno točno tri runde s dva kalupa.
4. Pecite desetak minuta u pećnici zagrijanoj na 160°C.
Ovo je osnovni recept; madeleine keksi rade se i s okusom naranče ili limuna (naribajte koricu, ali samo ako ste sigurni da naranče i limuni nisu tretirani pesticidima), s dodatkom mljevenih badema ili lješnjaka, ružine vodice i sl. Prve dvije runde ispekla sam upotrebljavajući sastojke iz recepta i ispali su vrlo lagani i pjenasti, no za moj ukus malo preobični. Stoga sam u treću rundu ubacila mrvicu soli, pola velike žlice mljevenih lješnjaka i veliku, vrhom punu žlicu mljevenih badema i meni je ta runda osjetno bolja od prve dvije. Mužić i mlađa nasljednica kažu da su im obje varijante jednako dobre, a starijoj nasljednici više se sviđa osnovni recept. Varijanta za lijenčine je da ne odvajate bjelanjke od žutanjaka, nego odjednom umiješate cijelo jaje. Okus se neće promijeniti, ali keksi neće biti onako pjenasti kao ako pratite recept.
A što se tiče silikona, nisam baš presretna. Prva runda se teško odvajala, druga nešto lakše, a treća, koju sam ostavila da se u potpunosti ohladi u kalupu, je ispala najljepše - prekrasnog oblika i lijepe, sjajne korice. Hoću li silikonske kalupe baciti? Sigurno ne. Bih li, nakon ovog iskustva, za neke druge kolače kupila silikonski kalup? Isto tako, sigurno ne.
No, da ne duljim, evo i finalnog proizvoda.
U slast!
A sad svi na Fejs, komentirati i podijeliti s prijateljima! Klik... Lajk!
Post je objavljen 25.03.2014. u 13:30 sati.