utorak, 21.10.2014.

Kako sam nestala, kako sam se vratila i kako je u našu obitelj ušla vreća krumpira

Kao što vidite, vraćam se nakon vjerojatno najduže pauze otkad je ovog bloga. On je u međuvremenu, tiho i diskretno, samo kratkom objavom na fejsu obilježio svoj okrugli deseti rođendan. Što se u međuvremenu događalo od mene? Brojna putovanja, obaveze, novi planovi, novi projekti, nove životne okolnosti, a pomalo i zamor materijala. Deset godina nije malo, znate vi to? (Ja sam, s druge strane, naravno cvjetić. )

Uglavnom, sad sam ovdje, u glavi je dosta priča, putopisa, dogodovština i recepata koje želim podijeliti s vama, pa bear with me, please.

A krumpiri? Što je s njima?

Svatko tko ima djecu ili se sjeća vlastitog djetinjstva zna da djeca povremeno uspiju izvaliti nešto što u njihovih roditelja izaziva reakcije od okretanja očima preko užasnute potrage za najbližim zaklonom do facepalma veličine nebodera.

Tako je starija nasljednica jednog dana oduševljeno došla iz vrtića s informacijom da je probala nešto pre-fi-no i da to odsad želi jesti i doma! A to pre-fi-no se zove, pazite sad, kivi. Činjenica da je kod kuće redovito nutkamo kivijem - kojeg je i tada bilo u zdjeli s voćem - nije ni najmanje omela njezin entuzijazam novootkrivenom voćnom divotom. Odmah sam joj donijela dva oguljena, na kriške narezana kivija, koja je poslušno pojela, idućeg dana s nešto manje oduševljenja, prekidućeg s još manje, da bi ih na kraju posve odbila jesti.

Mlađa nasljednica odgovorna je za sličnu zgodu u čijoj je glavnoj ulozi bio ananas. U vrtiću savršen, kod kuće užasan. A glavna poanta obje priče je što su djeca u vrtiću odlučno rekla da to još nikad nigdje nisu ni vidjela, a još manje probala, što je rezultiralo sažalnim kimanjem glave njihovih odgojiteljica u mom smjeru tijekom idućih nekoliko susreta, a i ponekim govorkanjem ispod glasa.

A sad krumpiri. Mlađa nasljednica iz predmeta koji je ovdašnji pandan prirodi i društvu ima različite projekte - od uzgoja leptira u razredu do sadnje vlastitog razrednog vrta s graškom i mrkvicama. Posljednji projekt zvao se, jednostavno i nedvosmisleno, krumpir, a završetak projekta bio je svečano obilježen cjelodnevnim odlaskom na obližnju farmu krumpira, gdje su dječica marljivo i s puno žara brala a što drugo nego krumpire.

I tako, dođem ja toga dana u školu po dijete, a ono mi presretnog izraza lica pruža ooooogromnu vreću krumpira (zaista ne znam kako ju je uspjela dovući s farme u autobus i iz autobusa u školu) i uzbuđeno kaže: "Mama!!! Krumpiri!!! Hrana!!! Besplatna hrana! Uzela sam nam krumpire za doma! Besplatne! Hranu!!!" I evo opet zemljo-otvori-se trenutka za yours truly.

Na sreću, ispostavilo se da su sva djeca dobila vreće jednake veličine i dozvolu da ih napune do vrha, a plijen ponesu kući. Prema riječima mlađe nasljednice, neka su djeca najprije napunila svoje vreće, a zatim trpala krumpire po džepovima jakni, hlača, pa čak i u hlače. Ergo, ipak nisam vlasnica najvećeg facepalma u razredu. Ovaj put.

I tak. Sad jedemo krumpire češće nego inače, jer nije da ih nemamo dovoljno, na opće oduševljenje mlađe nasljednice, koja je jako ponosna svaki put kad ih pripremim.

Budući da ne volim hranu prženu u dubokom ulju, pokazat ću vam kako da ispečete nešto zdraviju varijantu čipsa: krumpir ogulite, operite i narežite na što tanje ploškice (ja sam rezala rezalicom za šunku i sir). Protvanj premažite maslinovim uljem, ploškice krumpira poslažite po ulju tako da se što manje dodiruju te ih s gornje strane još malo pošpricajte maslinovim uljem i pecite u pećnici zagrijanoj na 220°C dok ne dobiju lijepu zlatnu boju. Kad ga izvadite, možete ga posoliti.

I to je to! Čips je gotov!

Eh, da. Ako ploške krumpira poslažete tako da se preklapaju, one će se tijekom pečenja zalijepiti jedna za drugu. Nije strašno; okus je i dalje odličan, samo je vizualni dojam nešto lošiji. Isprobano na prvoj turi. Kasnije smo bili pametniji. Očekujte još recepata. S krumpirom se daju napraviti stvarno super jela.


I za kraj - klik... Lajk!

Oznake: blog, krumpiri, recept, čips, maslinovo ulje, djeca, zgode, hrana, pria

petak, 12.07.2013.

Devet godina na blogu i slavljenička torta!

Dragi moji, danas je devet godina od prvog posta napisanog na mom blogu! (I ne, još uvijek nemam novi komp s kojim bih vam se mogla javiti kao čovjek, ali nadam se da će uskoro i to.)

I sad, budući da vas ne mogu počastiti pravom tortom, ponudit ću vam barem virtualnu. Riječ je o predivnoj slastici imenom pavlova, za čije se porijeklo tuku Australija i Novi Zeland. Naime, nekoć popularna balerina Ana Pavlova dvadesetih je godina prošlog stoljeća posjetila obje zemlje i u jednoj od njih (službeni podaci ipak daju prednost Novom Zelandu) smislili su, njoj u čast, upravo ovaj desert, nazvavši ga njezinim prezimenom.

Hm, da. Tortica je jako slatka, tako da nije namijenjena onima koji paze na liniju, ali sadrži i puno prefinog sezonskog voća, pa je upravo sad vrijeme da uživate u njoj (iako sam na netu čitala da su je radili i s drugim vrstama voća, pa čak i sa zaleđenim).


Za šest velikih ili osam manjih porcija potrebno vam je:
4 bjelanjka
280 g šećera
paketić vanilin šećera
žličica octa
žličica gustina
cca 300 g slatkog vrhnja
voće po izboru (po mogućnosti jagode, maline, ribizle, kupine, šipak...), očišćeno, narezano i pomiješano (ja sam koristila oko 100 g malina i 150 g jagoda)

Priprema:

Stavite pećnicu da se grije na 180°C. Na pleh za pečenje stavite masni papir na kojem ćete običnom olovkom iscrtati krug (ja sam radila u veličini naopako okrenutog tanjura za juhu).

Bjelanjke umutite kao kad radite snijeg, polako im dodajte šećer i vanilin šećer, a kad smjesa postane čvrsta polako u nju umiješajte žličicu octa i gustin.




Smjesu ravnomjerno premažite unutar kruga koji ste iscrtali na papiru za pečenje te žlicom oblikujte rubove visoke otprilike tri centimetra, tako da cijela stvar podsjeća na zdjelicu.




Zatim temperaturu u pećnici spustite na 100°C i pecite otprilike sat vremena. Nakon što je "zdjelica" gotova (izvana mora biti hrskava, iznutra mekana), isključite pećnicu, otvorite vrata i ostavite "zdjelicu" da se još pola sata hladi u pećnici.

Za to vrijeme očistite, osušite i narežite voće te od slatkog vrhnja napravite šlag (nemojte mu dodavati šećer!) i njime napunite sredinu "zdjelice".




Na kraju na šlag stavite voće i uživajte!

Tortica je stvarno prefina, a osim što je fina, odlično izgleda... Evo je iz ptičje perspektive,




a evo i presjeka:




Ovime ujedno proglašavam i početak ljetne pauze, pa vam svima šaljem veliku pusu i puno pozdrava te vam želim što bolji ljetni provod, temeljiti odmor, zanimljiva putovanja... Sve što si sami želite!


I da... Nemojte da netko zaboravi! Klik... Lajk!

Oznake: blog, internet, obljetnica, torta, Pavlova, recept

ponedjeljak, 12.07.2010.

Sretan ti rođendan, o blože!

Dakle, već punih šest godina (aha, bila sam među prvim blogerima, od kojih mnogi na žalost više ne pišu, a istinski sam ih voljela čitati) više ili manje redovno javljam se na ovom blogu, a vi me, više ili manje strpljivo, čitate.

Pa, hvala vam svima na pažnji, vremenu i strpljenju i u to ime ponudite se čokoladom!

Oznake: blog

utorak, 16.11.2004.

Detektivska prica ili - kako ste vi nasli mene, tako sam i ja nasla vas

Prema najnovijim brojkama s naslovnice blog.hr-a, blogera vec ima oko jedanaest tisuca. Hej, pa to je prilican broj skribomana koji koliko-toliko redovno stavljaju na net svoje tekstove, stihove ili fotke. Naravno, kao i vecina smrtnika, i ja sam znatizeljna i volim znati tko mi je bio na blogu i stoga sam, kao i svaki posteni bloger, ugradila Statcounter, koji mi pouzdano i precizno ispise tko je sve posjetio moj blog, koliko se zadrzao, kaj je sve citao (ili pisao - sto je posebno zanimljivo kad dobijem zlocesti, a nepotpisani komentar) i jos puno drugih sitnica. I uvijek se pitam kak me, medju jedanaest somova blogera netko uopce uspije naci. Ok, kuzim da postoje blogeri koji su mi dragi i zanimljivi i koje citam kad god nadjem vremena, pa pretpostavljam da i oni citaju mene. Isto tako, neki dodju preko moje osobne stranice, na kojoj se nalazi direktan link. Neki me znaju uzivo, pa vole procitat kaj ima novog. No, kako u tom moru blogova k meni dodje netko novi totalna mi je misterija. I stoga se okrecem Statcounteru, koji mi vjerno pomaze odgovoriti na taj tip pitanja.

I kaj sam skuzila? Da je velik broj ljudi k meni dosao trazeci nesto na Google-u i da se, vjerojatno, prilicno razocarao kad nije nasao ono sto je trazio. Da bi stvar bila ljepsa, mnogi od takvih zalutalih posjetitelja na blogu su se zadrzali par sati, a cesto se i vracali za koji dan, da ne velim da postoji sasvim realna mogucnost da su i sami postali blogeri, a buduci da sam iskreno dobra dusa, osjecam griznju savjesti sto je netko nista ne sluteci, nevino i naivno sjeo za komp, poceo pretrazivati temu koja ga je zanimala, a zavrsio kao potencijalni ovisnik o bloganju ili barem - da bas previse ne dramatiziram - izgubio par sati svog dragocjenog vremena ovdje. I nemojte me krivo shvatiti, izuzetno mi je drago vidjeti nova lica na svom blogu i jako se veselim svakom od njih, a ovaj post shvatite kao mali poklon svima koji su ikad ovdje zalutali i odlucili se jos koji put vratiti.

Dakle, evo par vecih grupa posjetitelja prema kljucnim rijecima kojima su me trazili na Google-u:


1. slane i slatke kiflice

Ne biste vjerovali koliko je surfera spremno zasukati rukave i iznenaditi sebe i svoje bliznje domacim kiflicama. Trazeci recept, zavrsili su na mom blogu, jerbo sam prije puno vremena brijala o kiflicama svog djetinjstva. Naravno, na ovom blogu nema recepata, niti ce ih biti, no buduci da mi je zao svih tih dobronamjernih slasticara-pocetnika, dajem vam link na stranicu na kojoj je osnovni recept za kiflice kojima mozete dodati sir, marmeladu, orahe ili sto vec pozelite i tako dobiti slane ili slatke kiflice, po zelji. Ne dajte da vas naslov obeshrabri, recept se nalazi pri dnu stranice.

2. rodjendanske cestitke i rodjendanske sms poruke

Ako zelite poslati internetsku rodjendansku cestitku svakako posjetite 123greetings, gdje cete naci ogroman broj rodjendanskih cestitki, sto animiranih, a sto u flashu, kao i jako, jako puno cestitki za sve druge prilike i neprilike.

Ako pak trazite rodjendanske sms poruke, spremite se na pranje glave. Pazite sad, jucer mi je na stranici zavrsila lijencina lisena svake inspiracije koja nije trazila samo rodjendanske sms poruke, nego rodjendanske sms poruke za voljenu osobu. Pa dobro, kog ih vraga trazite na netu?! Zar je tako tesko napisati najobicniju recenicu poput "Zelim ti sretan rodjendan" i njoj dodati popis svojih zelja - a vi sami znate kaj kome zelite - ljubav, srecicu, seks, neke sitne nofceke, uspjeh u zivotu, whatever. Mislim, kakva je to uopce potraga? Trazite li ready made poruke iz lijenosti ili iz nepovjerenja prema vlastitim kreativnim sposobnostima stvarno je svejedno. Ako nekog bas tako silno volite, ne mislite li da bi toj osobi bilo draze dobiti par nespretno srocenih, ali iskrenih rijeci, nego ispeglanu cestitku koja vec ne znam ni ja koliko kruzi telefonima jednako nemastovitih likova kao sto ste vi?

Mislim... Ako saljete poruku nekom koga dobro poznajete i tko zna da niste duhoviti, jedna poruka nece vam popraviti imidz i od vas stvoriti britkog scenarista za Friends. Ako cestitate nekom tko vas ne poznaje dobro, taj ce se samo razocarati kad nakon ocekivanja duhovitog i originalnog kita otkrije suhoparnu i nemastovitu osobu koja kopa po netu u potrazi za tudjim rijecima. I, na kraju krajeva, razmislite o tome da je skroz moguce da vas slavljenik dobije nekoliko istih, serijski napisanih poruka. I sad se zapitajte hoce li ga to nagnati da se osjeca posebno ili... I zato vam necu, ponavljam, necu dati link na rodjendanske sms poruke. Potrudite se malo. To je najmanje sto mozete uciniti za neciji rodjendan.


3. kulerica.blog.hr

Da, tako je. Skvadra ima adresu bloga, ali je svejedno upise u trazilicu koja je namijenjena trazenju, cega ono?! Hm, bit ce adresa. Mislim, kuzim ja da mnogi uopce ne koriste ni kompjtore ni internet (tim povodom mala digresija: kad sam s jednom osobom kojoj su kompjutori totalno strani pricala o nekim podacima koje sam nasla na netu, ona me je iskreno zabrinutim glasom pitala pa dobro, a koliko si sigurna da su ti podaci tocni, odnosno, u kojoj se mjeri mozes pouzdati U OSOBU KOJA PISE INTERNET?), ali ako imate komp, spojeni ste na net, surfate i culi ste da postoji Google, pa ga cak i koristite, nema vam isprike.

Imati adresu i traziti je preko trazilice otprilike je kao imati neciji broj i nazvati informacije da vam ga daju. Vec zamisljam razgovor koji bi se vodio u tom slucaju:

Zbunjena korisnica (u daljnjem tekstu ZK): Dobar dan, informacije?
Jos zbunjeniji djelatnik informacija (u daljnjem tekstu JZDI): Dobar dan, izvolite.
ZK: Molim vas broj za 01 1234 567. (Broj je izmisljen, nemojte ga nazivati.)
JZDI: Ali... Pa, imate broj.
ZK: Ali ja sam nazvala da mi date broj.
JZDI: Kako da vam dam broj, kad ga vec imate?
ZK: Joj, gospon, jeste vi informacije ili niste? Lepo vas prosim da mi date broj.
JZDI: Ali, gospodjo, sto da vam dam kad broj vec imate? Ja vam mogu dati broj kad znate samo necije prezime i adresu, ali sto bih vam sad trebao dati, kad vec imate broj?
ZK (nervozno ga prekida): Znate gospon, vi ste jako bezobrazni. Znam ja, vi sad otezete zato da ja potrosim puno impulsa i ostavim vam puno nofcih, vi jedan, jedan... Lopov njemacki, vi i vas dojce telekom, dosli ste tu od postenih Hrvata nofce krasti. Bum ja vas tuzila, bute vi vec vidli...
JZDI (trudi se ne smijati se glasno): U redu, gospodjo, broj koji trazite je 01 1234 567.
ZK (uvrijedjenim glasom): Kaj mi ga niste mogli odmah dati? Fala lepo. Dovidjenja.
JZDI (umire od smijeha): Dovidjenja.

Na srecu, Google i ostale trazilice samo su nezivi sustavi koji se ne mogu smijati svojim korisnicima, a takvi ih zahtijevi ne mogu cak ni stiltat, no meni i dalje ostaje totalnom misterijom zbog cega bi netko tko ima adresu koju zeli posjetiti preko trazilice trazio istu?! Na to pitanje vjerojatno necu nikada dobiti odgovor, a takvih je upita toliko da ne biste vjerovali.


4. fetisi, manekenke, supermodeli i njihova stopala

Zbog jednog davnog posta u kojem su se spominjala stopala, fetisi i manekenke redovito mi dolaze fetisisti-namjernici u potrazi za virtualnim stopalima i to uglavnom za stopalima manekenki. Pa sad, mogu vas samo uputiti na neke od stranica na kojima cete naci brda supermodela, poput supermodels online, supermodels.com ili supermodelguide, na kojima cete, uz silne oci, frizure, cice, guze i duge noge vjerojatno upecati i pokoje stopalo.


5. ostalo ili razno

Ima na tom netu svakojakih prohtjeva. Neke zanima Ikea, neki zele posjetiti razlicite proizvodjace kozmetike ili stranice modnih dizajnera, mnogi su zainteresirani za seks (zakaj me to ne cudi?!), ima upita poput signalizacija na autoputu, besplatna golotinja (e, ovog je moj muzic prokomentirao rijecima nema dzabe ni u stare babe), bozicne price, imena za djecu, trudnoca, putovanja u trudnoci, kandidatkinje za miss, Hrvati u Austriji, kako skinuti suvisne kilograme (vise vjezbaj, manje papaj), Ken Scott, zagrebacke ljepotice, beba prducka, duge noge i jos mnogi drugi, a zajednicko im je da su svojim upitima nekako (ne pitajte me kako) stigli k meni.

E, pa dobrodosli, ugodno se proveli i ponovno mi se vratili! I sorry kaj niste nasli ono kaj ste trazili... Naci cete vec negdje, internet je velik.

Oznake: internet, blog, tražilice

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31