Mi nekad nismo imali pojma što je to Halloween - zapravo, u našoj se popularnoj kulturi prvi put na velika vrata pojavio kultnim filmom "Noć vještica" - ali smo, sjećate li se, s bakama i djedovima dubli bundeve, trudili se napraviti strašne ili barem smiješne face, u njima palili svijeće i te svoje rukotvorine stavljali u prozor, nadajući se da će preplašiti nekog slučajnog prolaznika koji, eto, nema pojma koji je danas dan.
Današnja djeca bombardirana su drugačijom ikonografijom, pa što preostaje vrijednim roditeljima, nego da taj strašan dan svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju učine još strašnijim?
Evo što će sutra (danas?) ujutro dočekati moje nasljednice...
Duhovi
Riječ je, naravno, o najobičnijim puslicama napravljenima u obliku duhova. Recept je i više nego jednostavan - potrebno vam je nekoliko bjelanjaka, na svaki bjelanjak 70 g šećera i malo soli. Bjelanjke miksate dok ne dobijete tvrdi snijeg, zatim dodate sol te polako, malo po malo, dodajete šećer. Kad se šećer posve stopi sa snijegom, vaš je posao završen.
Oblikujte duhove (ja sam prva tri napravila s rukama, pa mi se učinilo da previše sliče anđelima i stoga sam za druga tri odustala od ruku - od dva bjelanjka dobila sam šest relativno velikih duhova) i stavite ih da se sat vremena suše u pećnici ugrijanoj na 100°C.
Nakon što ih izvadite, otopljenom čokoladom im nacrtajte oči i usta, po mogućnosti u obliku onih na slici Krik. Vjerujte Munchu, čovjek je znao što radi.
Oznake: recepti, puslice, muffini s čokoladnim mrvicama, vještičji prsti, keksi s bademima, noć vještica, Halloween
Sve što počnem, to i završim, pa ću tako i trilogiju o Berlinu privesti kraju, makar i sa zakašnjenjem. Najprije sam vas povela u šetnju gradom, zatim sam vam pokazala neke od stvari koje u Berlinu možete raditi s djecom i evo nas na kraju, naravno, na klopi, a da se previše ne udebljamo, nabacit ćemo i koju kraću šetnjicu.
Dakle, krenimo redom.
Doručak
Slično kao i u Beču, doručak u Berlinu ima gotovo kultni status. Teško je pronaći kafić koji ga ne nudi, ali za razliku od Beča i većine drugih gradova, u Berlinu ima mnogo više ljudi koji u tom doručku mogu zaista i uživati. Tamo, naravno, ima mnogo ljudi koji na poslu provode klasično radno vrijeme od devet do pet, no također je ogroman broj onih koji su takozvanih slobodnih profesija i koji sami oblikuju svoj radni dan. Berlin je grad umjetnosti, književnosti, raznih marketinških i PR agencija, glazbenika i glumaca, medija i novinara, općenito kreativaca, onih koji sami kroje svoje radno vrijeme i kojima nije problem doručkovati od 11 do 14 sati, jer rade u nekom drugom terminu. Stoga su kafići u vrijeme doručka puni ne samo studentarije i turistarije, već i brojnih lokalaca, i pritom ne mislim na onu vrstu hipsteraja koja nad svojim iBookom uz kavu i pred publikom piše svoj prvi roman, već na pripadnike svih mogućih dobnih, profesionalnih i društvenih skupina.
Iako ćete u Berlinu naići na lokale svih mogućih uglavnom američkih lanaca, čini mi se da oni nisu toliko česti kao u drugim gradovima. Mnogo je malih, nezavisnih lokala koji s ponosom ističu da poslužuju ekološki i lokalno uzgojenu hranu za, rekla bih, sasvim pristojnu lovu. Najviše ih je na Prenzlauer Bergu, dijelu grada u kojem je bio i naš hotel, pa je to možda samo moj subjektivni dojam, budući da smo tamo bili više i češće nego drugdje.
Jedan od najpoznatijih svakako je Anna Blume, zgodna kombinacija cvjećarnice, kafića i slastičarnice. Nalazi se u prekrasnoj secesijskoj zgradi, a ispred lokala je ogromna, dijelom zagrijana terasa.
Naručili smo trokatni doručak po kojem je lokal poznat, a uz njega smo dobili i košaricu svježe pečenih, još toplih peciva. Uglavnom, milina.
(Kliknite na slike ako ih želite vidjeti u većem formatu.)
Oznake: Berlin, Njemačka, Putovanja, putopis, hrana, restorani, Anna Blume, Fassbender & Rausch, doručak, čokolada, slatkiši, slastičarnica
Kao što vidite, vraćam se nakon vjerojatno najduže pauze otkad je ovog bloga. On je u međuvremenu, tiho i diskretno, samo kratkom objavom na fejsu obilježio svoj okrugli deseti rođendan. Što se u međuvremenu događalo od mene? Brojna putovanja, obaveze, novi planovi, novi projekti, nove životne okolnosti, a pomalo i zamor materijala. Deset godina nije malo, znate vi to? (Ja sam, s druge strane, naravno cvjetić. )
Uglavnom, sad sam ovdje, u glavi je dosta priča, putopisa, dogodovština i recepata koje želim podijeliti s vama, pa bear with me, please.
A krumpiri? Što je s njima?
Svatko tko ima djecu ili se sjeća vlastitog djetinjstva zna da djeca povremeno uspiju izvaliti nešto što u njihovih roditelja izaziva reakcije od okretanja očima preko užasnute potrage za najbližim zaklonom do facepalma veličine nebodera.
Tako je starija nasljednica jednog dana oduševljeno došla iz vrtića s informacijom da je probala nešto pre-fi-no i da to odsad želi jesti i doma! A to pre-fi-no se zove, pazite sad, kivi. Činjenica da je kod kuće redovito nutkamo kivijem - kojeg je i tada bilo u zdjeli s voćem - nije ni najmanje omela njezin entuzijazam novootkrivenom voćnom divotom. Odmah sam joj donijela dva oguljena, na kriške narezana kivija, koja je poslušno pojela, idućeg dana s nešto manje oduševljenja, prekidućeg s još manje, da bi ih na kraju posve odbila jesti.
Mlađa nasljednica odgovorna je za sličnu zgodu u čijoj je glavnoj ulozi bio ananas. U vrtiću savršen, kod kuće užasan. A glavna poanta obje priče je što su djeca u vrtiću odlučno rekla da to još nikad nigdje nisu ni vidjela, a još manje probala, što je rezultiralo sažalnim kimanjem glave njihovih odgojiteljica u mom smjeru tijekom idućih nekoliko susreta, a i ponekim govorkanjem ispod glasa.
A sad krumpiri. Mlađa nasljednica iz predmeta koji je ovdašnji pandan prirodi i društvu ima različite projekte - od uzgoja leptira u razredu do sadnje vlastitog razrednog vrta s graškom i mrkvicama. Posljednji projekt zvao se, jednostavno i nedvosmisleno, krumpir, a završetak projekta bio je svečano obilježen cjelodnevnim odlaskom na obližnju farmu krumpira, gdje su dječica marljivo i s puno žara brala a što drugo nego krumpire.
I tako, dođem ja toga dana u školu po dijete, a ono mi presretnog izraza lica pruža ooooogromnu vreću krumpira (zaista ne znam kako ju je uspjela dovući s farme u autobus i iz autobusa u školu) i uzbuđeno kaže: "Mama!!! Krumpiri!!! Hrana!!! Besplatna hrana! Uzela sam nam krumpire za doma! Besplatne! Hranu!!!" I evo opet zemljo-otvori-se trenutka za yours truly.
Na sreću, ispostavilo se da su sva djeca dobila vreće jednake veličine i dozvolu da ih napune do vrha, a plijen ponesu kući. Prema riječima mlađe nasljednice, neka su djeca najprije napunila svoje vreće, a zatim trpala krumpire po džepovima jakni, hlača, pa čak i u hlače. Ergo, ipak nisam vlasnica najvećeg facepalma u razredu. Ovaj put.
I tak. Sad jedemo krumpire češće nego inače, jer nije da ih nemamo dovoljno, na opće oduševljenje mlađe nasljednice, koja je jako ponosna svaki put kad ih pripremim.
Budući da ne volim hranu prženu u dubokom ulju, pokazat ću vam kako da ispečete nešto zdraviju varijantu čipsa: krumpir ogulite, operite i narežite na što tanje ploškice (ja sam rezala rezalicom za šunku i sir). Protvanj premažite maslinovim uljem, ploškice krumpira poslažite po ulju tako da se što manje dodiruju te ih s gornje strane još malo pošpricajte maslinovim uljem i pecite u pećnici zagrijanoj na 220°C dok ne dobiju lijepu zlatnu boju. Kad ga izvadite, možete ga posoliti.
I to je to! Čips je gotov!
Oznake: blog, krumpiri, recept, čips, maslinovo ulje, djeca, zgode, hrana, pria
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Brojim vas...
od ljeta 2010.!
NOVO!
Pratite me na fejsu!
Kulerica na FB-u. Klik... Lajk!
Sezonski adventski kutak
Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio
Pišite mi na
kulerica@hotmail.com
VAŽNO
U ovaj je blog uloženo previše slobodnog vremena, truda i volje da bi služio kao platforma za besplatne oglase. Komentari koji sadrže linkove na druge web stranice ili bilo koji drugi oblik reklame bit će bez iznimke brisani.
Želite li na mom blogu objaviti oglas ili reklamu, javite mi se na kulerica@hotmail.com i dogovorit ćemo se na obostrano zadovoljstvo.
© kulerica, 2004.-2014., sva prava pridržana. Zabranjeno kopiranje, umnožavanje, objavljivanje ili bilo koja druga uporaba teksta i fotografija s bloga u bilo koje svrhe bez dozvole autorice. Za dogovor o bilo kakvom korištenju materijala s ovog bloga javite se na kulerica@hotmail.com.
Fotoputopisi:
Brno
Prag, prvi dio
Prag, drugi dio
Prag, treci dio
Salzburg 2005.
Krumbach
Beograd, prvi dio
Beograd, drugi dio
Crikvenica
Sheffield
Nottingham
Bratislava, 2005., prvi dio
Bratislava, 2005., drugi dio
Rodos, prvi dio
Rodos, drugi dio
Rodos, treći dio
Faliraki
Advent u Beču, prvi dio
Advent u Beču, drugi dio
Advent u Beču, treći dio
Advent u Beču, četvrti dio
Advent u Beču, peti dio
Advent u Beču, šesti dio
Advent u Beču, sedmi dio
Salzburške Alpe, prvi dio
Salzburške Alpe, drugi dio
Hallein
Bad Ischl
Preduskrsni Beč
Borj Cedria, Tunis
Hammam Lif, Tunis
Nabeul, Tunis
München, prvi dio
München, drugi dio (Oktoberfest)
Bratislava 2007.
Konakli, Turska
Alanya, Turska
Oldenburg
Bremen, prvi dio
Bremen, drugi dio
Metković i okolica
Rim, 1. dio
Rim, 2. dio (Vatikan)
Rim, 3. dio (Explora)
Bleiburg 2010.
Petzen 2010.
Klagenfurt 2010.
Kemer, Turska
Tahtali Dagi, Olympos, Turska
Antalya, Turska
Petzen 2011.
Klagenfurt 2011.
Sisak
Mondsee
Bad Gastein
Stubnerkogel
Salzburg 2011.
Istra, 1. dio (Pula i Rovinj)
Istra, 2. dio (Brijuni i Fažana)
Bratislava 2011.
Bled, 1. dio
Bled, 2. dio
Postojnska jama
Venecija
Poreč i Rovinj
Minimundus, Austrija
Petzen 2013.
Graz
Familypark Neusiedlersee/Nežidersko jezero
Budimpešta, 1. dio
Budimpešta, 2. dio
Miramare, Italija
Trst, Italija
Styrassic Park, Austrija
Bad Vöslau, Austrija
Chiemsee, Bavarska, Njemačka
Legoland, Bavarska, Njemačka
Hohenschwangau i Neuschwanstein, Bavarska, Njemačka
Linz, Austrija
Željezno/Eisenstadt, Austrija
Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već bila zauzeta. Blogera očito ima puno previše. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.