Prema najnovijim brojkama s naslovnice blog.hr-a, blogera vec ima oko jedanaest tisuca. Hej, pa to je prilican broj skribomana koji koliko-toliko redovno stavljaju na net svoje tekstove, stihove ili fotke. Naravno, kao i vecina smrtnika, i ja sam znatizeljna i volim znati tko mi je bio na blogu i stoga sam, kao i svaki posteni bloger, ugradila Statcounter, koji mi pouzdano i precizno ispise tko je sve posjetio moj blog, koliko se zadrzao, kaj je sve citao (ili pisao - sto je posebno zanimljivo kad dobijem zlocesti, a nepotpisani komentar) i jos puno drugih sitnica. I uvijek se pitam kak me, medju jedanaest somova blogera netko uopce uspije naci. Ok, kuzim da postoje blogeri koji su mi dragi i zanimljivi i koje citam kad god nadjem vremena, pa pretpostavljam da i oni citaju mene. Isto tako, neki dodju preko moje osobne stranice, na kojoj se nalazi direktan link. Neki me znaju uzivo, pa vole procitat kaj ima novog. No, kako u tom moru blogova k meni dodje netko novi totalna mi je misterija. I stoga se okrecem Statcounteru, koji mi vjerno pomaze odgovoriti na taj tip pitanja.
I kaj sam skuzila? Da je velik broj ljudi k meni dosao trazeci nesto na Google-u i da se, vjerojatno, prilicno razocarao kad nije nasao ono sto je trazio. Da bi stvar bila ljepsa, mnogi od takvih zalutalih posjetitelja na blogu su se zadrzali par sati, a cesto se i vracali za koji dan, da ne velim da postoji sasvim realna mogucnost da su i sami postali blogeri, a buduci da sam iskreno dobra dusa, osjecam griznju savjesti sto je netko nista ne sluteci, nevino i naivno sjeo za komp, poceo pretrazivati temu koja ga je zanimala, a zavrsio kao potencijalni ovisnik o bloganju ili barem - da bas previse ne dramatiziram - izgubio par sati svog dragocjenog vremena ovdje. I nemojte me krivo shvatiti, izuzetno mi je drago vidjeti nova lica na svom blogu i jako se veselim svakom od njih, a ovaj post shvatite kao mali poklon svima koji su ikad ovdje zalutali i odlucili se jos koji put vratiti.
Dakle, evo par vecih grupa posjetitelja prema kljucnim rijecima kojima su me trazili na Google-u:
1. slane i slatke kiflice
Ne biste vjerovali koliko je surfera spremno zasukati rukave i iznenaditi sebe i svoje bliznje domacim kiflicama. Trazeci recept, zavrsili su na mom blogu, jerbo sam prije puno vremena brijala o kiflicama svog djetinjstva. Naravno, na ovom blogu nema recepata, niti ce ih biti, no buduci da mi je zao svih tih dobronamjernih slasticara-pocetnika, dajem vam link na stranicu na kojoj je osnovni recept za kiflice kojima mozete dodati sir, marmeladu, orahe ili sto vec pozelite i tako dobiti slane ili slatke kiflice, po zelji. Ne dajte da vas naslov obeshrabri, recept se nalazi pri dnu stranice.
2. rodjendanske cestitke i rodjendanske sms poruke
Ako zelite poslati internetsku rodjendansku cestitku svakako posjetite 123greetings, gdje cete naci ogroman broj rodjendanskih cestitki, sto animiranih, a sto u flashu, kao i jako, jako puno cestitki za sve druge prilike i neprilike.
Ako pak trazite rodjendanske sms poruke, spremite se na pranje glave. Pazite sad, jucer mi je na stranici zavrsila lijencina lisena svake inspiracije koja nije trazila samo rodjendanske sms poruke, nego rodjendanske sms poruke za voljenu osobu. Pa dobro, kog ih vraga trazite na netu?! Zar je tako tesko napisati najobicniju recenicu poput "Zelim ti sretan rodjendan" i njoj dodati popis svojih zelja - a vi sami znate kaj kome zelite - ljubav, srecicu, seks, neke sitne nofceke, uspjeh u zivotu, whatever. Mislim, kakva je to uopce potraga? Trazite li ready made poruke iz lijenosti ili iz nepovjerenja prema vlastitim kreativnim sposobnostima stvarno je svejedno. Ako nekog bas tako silno volite, ne mislite li da bi toj osobi bilo draze dobiti par nespretno srocenih, ali iskrenih rijeci, nego ispeglanu cestitku koja vec ne znam ni ja koliko kruzi telefonima jednako nemastovitih likova kao sto ste vi?
Mislim... Ako saljete poruku nekom koga dobro poznajete i tko zna da niste duhoviti, jedna poruka nece vam popraviti imidz i od vas stvoriti britkog scenarista za Friends. Ako cestitate nekom tko vas ne poznaje dobro, taj ce se samo razocarati kad nakon ocekivanja duhovitog i originalnog kita otkrije suhoparnu i nemastovitu osobu koja kopa po netu u potrazi za tudjim rijecima. I, na kraju krajeva, razmislite o tome da je skroz moguce da vas slavljenik dobije nekoliko istih, serijski napisanih poruka. I sad se zapitajte hoce li ga to nagnati da se osjeca posebno ili... I zato vam necu, ponavljam, necu dati link na rodjendanske sms poruke. Potrudite se malo. To je najmanje sto mozete uciniti za neciji rodjendan.
3. kulerica.blog.hr
Da, tako je. Skvadra ima adresu bloga, ali je svejedno upise u trazilicu koja je namijenjena trazenju, cega ono?! Hm, bit ce adresa. Mislim, kuzim ja da mnogi uopce ne koriste ni kompjtore ni internet (tim povodom mala digresija: kad sam s jednom osobom kojoj su kompjutori totalno strani pricala o nekim podacima koje sam nasla na netu, ona me je iskreno zabrinutim glasom pitala pa dobro, a koliko si sigurna da su ti podaci tocni, odnosno, u kojoj se mjeri mozes pouzdati U OSOBU KOJA PISE INTERNET?), ali ako imate komp, spojeni ste na net, surfate i culi ste da postoji Google, pa ga cak i koristite, nema vam isprike.
Imati adresu i traziti je preko trazilice otprilike je kao imati neciji broj i nazvati informacije da vam ga daju. Vec zamisljam razgovor koji bi se vodio u tom slucaju:
Zbunjena korisnica (u daljnjem tekstu ZK): Dobar dan, informacije?
Jos zbunjeniji djelatnik informacija (u daljnjem tekstu JZDI): Dobar dan, izvolite.
ZK: Molim vas broj za 01 1234 567. (Broj je izmisljen, nemojte ga nazivati.)
JZDI: Ali... Pa, imate broj.
ZK: Ali ja sam nazvala da mi date broj.
JZDI: Kako da vam dam broj, kad ga vec imate?
ZK: Joj, gospon, jeste vi informacije ili niste? Lepo vas prosim da mi date broj.
JZDI: Ali, gospodjo, sto da vam dam kad broj vec imate? Ja vam mogu dati broj kad znate samo necije prezime i adresu, ali sto bih vam sad trebao dati, kad vec imate broj?
ZK (nervozno ga prekida): Znate gospon, vi ste jako bezobrazni. Znam ja, vi sad otezete zato da ja potrosim puno impulsa i ostavim vam puno nofcih, vi jedan, jedan... Lopov njemacki, vi i vas dojce telekom, dosli ste tu od postenih Hrvata nofce krasti. Bum ja vas tuzila, bute vi vec vidli...
JZDI (trudi se ne smijati se glasno): U redu, gospodjo, broj koji trazite je 01 1234 567.
ZK (uvrijedjenim glasom): Kaj mi ga niste mogli odmah dati? Fala lepo. Dovidjenja.
JZDI (umire od smijeha): Dovidjenja.
Na srecu, Google i ostale trazilice samo su nezivi sustavi koji se ne mogu smijati svojim korisnicima, a takvi ih zahtijevi ne mogu cak ni stiltat, no meni i dalje ostaje totalnom misterijom zbog cega bi netko tko ima adresu koju zeli posjetiti preko trazilice trazio istu?! Na to pitanje vjerojatno necu nikada dobiti odgovor, a takvih je upita toliko da ne biste vjerovali.
4. fetisi, manekenke, supermodeli i njihova stopala
Zbog jednog davnog posta u kojem su se spominjala stopala, fetisi i manekenke redovito mi dolaze fetisisti-namjernici u potrazi za virtualnim stopalima i to uglavnom za stopalima manekenki. Pa sad, mogu vas samo uputiti na neke od stranica na kojima cete naci brda supermodela, poput supermodels online,supermodels.com ili supermodelguide, na kojima cete, uz silne oci, frizure, cice, guze i duge noge vjerojatno upecati i pokoje stopalo.
5. ostalo ili razno
Ima na tom netu svakojakih prohtjeva. Neke zanima Ikea, neki zele posjetiti razlicite proizvodjace kozmetike ili stranice modnih dizajnera, mnogi su zainteresirani za seks (zakaj me to ne cudi?!), ima upita poput signalizacija na autoputu,besplatna golotinja (e, ovog je moj muzic prokomentirao rijecima nema dzabe ni u stare babe), bozicne price, imena za djecu, trudnoca, putovanja u trudnoci, kandidatkinje za miss, Hrvati u Austriji, kako skinuti suvisne kilograme (vise vjezbaj, manje papaj), Ken Scott, zagrebacke ljepotice, beba prducka, duge noge i jos mnogi drugi, a zajednicko im je da su svojim upitima nekako (ne pitajte me kako) stigli k meni.
E, pa dobrodosli, ugodno se proveli i ponovno mi se vratili! I sorry kaj niste nasli ono kaj ste trazili... Naci cete vec negdje, internet je velik.