nedjelja, 12.05.2013.

Torta u bojama duge

Kao što možda znate, prije par tjedana moje su nasljednice imale rođendane, a proslavili smo ih ovaj i prošli vikend (svaka sa svojim društvom, naravno). Budući da sam ih htjela iznenaditi, odlučila sam im napraviti nešto što je, ako je vjerovati internetu, u Americi i Britaniji prilično uobičajeno, a kod nas još uvijek manje-više nepoznato - torte u bojama duge. Vjerojatno ste navikli na to da na mom blogu nalazite foolproof recepte za jela čija je priprema brza i jednostavna - e, pa ovo će biti iznimka. Sam recept nije kompliciran, ali cjelokupni proces je pipkav i traje sa-ti-ma. Dakle, nemate li strpljenja i jaaaako puno vremena, nemojte se upuštati u ovu avanturu.

Za one koji su odlučni i hrabri, evo nekih osnovnih napomena: riječ je o torti koja se sastoji od šest (!) slojeva biskvita, pa imajte na umu da je i količina sastojaka dvostruko veća od uobičajene, stoga tortu pripremajte u najvećoj zdjeli koju imate. Želite li raditi tortu normalne veličine (s tri sloja biskvita), jednostavno prepolovite količinu sastojaka (a što se tiče jaja, budući da sam koristila pet velikih, za pola smjese uzimite tri manja). Kalup je promjera 26 cm, iako će dobro ispasti i u manjem (24 cm), ali imajte na umu da će tada biskvit biti osjetno deblji i torta razmjerno viša.

Pri kupovini prehrambenih boja pazite na to da su boje namijenjene pečenju; naime, velik broj boja lijepo će obojati kreme i file, ali u pečenju će izblijediti. Za ove sam torte koristila AmeriColor boje u gelu kupljene u online dućanu Cukermanija, za čiju ljubaznu vlasnicu imam samo pohvale. Evo i koje sam konkretno boje koristila: fuchsia, nebesko plava, električno zelena, električno žuta, narančasta i super crvena.


Potrebno vam je:
350 g maslaca
300 g bijelog šećera (kristal šećera)
5 velikih jaja
3 vrećice vanilin šećera
750 g glatkog brašna
2 vrećice (30 g) praška za pecivo
žličica soli
350 ml mlaćenice (buttermilcha)
325 ml mlijeka
boja


Priprema:
Dobro je da maslac i jaja neko vrijeme prije početka pripreme budu na sobnoj temperaturi, bolje će se povezati s drugim sastojcima.

Maslac miksajte sa šećerom i vanilin šećerom dok smjesa ne postane pjenasta, a zatim dodajte jaja i ponovno miksajte.

U jednoj posudi promiješajte brašno, prašak za pecivo i sol, a u drugoj mlaćenicu i mlijeko, te ih naizmjenično dodajte smjesi maslaca i jaja, uz temeljito miksanje.

Nakon što smjesa postane posve glatka, podijelite je u šest porcija što sličnije težine (u svakoj bi trebalo biti oko 400 g smjese - bilo bi dobro da ih stavite u šest identičnih posudica te ih na kraju izvažete, jer ako u nekoj ima više smjese, te će boje biti više u torti).




Sad umiješajte boju - najbolje je da dodate najprije malo boje, temeljito promiješate, pa ako vam se čini nedovoljno intenzivnom, dodate još.




Kalup za tortu prekrijte papirom za pečenje tako da rubovi papira vire van, a unutarnji (okomiti) rub kalupa premažite maslacem. Pažljivo izlijte smjesu jedne boje u kalup, pazeći da je što ravnomjernije raspoređena. Budući da se tijesto pri pečenju uvijek malo digne u sredini, bolje je da na rubove stavite mrvicu više smjese. Pecite 12-15 minuta na 170°C.

Čim pečeni biskvit izvadite iz pećnice, odmah skinite okvir kalupa i budite pažljivi prilikom odvajanja rubova. Pečeni biskvit stavite na rešetku da se hladi, za to vrijeme operite okvir, dobro ga osušite, maknite donji dio kalupa s pečenog biskvita (koji i dalje ostaje na rešetki dok se posve ne ohladi), prekrijete ga papirom za pečenje i tako ponovite postupak za svaki sloj iznova. Naravno, imate li dva ili više kalupa identičnog promjera, možete peći više slojeva odjednom, što osjetno ubrzava cijelu stvar.


Nakon što ste gotovi s pečenjem, imate ćete šest raznobojnih biskvita, ovako nekako... (Na žalost, roza/ljubičasti biskvit nije pretjerano fotogeničan; uživo je izgledao odlično!)




Sad je vrijeme da ih spojite...

Varijanta prva:

Za rođendan mlađe nasljednice pripremila sam tortu u bojama duge čiji su slojevi spojeni marmeladom od marelice, budući da mlada dama voli sachericu, u kojoj marelica također igra važnu ulogu. Ta je marmelada vizualno neutralna i vrlo se brzo upije u biskvit, tako da se slojevi ne vide, ali biskvit je sočan i ima finu voćnu notu. Umjesto marmelade od marelice možete koristiti bilo koju svijetlu marmeladu; koristite li tamnu, ostavit će ružne tragove u biskvitu i uništit će efekt duge.




I sad je vrijeme da tortu ukrasite. Naravno, ovdje su jedina granica vaša mašta i vještina. Ja sam se odlučila za vrlo jednostavnu varijantu; uzela sam parfe kremu od vanilije Dr Oetkera, pripremila je prema uputama, obložila njome tortu sa svih strana, dodala šarene bombončiće i to je bilo to.


Torta je izgledala ovako...




...a odrezani komad torte na tanjuru ovako:




Varijanta druga:

Tjedan dana kasnije radila sam istu tortu za proslavu rođendana starije nasljednice, koja nije ljubiteljica voćnih torti, pa sam njezinu tortu ispunila tim istim parfeom od vanilije. Po mom mišljenju (ali, naravno, ukusi se razlikuju), torta puno ljepše izgleda sa slojevima bijele kreme između biskvita.

Izvana i odozgora napravila sam vrlo jednostavnu, ali izuzetno ukusnu čokoladnu kremu, za koju vam je potrebno 500 g tamne čokolade i 500 ml slatkog vrhnja. Ukoliko se odlučite za nju, imajte na umu da ju je potrebno početi raditi prije nego što počnete raditi biskvit, jer se hladi doslovce satima.

Dakle, u jednu posudu stavite čokoladu usitnjenu na kockice i slatko vrhnje te grijte, uz stalno miješanje, dok ne provri. Pustite da kratko kipi te maknite s vatre i ostavite da se ohladi na sobnu temperaturu. (Da, da... To traje jedno tri-četiri sata.) Nakon što se ohladi stavite čokoladnu smjesu na pola sata-sat u hladnjak.

Kad je izvadite iz hladnjaka, smjesa bi trebala biti zaista hladna, ali još uvijek će biti tekuća. Miksajte je na najvećoj brzini sve dok ne postane čvrsta i nešto svjetlija. Tada njome premažite tortu, a posebnu pažnju obratite na to da ispunite rubove između pojedinih slojeva biskvita u kojima možda nema dovoljno bijele file. Tortu ukrasite po želji i gotovo!


Ovako je ispala torta starije nasljednice:






Nakon što završite pripremu, tortu svakako stavite na nekoliko sati (ili preko noći) u hladnjak.


* * *


Nadam se da je svima jasno da su ove boje čista kemija (bez obzira na to što kaže proizvođač) i da hranu tog tipa ne bi trebalo konzumirati prečesto (ovo je disclaimer unaprijed za sve one kojima je pri vrhu prstiju da mi prigovore za nezdravu hranu ).

Naravno, ne morate raditi tortu u bojama duge, možete je raditi u kojoj god kombinaciji i visini želite; u bojama slavljenikovog omiljenog nogometnog kluba, u nijansama plave boje za rođendan koji se slavi na moru ili u cvjetnim bojama za rođendan osobe koja je vrsna vrtlarica... Ne promiješate li boju dobro, dobit ćete mramorni efekt, možete se igrati s intenzitetom iste boje... Imate li talent za oblikovanje figurica od marcipana ili ticino mase, takva će torta biti pravo malo umjetničko djelo, iako imajte na umu da pretjerano ukrašavanje nije potrebno; tajna ove torte je u iznenađenju koje slijedi nakon što se prereže i nakon što prva šnita završi na nečijem tanjuru. Rekla bih da je čak i bolje da torta izgleda relativno obično, tada je i iznenađenje veće, no to je zaista stvar osobnog ukusa.

Dakle... Želim vam puno sreće, dobar tek i svakako mi javite rezultat.


I da, ako još niste... Klik... Lajk!

Oznake: torta u bojama duge, rainbow cake, recept