Konobarica s tastature

četvrtak, 13.05.2021.

Istra, edukacija i malo hedonizma (umami u nami)

Imamo ekipicu na poslu. Nekoliko nas vinskih entuzijasta. Kad je prilika, u vrijeme zimske pauze, a ponekad i u sezoni ako nam se poklopi isti slobodni dan skupimo se, nahrpamo u auto ili službeni kombi i put nekog vinara. Obala ili kontinent, kako već možemo. Nije lako uvijek iskombinirati. Vinari imaju cikluse kad su prezaposleni, mi također. No kada uspijemo, bude to na obostrano zadovoljstvo.
Ime firme, ustvari hotela otvara nam mnoga vrata. Upravo jutros pročitah da smo među prvih 10% hotela u svijetu po omiljenosti u gostiju. Ovo je peta godina laskave titule u nizu. Koliko god teško bilo raditi, ma koliko živaca, energije i truda trošili svako priznanje godi. Kontinuitet je teško zadržati. A eto, držimo ga.
Nadalje, gosti su nam dobri potrošači. Konkretno u servisu: jaka vinska karta, dobra prodaja vina, zadovoljni vinari, distributeri, mi, gosti...Lanac.
I najvažnije. Direkt kod vinara najbolji je doživljaj. Najvjerodostojnija informacija. Obiđe se pogon, vinograd, kuša i ono što pod prašinom u arhivi leži. I iz dosadašnjeg iskustva naših putešestvija mogu reći - sve su to dobri ljudi i domaćini. Jest, važni smo mi njima koliko i oni nama, no najbolji se poslovi, utisci i priča uvijek događaju na licu mjesta. I za trpezom.
Dok smo prošle godine stigli do izuzetno nam drage i srdačne obitelji Poletti iz Višnjana čiji je vrhunski cabernet sauvignon četvrti u svijetu, zatim buzetske destilerije Aura koja doduše ne proizvodi vino, ali Karbun ginom i teraninom osvaja svijet, te vodnjanske Medeje čiji se vinogradi, u kojima rastu bobice merlota Punt>a Greca, gotovo nadrealno ljube s morem, ove smo godine uspjeli tek do Fakina u Brkaču na rubu Motovuna i to dan prije otvaranja sezone. Mjere nas mrvičak omele za više aktivnosti.
Možda će netko ovo shvatiti kao reklamu. Nije mi bitno.
Marko Fakin i njegovi laureati moćni teran Il Primo iz 2017, te mirna malvazija La prima 2018. bacili su nas na koljena. U degustaciju nas je uveo mladi Dominik. Vukovarac koji se u Istri super snašao, a u vina zaljubio. Sa Dominikom smo pričali o pjenušcu Chamal, svježoj malvaziji, roseu koji unatoč ponekad tvrdoglavim bobicama terana daje optimalnu svježinu na nepcu te baznom teranu. Kada su na red došli master Il Primo i dama La Prima pojavio se gazda Marko i odveo nas dalje u kušanje i priču. O ta dva vina mogla bi se dva romana. Uistinu.
Obitelj Fakin na ulazu u motovunski stari grad ima konobu. Svako vino iz asortimana može se u njoj kušati na čaše. Na terasi s koje puca pogled na, kako se čini pola Istre, a za lijepa vremena vide se i svjetla Venecije, uz fantastičnih par sljedova, nekoliko čaša vina i priču koja krijepi, sa Markom je par sati proletjelo u hipu. Priču prepričati ne mogu. Tekla je poput blago vijugave Mirne na koju smo cijelo vrijeme, onako s visoka, bacali pogled.
Priča blaga i vijugava. Vino pitko i moćno. U punoj se snazi propelo i iskazalo dok je spretno pratilo čudesa sa šparogama, tartufima, domaćim rezancima i raviolima..ma uostalom, pogledajte sami.
I na kraju, da podvučem, nikakva ovo reklama nije. Marko reče da kroz svo vrijeme uredno podmiruje obaveze, niti jednog djelatnika nije otpustio, a vina na zalihi, unatoč pandemijskoj krizi i godini - nema. Tridesettrogodišnji vinar kojeg svaku večer doma dočekaju supruga i dva mala juniora, svojevremeno je s jedne prezentacije u našem hotelu morao otići ranije jer je slavio godišnjicu braka. Ovog magičnog dana s nama je proveo par sati, a na prezentaciju je onomad unatoč godišnjici došao. U njegovom poslu radnog vremena nema. I obitelj ne trpi.
Radišnim, skrbnim i ljudima koji znaju ne treba reklama.
Treba se samo zahvaliti da takvi postoje. I što ih imaš priliku upoznati.
I naravno, što rade kvalitetna, moćna i zavodljiva vina.
U slast i živjeli !!!
P.S. možda je u kratkim opisima jela pokoja greška. Nije za zamjeriti. Bilo je malo distrakcije i dekoncentracije pamtiti ;)
Domaće tagliatelle sa divljim šparogama

Juha od divljih šparoga

Biftek u redukciji Il Primo terana

Janjeći kotleti u teranu

Biftek sa crnim tartufom

Domaći ravioli s lješnjacima u smokvi i naranči

Ekipa. Marko i konobar Stelio su u sredini. A vaša blogerica tu je negdje :) Spuštajući se polako i veselo kamenim pločama prema autu, nakon magičnog popodneva koje se proteglo u večer, omamljeni Istrom, pod dojmom hrane, pića, priče i druženja po čakavski smo zaključili: "Umami je u nami"