Konobarica s tastature
ponedjeljak, 28.04.2025.
Gušti su gušti
Ne idi tamo! Vrati se natrag! Samo se nerviraš kad tamo odeš.
To je neka mantra kojojm se vraćam natrag, kad me tijek misli odvede prema promišljanju o poslu. I uspijevam se vratiti. Ne idem tamo. Zdravije mi je. Radim koliko treba, ne sabotiram ništa, ali ne sagorijevam da bih stigla neke ciljeve koji mi u konačnici nisu ni postavljeni. Bili bi oni postavljeni, uz rokove izvršenja štoviše, kada bi se imalo kompetencije za postaviti ih od strane onih kojima je to zadaća. No nema se. Pa ja tako odrađujem.
Nedavno sam pokrenula jedan vid ugostiteljske, konobarske edukacije. To radim u slobodno vrijeme i tamo i u mislima rado odem. Veseli me. U tom svijetu je sve onako kako treba biti. Na vrijeme, u roku i uz radost. Tako da, eto.
Ima onaj neki pjesmuljak iz devedesetih, čini mi se.
Dobila si što si htjela, glava pukla na dva dijela.
U mojoj glavi je odnedavno glede posla sve lijepo razdijeljeno. I dok isti pjesmuljak dalje kaže:
Jedan dio glave boli, a drugi te voli
Moj bi išao ovako:
Jedan dio - vjetar puše
Drugi voli iz dna duše.
Otprilike
Evala dragi moji!
P.S.
Ako trebate slučajno basic obuku za restoranskog konobara - tu sam. Iz dna duše :)
