Konobarica s tastature
utorak, 24.12.2024.
Mir i dobro i budimo bolji
Nisam nikada imala užancu čestitati Badnjak. Pa neću ni ovom prilikom.
Do kraja godine ostalo je nešto još dana i ne znam treba li već lagano podvlačiti crtu no to, evo, hoću. I upravo tako, sasvim lagano, da ne uzburkam tih još nešto dana.
Sutra je Božić. Blagdan kojim slavimo rođenje Isusa i dan u kojem trebamo slaviti ljubav, nadati se miru, napraviti mjesta za oprost i poželjeti sebi i bližnjima svako dobro.
U ovom vremenu punom izazova svi vodimo neke vlastite male borbe. Često smo skloni čuditi se kakvo nam je to vrijeme došlo i govoriti kako su se vremena promijenila. Nerijetko zaboravljajući činjenicu da ta ista čupava vremena stvaramo sami.
Meni je je vrijeme koje je ispunilo godinu na izmaku bilo vrlo sklono. Imala sam dobru godinu, jednu od boljih u životu čak. Uživala s obitelji, putovala, družila se, poslovno se s početka godine podosta nervirala, a kako je vrijeme prolazilo sve se polagano slagalo baš onako kako treba, ubilježila dva čak ukoričenja od kojih je jedno ono što sam čekala cijeli život - vlastita knjiga obilježena divnom promocijom i za sada ima izvrstan odjek u čitatelja, i na kraju ono mi najbitnije - prošla sam, kao i moji bez ozbiljnih zdravstvenih komplikacija. Izvrsna godina na osobnom nivou. Putem su međutim, zauvijek odlazili neki dobri ljudi bitni meni ili dragim mi osobama. Neke drage mi ljude gađale su nepravde i bolesti. Bilo je mnogo tuge i lošeg u društvu i svijetu. Diralo me to i ostavljalo osjećaje tuposti i nemoći. Dala bih tugi da me dotakne, i da po duši mi brazdu zaore čak. Pa odbolovala i krenula dalje. Najbolje što umijem. A umijem onako kako su me odgajali i učili. Dobrotom ili nikako.
Jer uvjerena sam, do kosti do one njene slatke srži, da oko mene, oko nas, u ovom društvu i svijetu ima daleko, daleko više dobrih ljudi no onih drugih.
I budimo i dalje ti ljudi.
Uvažavajmo se, razgovarajmo. Svatko od nas ima svoje mišljenje, razloge, voli nešto suprotno našem.
Slušajmo se. Učimo.
Budimo bolji od onoga što nam se svakodnevno, u obliku prevare da podjela na vaše i naše i izostanak dijaloga nema alternative, nudi kao jedina opcija življenja. Jer nije.
Bolji smo od toga.
Pružimo ruku, dajmo nadu.
Očistimo srca.
Poštujmo se.
Jer takvi, dobri,
trebamo sebi, svojima, svijetu...
Sretan i blagoslovljen Božić svima vam bio.
I ukoliko se ne čujemo/pišemo/čitamo do tada; jednu zdravu, radosnu i punu ljubavi i poštivanja nadolazeću 2025. vam želim.
Vaša KonobaRIca
