Konobarica s tastature
ponedjeljak, 26.12.2022.
Podvlačenje crte
Uz nadu da ste mirno i lijepo proslavili Božić u krugu svojih najmilijih s malim vam ga zakašnjenjem iz srca čestitam.
Krajem godine osvrnem se malo na nju. Ali malo samo. Ocijenim onako kakva je bila. U svijesti nosim još onu deset godina daleku koja mi je bila uistinu nekako teška. Operacija koljena još dvije godine unatrag nije pošla po dobrom tako da dvije godine nisam radila, nakupilo se dugova, a dijagnoza postavljena u godini između tek je počela davati male rezultate. I ta 2012. je baš bila nedobra. Nakon nje, na svaku na koju se osvrnem čini mi se odlična.
Ove godine baš nekako pred njen kraj zaredalo da nas trajno napuštaju mnogi. Bliži, dalji, mladi, stari. Sve je dobro dok ide po redu, govorimo uvijek. No pravila i tog reda više kao da nema. Prekrižimo se, pobacamo tih par latica na drveni kovčeg i krenemo dalje. Jer još nam je dano dalje i treba ga gaziti. Pa čupamo i trgamo se kako umijemo.
I kad se na kraju ove '22. osvrnem mogu samo reći da je bila odlična. Usprkos svim malenim spoticanjima bila je odlična. Nije bilo zdravstvenih problema, obitelj stabilna, likvidnost zadovoljavajuća. Preživjeli smo sve što nosi polaganje vozačkog, maturantski stres i brucoški početak i svjedočili sazrijevanju tog divnog našeg mladog bića.
U širu obitelj stigle su prinove i donijele novu radost.
Putem su otpali neki bez kojih je svojevremeno bilo teško zamisliti da prođe dan. Odradili smo si uloge u životima koje nam je bilo dano i prirodno priču priveli kraju. Nikad ne reci nikad, no sad je tako.
Plesali na Njenoj maturalnoj.
Bili na ljetovanju.
Bili u Rimu.
Kupili novi polovni auto.
Pravi prijatelji još su tu.
Dobro je.
Odlično je.
2023. čekamo te.
