Konobarica s tastature
četvrtak, 15.12.2022.
Lijepa priča
Ma mi smo fantastični.
U posljednjih 30 godina od kada nam je države sudjelovali smo na šest, od mogućih sedam Svjetskih prvenstava u nogometu. A od tih šest, tri puta zaigrali u polufinalu. I nije u ovom posljednjem bila najsjajnija igra Hrvatske, no u razmaku od četiri dana srušiti reprezentacije poput Brazila i Argentine u ovom stadiju Prvenstva uistinu i za jače nogoloptače bila bi nemoguća misija. I koliko god sam do utorka imala neke svoje favorite osim naše reprezentacije, nakon našeg polufinala prestala sam ih imati. Jer se bojim, ne umanjujući uspjeh niti jedne ekipe, da sve to zajedno ide dalje od nogometne igre.
Penal bio nije. Na činjenicu da polufinale sudi 47 godišnji ozlijeđeni sudac, netko bi se debelo trebao posramiti. Ako srama ima. Pitanje je na čiji bi mlin voda potekla da kaznenog udarca nije bilo ili da smo zabili u prvih 10 minuta drugog poluvremena, iako se mora priznati da su Argentici bili taktički bolji i ovaj put se pokazalo da je netko dobro pročitao našu taktiku i okrenuo to u svoju korist. Mi smo svoju najbolju utakmicu odigrali protiv Brazila, Argentina protiv nas. Ono na što sam do neba ponosna su naši dečki koji nakon utakmice, bez obzira na krajnji ishod, uvijek, ali uvijek, vođeni velikim Lukom, pokažu poštovanje prema protivničkoj ekipi i publici. Lijepo je dignuti pehar na kraju prvenstva, no ovo je uistinu neprocjenjivo.
Ako se mene pita, kao što napisah u svom fb statusu prije početka polufinalne utakmice, za mene su naši dečki prvaci bez obzira na krajnji ishod.
U bilo kojem polju kada netko iz Hrvatske uđe u deset najboljih na svijetu golemo je ostvarenje.
A (u najnepovoljnijem ishodu) biti četvrti u nogometnom svjetskom poretku nevjerojatno postignuće.
Hvala vam dečki za još jednu lijepu priču.
