Konobarica s tastature
ponedjeljak, 21.11.2022.
Ona, moja, jedina
i onda
na donjim njenim kapcima
ispred vlažnih očnih jabučica
spazim taj trag
malena je
krhka i
teško hoda.
štap spremimo u kolica, pa ih ona gura
hodalica i prostor u koji trpamo
špežu
dva u jedan
grlo me grebe dok joj
povišenim glasom
u (isključivo) lijevo uho
objašnjavam
gdje je polica sa passatom
i onda
na donjim njenim kapcima
ispred vlažnih očnih jabučica
spazim taj trag
ona uvijek ima uredne nokte
i trajnu što joj teta Rosa jednom godišnje uredi
kad izlazimo u kupovinu
natakne
šjarpicu oko vrata,
stavi ruž na usne
danas je rub njenih kapaka
dobio i crtu crne olovke
pokraj police sa mlijekom
povučem je u zagrljaj
rastopim se u lokvicu
ljubavi, nježnosti
i na bore njena čela
utisnem poljubac
zvučan
Zahvalna.
