Konobarica s tastature
četvrtak, 09.06.2022.
MOST
Bila sam klinka od ne sjećam se koliko godina, a prema neku večer viđenom ispada da je to bilo između moje šeste i desete godine. Iz Rijeke se dobro vidjelo kako most raste. Nagađali smo kao klinci kada će se lukovi spojiti. Lukovi su išli sa Svetog Marka jedan, sa kopna drugi. Tada pojma nismo imali da postoji taj mali Sveti Marko otočić smješten između kopna i otoka Krka, već smo onako u svojoj dječjoj naivici mislili da to već jest otok Krk. Činilo nam se da sve ide nevjerojatno sporo i počesto smo podbadali jedni druge ukoliko nismo navijali za isti nogometni klub, da će se prije most za Krk izgraditi nego što će taj neki klub za koji nam frend navija postati prvak države. Ipak, konačno, dogodilo se. Za klub ne znam, no lukovi su se spojili, položena je armatura, sjeo asfalt. Rodio se most.
Vrelo ljeto 1980. Most se pušta u promet, a legenda kaže da su tada po prvi put na nekoj svečanosti iza državnih dužnosnika prošetali i predstavnici crkve. Umjesto Krčkim nazvan je imenom friško preminulog oca one bivše domovine.
Legenda dalje priča da je mostarina trebala biti ukinuta čim se isplate svi krediti podignuti za izgradnju. Krediti su se isplatili, mostarina je ukinuta kojih dvadesetak godina kasnije. U međuvremenu, promijenila se država i (naravno) ime mosta, a on se nije održavao kako je trebalo. Unatoč ubranim novcima. Gde su pare, pojma se nema (a u posljednjim godinama godišnji prihod od naplate bio je oko 50 milijuna kuna). Poznati scenarij hrvatskih političkih priča.
Građen je tehnikom spajanja armiranih betonskih ploča, poput lego kocki. Ploče bi se radile na kopnu, dizalice ih heftale na, za tu priliku posebno izrađenu, žičaru kojom su se transportirale i montirale na konstrukciju što je izranjala sa obje strane, kopnene i Sv. Marka. Pričam samo o tom dijelu mosta, jer se sa riječke strane bolje vidi i veći je od drugog dijela, luka između Sv.Marka i Krka. U famozne lukove rekordere ugrađene su i naftne cijevi te cijevi vodovoda. I o naftnim JANAF cijevima ima lijepa hrvatska priča.
Istina je da ovo pišem jer sam sinoć pogledala dokumentarac o izgradnji (Titovog) Krčkog mosta. Red povijesti, red činjenica, red groblja od Haludova, red određenog sarkazma koji se iz govora naratorice dao osjetiti. I za zuckerkommtzulezt osjećaj neizbježno izrugivanje scenarista s vremenima u kojima je most nastajao.
Nisam pretjerani nostalgičar za političkim ustrojem bivše države i realno govoreći fućka mi se za nju. Nostalgičar sam za vremenima u kojima smo svi onako zajedno i u tom mračnom sistemu imali veću svijest o zajednici i društvenom dobru.
I kad u dokumentarcu o mostu koji je doslovno vratio život na raseljeni i opustošeni Krk, mostu koji je sa svojim armiranim betonskim lukom od 390 metara bio svjetski rekorder punih petnaest godina, o mostu s čije su konstrukcije za vrijeme izgradnje poput sitnih bobica visjeli mišićavi do pojasa razgolićeni radnici bez gotovo ikakve zaštite koji bi ponosno isticali kolika je njihova uloga u gradnji, kad se voditelj tog gradilišta u mirovini preseli u drvenu kućicu rekavši da se najbolje osjeća u takvoj gradnji, jer ga podsjeća na najbolje dane života – život sa svojim brigadama po gradilištima, kad u dokumentarcu o takvom monumentu i ljudima pomalo entuzijastima koji su ga gradili osjetim taj nepotrebni ton poricanja dobrote vremena u kojem se gradilo i stvaralo, ne mogu nego biti najveći mogući nostalgičar za svime.
Mostogradnja Beograd, glavni izvođač radova 1980. godine dovršava gradnju Krčkog mosta na Kvarneru te Pješačkog mosta u Osijeku.
Hidroelektra Zagreb, podizvođač, pred nekoliko je godina preselila u vlasništvo ruskog milijardera i doživjela sudbinu, u dokumentarcu prikazanog Haludova.
Možda sam malo subjektivna. Možda me više diraju neke lokalpatriotske teme. Možda o takvim temama emisije trebaju raditi osobe koje materiju osjećaju.
Kako bilo, most nagrizaju bura i sol. Naftne i vodovodne cijevi mu čine veću štetu no silna prometala koja ga na dnevnoj bazi prijeđu u broju do dvadesetak tisuća. Nikada nije adekvatno održavan iako je dobit od naplate mostarine do potpunog ukidanja mostarine višestruko isplatila njegovu gradnju. Otoku Krku će u skoroj budućnosti trebati novi most.
Za neodržavanje ljepotana rekordera odgovarati neće nitko. Za prijelaz preko novog mosta plaćati će (opet) svi.
Jednom je pisac rekao da su svi mostovi jednako vrijedni naše pažnje jer pokazuju mesto na kome je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju, ukusu, i prilikama kojima je bio okružen.
Amen.
Ilija Stojadinović, glavni projektant i Stanko Šram, voditelj gradilišta Krčkog mosta.
U nastajanju...
