Konobarica s tastature
ponedjeljak, 28.02.2022.
Neka tebe
Znaš što mi ne fali?
Sva ona čekanja, nadanja, monolozi za koje sam htjela da postanu dijalozi, moje misli za koje sam htjela da budu i tvoje, naše...
Nikako mi to ne fali. Vrijeme je napravilo svoje i izljuštilo sve naše pa ga odijelilo u tvoje i moje.
Ne znam gdje si, što radiš ni s kim si ako jesi. I to je super. Ponekad tek propustim tvoje skraćeno ime niz jagodicu palca dok tražim neko drugo u kontaktima mobitela. Propustim ga nehajno, poput vrućeg pijeska dok se na plaži igram ugode i dokolice u vrelini ljeta. Osim što, pijeska budem svjesna.
I dobro je to. Odlično čak, što rijeka vremena donijela je sve te neugode onog predivnog i neponovljivog zajedničkog bivanja našeg. Jer, da je valjalo, da je trebalo, održalo bi se. Bivanje u vremenu. Bilo bi sasvim normalno zaustaviti protok imena na zaslonu, kliknuti jagodicom palca po tvome, pa još jednom i potom prisloniti aparat na uho. Hej!, zazvonio bi glas i ja bih znala iz tona te jedne pozdravne riječi kako si. Ne bih trebala ništa pitati. Razgovor bi trajao tridesetak sekundi ili sat na kojeg bi nas operater prekidom opomenuo. I svejedno. Bilo bi svejedno. Jer ponekad je sve zaista stalo u pola minute, a ponekad ni šezdeset ne bi bilo dovoljno.
Da se nastavilo naše bivanje u vremenu pile bi se kave, vina, sokovi razglabalo o trenutnim dosadnjakovićima u našim životima, šefovima, poznanicima, životu, ljubavi, nogometu, knjigama, njemu, njoj, filmu, totalno različitim ljubavnim interesima, oprečnostima koje su nam dane, a ipak smo tu i jesmo.
Pa eto, nakon nekih godina ni to mi ne fali.
Iako, kliknuti jagodicom prsta na ime i potom na ikonu kantice za smeće nekako, neće mi se.
Barem u imeniku,
neka tebe.
četvrtak, 24.02.2022.
Danas
Danas sam ustvari imala odličan dan.
Al teško mi pisati o tome.
Danas ustvari nema smisla pisati
Ili vješati po portalima i mrežama pjesme mira.
Danas,
smisao se topi, izgara, nestaje.
Danas malo što ima smisla.
Rat, i najduži, samo protrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo rješenje ostavlja vremenima koja nastupaju poslije sklapanja mira.
Ivo Andrić, Znakovi pored puta
ponedjeljak, 21.02.2022.
Ovi (neki) prvi ljudi
Čitam jučer Nedjeljni plus, podlistak Novog Lista koji se uistinu trudi biti optimističniji od ostatka tjedna glede tema. Uglavnom u njem budu priče o inspirativnim ljudima tu oko nas. Osobno čak mi i stil pojedinih novinara ne odgovara, ali im moram priznati da rade odlične intervjue, pa ih čitam.
Jučer, jedna iza druge, dvije priče. Milan Grozić i Davor Bruketa.
Prvog se sjećam kao gosta iz dva gradska restorana u kojima sam odradila prvo desetljeće novog milenija. Potpis i faktura na Sava Osiguranje, firmu u kojoj je bio na funkciji. Čitam tako u priči o njemu da je odlučio poveliki dio, četiristo tisuća kuna svoje životne ušteđevine darovati trima zdravstvenim ustanovama. U rodnom mu Lupoglavu ordinacija će biti bogatija za ultrazvučni aparat. Pazin, gdje je završio srednju školu, moći će bolje organizirati palijativnu skrb, a Thalassoterapia u Opatiji sredstva će rasporediti gdje se ukaže najveća potreba. Rezimira gospodin Milan da on ima dovoljno. Nakon umirovljenja prodao je kuću u okolici Rijeke, kupio posjed u Vranji s one strane Učke, tamo sadi voćke i povrćke, pas Fido mu pravi društvo i sretan je čovjek. Osamdeset mu je godina. U riječkom je sportu glede organizacije i sponzorstava ostavio duboki trag od devedesetih na ovamo. Nikada nije bio niti u jednoj stranci, međunarodno je priznati stručnjak za pomorsko osiguranje. Priznaje kako je dobro zarađivao i kako bi bilo tužno da on čuva toliki novac, kad gleda kako je zdravstvo u problemima. Sreća zajednice je uvijek bila i moja sreća, pa tako i kroz te dobre sportske rezultate koji su svima donosili radost, kaže. A novinar u jednom pointu opaža: I dok s jedne strane svjedočimo kako se ljudi na najodgovornijim političkim funkcijama, i to od naroda izabrani pa bi dakle prema tom narodu trebali i gajiti posebne emocije, otimaju za svaku kunu jer je to „njihovo pravo“, Milan Grozić – koji bi kao čovjek u visokim godinama, imao pravo na jedan isključivi način brinuti samo o svojoj sutrašnjici – sve što ima podijeli ljudima s kojima živi. Bez straha i ikakvog egoizma.
Drugi je poznati dizajner. Firma Bruketa i Žinić odnedavno i Gray. Dvoje genijalaca koji su prošejkali hrvatsku, potom i međunarodnu dizajnersku scenu. Odmjeren u razgovoru u svemu vidi priliku za napredak i nove ideje. Ne želi mnogo komentirati eksces oko dizajna kovanica nadolazeće valute. Samo kratko kaže da je šteta što natječaj nije profesionalno organiziran. Osobno mi se najviše sviđaju ideje kojima ti dizajneri inventivno djeluju putem vinskih etiketa. Dizajn etiketa za vinariju Stina potpuno je bijela etiketa na kojoj je reljefno u gornjem lijevom kutu, gotovo nevidljivo utisnuto ime vina, dok je etiketa za Enosophia (ex Feravino) Trs No 5 interaktivna što znači da se skidanjem aplikacije i slikanjem etikete putem mobitela može slušati glazba pri konzumaciji vina. Ideja – vizija – realizacija – uspjeh. Kroz cijeli se intervju gotovo opipati može odmjerenost i mirnoća kojom uspješni dizajner gleda na svijet. Naglašava da njihova dizajnerska agencija gdje god vidi priliku nastoji odaslati poruku od društvenog dobra te kad vidi priliku pokušava ljude mobilizirati oko nekog korisnog cilja. Za kraj Bruketa kaže: Danas domoljublje znači bolje organizirati stvari, razdvajati otpad, paziti na slabije, plaćati porez, jačati toleranciju i ukazivati na prostor za rast, ali prvo pomesti ispred svoga praga. Doslovno i metaforički. Urediti svoje dvorište, dogovoriti se sa svojim susjedima i svijetom.
Takvih ljudi poput gospode Grozića i Brukete…
U ovim vremenima Remetinaca, Dorhova i naknada za odvojen život (od obitelji koja je tri gradska naselja sjevernije), potrebna nam je vidljivost takvih ljudi koji promišljaju i djeluju poput gospode Grozića I Brukete.
A ima ih…
četvrtak, 17.02.2022.
Nula
Samo ću ovo ostavit ovdje.
//Da se na trepavice postave, nikoga neće maknuti do kraja mandata. Bio to Horvat, Ćorić... Doći ćemo u Sabor, izglasat ćemo i idemo dalje//, kazao je Plenković
L'État, c'est moi
The end.
Konac.
Fine.
Ende.
Kraj.
ponedjeljak, 14.02.2022.
Zlatni promašaj
Bila na teveu pred koji tjedan dodjela nagrada za Zlatni studio. Pa brate...
Strpaše sve u sat i pol. Pridruživalo glavnoj voditeljici Danijeli Trbović svega za suvoditelje u pojedinim kategorijama. Pa se oni sve kao nešto šale dok vode program. Džizs.
Masakr za humor. Jedni nikako zapratit drugog. Taman jedno od njih "ubere" neku šalu, onaj drugi se uozbilji... Usiljeno, nekompatibilno.
Prodefilirali pokraj Danijele tako Momčilo i Enes oboje glumci kojima za ovu ulogu scenario baš i nije sjeo. Momčilo se koncentrirao na naglasak, dok je Enes (ne Bešlagić) za nju definitivno prespor. Onda je došao Vojo Šiljak. Odličan novinar i moderator, ali ritam Voje i Danijele je totalno oprečan a humor im sa različitih planeta, pa ni to nije bila najsretnija kombinacija. I konačno se pojaviše dvije voditeljice sa jedna sa RTLa, druga s Nove Tv, nemam pojma kako se zovu, stvarno. Tu se nešto malo poklopilo i reko aj konačno, kadli one počeše jagmu oko Andrije Jarka. A majkomila!! Te on je počeo na jednoj televiziji, nastavio na drugoj i eto ga sad u u trećoj. Još mu samo falilo objavit vrijednost prema Trasnsfermarktu. Jarak se samodopadno smješkao iz publike, tri žene na bini se natjecale gdje je bilo važnije da on radi i tako...
A onda je došao naporni Tv voditelj godine ili tako nekako kategorija. Evo ga upravo slušam kako u svojoj mozaično informativnoj emisiji istovremeno, po ne znam koji put, priča istovremeno sa sugovornikom koji sjedi preko puta njega. Uglavnom, mačak je osvojio Zlatni Studio u toj kakogodsezvala kategoriji i oduzeo preko trideset propisanih sekundi u govoru zahvale nakon preuzimanja nagrade. Faca je zajahao mikrofon i nije se dao sa bine prekoračivši vremenski rok vjerojatno četverostruko. Pristojnost i poštivanje i forme i kolega kao i ostalih dobitnika koji su trideset sekundi ispoštivali ostalo mu doma. Jer on je TV voditelj godine.
Bilo je tu i jačih kategorija i većih faca koji su sve odradili respektirajući protokol. Ne znam čemu to infantilno ponašanje, no jedno znam - kada dođe vrijeme RTL Direkta ponedjeljkom i utorkom uredno preskačem. Od nekad izuzetno kvalitetne emisije dobitnik Zlatnog Studija napravio je sprdnju od emisije. Nadam se samo da mu kolegica koja palicu preuzima ostalim radnim danima neće pokupiti šprancu vođenja u studiju.
No ovo je poput glasanja u Hrvata. Dok ima raje koja podupire destruktivne opcije, može im se. Istima, jelte.
četvrtak, 10.02.2022.
NISAM REKLA DA JE SVAKA OBITELJ OBITELJ
Interview: Željka Markić, predsjednica Udruge U ime obitelji
Povodom inicijative Željke Markić iz Udruge U ime obitelji da se svaka obitelj stimulira stimulacijama razgovarali smo s njom o inicijativi za stimuliranje.
Nedavno ste izjavili da pokrećete inicijativu za stimuliranje stimulacijama svake obitelji, možete li nam malo pojasniti o kakvim je stimulacijama riječ.
-Kao prvo dozvolite mi da vas ispravim. Stimulacije će se odnositi na obitelji, a ne na svake obitelji.
Možete nam malo to pojasniti?
-Pa vi ste rekli svake obitelji, a obzirom da je Ustavom propisano što svaka obitelj jest, znači biti će stimulirane te obitelji.
Da, no evo sami ste rekli da je "Ustavom propisano što svaka obitelj jest" pa shodno tome ide pretpostavka da stimulirate svaku obitelj.
-Stimuliramo, no nije svaka obitelj obitelj.
Ne razumijem.
-Naravno da ne razumijete. Obitelj je jasno određena kao zajednica između muškarca i žene koji su pred insitucijama Republike Hrvatske sklopile brak. O toj i takvoj obitelji govorimo. One obitelji koje se nazivaju obitelji, a nisu obitelji prema definiciji Ustava, nećemo stimulirati.
Znači vi tvrdite da svaka obitelj nije obitelj iako je Ustavom ustrojeno što je svaka obitelj.
-Da, no obitelj koja je Ustavom definirana, nije i ona obitelj koja je definirana nekim drugim parametrima.
Poput?
-Pa poput recimo obitelji koje se nazivaju obiteljima, a uopće to nisu. To su neki pokušaji da se imitira obitelj, a mi svakako nemamo namjeru stimulirati pokušaje obitelji, već obitelji koje jesu obitelji.
Hm, da. Možemo dakle definirati vašu inicijativu kao stimuliranje svake obitelji koja je ustrojena kako je propisano Ustavom.
-Možemo.
Odlično! Recite nam dakle, o kakvoj se inicijativi radi.
-Pa za početak, svaka bi obitelj trebala imati propisnu edukaciju o pravoj obitelji i stvaranju iste. Mi bismo u tom slučaju takvu obitelj stimulirali da svojim zdravim primjerom obitelji potiče ostale obitelji na stvaranje istih takvih obitelji.
Na koji način?
-Pa na način da bismo ih mi educirali u pravom smjeru. Tada stvaramo zdrave temelje i opstojnost države Hrvatske.
Kada kažete "mi" na koga točno mislite?
-Na nas, institucije, i udruge poput udruge U ime obitelji.
Koje bi to, recimo, institucije bile?
-To bi bile u prvom redu one institucije koje su zadužene za provedbu institucionalnih programa i razvoja.
Možete nam navesti neku?
-Čujte, obzirom da je inicijativa još u začetku ne bih o njima.
Što vas je uopće potaklo na ideju o pokretanju inicijative o stimulaciji obitelji?
-Prije svega tvrdnje nekih obitelji koje nisu obitelji da je svaka obitelj obitelj. Mi u udruzi smatramo da treba jasno ukazati na to koja je obitelj obitelj, a koja nije. Najjednostavnije ćemo to učiniti tako da stimuliramo svaku obitelj koja to jest, da bi jasno ukazali na sve one koje to nisu.
Zašto je po Vašem mišljenju bitno ukazivati na to koja je obitelj obitelj. Ne može li neka obitelj sama ustrojiti pravila svoje zajednice i nazvati se obitelji.
-Ali eto, sami ste sada rekli zajednica. Dakako svi su slobodni živjeti u nekoj zajednici, no to onda ne mogu samoproglasiti kao obitelj.
Zašto ne? Ako njima to odgovara i ako su u toj i takvoj obitelji sretni?
-Čujte, sreća je apstraktan pojam. Ona je relativna. Mnogi nisu svjesni što je to sreća. Nemali broj ljudi misli da živi sreću u zajednici. Mi im samo želimo ukazati da u pravoj obitelji ima puno više sreće.
Hipotetski, ako muškarac i žena žive zajedno dugi niz godina, imaju djecu koju odgajaju i svi savršeno funkcioniraju, a nisu u braku, njihova sreća nije potpuna?
-Hipotetski, da.
U redu, možemo li sada na kraju konstatirati da Vi uz Vašu udrugu i neke institucije uskoro počinjete sa inicijativom za stimuliranje obitelji i da će stimulacijama biti obuhvaćena svaka obitelj koja je obitelj.
-Tako je. Uskoro započinjemo sa inicijativom.
Za svaku obitelj.
Gospođa Markić je taman zaustila odgovoriti kad se iz nekog kutka prostranog stana začulo cviljenje nekoliko glasova; "uuuuu I feel love, I feel love, I feel looooooveee" ***
Gospođa Markić se ustala i otišla utišati glasove. Kada se vratila ispričala se na ispadu:
-Ja se ispričavam, moj najstariji sin i njegov prijatelj uvježbavaju za neki mjuzikl. Imaju sad u subotu nastup.
Ma nema problema, nek dečki uživaju.
-I oprostite, promaklo mi je, za koga vi radite. Koje novine, radio? Televiziju?
Ni za koga. Ovo je Željka, izmišljeni intervju.
*** iz pjesme "I feel love" Donna Summer / Bronsky Beat
ponedjeljak, 07.02.2022.
Danas malo kraće
Gledam Milićev dokumentarac iz Francuske.
Kaže da se u pokrajini Champagne dnevno u danima berbe da zaraditi i do 120 eura. Uz plaćen smještaj i hranu. Okej, berba je zajebana i naradi se čovjek. Al 120 eura, pa za pet dana zaradi čovjek mjesečnu plaću. I nek ta breba malo potraje, eto hop!
Idemo?
Ovdje ionako nikad ništa.
Danas mi je 52.
Ako okrenem brojke ko Fleksi, 25. Al neka njih ovoliko koliko ih je. Šta sad.
Svratite na gin tonic. Ima.
Nisam danas od pisanja nešto. Više sam od gin tonica.
Živi bili i Francusku posjetili.
Peace.
Sa moje današnje rođendanske meditacije:
četvrtak, 03.02.2022.
Pitanje
Kroz koliko još inflacija
treba proći ova moja generacija?
Umori me više.
Najjače mi što neki zagovaranju izlaženje na ulice...
Ne pada mi na pamet.
Protestirati, jer netko ne radi svoj posao.
Tužno je u stvari što svi ovi izabrani, kroz silne godine uopće nemaju osjećaj da nisu izabrani radi njih, već radi države, društva, ljudi...
Gledam upravo neku vijest na tv-u gdje lokalna zajednica pomaže obitelji čije je dijete u potrebi. Lijepo je to. Pomoći. No, za takve slučajeve, u principu, da je malo odgovornosti onih izabranih, akcije pomaganja bile bi suvišne. Jer država bi za takve slučajeve imala sustav koji rješava stvar.
Divota smo od zemlje.
Tuga od države.
Šteta.
