KRITIKA : Andrzej Stasiuk - 'Devet' (Fraktura, 2004.)
srijeda , 28.02.2007.
KRITIKA : Andrzej Stasiuk - 'Devet' (Fraktura, 2004.)
Nakon što je snimio 7 dugometražnih filmova i jednu epizodu iz omnibusa, svoj slijedeći celuloidni uradak Federico Fellini je naslovio prema rednom broju koji zauzima unutar njegova opusa – «Osam i pol». Poljski književnik Andrzej Stasiuk istom se metodom poslužio pri naslovljavanju svoje devete knjige po redu, mada u njegovom romanu «Devet» (originalno objavljenog godine s tri devetke - 1999.) nema nimalo fellinijevske razigranosti i groteske kao niti amarcordovske nostalgije, već samo sivilo, turobnost, depresija, rezignacija i beznađe.
Kroz roman pratimo ukupno 9 likova (opet brojka iz naslova), ali isto ih je tako moglo biti 19 ili pak 99, jer kod Stasiuka svi su oni samo statisti, tek puki prolaznici ulicama grada, suvremene posttranzicijske Varšave koja je zapravo glavni akter i protagonist romana. Iako je Varšava poprište događanja (sitni trgovac bježi varšavskim ulicama pred utjerivačima dugova, tražeći pomoć kod brojnih poznanika), Stasiuk tom gradu odriče ulogu objekta-kulise i čini ga subjektom priče, a ljudski su likovi nevažni, neprofilirani i bez osobnosti (autor ih imenuje samo kad je krajnje nužno da bi radnja bila shvatljiva, dok su najčešće samo “on” ili “ona”), jer to devetero ljudi samo su neki iz gomile “što plivaju gradom kao okomite ribe”. Sve su to luzeri, marginalci, sitni prijestupnici, predstavnici varšavskoga polusvijeta, žrtve i ispljuvci tranzicijskih nepogoda koji bi “izranjali nakratko iz prostora, a potom bi se prostor ponovo za njima zatvorio i, iako su bili vidljivi i u pokretu, podsjećali su na umrle u potopljenom gradu”.
Stasiuk dokumentarističkom cinema verite metodom bez zadrške penetrira i uvodi nas u mikrosvijet njihova luzerskog bivanja, isporučujući nam fragmente tih života da bi ih na koncu naprasno bešćutno napustio, bez zaokružene priče ili raspleta. Takvim otvorenim krajem autor naglašava njihovu elementarnu ljudsku nebitnost, zamjenjivost i prolaznost na ulicama Grada koji je stvarna okosnica, temelj i konstanta, i koji je kod Stasiuka živo biće, koje pulsira, diše i treperi, "a zgrade mu drhte kao da asfaltna koža grada želi sa sebe stresti kuću". Ljudske su egzistencije besperspektivne, besciljne, njihovo je bivanje vremenski ograničeno, a tu su se slučajno, kratkotrajno zatekli i postoje samo da bi ispunili gradsko krvožilje, i poput tamnocrvene guste tekućine žilama, kolali zapuštenim gradskim ulicama i trgovima, i napučivali mu tramvaje, autobuse, kolodvore, stanove i mračne zakutke.
Kao i u Slovačkoj Petera Pištaneka (roman «Rivers of Babylon», izd. AGM, Zagreb 2004.) , i poljski se kapitalizam u romanu «Devet» također svodi na nemilosrdnu borbu za opstanak u kojoj dominiraju i pobjeđuju oni bez skrupula, bešćutni i bezobzirni – svodnici, dileri, kriminalci i mafijaši, ali od slovačkog kolege Stasiuka ponajviše dijeli njegova XXL porcija pesimizma. Stasiukova proza lišena je Pišt'anekove ironije i vrckavosti, kod njega nema stripovske otkačenosti, niti karikiranosti i crnog humora, ali iako je nad Stasiukovom Varšavom “nebo mutno, boje dima”, “zrak periferije ima okus ugljena, cigla boju zgrušane krvi”, a “sivi blokovi zgrada vise s neba poput tamnosivih izbušenih zastora – oblaci i zidovi u istoj boji” dok “djedica na klupi izgleda poput stare krojačke lutke” , ipak njegovom mračnom, slojevitom i sugestivnom rečenicom svako malo proplamsa i zabljesne lirska, poetična iskra. Baš poput onih što frcaju pri dodiru tračnica sa hladnim, oporim metalom varšavskih tramvajskih kotača.
A baš kao što svake godine na Bloomsday horde Joyceovih poklonika hodočaste dublinskim postajama njegovoga «Uliksa», nanese li vas put u Varšavu prokrstarite i vi Jaltunskom i Marynarskom, potražite Zoliborz, odahnite bar na kratko pod platanama Ujazdowskih aleja, zašutite na obalama Visle ..., i u društvu Stasiukovih Pawela i Jaceka oslušnite na kratko zvukove varšavskih ulica, “trenutnu tišinu Nowogrodzke, šum Krucze, neprestani žubor rotora, koji nikad ne tone u san, osim možda na trenutak prije svitanja, ali i tada sopće poput velikog bolesnog dušnika, i ti zvukovi podsjećaju na to da su nebo i prostor beskonačni, da će sve proždrijeti, progutati, i nijedan TIR s istoka, nijedan konvoj iz Reicha neće uspjeti šmugnuti s nekim ljudskim glasom, ništa, samo jeka među kamenjem, lupa smetlarskih kamiona, dozivanje, fijukanje vjetra u tramvajskim žicama, podzemni jauci vlakova, tuljenje auta i cviljenje na zavojima dok pokušavaju jedan drugoga uhvatiti na skliskoj od magle petlji u Solecu, pa onda nestaju u tami Wislostrade, a od rijeke se odbijaju zvukovi i svjetla kao da je napravljena od tankoga lelujavog metala, i odatle nesanica, odatle beskonačnost svijeta u kojem svako govno može rasti do granice iza koje postaje nevidljivo.”
(Napisao Božidar Alajbegović, srpnja 2005.
objavljeno na Lupiga.com)
komentiraj (5) * ispiši * #
NOVO: ur. Irena Lukšić - 'Šezdesete / The Sixties (Zbornik)' (Hrvatsko filološko društvo, 2007.)
ur. Irena Lukšić - 'Šezdesete / The Sixties (Zbornik)'
izd. Hrvatsko filološko društvo
320 str. , meki uvez
cijena: 120,00 kn
Riječ izdavača
Zbornik posvećen 60-im godinama XX. stoljeća zamišljen je kao nostalgični podsjetnik na vrijeme posljednje društvene utopije i, danas bismo rekli, naivnog pokušaja da se svijet učini boljim i ljudskijim. Vrijeme je to snažnog duhovnog uzleta bogatijeg dijela čovječanstva, vrijeme plodonosnog susreta Istoka i Zapada, novih oblika umjetničkog izražavanja, raznih «pobuna masa», otkrivanja čudesnih krajolika psihe, tehnološke revolucije, osvajanja Svemira, prodora u nezamislivo.
Dio priloga preuzet je iz «Književne smotre» broj 96-97, koja je ovu tematiku prezentirala pod naslovom «Kultura šezdesetih», dok su nosivi tekstovi, poglavito ogledi o širem društveno-povijesnom kontekstu u kojemu su se odvijali razni umjetnički eksperimenti i potrage za novim oblicima življenja, nastali kasnije, specijalno za potrebe ovog izdanja.
U tom smislu izdvajaju se prilozi Danka Plevnika «Hladnoratni okvir novinarske slike svijeta», Ive Goldsteina i suradnika «Hrvatska / jugoslavenska javnost o Johnu Kennedyju – posmrtno stvaranje legende», Ješe Denegrija «Unutar ili izvan «socijalističkog modernizma»? i Marka Lipoveckog «Biti upoznat s limunom. «Američka izložba u Hruščovljevim memoarima».
Građa je podijeljena u nekoliko neovisnih odjeljaka. U prvome, «Svijet: pomaci, pogledi», složeni su tekstovi koji problematiziraju društvenu i političku zbilju te njen odraz u neverbalnim umjetnostima. U drugome, «Pisci: teme, poetike», našle su se analize karakterističnih autora s karakterističnim temama. Treći odjeljak, «Slike, krajolici, stanja», akcentuiraju naročit ugođaj iz kojeg su potekla mnoga istaknuta djela i akcije «šezdesetih», dok četvrti («Praksa šezdesetih») i peti odjeljak («Sjećanja») predstavljaju zanimljive protagoniste u žanru «osobnih pogleda».
Podsjećanje na «šezdesete» prošloga stoljeća – poticaj je novom ciklusu razmišljanja o velikim pitanjima, o duhovnosti i budućnosti naše civilizacije
Izvor: MVinfo.hr
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO: Florbela Espanca - 'Maske sudbine' (Disput/Hrv.filološko društvo, 2007.)
Novi nalsov možda i najbolje prijevodne biblioteke u nas, biblioteke 'Na tragu klasika' Disputa i Hrvatskog filološkog društva :
Florbela Espanca - MASKE SUDBINE
pripovjetke
izd. Disput/Hrvatsko filološko društvo
S portugalskoga preveo Nikica Talan
128 str, 12,5 x 20 cm, meki uvez
Knjižarska cijena: 80,00 kn
Narudžba preko weba izdavača : 70,00 kn (poštarina uračunata samo za narudžbe iz Hrvatske)
Riječ izdavača
"Da, luckasta tajna njezinog sina, siromašnog radnika kamenoklesara, bila je ona. No Maria del Pilar koju je izdaleka dozivala njegova mahnita ljubav, njegova slijepa romantičarska strast, nije bila, kako bi se to isprva moglo pomisliti, daleka sestrična što je prije nekoliko mjeseci pristigla iz španjolskih zemalja, nastanivši se ovdje, zasužnjena zagasitim portugalskim očima. Nije to bila ljubazna mala švelja s kojom bi mogao osnovati obitelj, krotku siromašku obitelj, poput gnijezda što visi o strehi gdje glava doseže strop, strop gotovo na dohvatu neba. Ne, nije to bila španjolska crnka, ni Andalužanka lica garavog poput onog u ciganke koja hoda ulicama u crvotočnoj marami, s kosama što vijore na vjetru. Posrijedi je bila ne ova, već jedna druga Maria del Pilar, kći španjolske plemkinje i portugalskog velikaša; plavokosa princeza, vila čarobnica njegovih pjesničkih snova koju je jednoga dana, jednoga kobnog i zlosretnog dana opazio kroz pozlaćene rešetke njezinog podalekog vrta."
Florbela Espanca, jedna od najvećih portugalskih pjesnikinja XX. stoljeća, rođena je 8. prosinca 1894. u gradiću Vila Viçosa, a umrla je, izgorjevši u požaru pod nerazjašnjenim okolnostima točno na svoj 36. rođendan, 1930. u Matosinhosu (danas predgrađu Porta). Iza sebe je ostavila gotovo "dnevnički" profiliran opus koji tvori dvjestotinjak soneta, možda najljepših što su ikada napisani u petstogodišnjoj tradiciji luzitanskog sonetizma, te dvije zbirke pripovijedaka: Maske sudbine (As Máscaras do Destino) i Crni Domino (Dominó Negro). Riječ je o zbirkama koje se ubrajaju među antologijska ostvarenja portugalske ljubavne proze. Posebno se to odnosi na zbirku Maske sudbine koja je doživjela niz izdanja i prijevoda na strane jezike.
Zbirka je to u kojoj osobito dolazi do izražaja Florbelina doslovna "opsjednutost" nadnaravnošću, eshatologijom i smrću, odnosno samoubojstvom kao najuzvišenijim načinom umiranja. 'Maske sudbine' spadaju među razmjerno brojna djela portugalske književnosti koja tvore neobično bogatu narativnu književnu vrstu, poznatu kao pakao zaljubljenik, u kojoj autor – služeći se uzvišenim, patetičnim stilom – "veliča tragičnost kobno predodređene ljubavi". Život i djelo Florbele Espance u cijelosti odražavaju karakteristike spomenutoga: Maske sudbine zapravo su svojevrsna literarna preslika i gotovo "apokaliptički" stilizirana vizija njezina vlastita kobnog svršetka.
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA : novi, 5. broj 'Ka/Os'-a
utorak , 27.02.2007.
U srijedu, 28.02., u 19ipo na starom dobrom mjestu
(knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića)
predstavit će se novi dobri (5.) broj Ka/Os-a,
časopisa za književnu praksu kluba studenata komparativne književnosti 'K'
no ne strepite;
gosti neće biti birani (isključivo) po klupsko-stukovnom ključu :-)
ter će se s mikrofonom u rukama i kvalitetnom besjedom
na spisateljskim usnama pred vama pojaviti
gomilica moćna i (klupsko-stukovno) šarena:
Krešimir Dujmić i Nino Kovačić
Andrija Škare i Ivica Prtenjača
Ivan Vidić i Ivan Herceg
i Kruno Čudina te Maja Klarić
nešto valjda reć će i Marko Pogačar, urednik i poeta
a pripomoći: Roman Simić Bodrožić
dodjite, dobro bit će!
Inače, novi broj Ka/Os-a donosi :
Platforma: Saška Rojc, Olja Savičević Ivančević, Ivan Herceg, Ana Cerar, Siniša Orešćanin, Marko Tomaš, Maja Klarić, Saša Begović, Jovanka Uljarević, Ivica Prtenjača, Ivan Vidić, Nino Kovačić, Robert Ravenšćak
Prijevodi: Adam Johnson (ilustrirala Dunja Janković), Thomas Bernhard, Rosa Montero, Ljudmila Petruševska, Sergij Solojov
Za stripove su odgovorne KOMIKAZE, za dozu proze EVENTUALISTI, za primijenjenu šizofreniju BRUNO S., za KRITIČKE PRAKSE svi uzduž i poprijeko, a za sve ostalo nepobjedivi TURKMENBASI VELIKI!
komentiraj (2) * ispiši * #
KRITIKA: Radenko Vadanjel - 'Dnevnik besposličara' (Profil, 2006.)
KRITIKA: Radenko Vadanjel - 'Dnevnik besposličara' (Profil, 2006.)
U posljednje vrijeme svjedoci smo masovnog okušavanja pjesnika u proznom izričaju, nekih s više (Gromača, Mićanović, Kirin, Prtenjača, Bogunović), a drugih s manje uspjeha (Pintarić, Mraović, Mujičić Artnam). Novi takav slučaj je prva prozna knjiga Radenka Vadanjela koja je negdje na pola puta – ne može se reći da je promašaj - dapače radi se o sasvim solidnom djelcu - ali bi dojam ipak bio povoljniji da je rukopis izveden u poetskom slogu. Ustvari, kad se bolje razmisli, budući da je rukopis značenjski i tematsko-motivski zaokružen oko intimne svakodnevice jednog ljubavnoga para, mogla je to biti sasvim uspjela konceptualna poetska zbirka.
Radenko Vadanjel u svom ''Dnevniku besposličara'' kroz subjektivnu vizuru jednog 44-godišnjaka donosi prozne fragmente jednoga običnoga malog života lišenog velikih događaja, prevrata i iskušenja. Jedina prekretnica događa se na samome početku, kada pripovjedač R. napušta suprugu i započinje živjeti s novinarkom i književnicom T., a sve što dalje slijedi jeste redanje introspektivnih zapisa o njihovu zajedničkom životu, a koji je krajnje nekonfliktan, miran i spokojan, lišen trzavica i emocionalnih amplituda.
Tematski, strukturalno i motivski ''Dnevnik besposličara'' vrlo je blizak Pintarićevoj knjizi "Ljubav je sve''; oba rukopisa donose opise življenja jedne harmonične ljubavne zajednice, s naglaskom na analitici emocionalnog realiteta koji ljubavni par dijeli, pri čemu vrlo labava narativna struktura romanesknu odrednicu oba rukopisa dovodi u pitanje. I Vadanjelovi se, baš kao i Pintarićevi zapisi uvelike baziraju na detaljima i događajima iz stvarnih života autora, no u oba je slučaja to posve nebitno jer su egzistencije oba pripovjedača i njihovih životnih družica lišene senzacionalizma i pikanterija koje bi mogle zagolicati voajerizmom zaražene pojedince iz publikuma.
Živote i Pintarićevih kao i Vadanjelovih golupčića obilježava i osmišljava međusobna privrženost i ljubav, koju ni izvanjski nepovoljni utjecaji (npr. nezaposlenost Vadanjelovog pripovjedača) ne mogu poljuljati, niti umanjiti. Harmoniju njihove idile tek povremeno narušava dolazak kakvog nenajavljenog gosta, što njihovu introvertiranost samo nakratko izbaci iz kolotečine, prisiljavajući ih na obazrivost i suflirajući angažman u jalovim razgovorima - kao u primjeru nenadanog posjeta jedne spisateljice njihovu domu čiji su odlazak jedva dočekali kako bi se ponovo prepustili "ohrabrujućoj tišini" i životu u samozatajnosti. Od uzajamne ljubavi i nježnosti Vadanjelovi su junaci izgradili neprobojni štit, bedem kojim se brane od naplavina stvarnog svijeta, pa kombiniranjem autorovih riječi zaključujemo kako ''njegovi ljubavnici žive u pritajenoj idili plahe obamrlosti, uživajući u slatkoj potištenosti skrovite nepokretljivosti''. S time u vezi najdojmljivijom se dionicom ispostavlja ona u kojoj je opisan posjet berlinskom domu Irene Vrkljan i njezina Bena, jer u životu toga spisateljskog para pripovjedač prepoznaje presliku svoga suživota sa T. - istu onu "neobičnu suegzistenciju depresije i sreće'' u životnom sudioništvu s osobom koja na isti način osjeća i doživljava svijet.
Nastavimo li sa započetim usporedbama, svakako treba naglasiti kako je Vadanjelov pripovjedač puno tankoćutniji i kontemplativniji od Pintarićeva; Pintarić često poseže za humornošću i autoironijom čega kod Vadanjela gotovo pa i nema (osim u već spomenutoj epizodi dolaska nenadane gošće, a kojom autor ironizira uvjerenje kako je ''biti pisac nešto posebno"). Vadanjelova je introspekcija obilježena anksioznošću, melankolijom i depresivnošću te pripovjedačevom intimnom borbom sa strahovima, dvojbama i nesigurnostima, što posebno do izražaja dolazi u razdobljima razdvojenosti od svoje pratilje. ''Dnevnik besposličara'' ustvari tematizira krizu srednjih godina čime se fino nadovezuje na aktualne romane Koščeca, Radakovića i Ferića, čiji se protagonisti također bave prolaznošću i strahom od smrti, odnosno simptomima tzv. ''andropauze'' , odnosno ''muškog klimakterija''. Vadanjelov poetski habitus i pjesmotvorno iskustvo pritom bitno pridonose suptilnosti njegova pisma, prepunog brižno dozirane osjećajnosti i finih, rafiniranih, prekrasno izglačanih rečenica, često obilježenih filozofičnošću unutarnjih preispitivanja. Vadanjel se na trenutke referira i na vlastito pisanje, svoje misli i iskaze opisujući kao ''spore fuge koje bježe jedna od druge dodirujući se neprimjetno poput nevidljive štafete noćnih leptira, uvijek ukrug, uvijek u nekakvoj oprečnosti...'' , a upravo i taj izvadak, uz mnoge slične druge, upućuje kako je odabir prozne forme bio pogrešan.
Naime, osobno sam mišljenja da bi ovaj Vadanjelov rukopis u poetskom slogu bio puno moćniji jer je prozno uobličenje posljedovalo nepotrebnim viškovima i zagušenjima; ''Dnevnik besposličara'' premrežen je mnoštvom suptilnih, fino oblikovanih i zaokruženih, poetski intoniranih kontemplativnih minijatura (poput npr. ove prethodno citirane) čije bi vrijednost, snaga i uvjerljivost jače došle do izražaja da su posredovane samostalno, u poetskom slogu, jer ih prozna nadogradnja guši, rasplinjujući izvorni efekt i ekspresivnost, te bitno smanjujući dojmljivost.
A možda je autor ipak sa svjesnom namjerom, iz razloga svojevrsne, uvjetno rečeno - odmazde, posegnuo za obrtanjem postupka?
Možda trendu narativizacije i simplifikacije poezije kojemu svjedočimo već nekoliko godina - otkako se neorealistička, stvarnosna književnost proširuje prema poeziji - Vadanjel pomoću "Dnevnika besposličara'' želi odgovoriti idejom trenda poetizacije proze? Ustvari, iskreno, to uopće ne bi bilo loše jer nam je proza već duže vrijeme inficirana trivijalizacijom, porivom za prijemčivošću i žurnalističkim, pojednostavljujućim diskursom...
(Napisao Božidar Alajbegović, studeni 2006.
objavljeno u emisiji Bibliovizor trećeg programa hrv.radija)
komentiraj (1) * ispiši * #
INTERVJU : Asja Bakić
Cunterview.net nastavlja seriju iznimno zanimljivih razgovora s umjetnicama iz regije i šire. Tako je na red došla i pjesnikinja Asja Bakić, autorica bloga Vlastita soba posvećenog ženama-umjetnicama (a kojega vam ovđeka, sjećate se, već predstavih).
Intervju u kojemu Asja govori o svom blogu, svojoj poeziji, te o mnogim svojim aktivnostima i afinitetima pročitajte ovdje
komentiraj (0) * ispiši * #
Porto i Guedes na književnoj večeri u 'Time rock clubu'
Caffe bar/night club "Time rock club"
(Stara samoborska 28)
"Ringišpil" – književne večeri u "Time rock clubu"
- voditelji: Damir Sušnić Kežo (play57.blog.hr) i Deniver Vukelić Korvin (korvin.blog.hr)
28. II. 2007. – Treći okret – Kafe Beirut – Porto, Guedes i gosti
- poezija s istočnjačkim štihom – gosti Dario Rukavina (Porto) i Kruno Čudina (Guedes - Beirut) i gosti
- autorska poezija
- staroarapska, indijska i istočnjačka poezija (mistika, ljubav…)
- trbušne plesačice
- orijentalna atmosfera
komentiraj (2) * ispiši * #
Poetski natječaj za autore do 30 godina
ponedjeljak , 26.02.2007.Dušan Gojkov javlja:
Dom omladine Zaječar raspisao je konkurs za učešće na 22. Festivalu mladih pesnika "Dani poezije", na kojem mogu da učestvuju autori do 30 godina starosti koji nemaju objavljenu knjigu.
Pesnici čije radove odabere Stručni žiri Festivala stiču pravo učešća na 22. Festivalu mladih pesnika "Dani poezije" koji će biti održan od 24. 05. do 27. 05. u Zaječaru, izbor iz njihove poezije biće objavljen u posebnom separatu Balkanskom književnom glasniku, a laureat festivala stiče pravo na objavljivanje knjige.
Konkurs je otvoren do 01. 04. 2007.
Ciklus od deset neobjavljenih pesama, potpisan šifrom, (rešenje šifre, u posebnoj koverti, dostaviti sa prijavom), umnožen u četiri primerka, potrebno je poslati na adresu: Dom omladine Zaječar, Poštanski fah 57, 19000 Zaječar, Srbija, sa naznakom "Za Festival".
Rukopisi se ne vraćaju.
Dodatne informacije na broj telefona
+381 19 - 432 - 022
(019 - 432 - 022)
Pretpostavljam da autori izvan Srbije nemaju pravo sudjelovanja?
komentiraj (13) * ispiši * #
Objavljene 'Blog priče'!!!
Zbirka blogerske proze 'Blog priče' napokon je ugledala svjetlo dana!
Izdavač je Naklada Zoro, knjiga sadrži 53 priče (od ukupno 380 pristiglih na natječaj), u knjižarama bit će dostupna od idućeg tjedna po cijeni od 120,00 kn, a po pretplatnoj cijeni od 99,00 kn knjigu još samo do kraja ovog tjedna možete naručiti posredstvom bloga Davora Šišovića (narudžbe na mail zoro@zg.t-com.hr) koji je urednik knjige i na čijem je blogu danas objavljen i pogovor iz knjige.
komentiraj (5) * ispiši * #
Žiri Jutarnjeg lista odabrao 12 polufinalista za nagradu za najbolju prozu u 2006.
Žiri Jutarnjeg lista odabrao je 12 najboljih domaćih proznih knjiga koje konkuriraju za nagradu koja će biti dodijeljena sredinom ožujka.
Kojih 12 naslova konkurira za nagradu saznajte ovdje
Moji favoriti : Jarak, Mićanović, Nikolaidis, Sajko, Štiks
komentiraj (19) * ispiši * #
Rade Jarak gostovao na Lupiga.com
Kao što vjerni posjetitelji znaju, internet portal Lupiga.com ima rubriku 'GostLupež' u kojoj gostuju prijatelji i štovatelji toga sajta sa tekstovima specijalno napisanima za tu priliku. Tako su dosad za Lupigu tekstove napisali, između ostalih i Sead Serdarević i Kasum Cana i Drago Pilsel i Boris Beck i Jasmin Klarić i Vanja Bjelić-Pavlović (v(r)oditeljica Bookse) i mnogi drugi, što novinari, što pisci.
Novi GostLupež koji se vrlo rado odazvao mojem pozivu jeste Rade Jarak, gospar (na pečalbi u Zagrebu) i jedan od rijetkih domaćih istinskih, borgesijanskih posvećenika književnosti i pisanoj riječi.
Jarak za Lupigu piše o najpoznatijoj ulici svoga rodnog grada - o dubrovačkom Stradunu - prisjećajući se svih onih događaja koji ga vezuju za tu dubrovačku "instituciju" i taj je izvrsni tekst nova potvrda Jarkova izoštrena oka za detalje i njegove izuzetne sposobnosti vrlo dojmljive, realistične detaljističke deskriptivnosti, čega je izvorište u njegovoj slikarskoj izobrazbi.
Jarkov tekst 'Stradun, crno-bijeli svijet' pročitajte na ovome linku
komentiraj (5) * ispiši * #
PROMOCIJA : 'Robi K.' + 'Podrumi marcipana'
Feral Tribune i Fabrika knjiga
pozivaju nas na
PROMOCIJU KNJIGA
Predrag Brebanović - 'Podrumi marcipana'
(knjiga sadrži niz esejističkih i književnokritičkih tekstova koji obrađuju djela Bore Ćosića)
i dvosveščani izbor iz stvaralaštva maloljetnog delnikventa
Viktor Ivančić - 'Robi K.'
(1100 stranica u 2 knjige, 350 izabranih priča iz razdoblja 1984. - 2006.)
u četvrtak, 01.03.2007. u 20 h
knjižara BOOKSA, Martićeva 14d, ZG
Osim autora o knjigama će govoriti :
Tomislav Brlek, Dean Duda i Dejan Ilić
Promociju će voditi:
Miljenka Buljević i Vanja Bjelić-Pavlović
komentiraj (1) * ispiši * #
U Americi objavljen prikaz antologije 'Na trećem trgu'
nedjelja , 25.02.2007.
Srđan Papić javlja :
Ugledni časopis World Literature Today u broju za mart/april 2007. objavio je vrlo afirmativnu recenziju o knjizi – “NA TREĆEM TRGU – antologija nove kratke priče Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore”. Reč je o književnom časopisu koji izdaje Univerzitet u Oklahomi i koji je osnovan još davne 1927. Prikaz je napisao Zibelan Forester sa Softvomor koledža i on opisuje kolekciju kao ‘’izvanredan izbor novih autora i kratkih priča sa Balkana’’. Forester smatra da je reč o promišljenoj i provokativnoj mešavini tradicionalnih stilova sa eksperimentalnim pričama i da je knjiga zaista vredna čitanja.
‘’Svima je izuzetno drago zbog ovog prikaza’’, izjavio je Srđan Papić, koordinator projekta. ''Za knjige sa ovih prostora je ponekad teško predstaviti i u evropskom časopisu starom deset godina, a ne u američkom koji ove godine puni osamdeset. Posebno me je zapanjilo Foresterovo poznavanje jezičkih prilika u regionu i ovdašnjih dijalekatskih osobenosti. On je na vrlo malom prostoru uspeo da prepozna gotovo sve ciljeve kojima smo se mi vodili dok smo pravili antologiju, za razliku od nekih ovdašnjih kritičara za koje se bojim da nisu baš najbolje videli šumu od drveća kada je ova knjiga u pitanju.''
U okviru recenzije nalzi se i prevod na engleski priče ‘’Posjeta’’ Jovanke Uljarević, dok se priča ‘’Čarapa’’ Enesa Halilovića naročito preporučuje i ocenjuje kao vanvremenska parabola o progonstvu.
‘’Izuzetno mi je drago da sam pohvaljen u jednom takvom časopisu.’’, zadovoljan je Halilović, ’’ U svetu postoji interesovanje za literaturu sa ovih prostora, samo je potrebno kvalitetno je predstaviti. Mislim da je antologija u tome uspela.’’.
Pored Halilovića i Papića, u projektu su još učestvovali Šejla Šehabović (urednica za BiH), Olja Savičević Ivančević (urednica za Hrvatsku), Jelena Angelovski (urednica za SCG), Lamija Begagić, Vlado Bulić, Ivica Đikić, Zoran Lazić, Andrea Pisac, Mima Simić, Tanja Stupar Trifunović, Marko Vidojković i Jovanka Uljarević.
Izdavači knjige su ‘’Treći Trg’’ iz Beograda i Narodna biblioteka ‘’Jovan Popović’’ iz Kikinde.
Više informacija o knjizi možete naći na www.trecitrg.org.yu dok je adresa američkog časopisa www.worldliteraturetoday.com
komentiraj (3) * ispiši * #
RADIO-ROMAN: Pavao Pavličić: "Devet spomenika"
Od ponedjeljka 26.02. do petka 02.03. u terminu od 09:30 do 10:00 sati Treći program hrvatskog radija emitira radio-roman Pavla Pavličića 'Devet spomenika' :
RADIO-ROMAN: Pavao Pavličić: "Devet spomenika"
Hrvatski radio 3. program 26.02.-02.03.2007. 09:30 h
Roman "Devet spomenika" još je jedna priča o događajima u Pavličićevu, već više puta opisanu, fikcionalnom panonskome gradu Varošu. Stotinjak godina, dvije obitelji, desetak misterioznih smrti i devet spomenika koji ostaju iza svega okosnica su ovoga i povijesnoga i ljubavnoga pa i kriminalističkog romana.
Dramatizacija: Ivan Vulić.
Redatelj: Dejan Šorak.
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Rohinton Mistry - 'Obiteljske stvari' (Hena com, 2006.)
subota , 24.02.2007.
KRITIKA : Rohinton Mistry - 'Obiteljske stvari' (Hena com, 2006.)
'Obiteljske stvari' primjer je prijevoda koji ne uspijeva u potpunosti prenijeti ukupnost značenja impliciranih u izvornom engleskom naslovu ('Family matters'), što postaje jasno tek čitanjem tog izvrsnog romana Rohintona Mistryja, indijskog emigranta nastanjenog u Kanadi. Osim što sugerira tematiku, ali i žanr romana, izvorni naslov značenjski mnogo šire obuhvaća kompleksnost obitelji kao zajednice, što domaćem prijevodu ne uspijeva. Čitana kao imenica, riječ 'matters' (eng. stvari) obuhvaća emotivne veze među članovima obitelji, ali i dužnosti, obveze i odgovornosti koje život unutar obiteljskog nukleusa podrazumijeva. Međutim, čitamo li tu istu riječ kao glagol otkriva nam se novi semantički sloj – važnost i značaj obitelji u smislu utočišta, svojevrsne oaze zajedništva i međusobne podrške, za svakog njenog člana. Iako govori o oba spomenuta aspekta obiteljskih odnosa, kako roman odmiče ono potonje, intimno, emocionalno značenje, polako izbija u prvi plan i otkriva nam Mistryja kao tradiciji sklonog autora, puno bližeg Balzacu ili Dickensu negoli svom suvremeniku i tematskom i sudbinskom emigrantskom srodniku, Salmanu Rushdieju.
Roman govori o životu u suvremenoj Indiji kroz priču o obitelji Narimana Veekela, 79-godišnjeg starca oboljelog od Parkinsonove bolesti. Nariman živi u velikom stanu sa svojom pokćerkom Coomy i posinkom Jalijem, a lom gležnja s početka romana doživotno ga prikuje za krevet. Njegovoj pokćerki Coomy vrlo brzo dodijava brinuti se za nepokretnog starca te ga predaje na skrb njegovoj kćeri Roxani. Za razliku od Coomy i Jala koji žive samački, bez obitelji i djece a u velikom stanu, Roxana s mužem Yezadom i dvoje djece (Murad 11 g. i Jehangir 9 g.) obitava u malenom stančiću, i bez nepokretna oca premalenom za njih četvoro. Dolazak oca njihov i inače vrlo oskudan život na rubu siromaštva čini još težim, što Roxaninog muža Yezada primorava na poduzimanje nekih nečasnih koraka ...
Inače, kao i mnogokoja, i Narimanova je obitelj obilježena nekim nesređenim računima i tajnama iz prošlosti, u ovom slučaju religijski utemeljenima. Naime, Narimanova obitelj pripada maloj izumirućoj Parsijskoj vjerskoj zajednici, a on je u mladosti godinama bio u vezi s bjelkinjom, katolkinjom Lucy, koju je zbog pritiska obitelji morao napustiti i oženiti Parsijku Yasmin. Yasmin je bila udovica s dvoje djece, Coomy i Jalom, a Narimanu je rodila kćer Roxanu. Međutim, Nariman nikad nije prestao voljeti Lucy, a njihova je ljubav, nesretnim slijedom okolnosti dovela do Yasminine smrti, što Coomy svom očuhu nikad nije oprostila. Sve to za posljedicu ima nesuglasice između Coomy i Roxane, što naposljetku, nažalost također dovodi do tragičnog ishoda.
Mistry iznimno veliku pažnju pridaje karakterizaciji likova i uspijeva mu široku galeriju od sedam pripadnika obitelji i nekoliko važnih pobočnih aktera, učiniti vrlo uvjerljivima i životnima. On detaljno oslikava razne aspekte njihovih ličnosti kako bi upoznavajući nas s njihovim nedoumicama, strepnjama, slabostima i nadama, bez izvanjskog nametanja i dociranja samostalno sagledali i shvatili motivaciju njihovih, ponekad i ne sasvim prihvatljivih i moralno ispravnih, postupaka. Mistryju uspijeva svakodnevne rituale, rutine i banalnosti učiniti dramatičnim i uzvišenim, važnost pronalazeći u naoko nebitnim detaljima, a ljepotu života otkrivajući u jednostavnosti, sitnicama, skromnosti... te ponajviše u toleranciji, uvažavanju, nježnosti i ljubavi. Njegova proza prepuna je melankolije i blagosti, pisana jednostavno, bez cifranja, velikih riječi i gesta, nepretenciozno, ali ne i plitko ili otrcano; usredotočujući se na život kakav on u svojoj biti i jeste - grub, nesređen, kaotičan i nepredvidljiv - Mistry piše odu svakodnevlju, magiju dosežući bez intencije, ne injektirajući je na stranice literarnim sredstvima (magijski realizam), već prepuštajući zbilji da čitatelja oplahne vlastitom čarolijom ... koje smo prečesto, uslijed stresa i jurnjave za materijalnim, nesvjesni.
Kompozicijska je struktura linearna, uz tek povremene flashbackove kojima je svrha u pojašnjavanju karaktera i historijata nekih međuljudskih odnosa (uglavnom Nariman–Coomy i Coomy–Roxane). Premda svim članovima Narimanove obitelji autor pridaje podjednak značaj, perspektiva Roxaninog mlađeg sina Jehangira sredinom romana ipak postaje izraženija, što je mudar potez koji omogućava da pojedina moralna pitanja, gledana očima najmlađeg, a samim time i najnevinijeg aktera, dobiju dodatno na važnosti. Iako je njegova pozornost ponajviše usmjerena na uže obiteljske odnose te međuljudske i međugeneracijske relacije, Mistryju uspijeva oslikati i kompleksnost odnosa i stanja u široj indijskoj državnoj zajednici, fokusirajući se uglavnom na probleme, poput međuvjerske nesnošljivosti, političke razjedinjenosti, korumpiranosti vlasti i socijalne raslojenosti društva. Mistryjeva je Indija 1990-ih zemlja prepuna protuslovlja, unutar sebe višestruko raslojena; zemlja u koju moderni način života vrlo teško i sporo prodire, bitku bijući s nasljeđem prošlosti, siromaštvom i neukosti, ograničenjima vjerski uvjetovanima i predrasudama duboko usađenima, dodatno potenciranima stoljetnom kolonizacijom, sukobima i potlačenošću.
No, to je roman koji govori i o vjeri; o uzaludnom ljudskom porivu da se spas, utjeha i olakšanje savjesti, grižnje i unutarnjih nemira pronađe u izvanjskom, nedokučivom i mističnom; o pokušaju da se vlastitu sumnju nadvlada nekom virtualnom, izvanjskom silom, smirenje i spokoj ne tražeći unutar, već onkraj sebe. 'Obiteljske stvari' također govore i o smrti, o prisjećanju da nas sve čeka isti kraj, uz uzaludnu, ali dobrodošlu pouku da s time neprestano na umu ne bismo gubili vrijeme na grubosti, bijes i gorčinu. Jer, nitko od nas nije besmrtan i ... 'svi smo mi, na kraju, bez iznimke, kandidati za samilost ...'.
(napisao Božidar Alajbegović, ožujka 2006.
objavljeno u Vijencu, broj 317, travanj 2006.)
komentiraj (4) * ispiši * #
Lijepe knjige lijepo gore
petak , 23.02.2007.Na ovome linku u prilici ste pročitati tekst Viktora Ivančića iz novoga Ferala u kojemu on upozorava da je prilikom proslave 400.obljetnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dodijeljena godišnja nagrada 'za izniman doprinos radu i razvoju Knjižnice' osobi koja je 1992. sastavila 'Naputak o postupku prema knjižničkoj građi u školskim i dječjim knjižnicama' na temelju kojega su narednih godina, kako Ivančić kaže, 'više strotina tisuća knjiga koje su napisali srpski autori ili objavili srpski izdavači uklonjene iz hrvatskih knjižnica, najčešće tako što su spaljene ili bačene na periferijska smetlišta, bez obzira da li se radilo o Ćopićevoj Ježevoj kućici ili Nolitovu izdanju Hermanna Brocha'.
komentiraj (1) * ispiši * #
Osvojite knjigu Olje Savičević-Ivančević
Na ovome linku u prilici ste na poklon dobiti knjigu priča Olje Savičević-Ivančević 'Nasmijati psa'.
A ako kojim slučajem ne znate o kakvom se literarnom draguljčiću radi, evo moje kritike :
KRITIKA : Olja Savičević Ivančević - 'Nasmijati psa' (AGM, 2006.)
Većina hrvatskih izdavača objavljuje samo one knjige za koje dobije financijsku injekciju od Ministarstva kulture pa je unatoč brojnosti nakladnika mladim autorima danas iznimno teško doći do prve knjige. Iz tog je razloga prije nešto više od godinu dana Matičin dvotjednik za kulturu »Vijenac« u suradnji sa zagrebačkim izdavačem AGM-om pokrenuo prozni i poetski natječaj za autore mlađe od 35 godina koji pobjednicima kao nagradu donosi ukoričenje. Zbirka priča 'Nasmijati psa' rezultat je proznog ogranka tog natječaja, a 22 priče sakupljene u njoj potpisuje 32-godišnja Splićanka Olja Savičević-Ivančević. Olja iza sebe već ima tri poetske zbirke (od kojih je prvu objavila još kao četrnaestogodišnjakinja), a 'Nasmijati psa' njezin je prozni prvijenac.
Već sam naslov, svojom štulićevskom asocijacijom, sugerira pop-referencijalnost kao jedno od temeljnih obilježja većine priča, što se čitanjem i potvrđuje. Osim što se u pričama često referira na glazbene idole svoga odrastanja, parafrazira stihove nekih od njih (Haustor) ili čak fabulu priče temelji na motivu iz pjesme Nicka Cavea (Christina The Astonishing) autorica također neke od priča strukturira stripovski (priča Z-majka u epizodi: fantomska gospođa Ukurcija) ili po uzoru na filmske žanrove noir-krimića (priča Vilma Gjerek, mučena strastima, priziva ljubav i očekuje smrt), odnosno tzv. filmove ceste (priče Cesta, paviljoni, Djetinjstvo režisera filmova ceste, Poslovni put u Tamburu). Međutim, unatoč prepoznatljivosti žanrovskih motiva i situacija, autorica u većini slučajeva uspijeva izbjeći déja-vu-efekt služeći se suptilnim postupkom očuđenja — bilo uporabom dječjeg, infantilnog pripovjedača, bilo crnohumornom duhovitošću ili pak laganim otklonom u apsurd i fantastiku.
Sve su priče urbano ambijentirane, a većina ih tematizira djetinjstvo i odrastanje iz ženske perspektive. No, kad to i nije iz dječjega kuta, nego s vremenskim odmakom, opet je potpuno u skladu s naslovom jedne od autoričinih pjesničkih zbirki — Vječna djeca akteri su većine priča, koji i u zreloj dobi na život još gledaju ležernošću zanesenjaka, sanjarski, sa još neusahlim porivom za pustolovinom i barem privremenim bijegom od obveza. Ali ponekad je, zbog protoka godina, ipak potreban i izvanjski poticaj — npr. šetnja psa u naslovnoj priči — kako bi se skriveno dijete trgnulo i sivilo svakodnevice odraslosti osvježilo kolorističkim šarenilom djetinjstva.
No, zbirka sadrži i priče duboko usidrene u zbilju te lišene eskapizma i nostalgije, u kojima se tematizira anoreksija, narkomanija, starenje, samoubojstvo, bolest i homofobija. No, i takvi su primjeri redovito depatetizirani, cijepljeni od moralizatorstva i dociranja te obvezno omekšani crnim humorom. Kod Olje Savičević-Ivančević satirizacijski je poriv očit, ali njezina anarhičnost nije gruba, ogorčena ni prevratnička, nego zanesenjačka i optimistična, svakako bliža bonvivanskom hedonizmu negoli pesimističnom fatalizmu.
Poetski habitus i pjesmotvorno iskustvo autorica uglavnom prigušuje, ali to pozornu čitaču ipak ne izmiče, a prepoznaje se u ekonomičnosti i eleganciji izričaja te ritmičnosti rečenica. No, ipak su tu i dvije vrlo uspjele, iznimno poetične priče koje slobodno možemo opisati kao svojevrsnu poeziju u prozi, a u kojima Olja Savičević-Ivančević iskazuje dvojinu pjesničke osobnosti – lepršava zaigranost i nesputana, zanesenjačka maštovitost zaključne priče Zabava za dokone kćeri naspram ganutljivoj, melankoličnoj suptilnosti Vrelih snjegova kolovoza. Uz te dvije priče vrhunci zbirke svakako su filmovima on-the-road nadahnute Cesta, paviljoni, Poslovni put u Tamburu i Djetinjstvo režisera filmova ceste, na stvarnom događaju temeljena Pederi (koja atmosferom pomalo zaziva Ammanitijevu uspješnicu Ja se ne bojim) te uvodna Moglo bi se reći da je ovo priča. Potonja nas priča – po osobnom sudu i najuspjelija u zbirci – metafikcionalnošću i ironizacijom odnosa autor-pripovjedač podsjeća da je autorica apsolventica postdiplomskoga studija književnosti. No, unatoč očiglednoj pripovjednoj osviještenosti i znanju, njezine priče lepršave su, zaokružene, efektne i duhovite prozne minijature, cijepljene od akademske suhoparnosti i pretencioznosti kakva bi se od skorašnje magistrice književnosti mogla očekivati.
Ipak, kao i najveći broj kratkometražnih prvenaca uostalom, zbirka Nasmijati psa nije potpuno ujednačena, a njezinu koherentnost razbija nekoliko nedovoljno razrađenih priča (Ukočene krafne, Amerikandrim, Profesionalni Cyrano), koje se zasnivaju tek na duhovitoj dosjetki, ali se autorica ne trudi odmaknuti dalje od toga. Priča se Muha pak, nažalost, od posvete idolima odrastanja postupno pretvara u kontraproduktivnu mistifikaciju uvelike obilježenu za ostatak zbirke potpuno neprimjerenim, kičastim sentimentalizmom, prispodobivim kakvoj nezreloj šiparici, a ne ironičnu odraslom vječnom djetetu kakvom se Olja Savičević-Ivančević u ostalim pričama p(d)okazuje.
Sve u svemu Nasmijati psa nepretenciozna je, raznovrsna i simpatična zbirka u kojoj autorica s lakoćom mijenja žanrove, vješto fabulira, efektno poentira te osvaja lepršavom ležernošću i pomaknutom humornošću.
Hoćemo još... i to što prije!
(Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno u Vijencu, broj 331, studeni 2006.)
komentiraj (3) * ispiši * #
INTERVJU : Dubravka Oraić Tolić
'Moderna je kultura bila «muška» jer su u njoj stvarno dominirali muškarci i jer je cijela kultura bila uronjena u muško rodno polje: racionalnost, logos, duh, riječ, usredištenost, vertikalnost, linearnost, napredak, proizvodnja, realnost. Postmoderna je bila «ženska» jer su žene tada prvi put izašle na društvenu scenu i jer je cijela kultura uronila u žensko rodno polje: kaos, iracionalnost, lakoća, potrošnja, zaigranost'
Prethodne rečenice izvadak su iz razgovora Barbare Matejčić s Dubravkom Oraić Tolić, autoricom knjige 'Muška moderna, ženska postmoderna' .
Cjelovit intervju dostupan ovdje
(Izvanredan intervju, ne propustite!!)
komentiraj (2) * ispiši * #
Proslava rođendana časopisa 'Re' u SC-u
četvrtak , 22.02.2007.Časopis za umjetnost i kulturu 'Re'
u subotu, 24. 2. u SC-u, oko 20h
slavi svoj peti rođendan,
uz promociju 11. broja.
Imat ćete posebnu priliku čuti
neke od najzanimljivijih i najboljih autora,
koje ćete moći "ponijeti" kući
za simboličnih 15 kn / 1 kg.
Također će predstaviti i biblioteku "crno nam se piše"
te autoricu Melitu Sanković i Aleksandra Božića!
Cijelo to vrijeme za mjuzu bit će zadužena
grupa "Radost" čiji je ponosni gitarista
Goran Bogunović, aka Gawrun,
a tko su ostali vrijedni članovi
radosne grupe "Radost"
pogledajte ovu subotu u SC-U!
komentiraj (3) * ispiši * #
Ekviva.net - regionalni ženski portal
Nedavno sam vam na ovome istom mjestu predstavio dvije internet oaze - blog Vlastita soba i portal Cunterview - posvećene ženama-umjetnicama. Sada je na red došao sličan portal, točnije regionalni ženski portal koji objedinjuje informacije o ženskim pitanjima i temama civilnog društva iz Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. O Ekviva.net više saznajte ovdje
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : Aleksandar Hemon
Aleksandar Hemon nedavno je u Sarajevu održao radionicu s temom 'Pisanje za javnost - književnost i novinarstvo'.
S poznatim je piscem tom prilikom razgovarala Lejla Kapetanović, a intervju pročitajte na ovome linku
komentiraj (3) * ispiši * #
Ne znate što je to 'konkordancija'?
Ne znate što je to 'konkordancija'?
Sram vas bilo da vas bilo...
No, kako sam meka srca, odlučio sam vam oprostiti, ali samo ako ste odlučili saznati što ta riječ znači, a to možete učiniti klikom na ovaj link i čitanjem teksta Pavla Pavličića
komentiraj (5) * ispiši * #
'The best of Ekran priče' u Močvari - pozivaju se autori na druženje
srijeda , 21.02.2007.
Mjera koja je zadnjih godina razmrdala domaći književni mjerni sustav zove se ekran priče.
U vrlo kratko, to je :
a) priča koja stane na ekran,
a onda i b) natječaj koji ih skuplja i onda po 103 najbolje objavi u knjizi.
Osim što je najmasovniji u svojoj kategoriji, natječaj je jedinstven i zbog toga jer svaku knjigu svojim glasovima sastavljaju čitatelji, a mini-antologije koje tako nastaju izvanredan su pokazatelj života onog nečega što u nedostatku boljeg naziva zovemo "hrvatska književna scena": u njih su uvršteni profesionalci i hobisti, poznati i nepoznati, priznati i nepriznati, svi oni koji imaju dovoljno volje, vještine, dobrih tekstova, sreće s čitateljima i pristup internetu...
Zato će u četvrtak, 22. veljače u 20 h, Močvara predstaviti svojevrsni The Best Of Ekran priče, presjek četiri godine projekta u kojem su, zahvaljujući ideji Stjepana Balenta, sudjelovali Milko Valent, Kruno Lokotar, Krešimir Pintarić, Zoran Lazić, Dario Rukavina, Dorotea Vučić, Goran Bogunović, Anka Munić, Andrija Škare, Slađan Lipovec, Vlado Bulić... i mnogi, mnogi drugi.
Ovom prilikom pozivamo i sve autore koji su sudjelovali u bilo kojem od Ekrana priče da nam se pridruže na još jednom programu lijepe književnosti u Močvari.
Bit će dobro, priče kratke, pravi rafali, redovi za pivo mali!
Dojdite!
Izvor: Net.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA: Irena Lukšić - 'Pismo iz Sankt Peterburga'
Na Glazbenom odjelu karlovačke Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“
u četvrtak 22. veljače 2007. u 19 sati
bit će predstavljen
novi roman Irene Lukšić „Pismo iz Sankt Peterburga“.
Roman će predstaviti
književni kritičar Branimir Donat,
a ulomke iz djela čitat će Nataša Vojnović
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO: Jáchym Topol: 'Noćni posao' (Fraktura, 2007.)
Jáchym Topol: 'Noćni posao'
roman
izd. Fraktura
prevela s češkog: Sanja Milićević
Broj stranica: 292
tvrdi s ovitkom
Redovna cijena: 139,00 kn
Cijena s popustom : 111,20 kn
Riječ izdavača
'Noćni posao' roman je između realnosti i fantazmagorije, roman o 1968. godini i odrastanju. Glavne junake, trinaestogodišnjeg Ondru i njegovog mlađeg brata Kamila otac pred ruskim tenkovima iz Praga odvodi k djedu na selo na granicu Njemačke i Poljske. U nekoliko mjeseci dječaci prolaze dramatične trenutke, oca im progoni tajna policija, oni se natječu sa seoskim dječacima u okružju mističnih planina prepunih bunkera koji skrivaju tajne iz Drugoga svjetskog rata, a na tavanu djedove kuće nalaze se papiri koje svi trebaju.
Napet, uzbudljiv, magičan, Topolov 'Noćni posao' prikazuje Češku kakvu ne poznajemo i revoluciju 1968. iz gledišta dječaka na početku puberteta.
Jáchym Topol napisao je veličanstven roman, težak i pun aluzija, tmuran i groteskno komičan. Izazov je upustiti se u ovaj obilazak podzemnih bunkera i spilja europske svijesti.
Frankfurter Allgemeine Zeitung
Da je Louis-Ferdinand Céline ikada napisao roman o odrastanju, vjerojatno bi bio sličan 'Noćnom poslu' Jáchyma Topola: romanu koji proganjaju furije povijesti, sa spiljama, bunkerima i tamnicama, stražarima, ubojicama i špijunima, s djetinjastim igrama skrivača i kušnjama hrabrosti koje u svakom trenutku mogu postati krvava zbilja – sve to ispričano u dahu, mješavinom umjetničkoga i svakodnevnog jezika koji vuče prema naprijed meljući stvarnost u prah.
Süddeutsche Zeitung
Djeca su rijetko opisana tako zgusnuto, osjećajno i točno: njihov osobit pogled na stvarnost, iz perspektive odraslih uvijek pomalo nezgodan, njihovi razbacani strahovi, iznenadni gnjev, prestrašenost i njihova istodobno nepromišljena hrabrost, gotovo uvijek puna očekivanja.
Literaturen
Glavni junaci 'Noćnog posla' na kraju su jezik i stil, koji živorodno tkivo priče i likova prekrivaju poput plastičnog poklopca ili zaštitne folije.
Mlada fronta dnes
Jáchym Topol je odbacio suvremene teme kojima je stekao položaj kultnog autora. Odao je poštovanje staroj mudrosti, prizvao je čuda i oživio istinu mitova. Uspio se oduprijeti mašineriji kultne proze, koja se i u češkoj sredini s nekadašnje periferije počinje premještati u središte literarnog događanja. Ostao je sam. A to je ono što njegovu pisanju ide u prilog.
Host
O autoru:
Jáchym Topol, "najmlađi klasik češke književnosti" rođen je 1962. u Pragu. Bio je zvijezda književnoga i glazbenog podzemlja prije 1989. Zbog svojih antikomunističkih i aktivističkih djelatnosti nekoliko je puta završio u zatvoru. Prva je djela objavio kao samizdate. Devedesetih je studirao etnologiju, a kao novinar i scenarist proputovao je istočnu Europu. Do sada je objavio zbirke pjesama Volim te ludo (1991.) i Bitka je u utorak (1992.), prozno djelo Izlet u kolodvorsku halu (1994.), te romane Sestra (1994.), Anđeo (1995), Noćni posao (2001.) i Grgljati katran (2005.)
Na ovome ste linku u prilici pročitati jedno poglavlje romana 'Noćni posao'
komentiraj (0) * ispiši * #
Književne večeri u 'Time rock clubu'
Caffe bar/night club "Time rock club"
(Stara samoborska 28)
"Ringišpil" – književne večeri u "Time rock clubu"
- voditelji: Damir Sušnić Kežo (play57.blog.hr) i Deniver Vukelić Korvin (korvin.blog.hr)
21. II. 2007. – Drugi okret – Žensko pismo – Celeste & Co.
- pjesme – Ivana (Celeste), Andrea (Amorfia) , Ivana (Zibaldone), Petra (Funkybusiness) i još jedna
- glazba
- projekcije
- razgovor o položaju ženskog pisma
- razgovor o poetici pojedine pjesnikinje
- razgovor o blog poeziji i ženskom pismu unutar nje
*****
28. II. 2007. – Treći okret – Kafe Beirut – Porto, Guedes i gosti
- poezija s istočnjačkim štihom – gosti Dario Rukavina (Porto) i Kruno Čudina (Guedes - Beirut) i gosti
- autorska poezija
- staroarapska, indijska i istočnjačka poezija (mistika, ljubav…)
- trbušne plesačice
- orijentalna atmosfera
komentiraj (1) * ispiši * #
INTERVJU: Slobodan Prosperov Novak
Matičin dvotjednik Vijenac, s kojim imam zadovoljstvo i čast surađivati, proslavlja 15.godišnjicu izlaženja.
Tim povodom Vijenac je objavio razgovor sa Slobodanom Prosperovim Novakom, jednim od pokretača i prvim urednikom toga časopisa.
Osim o teškoćama na koje je naišao prilikom pokretanja i s kojima se susretao tokom uređivanja časopisa, S.P.Novak u razgovoru s Ivanom Mandić Hekman govori još i o svojim iskustvima tokom predsjednikovanja Hrvatskim centrom PEN-a, o Praškoj rezoluciji, o raskidu s Filozofskim fakultetom u Zagrebu, te o svojim mnogobrojnim aktivnostima i planovima : o svojoj katedri na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale, o svojoj 'Povijesti hrvatske književnosti', o projektu personalne enciklopedije o Marinu Držiću, o radu na knjizi o Slavenima u renesansi, o svom radu na novom Filozofskom fakultetu Splitskog sveučilišta, itd.
Opširan intervju sa S.P.Novakom pročitajte ovdje
komentiraj (5) * ispiši * #
Opet ja na HRT-u!!! (vol.13.)
HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: ROMAN KARLOVIĆ, ADRIAN CVITANOVIĆ, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ
TEMA: PROZA U PRIJEVODU: ORHAN PAMUK, VIKTOR JEROFEJEV, MICHAEL VIEWEGH
UREDNICA: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 24.2. 2007.
OD: 16 SATI
NAJAVA
U romanu «Snijeg» Orhan Pamuk razgolitio je bolni živac turskoga društva, razdjelnicu Istok-Zapad koja je usko isprepletena s klasnim podjelama, tvrdi u svom tekstu Roman Karlović. Roman je prevela Marta Andrić, a objavila kuća Vuković i Runjić.
O autobiografskoj proznoj knjizi «Dobri Staljin» Viktora Jerofejeva u prijevodu Ivane Peruško i izdanju kuće Fraktura piše Adrian Cvitanović.
Božidar Alajbegović prikazuje roman «Izvan igre» Michala Viewegha u prijevodu Branke Čačković i izdanju Profila.
Uredila Gordana Crnković
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA: Jagna Pogačnik - 'Proza poslije FAK-a' (Profil, 2006.)
Promocija knjige kritika domaće proze 'Proza poslije FAK-a' Jagne Pogačnik održat će se u srijedu, 21. veljače, u 19 sati, u zagrebačkom Profil Megastoreu.
Predstavljači su: Jagna Pogačnik, Ivica Buljan i Velimir Visković.
Promociju vodi Ivica Prtenjača.
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : Mile Stojić - 'Nema onih kojima je savjest čista'
Ovo je link putem kojega ste u prilici pročitati Vjesnikov intervju s ovogodišnjim dobitnikom Goranova vijenca, Miletom Stojićem.
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : Toni Morrison + KRITIKA
utorak , 20.02.2007.Portal www.net.hr iz francuskog časopisa Le Nouvel Observateur prenosi intervju s nobelovkom Toni Morrison, koja govori o Bushu, ljubavi, Louvreu, o post-black kulturi i osjećaju da se ponekad osjeća strankinjom u vlastitoj zemlji.
Čitaj ovdje
P.S.
Moju kritiku romana 'Ljubav' Toni Morrison u prilici ste pročitati ovdje
komentiraj (1) * ispiši * #
Predavanje DARIJE ŽILIĆ : "Pjesništvo suvremenih hrvatskih autorica"
Predavanje "Pjesništvo suvremenih hrvatskih autorica"
održat će Darija Žilić,
u četvrtak 22. veljače 2007.
u prostoru Centra za ženske studije,
s početkom u 19 sati.
Darija Žilić, pjesnikinja i autorica koja piše kritike i eseje o suvremenom pjesništvu, pokušat će u ovom predavanju dati presjek kroz suvremenu žensku pjesničku produkciju u Hrvatskoj. Bit će riječi o pjesništvu Tanje Gromače, Vesne Biga, Jagode Zamode, Sonje Manojlović, Ane Brnardić, Dorte Jagić, Sanje Sagaste itd.
Tijelo, pisanje, žudnja, neki su od toposa o kojima će se govoriti u analizi pjesničkih rukopisa spomenutih autorica. No bit će riječi i o slaboj zastupljenosti pjesnikinja u antologijama, te o kritičkom diskursu o ženskom pjesništvu.
P.S. Ponavljam svoju na ovome mjestu već iznesenu lamentaciju :
Budući da je u našim medijima vrlo osjetan nedostatak kritika knjiga poezije, velika je šteta što Darija Žilić nema blog ili web stranicu na koju bi smještala svoje kritike, jer ih piše jako dobro i jako mnogo.
komentiraj (1) * ispiši * #
INTERVJU : dobitnica Gorana za mlade pjesnike Marija Andrijašević
Na ovome linku možete pročitati iznimno zanimljiv intervju s ovogodišnjom dobitnicom nagrade Goran za mlade pjesnike, Marijom Andrijašević.
Ono što je drukčije kod ovoga intervjua jeste maštovitost novinarke Cunterview.net-a Gabrijele Ivanov, koja je pitanja koja je svojoj sugovornici postavila sastavila od citata iz Marijine poezije.
Čitaj ovdje
komentiraj (1) * ispiši * #
INTERVJU : Kruno Lokotar - 'Osjećao bih se retardirano'
Slobodna Dalmacija je u subotu, 17.02. objavila intervju s Krunom Lokotarom u kojemu on otkriva razloge zbog kojih je napustio uredničku fotelju u AGM-u i prešao u Algoritam.
Čitaj ovdje
komentiraj (38) * ispiši * #
'Jebeni kučkin sine'
Nakon intervjua, DOP magazin premijerno je objavio i novu priču 'Eventualista' Daria Šareca.
Priču 'Jebeni kučkin sine' u prilici ste pročitati ovdje.
komentiraj (3) * ispiši * #
PROMOCIJA: Predrag Matvejević - 'Mediteranski brevijar' (V.B.Z., 2006.)
ponedjeljak , 19.02.2007.Izdavačka kuća V.B.Z. organizira predstavljanje novog, nadopunjenog izdanja knjige Predraga Matvejevića 'Mediteranski brevijar' u utorak, 20. veljače, u 19 sati, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
O knjizi govore: Predrag Matvejević, Velimir Visković, Sinan Gudžević i Nenad Rizvanović.
'Mediteranski brevijar' do sada je objavljen na 21 jeziku u 24 zemlje svijeta. Petnaest godina od objavljivanja posljednjeg hrvatskog te jedanaest od posljednjeg bosanskog izdanja, Predrag Matvejević za ovo je novo izdanje 'Mediteranskog brevijara' nadopisao jednu trećinu knjige. Neke teme su proširene, a neke dodane na stotinjak novih stranica. Posve nova poglavlja i fragmenti napisani su o odnosima karte i krajolika, o vrstama kamena, o vinu i Kur’anu, o starim alfabetima, o brodogradnji u starom Izraelu, o Pertracinom 'portulanu', o rogaču, indigu, agavi, purpuru, jedrima...a najduži dodatak o magarcu kao graditelju mediteranskih putova i vinograda Matvejević je posvetio Fernandu Braudelu
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO : Tahar Ben Jelloun: 'Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti' (Fraktura, 2007.)
Tahar Ben Jelloun: 'Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti'
roman
izd. Fraktura
prevela s francuskog: Ursula Burger Oesch
Broj stranica: 192
tvrdi s ovitkom
Redovna cijena: 139,00 kn
Cijena s popustom : 111,20 kn
Riječ izdavača
'Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti' roman je o jednom od najstrašnijih zatvora. Ova potresna priča ispripovijedana u prvom licu, iako nije biografija, govori o dvadesetogodišnjem zatočenju grupe pobunjenika protiv marokanskog kralja Hasana II. Bolna, pamtljiva, duboka Salimova priča o zatočeništvu u malenoj ćeliji, o borbi da očuva ljudskost, da sačuva bit čovječnosti u sebi, da preživi ono što je nemoguće preživjeti jedna je od onih koje određuju sudbinu umjetnosti.
Tahar Ben Jelloun u romanu 'Ta zasljepljujuća odsutnost svjetlosti 'ispisao je knjigu bez koje je nemoguće razumjeti strahote bilo koje diktature.
Nagrađen nagradom IMPAC 2004. godine, preveden na sve svjetske jezike, ovaj roman trajni je spomenik patnjama, ali još više slobodi i snazi vjere u čovjeka.
Autor je namjeravao stvoriti književno djelo koje polazeći od stvarnih događaja živi vlastitim životom i istinito zrcali ljudski život i njegove ubojite zakonitosti, bez milosti i civilizirane ideje pravde. U tome je i uspio.
Corriere della Sera
Zadivila nas je jezična jasnoća i ljepota romana, formalna suzdržanost koja mu daje profinjenu moć, predanost strahovitoj temi, strastveni prikaz ljudske duše i želje za opstankom.
Iz obrazloženja ocjenjivačkog suda Međunarodne književna nagrade IMPAC Dublin
Iako razotkriva varalice, ubojice i mučitelje odgovorne za Tazmamart, knjiga se odbija baviti njima. Iako je ispričana u prvome licu, nije autobiografija. Iako je formalno roman, lišena je, kao i njezin protagonist, svake utjehe života. (...) Ovo nije odavanje počasti ljudskome duhu, već pokušaj jednoga čovjeka da rasvijetli istinu drugoga.
The Guardian
Pripovijedajući ovu bolnu priču s poštovanjem i sućuti, nalazeći nadzemaljsku ljepotu u dostojanstvenoj patnji, otporu i duhovnosti, Tahar Ben Jelloun nastoji poraziti neznanje i okrutnost.
Booklist
Ova potresna priča o gubitku i poniženju zastrašujući je podsjetnik na gotovo bezgraničnu ljudsku sposobnost da čini zlo.
Publishers Weekly
Njegova je knjiga veličanstvena. (...) Ovo je djelo poema o rupi u zemlji koja ne ostavlja prostora za život, a ipak pripovjedača održava na životu, gurnutog u bestjelesno stanje, gdje mora uvijek ponovno izvještavati o tijelu i njegovu razaranju. "Sjećati se znači umrijeti." Nadati se također. Između potisnutog jučer i nedostupnog sutra ipak ostaje majušna pukotina. Dovoljno široka za osamnaest duša živih mrtvaca. I za mračno jasnu knjigu.
Die Zeit
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : 'Eventualist' Dario Šarec
komentiraj (10) * ispiši * #
KRITIKA : Zoe Heller - 'Bilješke o jednom skandalu' (Znanje, 2004.)
nedjelja , 18.02.2007.
Među ovogodišnjim nominiranim glumicama za najbolju sporednu ulogu je i Judi Dench za rolu u filmu 'Bilješke o jednom skandalu'. Film je snimljen prema romanu Zoe Heller, a moju dvije godinice staru kritiku tog romana čitajte u nastavku :
KRITIKA : Zoe Heller - 'Bilješke o jednom skandalu' (Znanje, 2004.)
«Bilješke o jednom skandalu» je roman koji tematizira od prije nekoliko mjeseci i u nas aktualan sličan slučaj, seksualnu vezu 42-godišnje profesorice i 15-godišnjeg učenika.
(U domaćem se slučaju, ako se ne varam, radilo o 37 godina staroj profesorici i 13-godišnjem učeniku). S obzirom da je autorica Zoe Heller bivša novinarka, za očekivati je bilo žurnalističku rekonstrukciju seksualne afere kakvu senzacija-vječno-gladni-tisak samo poželjeti može. Međutim, Zoe Heller već je izborom pripovjednog subjekta iznenadila i nagovjestila da se «Bilješke o jednom skandalu» neće ograničiti na puki senzacionalizam.
Ulogu pripovjedača autorica je dodijelila Barbari, 60-godišnjoj profesorici povijesti, kolegici s posla i bliskoj prijateljici Shebe, glavne akterke skandala. Barbara svoje viđenje događaja donosi retroaktivno, nakon što je skandal već dospio u javnost, i već nam na prvim stranicama otkriva sve što o slučaju trebamo znati : Sheba, 42-godišnja profesorica grnčarstva nekoliko je mjeseci bila u seksualnoj vezi sa svojim 15-godišnjim učenikom Stevenom, a sada, nakon što je skandal razotkriven, Sheba, odvojena od supruga i dvoje djece živi sa Barbarom (pripovjedačicom) očekujući suđenje.
Zoe Heller je poradi uslojavanja svojega štiva za pripovjedačicu mudro uzela 60- godišnju, usamljenu usidjelicu Barbaru. Na taj smo način osim rekonstrukcije seksualne afere dobili i Barbarino subjektivno viđenje kronologije njezina odnosa sa Shebom, a taj odnos - što nije za čuditi kada pripovjedačici dublje pod kožu zavirimo - postepeno preuzima primat i pedofilsku seksualnu aferu pomalo gura u drugi (tematski) plan. Autorica se (ne bez razloga) trudi podjednaku pažnju pridati objema tematskim razinama jer na koncu nepobitno postaje da Barbarin i Shebin odnos nije ništa manje šokantan i uznemirujući od onog između Shebe i njezinog maloljetnog učenika.
Barbara je usamljena neudana 60-godišnjakinja, konzervativnih nazora, koja živi u sumornom stančiću s (neizbježnom) mačkom kao jedinim društvom. Prema vlastitom priznanju, ona teško sklapa a još teže održava prijateljstva, a razlog tomu nam se iz stranice u stranicu postupno otkriva zahvaljujući iznimno vještom i minucioznom autoričinom radu na Barbarinom psihološkom portretu, pa u tom segmentu naposljetku prepoznajemo i najveću kvalitetu ovog vješto napisanog romana.
Barbarin odnos prema ljudima je distanciran, hladan i nerijetko pokroviteljski, a njezin je stav često vrlo nadmen i kritičan. U Shebi Barbara prepoznaje srodnu dušu i odlučuje se zbližiti sa njom, što joj nakon prilično zaplotnjačkog 'izguravanja nedostojne suparnice' u liku jedne dotadašnje Shebine prijateljice, naposljetku i uspijeva. Sažaljenje koje naspram Barbare zapostavljene od nove prijateljice (a zbog maloljetnog ljubavnika) čitatelj jedno vrijeme osjeća postupno ustupa mjesto uznemirenosti, pa čak i strahu, kad na površinu sve više Barbarina patološka posesivnost počinje izbijati. Mi postepeno sve jasnije uviđamo kako Barbara u Shebi vidi kćer koju nikad nije imala, a tragikomičan kraj romana, očekivanim slijedom događaja ali i nezanemarivim manipulatorskim Barbarinim udijelom, takav kompenzacijski odnos pretvara u zbiljski. Tako se njezina pretpostavljena potreba za pripadanjem na koncu ispostavlja neizmjernom težnjom 'da nekom bude potrebna'. A ta težnja, uz nemalu cijenu, na kraju biva i ispunjena...
S druge strane, ljubav koju od radikalno buntovne 17-godišnje kćeri te od Downovim sindromom oboljelog 11-godišnjeg sina i narcističkog, karijeri usmjerenog supruga ne dobiva, Sheba pronalazi u priprostom i ne odviše bistrom maloljetnom Stevenu. No, kod tog odnosa autorici treba prigovoriti nedovoljnu transparentnost njihovih međusobnih osjećaja i preoskudnu elaboraciju Shebinih moralnih dvojbi jer se grižnja savjesti koju Sheba osjeća svodi tek na žaljenje što je njezina pedofilska veza razotkrivena. Premda se time nastoji sugerirati Shebin pomućen doživljaj stvarnosti, Barbarina pripovjedačka (nepouzdana) subjektivna pozicija taj segment prijateljičina karaktera ipak čini prilično upitnim.
Inače, osim obiteljskih i karakternih različitosti (Shebina djetinjasta naivnost i prostodušnost naspram Barbarine promućurnosti i inteligencije), prijateljice razdvaja i klasna podvojenost – Sheba je prilično imućna predstavnica više srednje klase sa vikendicom u Avignonu i debelim bankovnim kontom nasljeđenim od pokojnog oca dok je Barbara cijelog života osuđena na štedljivost i oskudicu - pa je u opsesivnu bliskost sa Shebom autorica vješto upisala i Barbarinu težnju da makar indirektno postane dijelom klase neopterećene bremenom pukog svakodnevnog preživljavanja.
Unatoč spomenutim manjkavostima «Bilješke o jednom skandalu» u svakom su slučaju puno više od pukih bilježaka... i zaslužuju naše vrijeme i pažnju.
Napisao: Božidar Alajbegović,
objavljeno u časopisu za kulturu mladih VAL)
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Tomislav Zajec - 'Ljudožderi' (Profil, 2005.)
subota , 17.02.2007.
Kao što sam vas ovdje već obavijestio Tomislav Zajec je voditelj nove književne radionice a ovo je moja kritika njegovog romana 'Ljudožderi' :
KRITIKA : Tomislav Zajec - 'Ljudožderi' (Profil, 2005.)
Sve je to već viđeno i malo što Zajecovi 'Ljudožderi' novoga, u odnosu na njegova prethodna dva romana, donose. No, između ostalih srodnosti s njegovim prethodnim djelima, ponajviše se ipak ističe ambiciozno zamišljena i uspješno provedena kompleksna razlomljena romaneskna struktura, s ukupno čak dvanaest različitih pripovjedača koji nam zbilju i događaje posreduju kroz iskaze u Ich formi. Prateći njihove struje svijesti mi svjedočimo egzistencijalnoj tjeskobi i ispraznosti kao zajedničkoj specifičnosti svih tih dvanaest života koji se na ulicama Zagreba mimoilaze ili dotiču i, često nesvjesni toga, utječu jedni na druge.
Svejedno radi li se o maturantu, sredovječnoj liječnici, trudnici na kraju svojih dvadesetih ili pak ocu-uspješnom poslovnjaku, životi svih tih ljudi obilježeni su tinjajućim nezadovoljstvom, ispraznošću i egoizmom očitovanom u izrazitom nezanimanju za druge, što ponekad seže tako daleko da majka ne obraća pažnju na krv kojom je, pri povratku iz škole obilato namočena majica njezinog sina srednjoškolske dobi. Tu su zatim i nevoljena trudnica koja surogat ljubavi nudi bakici kojoj glumi unuku; nezainteresirani muž u virtualnoj e-mail vezi s maloljetnicom kojoj hini emocije, predstavljajući se kao netko drugi; bivši učesnik Big Brothera kojega neizrečena homoerotska ljubav vodi ka suicidu; očevi bez zanimanja za živote svoje djece i adolescenti koji frustracije liječe šakama, na mlađima od sebe ...
Emocionalna insuficijencija likova i njihova besciljnost ono je što karakterizira sve dosadašnje Zajecove proze, pa tako i ovu, ali se u 'Ljudožderima' autor, vjerojatno svjestan odbojnosti koju bi kod pretpostavljene (mlađe intelektualne) publike izazvao, malo odmaknuo od tzv. zagrebačke 'zlatne mladeži'. Tako su protagonisti ovoga puta generacijski heterogeniji, ali mada se više ne radi isključivo o razmaženoj tajkunskoj balavurdiji, svi su oni ipak dobro situirani i nedotaknuti tipičnim tranzicijskim boljkama.
Zajecu uspijeva čitatelja transferirati u svijest svojih dvanaest protagonista i učiniti nas svjesnima njihove emotivne praznine, što se ponajbolje iščitava iz banalnih razgovora koje međusobno vode te zapažanja lišenih refleksije i svedenih u najvećoj mjeri tek na registriranje izvanjske zbilje, što rukopis čini prepunim filmski dočaranih slika zagrebačkog urbaniteta. Autor u čitatelja usađuje osjećaj kako neprestano prateći ispovijesti svih tih likova, zapravo čitamo o jednoj te istoj osobi, što nakon nekog vremena izaziva zamor i gubljenje interesa.
Unatoč množini likova, njihove svijesti stalno odaju jedan te isti psihološki profil, kao da se radi o duhu koji prelazi iz tijela u tijelo, jer unatoč razlikama u spolu, profesiji ili starosnoj dobi, vokabular i način razmišljanja likova ostaju identični, nepromijenjeni. Ustvari, Jerko je jedini lik kod kojega je primjetna određena razlikovnost u načinu izlaganja misli, ali indikativno je da 'njegova' dionica spada među najkraće, a čini se i suvišnom, jer fabularno ne mijenja gotovo ništa i njezinim se izostankom ništa ne bi izgubilo. Prilično je začuđujuće što se, iako se radnja odigrava u zagrebačkim stanovima i ulicama, niti jedan od likova u svom govoru i razmišljanjima ne koristi kajkavštinom.
Prevladavaju unutrašnji monolozi, a rijetki dijalozi odreda su 'knjiški', neživotni, bez veće vjerodostojnosti, a s obzirom da je većina likova mlađe dobi, posebno iznenađuje gramatička besprijekornost njihovih razgovora lišenih govora ulice, vulgarizama i slenga. Poveznice s filmom svakako postoje, naročito na razini 'short cuts' strukture (Zajec u jednom intervjuu ističe kako je 'Ljudoždere' prvotno zamislio kao filmski scenarij), ali kod eventualne ekranizacije, bez dorade dijaloga jamačno bi se ponovila donedavna najveća zamjerka filmskih kritičara domaćem filmu: neuvjerljivi, neautentični, ukočeni, nevjerodostojni dijalozi.
No, unatoč manjkavostima, Tomislav Zajec i dalje ostaje jednim od zanimljivijih domaćih autora, tematski zaokruženog i kvalitativno ujednačenog opusa, ustvari toliko ujednačenog da se iste mane, ali i vrline iz roman u roman ponavljaju. U svakom romanu njemu uspijeva čitatelja učiniti aktivnim sudionikom na način da pred njega podastire krhotine priče koju koncentriranim praćenjem recipijent mora samostalno zaokružiti u smislenu cjelinu. Premda je u odnosu na prethodne romane dinamičnija i ispunjenija događajima, fabula je i u 'Ljudožderima' ipak i dalje prilično oskudna. Autor to nadomješta gustoćom svoga rukopisa te bogatstvom slika, asocijacija i referenci kojima su napučene njegove rečenice, a koje nas, prepune digresija, nakon što krenu, često odvode u neslućenim pravcima.
Nespremna čitatelja valja upozoriti da bi ga povremeno čak mogla i zasmetati prevelika pažnja koju rečenicama Zajec (slično Koščecu i R. Simiću) pridaje, jer one ponekad kao da se međusobno natječu i svaka kao da je pisana da bude najvažnijom u romanu. No, to je prije izazov i rukavica bačena 'konkurenciji' (ali i publici svikloj na simplificirane obrasce i žurnalistički izričaj), doli zamjerka autoru. Potencijal ovoga autora nažalost niti ovim romanom još uvijek nije do kraja realiziran ...
(Napisao Božidar Alajbegović, siječnja 2006.
Objavljeno na www.lupiga.com)
komentiraj (7) * ispiši * #
Današnja 'Kutija slova' donosi...
petak , 16.02.2007.KUTIJA SLOVA - emisija o književnosti
Hrvatski radio 1. program
16.02.2007. 16:05
Hoće li besplatni udžbenici oštetiti knjižare i je li hrvatska knjižarska mreža pred raspadom?
Što se krije iza naslova novog romana Sibile Petlevski 'Noćni trening'?
Koje nove naslove možete pronaći na policama hrvatskih knjižara i što o statusu poezije misli ovogodišnji dobitnik Goranove nagrade Mile Stojić
komentiraj (1) * ispiši * #
Koji naši autori idu ove godine u Leipzig?
Od 22. do 25. ožujka održava se sajam knjiga u Leipzigu a od naših autora nastupiti će Renato Baretić, Zoran Ferić, Jakša Fiamengo, Olja Savičević-Ivančević, Roman Simić, Edo Popović, Danijel Načinović i Žarko Paić.
Moderatori hrvatskim autorima biti će Alida Bremer, Gyuorgi Dalos i Kruno Lokotar.
O programu sajma i nastupu hrvatskih autora na njemu više možete saznati ovdje.
komentiraj (4) * ispiši * #
O izdavaštvu na rvacki način
Lajava kuja blogerica je koja je na svom blogu vrlo bijesno progovorila ponešto i o izdavaštvu na rvacki način.
Ne propustite pročitati ovdje
komentiraj (5) * ispiši * #
Izašao novi broj Europskog glasnika (br. 11/2006)
četvrtak , 15.02.2007.
Izašao je novi broj Europskog glasnika (br. 11/2006), koji na 1052 stranice i po cijeni od 139,00 kn donosi ovo :
Sadržaj:
- ORHAN PAMUK: Kovčeg mojeg oca, 7
- PETER SLOTERDIJK: Rasipanje gnjeva u eri sredine, 19
- HANS MAGNUS ENZENSBERGER: Muškarci užasa: esej o radikalnom gubitniku (integralni tekst), 67
- VACLAV HAVEL: Lažna dilema, 89
DOSSIER: INTELEKTUALCI
- RALF DAHRENDORF: Intelektualci u doba iskušenja, 97
- AMITAI ETZIONI: Jesu li javni intelektualci ugrožena vrsta?, 139
- RUSSEL JACOBY: Nakon posljednjih intelektualaca, 167
- FRANK FUREDI: Kako su riječi ljevica i desnica izgubile svoje značenje, 201
- IRVING HOWE: Intelektualci, neslaganje i birokrati, 219
- EDWARD W. SAID: Govoriti istinu moćnima, 229
- EDWARD W. SAID: Javna uloga pisaca i intelektualaca, 237
- LEWIS COSER: Intelektualac kao slavna osoba, 249
- FRANCIS FUKUYAMA: Nasljeđe neokonzervativizma, 263
- PASCAL BRUCKNER: Paradoksi antiamerikanizma, 301
- FRANCIS FUKUYAMA, BERNARD – HENRI LVY: Nije to samo Las Vegas (razgovor), 311
- OLIVIER MONGIN: Bernard – Henry Lvy: „Tamo gdje se to događa“, 323
- RGIS DEBRAY: Krivulja jednog stoljeća, 331
- ALAIN BADIOU: Združeni nestanci čovjeka i Boga, 347
- ŽARKO PAIĆ: S onu stranu multikulturalizma, 359
- JOE LOCKARD: Odgovor Chomskom, 385
- ZIAUDDIN SARDAR: Dobrodošli na planet Blitkon, 391
PROZA U HLAČAMA
- RENAUD CAMUS: Život psa Horle (integralni tekst), 399
- JEAN – MARIE GUSTAVE LE CLZIO: Nebeski narod, 445
- TOMICA BAJSIĆ: Pogled na jednu izložbu iz bara s druge strane ulice, 459
- DRAŽEN KATUNARIĆ: Djevojka sa Šalate, 471
PRINCIP SJEĆANJA
- AHARON APPELFELD: Priča jednog života, 479
- JAN ZÁBRANA: Čitav život, 517
- DAŠA DRNDIĆ: Schöne Zeiten, 571
- ANTE CILIGA: U sjeni Moskve, 595
- BORA ĆOSIĆ: Consul, 637
- BRUNO SCHULZ: Sanatorij pod klepsidrom, 647
- RADE JARAK: Pustinje (integralni tekst), 695
- IZTOK OSOJNIK: Pustinjak s planine, 779
- PAUL RICOEUR: Pamćenje, Povijest, Zaborav, 799
OPSCENOST
- FOULEK RINGELHAIM: Zastarjelost opscenog, 811
- MICHELA MARZANO: Pornografija ili iscrpljivanje želje, 817
- JEAN BAUDRILLARD: Urota umjetnosti (integralni tekst), 845
- BORIS BECK: Nema više dobre stare sablazni, 863
- PHILIPPE SOLLERS: Pod mostom Mirabeau, 869
- LADA ŽIGO: Akcijom protiv ljubavi, 877
- ZORAN ROŠKO: Opscena genijalnost besmisla, 887
LJUBAV, SMRT, BESMRTNOST
- VLADIMIR S. SOLOVJOV: Smisao ljubavi (integralni tekst), 901
- PATRICK SÜSKIND: O ljubavi i smrti (integralni tekst), 951
- JACQUES – BNIGNE BOSSUET: Prodika o smrti, 975
- MAURICE MAETERLINCK: Besmrtnost, 985
POEISIS
-TEA BENČIĆ – RIMAY: Danijel, 1001
- ZVONIMIR MRKONJIĆ: Tonko Maroević, 1007
- GHJACUMU THIERS: Ispisivanje sudbine, 1027
- ADMIRAL MAHIĆ: Šetnja kroz dan, 1037
- BOŽICA ZOKO: Moram to nekome reći, 1045
- ŽELJKA CVETKOVIĆ: Odsječci vremena, 1049
Bordura:
Odabrane misli Simone Weil
(Odabrala i s francuskog prevela Radojka Stipišić)
komentiraj (2) * ispiši * #
Intervju s Dr. Lebowskim u novom broju 'Vijenca'
Igor Kokoruš, poznatiji kao Dr.Lebowski, razgovarao je s Krunom Lokotarom o bloganju, svojoj knjizi i slavi koju su mu bloganje i knjiga priskrbili, ali prokomentirao je i primjetan nedostatak napisa u tiskanim medijima o njegovoj knjizi ( 'Ja sam hit sam po sebi. Novinari su mi potrebni ko nosorogu maslačak', veli Leb).
Na svoj prepoznatljivo duhovit način rekao je Leb Lokotaru ponešto još i, nećete vjerovat', o ljubavi i romantici, te o Ferićevoj književnoj radionici kao i o fenomenu sve češćeg ukoričavanja blogerskih radova, a sve to pročitati možete u novom broju ''Vijenca''
(cijena?, sitnica : 10,00 kn, na svim kioscima)
komentiraj (12) * ispiši * #
Ploveći sajam knjiga u Splitu
Na brodu - međunarodnoj knjižnici 'Logosu II', u splitskoj Trajektnoj luci 13.02. svečano je otvoren ploveći sajam knjiga s više od četiri tisuće naslova s područja znanosti, beletristike, dječjih romana, rječnika i kršćanske literature, koji će biti otvoren do 20. veljače
Brod 'Logos II' pod upravom je neprofitne udruge 'Educational Book Exhibits' sa sjedištem u Velikoj Britaniji, a u 'posadi' je 200 volontera iz 45 zemalja koji su na svečanosti otvorenja pjesmom i plesom predstavili svoje kulture.
Ploveći sajam knjiga otvorio je splitsko-dalmatinski dožupan Luka Brčić.
Kapetan broda Nick Lewis kazao je kako je brod izgrađen 1968. u Španjolskoj pod imenom 'Antonio Lazaro', a od 1988. nosi ime 'Logos II' od kada je pod upravom te dobrotvorne udruge. U Split je doplovio iz Sjeverne Amerike, do danas je posjetio 145 zemalja ili 446 luka diljem svijeta, a u svakoj je srdačno dočekan, bez obzira na kulturne i ine različitosti. Brod je do danas posjetilo više od 34 milijuna ljudi svih dobi, statusa i razine naobrazbe. (...)
Tijekom sajma knjige će se na brodu moći kupiti po vrlo pristupačnim cijenama, a posjetitelji, uz simboličnu ulaznicu, mogu uživati i u čitanju knjiga iz bogata fundusa i u programima u kojima sudjeluju volonteri.
'Logosu II' uskoro će se u širenju mira i ljubavi pisanom riječi pridružiti i 'Logos Hope', drugi brod koji se trenutačno obnavlja u trogirskom brodogradilištu.
Izvor: T-portal
komentiraj (3) * ispiši * #
NOVO: Carlos A. Aguilera - 'Kinamašina' (Profil, 2007.)
srijeda , 14.02.2007.
Carlos A. Aguilera - 'Kinamašina'
izdavač: Profil
format: 14,5x19,5 cm
uvez: meki
broj stranica: 124
cijena: 99 kuna
Riječ izdavača
Sa svojim tajnim pušionicama opijuma, motoriziranim budističkim hramovima, tržnicama koje se sklapaju i rasklapaju u trenu, rezervatima za patuljke, rafiniranim mučenjima i autoputovima koji putniku produžuju put do u beskonačnost... Kinamašina je prostor koji tek djelomično odgovara onome što podrazumijevamo pod pojmom Kina.
Puno više, to je prostor Nepoznatog: onaj koji punimo našim vlastitim željama i strastima, strahovima i predrasudama, prava mala povijest našeg (ne)znanja i (ne)razumijevanja, koju Zapad ispisuje počev od Marka Pola, preko Ezre Pounda, Kafke... Ujedno, Kinamašina je i sažetak svih totalitarizama, putovanje krajolikom neprestanog nadgledanja i kazne, tekst koji se jednako izruguje diktaturi i demokraciji, svjestan da je okrutnost u srži svake. Kubanski pisac Carlos A. Aguilera napisao je knjigu o Kini, koja to nije i knjigu o nama, kakvi ne bismo željeli biti.
Carlos A. Aguilera nikada nije putovao po Kini ili bolje rečeno: putovao je onako kako to može svatko od nas – zamišljajući putovanje. Njegova teorija – koja je također i praksa – odražava svijet okrenut naglavce, pomalo poput onog koji je sanjao matematičar Lewis Carroll. Ondje stvari ne stoje tamo gdje bi morale stajati, možda zbog toga jer stoje tamo gdje moraju...
Gabriel Bernal Granad
CARLOS A. AGUILERA (Havana, 1970.). Pripovjedač, pjesnik i esejist. Dobitnik je uglednih književnih nagrada David i Calendario. U Havani je do 2002. radio kao urednik književno-političkog časopisa Diáspora(s), a kada kubanske vlasti zabranjuju ovo glasilo, Aguilera na poziv njemačkog PEN-a napušta Kubu. Suradnik je mnogih međunarodnih magazina i novina (Miami Herald, Frankfurter Rundschau, Lichtungen...), a djela su mu prevođena na više jezika. Objavio: Retrato de A. Hooper y su esposa (1996.), Das Kapital (1997.) i Teoria del alma china (2006.). Urednik je antologije kubanske kratke priče Pobuna bolesnih, objavljene na hrvatskom jeziku 2005. godine.
komentiraj (6) * ispiši * #
Ispremiješani padeži
Nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ, instrumental i vokativ nova je paradigma padeža koju će od jeseni u okviru HNOS-a učiti učenici petih razreda osnovnih škola.
Ona stara, po kojoj je akuzativ četvrti, a vokativ peti padež, u novim udžbenicima hrvatskog jezika, koji su upravo na prosudbi u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, neće naći svoje mjesto.
Učitelji hrvatskog jezika, koji su za novost doznali na stručnom usavršavanju, na koja redovito odlaze zbog uvođenja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog sustava, ali i poznati lingvisti, zgroženi su promjenom, ne razumiju zbog čega je do nje došlo i što se time misli postići.
"Znam za taj problem i mogu reći da sam iznenađen. Mislim da nema nikakvog razloga narušavati mehanizam koji već godinama postoji. Treba jasno razlikovati gramatiku od komunikacije'', istaknuo je Josip Silić, jedan od najpoznatijih hrvatskih lingvista i kroatista te suautor Pravopisa hrvatskog jezika.
"Gramatička pravila postoje, zna se koja je tradicionalna paradigma padeža koju ujedno poštuje cijeli svijet, a gramatika se pak u komunikaciji može dalje upotrijebiti kako kome odgovara", rekao je.
Dodaje da će mnogi od tih đaka koji u školi budu učili novu deklinaciju padeža kad-tad doći i na fakultete, gdje će se opet susresti sa starom paradigmom.
Profesorica hrvatskog jezika s Filozofskog fakulteta Zrinka Jelaska, koja je i sudjelovala u izradi eksperimentalnog nastavnog plana i programa za osnovnu školu, tvrdi da je do promjene došlo jer je dosadašnja praksa pokazala da djeca dosta griješe u padežima i da đaci u petim razredima ne bi trebali uopće učiti paradigme.
"Ni kroatisti ne znaju dobro padeže i padaju godinu na studiju upravo zbog padeža", mišljenje je profesorice Jelaske.
S njom se pak nikako ne slaže učiteljica hrvatskog jezika u zagrebačkoj OŠ Dragutina Domjanića Sonja Ludvig-Klabučar, koja tvrdi da đaci u petom razredu bez problema usvoje sve lekcije iz padeža.
"Radim u školi 40 godina i tvrdim da djeca bez problema nauče deklinaciju padeža. Zbog toga ne shvaćam zašto bi se mijenjalo nešto što se u praksi pokazalo kao dobro. Bilo bi im pametnije da mijenjaju neke druge stvari, ono što je djeci teže. Primjerice, način učenja nekih glagolskih oblika te glagolskih promjena, koje se uče u šestom razredu", rekla je učiteljica Ludvig-Klabučar za Večernjak.
Izvor : Net.hr
komentiraj (4) * ispiši * #
NOVO: A.L.Kennedy - 'Raj' (Disput/Hrv.filološko društvo, 2007.)
Još jedan novitet iz odlične biblioteke 'Na tragu klasika' :
A. L. Kennedy
RAJ
izd. Disput/Hrv.filološko društvo
S engleskoga preveo Goran Vujasinović
352 str., 12,5 x 20 cm, meki uvez, 2007
Knjižarska cijena: 140,00 kn
Narudžba preko sajta izdavača: 130,00 kn (poštarina uračunata
samo za narudžbe iz Hrvatske)
Riječ izdavača
'Raj' je ambiciozni roman škotske spisateljice mlađega naraštaja A. L. Kennedy, koji je britanska kritika izdvojila kao jedno od najdojmljivijih djela na temu alkoholizma.
Glavna junakinja Hannah Luckraft, naime, "karijerna" je alkoholičarka, žena s potpuno dezintegriranom ličnošću, fragmentiranom sviješću i mislima bez jasnih obala, koja nakon "putovanja" mučnim krajolicima podsvijesti – usporedivim s onim prijetećim klifovima i mokrim ulicama iz spotova pretužnih balada Annie Lennox, autoričine slavne sunarodnjakinje – te dramatične potrage za samom sobom uspijeva vidjeti treptaj "svjetla u tunelu" i uhvatiti slamčicu spasa. Kennedyjeva je u ovoj žestokoj, ali isto tako i dirljivoj, na trenutke čak i nježnoj prozi, uspjela uhvatiti totalitet ljudske egzistencije u naopakoj perspektivi – na putu iz onostranog, iz "Raja" u normalno zemaljsko stanje, predvidljive događaje i Smisao. Smisao postojanja. "Grozna žeđ – grozno vrijeme: no ta podudarnost je slučajna, morala bih biti poprilično paranoična kad bih mislila da je riječ ma o čemu drugom. Ipak, osjećam da je primjedba nametljiva – kao da ima slobodan pristup mojoj lubanji – i stoga se okrećem čak i ne namjestivši osmijeh i otkrivan odgovornu osobu, skrivenu iza mene."
Alison Louise Kennedy rođena je u Dundeeu 1965. godine. Studirala je englesku književnost i dramu na sveučilištu Warwick, gdje je počela pisati dramske monologe i pripovijetke.
Kao writer in residence gostovala je na raznim europskim sveučilištima. Kritičarka je uglednih škotskih novina i časopisa te honorarna predavačica kreativnog pisanja pri St. Andrew's University.
Prvom knjigom Noćna geometrija i vlakovi iz Garscaddena (Night Geometry and the Garscadden Trains, 1990), zbirkom kratkih priča tematski vezanih uz slikovitu škotsku svakodnevicu, osvojila je nekoliko prestižnih književnih nagrada te se nametnula kao jedan od najznačajnijih britanskih mladih autora. Potom je objavila još dvije zbirke priča, Sad kad si se vratio (Now That You're Back, 1994) i Izvorno blaženstvo (Original Bliss, 1997). Od romana pozornost kritike privukli su Očekujući mogući ples (Looking for the Possible Dance, 1993), Tako mi je drago (So I Am Glad, 1995) i Sve što trebaš (Everything You Need, 1999). Roman Tako mi je drago dobio je Encore Award, a sva tri djela povezuje tematika traumatičnog djetinjstva i kompliciranih obiteljskih odnosa.
Najznačajnijim njenim djelom kritika drži roman Raj (Paradise, 2004), koji je netko duhovito opisao kao "prozu boce svijesti".
komentiraj (0) * ispiši * #
Večer aforizama, priča, svirke & veselja + grupa Radost u klubu SC-a
Književne Večeri u SC-u idu dalje, a novi književni dejt je 15.2.2007. u KLUBU Sc-a, s početkom u 21 sat!
Po prvi puta na Književnim će večerima nastupiti jedan mladi pisac iz SiCG, čime Književne večeri postaju stalno otvoreno mjesto za gostovanja mladih pisaca iz cijele regije. Još jedna novost je rezidentni bend koji će vas zabavljati prije, za vrijeme i poslije književnih večeri, od sada pa sve dok imaju volje - grupa "Radost"!
Dakle, ovog će četvrtka na književnoj sofici nastupiti Dragan Ognjanović, koji dolazi iz Niša s prijateljem Ljubom te Danijel Radočaj iz Pule, a oboje će vam priuštiti veselu večer aforizama, priča, svirke, veselja i - NASMEJANU STRANU SVETA!
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
Dragan Ognjanović je kao student u Beogradu pripadao Beogradskom aforističarskom krugu, a sada je "dopisni član". Bio je i u krugu ljudi okupljenih oko emisije OZON Beograda 202 što je proizvelo čuvenu knjigu "Epruveto, srećan ti 8. mart" i jedan je od najzastupljenijih autora u kasnijim zbirkama grafita "Kad ja tamo ono međutim" i "A onda je nojevu barku presrela nuklearna podmornica".
Dobitnik je najprestižnijih nagrada za satiru u SiCG, a aforizmi su mu prevođeni na engleski, ruski i bugarski jezik. Objavio je knjige: "Afograf": Beografiti, Beograd, 1999.g i "Stradijanske hronike"-on-line izdanje, Zona satire, 2005.g., a u rukopisu mu je i knjiga nepolitičkog (ili humorističkog) aforizma "Nasmejana strana sveta".
Daniel Radočaj rođen je 1979 u Puli gdje i živi. Piše poeziju, aforizme i kratke priče. Objavljivao je u zbirci poezije istarskih autora «Suvremenost 2002 - Buzet», dobitnik je treće nagrade za kratku priču Iskonovog portala «Ekran priče 02 - Zagreb», «Ekran priče 03 - Zagreb» u zbirci najljepših lirskih pjesama «Erato '04 - Zagreb», časopisu za umjetnost i kulturu «RE br. 7, 9 - Rijeka», reviji kratkih priča «UV br. 3, 4 - Knin», hard core multi časopisu «Album br. 23, 24 - Sarajevo», «ReCreativa, deset najboljih, '05 – Banja Luka», «Rukopisi 28 – Pančevo», «Novi Varaždinec, '05 - Varaždin», «Zeleni konj br. 14, - Temišvar» «Treći trg br. 10 – Beograd» raznim fanzinima, neke i sam uređivao, te web stranicama za promicanje kulture «www.litkon.org»… U suradnji s književnim klubom «B. Miljković» objavio je zbirku poezije «Četrdeset i četiri plus šezdeset deveta» '06. – Knjaževac.
Grupa "Radost" već je nastupala na Književnim večerima. Ponosni gitarista i član je i naš i vaš Goran Bogunović, aka Gawrun, a tko su ostali vrijedni članovi radosne grupe "Radost" pogledajte ovaj četvrtak u SC-U!
Više o poeziji Danijela Radočaja a iz pera Ide saznajte ovdje
komentiraj (1) * ispiši * #
Predstavljanje biblioteke 'Riječki književni krug'
utorak , 13.02.2007.
U prostoru Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, u srijedu, 14. veljače, u 12 sati, bit će predstavljena četiri djela biblioteke Riječki književni krug Riječkog nakladnog zavoda.
Autori i djela:
- Ljubomir Stefanović: 'Užanci od kanta'
- Milorad Stojević: 'Tri stvari Gradišćansko-hrvatskoga knjiženstva'
- Andrija Vučemil: 'Iza Učke'
- Stjepan Vukušić: 'Tuđin među svojima'
Sudjelovat će: prof. dr. sci. Antun Lučić, prof. dr. sci. Irvin Lukežić, Mirna Špodnjak, dr. sci. Aljoša Pužar.
Voditelj Tribine DHK je Tito Bilopavlović.
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (2) * ispiši * #
NOVO: Banana Yoshimoto - 'U dubokom snu' (Disput/Hrv.filološko društvo, 2007.)
Sjećate se još svojevremeno vrlo dobro prihvaćene i solidno prodavane knjige 'Kitchen' japanske autorice Banane Yoshimoto? Vjerujem da će oni koji su taj knjižurak pročitali vrlo rado posegnuti i za ovom knjigom iste autorice :
Banana Yoshimoto
U DUBOKOM SNU
izd. Disput/Hrvatsko filološko društvo
Preveli Damjan Lalović i Jadranka Pintarić
160 str., 12,5 x 20 cm, meki uvez, 2007
Knjižarska cijena: 100,00 kn
Narudžba preko sajta izdavača: 90,00 kn
(poštarina uračunata
samo za narudžbe iz Hrvatske)
Riječ izdavača
"No svaki put kad bi otišao u bolnicu njegova je žena tamo ležala i spavala pa bi on pomislio: Ona je još živa, i to mu je moralo biti vrlo bolno, strašno bolno, pa pretpostavljam kako je smatrao svojom dužnošću da je ne ostavi dok ne umre, da je upravo zbog takvog stajališta bio baš pravi čovjek, da su ga ljudi stoga poštovali. A, dakako, nikome nije mogao reći za mene. Bio je tako izmožden od svega što se zbivalo da se, čak i kad bi sve i završilo, ne bi mogao brzo vjenčati sa mnom, a pitao se koliko ću ga još htjeti viđati dok stvari tako stoje i zbog toga mu je bilo neugodno, baš kao što je Shiori rekla. Da, da, na kraju je uvijek isto. Pretvori se u vrzino kolo. Jedino što sad mogu za njega učiniti jest da ništa ne kažem. Jedino se mogu brinuti da će me prejako pritisnuti, sad kad je on gore. Tijekom godine i pol koliko smo zajedno sve više i više stari, ali ja to nikako ne mogu spriječiti. Možda zato što sam i sama bila iscrpljena, ne znam, ali bila sam u nekoj vrsti omaglice cijelo vrijeme dok smo vodili ljubav, mislila bih na sve to i nije mi uopće bilo dobro. Kao da se mrak koji je ispunjavao sobu slijevao u mene."
Terako, junakinja pripovijetke U dubokom snu, po kojoj je nazvana cijela knjiga, neprestano upada u duboki san iz kojega je može probuditi jedino poziv njenog ljubavnika, oženjenog biznismena čija žena već dugo leži u komi u bolnici. Intuicija je vodi u zbunjujuća stanja pa cijela priča poprima pomalo mistično ozračje.
I druge dvije priče za junakinju imaju mladu ženu koja upada u neobičan, začaran san. San i smrt inače su stanja koja se kod Banane Yoshimoto neprestano prepleću i znače uzmicanje pred životnim izazovima, predaju.
Banana Yoshimoto, pravim imenom Maiko Yoshimoto, rođena je 1964. u Tokiju, kao kći utjecajnog filozofa i književnog kritičara Ryumeija, koji je odigrao važnu ulogu u omladinskim previranjima 60-ih u Japanu. Završila je studij književnosti i profesionalno se posvetila pisanju. Godine 1986. objavila je zbirku priča Moonlight Shadow, koja joj je donijela važnu domaću književnu nagradu. Dvije godine kasnije, 1988, objavila je roman Kitchen. Djelo je pokupilo nekoliko zvučnih književnih nagrada, prevedeno je na mnoge svjetske jezike, a doživjelo je i dvije ambiciozne filmske ekranizacije.
komentiraj (2) * ispiši * #
Ženske knjižnice/biblioteke u Zagrebu + dva ženska intervjua
Ženske knjižnice/biblioteke u Zagrebu :
Ima ih 3, jedna u Ženskoj infoteci, jedna na Ženskim studijima, i treća Kontrina, imena Lezbib.
Saznajte kad rade, gdje rade, što imaju i nude i još i kojekakve kontakte na Cunterview.net-u (vidi ovdje
Cunterview.net između ostaloga donosi i zanimljive intervjue s brojnim umjetnicama od kojih bih za ovu priliku izdvojio dva :
intervju s Oljom Savičević-Ivančević pročitajte ovdje,
a intervju s Zrinkom Pavlić, autoricom bloga Zrinsko pismo i knjige Svijet&Praktična žena možete pročitati na ovome linku
komentiraj (0) * ispiši * #
Još jedna moja kritika na www.kupus.net
'Miris suhih ruža' roman je o tugi, smrti i depresiji
iz pera Tima Lotta, a moju kritiku
u prilici ste pročitati ovdje.
komentiraj (0) * ispiši * #
'Goranov vijenac' Mili Stojiću, 'Goran' Mariji Andrijašević
ponedjeljak , 12.02.2007.Ovogodišnja pjesnička nagrada 'Goranov vijenac 'bit će dodijeljena pjesniku Mili Stojiću za ukupan doprinos hrvatskoj pjesničkoj umjetnosti na svečanosti u Lukovdolu, 21. ožujka.
Odluku o tome donijelo je Stručno povjerenstvo u sastavu Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović, Nikica Petrak, Adriana Škunca i Tvrtko Vuković, izvijestio je danas Branko Čegec, predsjednik Goranova proljeća, tradicionalne manifestacije koja se ove godine održava 44. put.
U sklopu Goranova proljeća dodjeljuje se i nagrada 'Goran' za mlade pjesnike, koja je pripala pjesnikinji Mariji Andrijašević za rukopis ‘dedukcija, dedukcija, moj watsone (trilogija)’.
U obrazloženju nagrade napominje se kako je Goranov vijenac dodijeljen Mili Stojiću (1955.) za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu, autoru jednoga od najprovokativnijih i najzanimljivijih opusa suvremenoga hrvatskog i bosanskohercegovačkog pjesništva.
‘Riječ je o pjesniku koji se iznova hvata u koštac s vječnim temama poput života, ljubavi, mira, radosti, sna’, navodi se i dodaje kako te teme obično bivaju obrađene tako da ih se sučeli s njihovim suprotnostima - smrću, mržnjom ratom, tugom, stvarnošću.
Stručno povjerenstvo napominje kako je njegov opus mjesto humanizacije, provokacije i prijepora dvaju literarnih konteksta, ali i točka iz koje iznova može početi komunikacija među njima.
U obrazloženju nagrade 'Goran' napominje se kako je Marija Andrijašević pohvaljena na prošlom natječaju te da se njezino pjesništvo oslanja na američku ‘ispovjednu’ školu poezije koja je dokumentirala osobne patnje i traume.
Nagradu 'Goranov vijenac' lani je dobila Andriana Škunca, a nagradu 'Goran' za mlade pjesnike Branislav Oblučar.
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (1) * ispiši * #
Kruno i Janislav odlaze iz AGM-a
Povodom njihova odlaska iz AGM-a
(2002.-2007.g. - ciljevi petoljetke ostvareni!)
Kruno Lokotar i Janislav Šaban
pozivaju nas na (d)ruženje
kod GJURE 2
u utorak, 13.02. od 21 h
komentiraj (5) * ispiši * #
NOVO : 'Tko doista vlada svijetom?' (Naklada Ljevak, 2007.)
Izišao je i četvrti naslov intrigantne Biblioteke zavjera - TKO DOISTA VLADA SVIJETOM?(Naklada Ljevak).
Riječ izdavača
Biblioteka Zavjera karakteristična je po tome što objavljuje naslove posvećene istini o svim zavjerama - drevnim ili suvremenim, teoretskim ili stvarnim. Knjige iz ove biblioteke informativne su, zabavne, subjektivne i pronicljive te nastoje čitatelja, bliže no ikada prije, privesti stvarnosti zavjera koje nas okružuju.
Dosad su u biblioteci izišli naslovi koji su privukli pažnju velikog broja čitatelja:
ŠTO JE OPUS DEI? - priče o Bogu, krvi, novcu i vjeri
TKO VAS PROMATRA? - zastrašujuća istina o nadzoru, državi i osobnoj slobodi
TKO SU ILUMINATI? - sve o najzloglasnijem tajnom društvu.
TKO DOISTA VLADA SVIJETOM? knjiga je koja progovara o zavjerama u svakodnevnom životu. Informacije iz ove knjige zasigurno će ostaviti snažan dojam na svakog čitatelja, pogovoto onog koji bezrezervno vjeruje u demokraciju.
Svijet je u neredu - konstantno traju ratovi, stvari su postale preskupe i prosječna osoba vodi svakodnevnu borbu preživljavanja.
Zašto je to tako? Je li zaista istina da novac okreće svijet? Vjerujete li u slobodu medija?
Želja da se vlada svijetom jedna je od rijetkih konstanti u ljudskom postojanju. Takva želja se uvijek smatrala grešnom - u svijetu fikcije to je glavni motiv svih super zločinaca. U povijesti čovječanstva to je obilježilo svijet - Rimsko Carstvo, Aleksandar, Hitler... svi oni su željeli imati takvu moć u svojim rukama. No tko su danas ljudi koji žele osvojiti svijet? Ne tražite zamišljene super zločince i njihove zle urote - danas su to ljudi u odijelima koji se služe svim naprednim tehnologijama i traju mnogo duže od kratkotrajnih izbornih uspjeha.
Vjerujete li doista u demokraciju, ova knjiga će Vas natjerati da razmislite ponovno!
komentiraj (0) * ispiši * #
Radionica pisanja drame - Knjigra
Radionica pisanja drame organizirana je kao mjesto na kojem će se polaznici u deset predviđenih susreta, kroz kontinuirani praktični rad, upoznati s osnovnim postavkama pisanja i organiziranja dramskog teksta.
Prijaviti se mogu svi zainteresirani za ovu vrstu kreativnog pisanja, bez obzira jesu li se prethodno okušali u dramskom pismu.
Voditelj radionice: Tomislav Zajec
Polaznici će na satovima s voditeljem, kao i samostalno kod kuće, rješavati niz zadataka koji će biti usmjereni oslobađanju njihove inicijalne kreativnosti, dolasku do ideje, razvoju karaktera te oblikovanju dramske strukture.
Konačni je cilj radionice proći čitav proces od početne ideje do kratkog dramskog teksta kao završnog umjetničkog proizvoda.
Dovoljno je na e-mail knjigra@net.hr poslati kratku biografiju, kontakt adresu i broj telefona te jedan tekst ili ulomak iz teksta, koji nije duži od dvije kartice.
Za sve obavijesti o radionici, zovite na telefone 01 2431 071 ili 091 5675140.
Izvor : Net.hr
komentiraj (3) * ispiši * #
Moja nova kritika na Knjigomat.com-u
2005. godine Bookerovu nagradu osvojio je John Banville za izvrstan roman 'More' a u užoj konkurenciji za nagradu bili su još i romani : 'Nasumičnosti' Ali Smith, 'O ljepoti' Zadie Smith, 'Arthur i George' Juliana Barnesa i ' Nikad me ne ostavljaj' Kazuoa Ishiguroa.
Svi su ti romani tokom prošle godine doživjeli svoja hrvatska izdanja a moju kritiku romana 'Nikad me ne ostavljaj' možete pročitati na Knjigomat.com-u putem ovoga linka
komentiraj (0) * ispiši * #
Novosti iz 'Tvornice smijeha Lazić&Kožul'
nedjelja , 11.02.2007.
Zoran Lazić javlja :
Dragi prijatelji!
Proteklu jesen pa, evo, sve do sada, Lazić i Kožul su proveli u pisanju velikog dijela treće sezone humoristične serije «Bitange i princeze». No ovaj put, za razliku od prošle sezone, imali smo svu scenarističku slobodu i nismo dopustili da nam se naknadno masakrira tekst. U seriji smo puno toga promijenili: uveli smo jedan novi, mladi i kučkasti ženski lik zvan Adriana (DJ, VJ, konceptualni artist i to), a Tarika smo Filipovića iz dosadnog advokata pretvorili u čupavog borca za slobodu životinja i poslali u svijet. Predragu Vušoviću - Gazdi zatvorili smo videoteku, a otvorili marketinšku agenciju (u suvlasništvu s Miletom Kekinom), te, kao veliki štovatelji pisane riječi, Renea Bitorajca i Milu Elegović zaposlili u knjižari kod jednog finog gospodina. Sve to, u kombinaciji s daleko smjelijim, pomaknutijim, neki bi rekli napušenijim zapletima no prije, rezultiralo je, uvjereni smo, dosad ponajboljim proizvodima naše tvrtke. Ili barem, najboljima na papiru. A što će im se dogoditi na televiziji, otkrivajte s nama, od nedjelje, 11. veljače, pa tako i mnogih sljedećih nedjelja, na HRT2, u 20 i nešto sitno sati. Reprize ponedjeljkom poslijepodne. A epizode su...
1. TA DIVNA STVORENJA
ona u kojoj se ne dogodi mnogo što, osim što se našim junacima život stubokom mijenja, dolazi Adriana Ćurko, a pojavljuju se i medo Brundo, golub Eugen i masoni
2. NOĆ GUTAČA FOTELJA
ona kad Lucija postane somelijerka, Robija progoni Drele, a u agenciju dolazi klijent koji bi kremu za nožne gljivice promovirao kao seksi proizvod
3. KAZO I DUHOVI
ona s teorijama zavjere, duhovima, «Matrixom», «Warcraftom», egzorcizmom i prvim Ekumenskim igrama za mlade
4. KAD PORASTEM BIT ĆU KUMERLE
ona kad Robi počne pušiti, pa ide na hipnozu da bi prestao pušiti, pa ga doktor vrati u doba kad je imao četiri godine, pa takav ostane cijelu epizodu, hihi!
5. NAZOVI «H» RADI HUMORSTVA
ona s Kićom Slabincem i natjecanjem u stand-up komediji, s nekima od najhrabrijih eksperimenata na polju domaćeg humora
6. GRIMIZNI HRBAT
ona kad tajna knjižarska organizacija podmetne bombu u knjižaru, pa je Robi i Irena moraju locirati i deaktivirati dešifrirajući tragove na kultnoj slici «Dolazak Hrvata na more»
7. «RAKIJA ME BACILA NA DNO» I DRUGE ISTINITE LAŽI
ona koju Lazić&Kožul samo supotpisuju, ali svejedno ima vrsnih trenutaka, a naročito kad se naši junaci na Lucijinom rođendanu igraju boce istine
8. JEDNO VJENČANJE I SPROVOD
ona kad Robiju na večeru dolazi tata sa svojim dečkom, a agenciji se javi vlasnik privatnog groblja koji bi svoje usluge volio približiti mlađoj populaciji
Nakon prvih osam, nešto kasnije, slijede i preostale četiri.
16. TV-SUDNICA (radni naslov)
tu još nismo napisali, al bit će jebenica, buraz
17. LOVAČKA PRIČA
ona koju Lazić potpisuje solo, kad Erotoman traži tatu, dok u agenciji Gazdu pod nišanom drži poludjeli predsjednik Kluba za lov i krivolov
18. MOŽEŠ IMAT MOJE TIJELO
dno dna: ona u kojoj Irena i Konobar zamijene tijela, pa se Konobar u ulozi Irene (ili obratno?!) napokon pokupi s Robijem, a tu je i novi klijent u agenciji, ćaknuti enigmatičar
19. MOJE BI TIJELO TVOJE HTJELO
drugi dio spektakularne metafizičke sage, uključuje smrt jednog od glavnih sporednih likova te making of filma «Sin od Indijana Džonsa i ukleto blago faraona iz Bosne»
Napominjem da je neke od epizoda na potezu od 9. do 15. pisao moj kum Vlado Bulić pa bi i to moglo bit zgodno.
Lijep pozdrav i nasmijte se koji put.
U ime Tvornice smijeha «Lazić&Kožul»,
Zoran Lazić
komentiraj (13) * ispiši * #
Srpsko izdanje knjige dr. Lebowskog
Iz pouzdanih izvora saznajem kako ovih dana izlazi srpsko izdanje prve zbirke priča Igora Kokoruša Lebowskog 'Muškarci su iz birtije, žene su s pijace' u nakladi kuće Evro Giunti.
Inače, već se prodalo 1.500 primjeraka hrvatskog izdanja, tako da ako se ta prodaja nastavi, možemo za mjesec-dva očekivati i drugo izdanje.
Iskrene čestitke Lebu!!
komentiraj (3) * ispiši * #
Radio-roman : Sunčana Škrinjarić - 'Ispit zrelosti'
Od sutra, 12.02. pa sve do petka 16.02. treći program hrv.radija u terminu od 09:30 do 10:00 sati emitira radio roman Sunčane Škrinjarić 'Ispit zrelosti :
RADIO-ROMAN: Sunčana Škrinjarić: "Ispit zrelosti"
Hrvatski radio 3.program 12.02.- 16.02.2007. od 09:30
Adaptacija: Ludwig Bauer
Režija: Jasna Mesarić
Glavna protagonistica romana Tajana je zagrebačka maturantica u turobnom vremenu poslije Drugog svjetskog rata.
Autorica Sunčana Škrinjarić preko Tajane i drugih likova oslikava, suptilno i dubinski, prijelomno vrijeme i nesretni prostor. U tim okolnostima odrasta jedno žensko biće izloženo dramatičnosti života.
UREDNIK: BORBEN VLADOVIĆ
komentiraj (0) * ispiši * #
Gay pod ručnikom : KRITIKA : Dražen Ilinčić - 'Berlinski ručnik' (Fokus komunikacije, 2006.)
subota , 10.02.2007.
KRITIKA : Dražen Ilinčić - 'Berlinski ručnik' (Fokus komunikacije, 2006.)
'Gay pod ručnikom'
Prije nešto više od godinu dana, sudjelujući u jednoj HTV-ovoj emisiji uživo, isprovociran homofobnim ozračjem u hrvatskom društvu ali i istim takvim ozračjem među sudionicima te emisije, Dražen Ilinčić napravio je tzv. coming-out i otvoreno se deklarirao kao homoseksualac. Isti taj četrdesetogodišnji novinar nedavno je objavio roman homoseksualne tematike koji je zapravo prvi roman te vrste u Hrvata. Koliko to govori o stanju u domaćoj nam književnosti (i njezinoj povijesti, uostalom), ali i o dosegnutom stupnju tolerancije spram drukčijih u našem društvu, ne treba posebno naglašavati. Nakon čitanja ''Berlinskog ručnika'' stječe se dojam da je autoru puno manje na pameti bio literarni uspjeh i kvalitativni dosezi, već da mu je pri pisanju romana prvenstvena namjera bila barem malo pridonijeti većoj prihvatljivosti istospolne ljubavi u hrvatskom društvu. Odnosno, pisanje ovoga romana nadaje se logičnim korakom dalje nakon autorova javnog come-outa, a u cilju smanjenja homofobnog ozračja u društvu.
Poznavatelji Ilinčićeva rada na televiziji uočit će da je ''Berlinski ručnik'' potpuno na tragu njegovih maštovitih, šarmantnih, autoironijom obojenih TV kolumni iz emisije ''Pola ure kulture''. Njegovi su TV prilozi redovito do detalja scenaristički utanačeni i često izloženi u formi svojevrsne televizijske kratke priče, a u rjeđim slučajevima, kad nisu fabularizirani, onda su izloženi u obliku kakvog mini TV-eseja. No bez obzira na izvedbeni oblik, ti su kratki klipovi uvijek u velikoj mjeri subjektivizirani (pa su često čak i snimljeni uporabom tzv. subjektivnog kadra, koji nam kroz okular kamere donosi motrište pripovjedača, odnosno autora priloga) te obilato obojani autoironijom i humorom na vlastiti račun, ali uvijek vrlo domišljati, pomno razrađeni te izloženi i prokomentirani na kultiviran, vrlo elokventan način. Iako sve te odrednice krase i njegov roman, kompozicijska struktura je u ovom slučaju ipak vrlo labava i dojam improvizacije je osjetniji nego kod Ilinčićevih TV priloga.
''Berlinski ručnik'' kroz niz kratkih fabularnih jedinica donosi brojne eksplicitne opise istospolne muške ljubavi, ali i introspektivne dionice u kojima junak kroz razne aspekte tematizira i sagledava homoseksualnost, te položaj gay pojedinaca u našem društvu, a sve to uvijek izloženo kroz pripovjedačevo prvo lice i u ispovjednom tonu. Također su česte i kratke esejističke dionice od kojih se jedan dio referira na autorove književne idole – Geneta i Houellebecqua, dok nas ostatak tih zapisa bedekerski informira o berlinskim gay punktovima ili internetskim gay portalima. Iako ispovjednog tipa, protagonistovo je izlaganje lišeno moraliziranja i optuživanja društva zbog konzervativnosti, kao što je lišeno i samosažaljenja zbog neslobode uvjetovane društvenom proskribiranošću i nerazumijevanjem okoline. Sve to Ilinčić je izbjegao oplemenjujući svoj rukopis autoironičnom humornošću koja je umnogome srodna humoru Woodyja Allena – radi se o sličnom tipu simpatične, rafalne brbljavosti, uz često direktno obraćanje čitatelju i povremene pop-kulturne reference, te uz inteligentni humor uglavnom usmjeren na samoga sebe, a koji nikako nije ziheraški i za široke mase.
No optuživanja okoline i samosažaljenja u romanu nema iz još jednog razloga – protagonist je naime dobrostojeći, situirani intelektualac dovoljno debelog bankovnog računa koji mu omogućava česte izlete u rajeve i oaze berlinskih homoseksualnih sauna gdje, bar na kratko, može zaboraviti hrvatsku homofobnu rigidnost i uživati u ''slobodnoj muškoj ljubavi''. Upravo uslijed toga roman je lišen i dublje subverzivnosti, koja se u ovom slučaju ne odmiče dalje od šokantnosti koju će kod nekih možda izazvati eksplicitnost brojnih opisa homoseksualne muške ljubavi. No ipak, bez obzira na protagonistov hedonistički bonvivanski svjetonazor, a koji, kako autor objašnjava, izvire upravo iz proskribiranosti - pa kad su im, kako kaže, onemogućene ili otežane normalne veze ili brakovi, onda homoseksualci uzimaju ono što se nudi, odnosno brzi, anonimni, jednopotezni seks – ali također proizlazi i iz autorove tvrdnje da su muškarci prirodno skloniji promiskuitetu, roman je u svojoj drugoj povici bitno obilježen i sumornijim tonovima. Povremeni tmurniji ugođaj (koji najviše obilježava sam kraj romana) prvenstveno je izraz protagonistove usamljenosti i nerealizirane težnje za stalnim partnerom, kao i njegove neutažene prirodne potrebe svakog čovjeka da voli i bude voljen, što vrlo česti ali kratkotrajni seksualni susreti ipak ne mogu kompenzirati. S time u vezi u romanu imamo i jednu suvišnu i potpuno neočekivanu epizodu pokušaja samoubojstva koja u rukopis kao da je na silu ugurana, a kako bi se odagnao eventualni dojam prenaglašene nepretencioznosti i prevelike usmjerenosti na hedonističke užitke.
Ipak, Ilinčić se svakako pokazao kao vrlo elokventan, pismen i inteligentan pisac, usudio bih se čak reći – s obzirom na odabranu tematiku – možda i previše nekonfliktan i benigni autor; a njegov izričaj odlikuje obilje iskričave duhovitosti, uz uistinu rijetke primjere nesretno odabranih rješenja (ustvari, zapazih samo jedan zbunjući primjer: ''jebozovne crne tenisice'').
Unatoč manjkavosti koje prvenstveno proizlaze iz prelabave strukture i izostanka čvršće fabularne okosnice, odnosno autorove neambicioznosti (u izvedbenom pogledu), ''Berlinski ručnik'' ipak je dobrodošao pokušaj beletrizacije u našoj književnosti gotovo pa nepostojeće tematike istospolne ljubavi.
Led je probijen i sad nam ostaje strpjeti se do nekog ozbiljnijeg i ambicioznijeg romanesknog ostvarenja gay tematike ...
(napisao Božidar Alajbegović, prosinca 2006.
objavljeno na Kupus.net )
komentiraj (3) * ispiši * #
Bernhardovi 'Imitatori glasova' na daskama Teatra ITD
petak , 09.02.2007.U kazalištu Teatar &TD u ponedjeljak, 12. veljače, 2007. održati će se premijera predstave ''Imitatori glasova'' prema motivima zbirke pripovjedaka Thomasa Bernharda. Za premijeru je ulaz ograničen, a predstave će se održati 13., 14., i 15. veljače.
Tekst za predstavu napisale su Jelena Kovačić i Anica Tomić koja je i redateljica.
''Imitatori glasova'' nastali su u produkciji METAR60 i udruge KUFER čija je primarna djelatnost pomaganje mladim redateljima da se afirmiraju.
Scenarij predstave ''Imitatori glasova'' inspiriran je kratkim Bernhardovim proznim skicama koje kontrapunktirane istinitom poslijeratnom pričom zabilježenoj na našim područjima doživljavaju niz transformacija. Istinita priča o susretu i prepoznavanju četiri čovjeka petnaest godina nakon njihova posljednjeg susreta postaje okvir koji kao temeljnu situaciju postavlja klaustrofobičnu situaciju piknika.
Unutar toga Bernahrdove priče služe prikrivanju osobne priče samih likova, a samo njihovo množenje uzrokuje svojevrsnu nervozu kroz koju se odnosi i funkcije kako prije rata, tako i u ratu (od žrtve do tlačitelja) polako rasvjetljavaju, te dovode do međusobnog prepoznavanja. Nadalje otvoreni prostor livade se neprestano suprotstavlja s osjećajem pomanjkanja zraka u smislu nemogućnosti izlaza iz uspostavljenih odnosa pri čemu paradoksalno niti jedan lik ne pokušava zaista izaći iz zadane situacije, već je neprestano u trpnji i svojevrsnoj patnji.
Izvor: Javno.hr
komentiraj (2) * ispiši * #
Radio emisija posvećena preminulom Slavku Mihaliću
KUTIJA SLOVA - emisija o književnosti
Hrvatski radio 1. program, petak 09.02.2007. od 16:05
U povodu smrti akademika Slavka Mihalića emisija Kutija slova od 16 sati ii 5 minuta posvećena je tom majstoru hrvatskoga stiha.
Zašto je Mihalić jedan od najvećih?
Može li se njegovo pjesništvo do kraja protumačiti?
Završava li s njime i jedna epoha hrvatskoga pjesništva?
Kome je sve pokazao pjesnički put?
U emisiju ćemo između ostaloga imati priliku čuti i što je sam Mihalić govorio o pisanju, o glazbi, o svojoj poetici.
Danas, od 16:05, 1. program hrv.radija
komentiraj (1) * ispiši * #
INTERVJU + KRITIKA : Josip Mlakić
Među 40 pisaca koji će dobiti stipendije za pisanje novih književnih djela, najveća potpora Ministarstva kulture (84.000 kuna) pripala je hrvatskom piscu iz BiH Josipu Mlakiću.
O stipendiji, svom novom romanu i svom pisanju Mlakić govori u intervjuu za Večernjak (vidi ovdje.
Evo i moje kritike Mlakićevog romana 'Psi i klaunovi':
KRITIKA : Josip Mlakić - ''Psi i klaunovi" (V.B.Z., 2006.)
"Psi i klaunovi" treći je roman iz ratnog ciklusa Josipa Mlakića, pisca iz Uskoplja koji, za razliku od mnogih mu ovdašnjih kolega po peru, ne živi od pisanja za novine ili urednikovanja u kakvoj nakladničkoj kući ili redakciji. Mlakić je po profesiji inženjer strojarstva, a svoje romane i pripovjetke on piše iz hobija, u slobodno vrijeme nakon odrađenog posla u jednoj od rijetkih preživjelih bosanskih tvornica. Za razliku od prethodnih dvaju romana smještenih u epicentar ratnog vihora, "Pse i klaunove" Mlakić smješta pred sam početak bosanskih ratnih sukoba.
Za pripovjedača Mlakić je ovoga puta, ne bez razloga naravno, odabrao desetogodišnjeg dječaka. Predratno vrijeme u Bosni bilo je vrijeme početka raspada jednoga svijeta, vrijeme kada započinje svrstavanje i zauzimanje strana, pa je autor pravilno zaključio da će atmosfera podjele na "naše" i "njihove" ponajbolje biti dočarana iz dječje vizure, jer je za djecu "crno-bijelo" poimanje svijeta ionako prirodno. U atmosferi nacionalnih podjela, predrasudama i politikom još nezaraženo dijete jasnije uočava deformacije i ne prosuđuje na osnovu ikakve pripadnosti već se njegove prosudbe temelje na pravednosti, pa takvim izborom pripovjedača Mlakić vlastitoj poziciji osigurava neutralnost, istovremeno do apsurda dovodeći sam čin svrstavanja u suprotstavljene tabore.
U romanu pratimo grupu bosanskih seljaka koji su se autobusom uputili na miting u Sarajevo. Naš dječak-pripovjedač (nadimkom Dušica) je mlađi brat vozača autobusa te sin vlasnika autobusa koji je u ovom slučaju vođa puta. Roman je sastavljen u obliku školske zadaće koju na temu "Putovanje u bolji svijet" dječak piše tokom vožnje jer, kako sam kaže, za njih sa sela i vožnja do Sarajeva je putovanje u bolji svijet. Putnici autobusa već se pred sam polazak, prilikom zauzimanja sjedala, počinju dijeliti na nacionalnoj osnovi, pa Muslimani sjedaju na jednu, a Hrvati na drugu stranu autobusa. Mlakić u autobus smješta i rock band Ritchiejeva djeca koji u Sarajevo ne idu zbog mitinga već zbog sudjelovanja u gitarijadi, ali ni oni ne ostaju imuni na međunacionalne trzavice. Već nam prve stranice romana otkrivaju kako Mlakićev odabir dječaka za pripovjedača ima i funkciju uvođenja komičnih elemenata u roman. Dječak, osim teke i olovki za pisanje zadaće, na putovanje sa sobom nosi i oveću gomilu stripova ("Komandant Mark", "Blek", "Zagor", "Alan Ford"), a autor životu i svijetu posredovanom stripovima, s puno humora kontrapunktira onaj stvarni. Iako Mlakić u intervjuima negira bitniju povezanost svog romana s filmom "Ko to tamo peva", čitatelj ipak ne može a da u pojedinim situacijama ne prepozna šijanovsku komiku (posebice u epizodi sprovoda koji na neko vrijeme zaustavlja putovanje ili kod pokušaja izbjegavanja plaćanja karata i zabrane pušenja). Baš kao što je u liku dječakova oca jednako teško ne vizualizirati Pavla Vujisića.
Tokom vožnje sukobi se među putnicima rasplamsavaju, što izvanjske nepogode i utjecaji dodatno potenciraju, a Mlakić iznova uspješno koristi prirodu u svrhu naznake opasnosti, gradiranja napetosti i najave tragičnog ishoda. Maglu iz prethodna dva romana u ovom su slučaju u toj funkciji zamijenili nabujala rijeka, poplava i blato kao prepreke na putu.
Dječak se tokom putovanja zbližava sa Samirom, jedinim članom rock benda koji uspijeva zadržati pribranost i svo se vrijeme trudi smirivati strasti među putnicima. Samir dječaku tokom pisanja korigira pravopisne pogreške u zadaći, da bi naposljetku, kada događaji izmaknu kontroli te se i krvca prolije, on preuzeo i ulogu pripovjedača te nadopisao dječakovu zadaću. No, dva su putnika već izgubila život a autobus ostao odsječen, bez mogućnosti nastavka putovanja "u bolji svijet" - pa je ionako već sasvim jasno da je dječak svojom zadaćom definitivno promašio temu.
Za Mlakića se to ipak ne može reći. Premda dojmljivošću zaostaju za autorovim prethodnim uratcima te donekle ostavljaju dojam ponavljanja i odrađivanja (u stilu "da zanimljiva ideja ne ostane neiskorištena''), Mlakić se u "Psima i klaunovima" s uspjehom okušao u promjeni pripovjednog glasa i vještom kombiniranju komičnog s tragičnim i jezovitim, a zanimljivo razrađenim motivima iz naslova, simbolička i metaforička dimenzija također nisu ostale zanemarene...
(Napisao Božidar Alajbegović, svibnja 2006.
objavljeno u Bibliovizoru trećeg programa hrv.radija)
komentiraj (1) * ispiši * #
PROMOCIJA: Ivan Vidić - 'Gangabanga' (AGM, 2006.)
četvrtak , 08.02.2007.U petak, 9. veljače, u 19 sati, u velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu, održat će se predstavljanje knjige 'Gangabanga' (žrtve tranzicije uzvraćaju udarac) Ivana Vidića. Knjigu će predstaviti Ratko Cvetnić, Rade Dragojević, Kruno Lokotar i Ivan Vidić, dok će ulomke čitati Sreten Mokrović.
Prvi roman Ivana Vidića je krimi-satira o dobu nam suvremenom, post-ratnom i, iznad svega, tranzicijskom. Naime, u naše doba odjeci ratnih eksplozija nikako da izvjetre iz nekih glava, a vremena su već druga, pošasti najbrutalnijeg kolonijalističkog kapitalizma i megakonzumerizma neprimjetno i kapilarno su se uvukle u naš svijet i metastaziraju neslućenim stazama i bogazama…
Ivan Vidić (Zagreb, 1966.) je pohađao osnovnu školu Kaptol, vjeronauk u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, te informatičke tečajeve SRC-a u pionirskom domu Marko Orešković, u parku Ribnjak. Kršten, pričešćen, firman - na vrijeme. Zatim je pohađao birotehničku školu, popularnu 'šuvaricu', vrlo neuspješno, pa je zbog toga kao dijete s posebnim potrebama upisan preko reda u Centar za Kulturu u Križanićevoj ulici. Godine 1985. se upisuje na ADU i iste godine odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA, gdje kao uzoran vojnik ostaje punih petnaest mjeseci. Za vrijeme studija radi kao transportni radnik, spasilac na Jarunu te instalater krovne limarije. Na studiju počinje pisati kazališne komade i filmske scenarije te višestruko biva nagrađivan za svoje radove. U razdoblju '89.- '90. - poduzima studijska putovanja po Europi (Amsterdam, Z. Berlin, Istanbul.) Diplomira na ADU 1991., pa odlazi u rat '91-'92. Bori se na strani Hrvata. Po povratku iz rata piše kazališne komade i radi na dokumentarnim filmovima raznolikih tema. Okušava se i u Londonu kao kazališni pisac – 'The Measles' u Gate Theatreu. Devedesetih se okušao i u privatnom poduzetništvu s promjenjivim uspjehom - tvrtke: Nepos (kazališna, TV i filmska produkcija), te The Dead Man's Hand Production - Mrtvačeva ruka produkcije (eksperimentalni filmovi, pokušaj plasiranja na globalno tržište 100% artificijelnog soka, energetskog napitka plave boje).
'Gangabanga' mu je prvi objavljeni roman, a druga objavljena knjiga; prva je 'Drame', (Mansioni, Centar ITI, 2002.).
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (2) * ispiši * #
'Aralica nije najpogodniji za nastup u Njemačkoj'
Večernji list : Ako je za odlazak pisaca u Leipzig važan njemačkih prijevod, zašto tamo ne ide Aralica, a ima njemačke prijevode?
Alida Bremer: U slučaju nastupa u Njemačkoj najteže pitanje je kako zainteresirati njemačke nakladnike za hrvatske pisce i njemačku javnost za hrvatsku kulturnu scenu danas? Kako diskutirati s njemačkim kolegama, medijima... o budućnosti Hrvatske u sklopu EU (ili izvan njega), što je pitanje koje njih prilično zanima.
Ja zamišljam da bismo nastupom u Njemačkoj trebali prenijeti dojam moderne, otvorene, deprovincijalizirane, razigrane, nasmiješene, polemične, ironične, teorijski potkovane, obrazovane, ali pri tom uvijek tolerantne i politički korektne Hrvatske, u kojoj se poštuju prava nacionalnih i inih manjina, u kojoj je dostojanstvo pojedinca iznad populističkih parola i emocija.
To nikako ne znači da se upravo Europi ne treba reći u lice ono što je ide upravo po ovim pitanjima. Ne mislim da se Europi treba dodvoravati, ali isto tako nikako ne mislim da su u pravu oni koji tvrde da su sve vrijednosti europske demokracije glupost i licemjerje. Meni osobno za takav program izgledaju pogodnija neka druga imena od Ivana Aralice, čak i kad nemaju prijevode na njemački jezik.
Cjelovit intervju s Alidom Bremer, autoricom programa nastupa hrvatskih književnika na sajmu knjiga u Leipzigu 2008.g. (gdje bi Hrvatska trebala biti zemlja partner) pročitajte ovdje
Ako mene pitate, slažem se s gđom Bremer glede i u svezi Aralice...
komentiraj (7) * ispiši * #
Opet ja na HRT-u!!! (vol. 12.)
HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: DAMIR RADIĆ, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ, SANJIN SOREL, DARIJA ŽILIĆ
TEMA: NOVE KNJIGE DOMAĆE PROZE I POEZIJE
ZA: 10.2. 2007.
OD: 16 SATI
NAJAVA
„Putovanje u srce hrvatskog sna“ naslov je prvog romana mladog splitskog pisca Vlade Bulića, koji je labavija inačica bildungsromana prožetog socijalnom kritičnošću. O Bulićevom romanu objavljenom u izdanju AGM-a piše Damir Radić.
Božidar Alajbegović prikazuje roman „Ples s mladom“ Davor Špišića u izdanju VBZ-a.
O pjesničkoj knjizi „U polutami predgrađa“ Krešimira Bagića u izdanju kuće Disput piše Sanjin Sorel, a Darija Žilić prikazuje pjesničku zbirku „Mrazove sestrice“ Marije Lamot u izdanju naklade Felsina.
Uredila Gordana Crnković
komentiraj (1) * ispiši * #
Književna večer Radenka Vadanjela
srijeda , 07.02.2007.
U petak, 9. veljače, u 19 sati, u Hrvatskom društvu pisaca (Basaričekova 24) počinje književna večer Radenka Vadanjela.
O knjizi 'Dnevnik besposličara', uz autora, govorit će Tea Benčić Rimay i Roman Simić Bodrožić, a kazališna skupina 'Pun ko šipak' izvest će scensku minijaturu.
Voditeljica tribine je Dorta Jagić.
Radenko Vadanjel rođen u Puli 1962.Na Filozofskom fakultetu u rijeci diplomirao hrvatski jezik i književnost. Radi kao novinar i dugogodišnji fotograf Feral Tribunea.
Živi u Puli.
Poetskim tekstovima surađivao u Istri, Novoj Istri, Abraksasu, Rivalu i Quorumu. Kratke priče objavljivao u Jutarnjem listu, kikindskom Severnom bunkeru, mostarskom Kolapsu, Quorumu i na stranicama LitKona (www.attack.hr/litkon). Priče su mu čitane i na Trećem programu Radio Zagreba. Neke su prevedene i objavljene na engleskom i poljskom. Uređivao je riječki književni časopis Rival. Predsjednik je Književne udruge B produkcija županije istarske.
Objavio:
- 'Lekcija o postojanosti' , pjesme, Meandar, 1999.
- koautor (novinarske fotografije) u knjizi Tatjane Gromače 'Bijele vrane', Profil, Zagreb 2005.
- 'Dnevnik besposličara', Profil International, Zagreb 2006.
Moju kritiku Vadanjelova 'Dnevnika besposličara' pročitajte
na ovome linku
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA: Vesna Ćuro-Tomić - 'Gola vučica' (VBZ, 2006.)
Izdavačka kuća V.B.Z. poziva nas na predstavljanje romana Vesne Ćuro-Tomić «Gola vučica» u četvrtak, 8. veljače 2007. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u 18.30 sati.
O ovom zanimljivom i uzbudljivom romanu o novinarima kulturne rubrike jednog zagrebačkog dnevnog lista uz autoricu Vesnu Ćuro-Tomić govorit će i urednik knjige Strahimir Primorac te teoretičarka književnosti Andrea Zlatar. Razgovor će moderirati Ervin Jahić, urednik u V.B.Z.-u i član žirija književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman godine koji je rukopis Vesne Ćuro-Tomić «Gola vuičica» preporučio za objavljivanje nakon što je 2005. godine bio izabran u najuži krug za nagradu V.B.Z.-a i Večernjeg lista.
O knjizi:
U središtu radnje ovog romana su novinari kulturne rubrike jednog zagrebačkog dnevnog lista.
Gola vučica, drugi roman Vesne Ćuro-Tomić, zanimljiva je, uzbudljiva i istodobno promišljena, inteligentna priča o tvrdoj suvremenoj zbilji i uznemirenim unutarnjim svjetovima njezinih protagonista. Napisana je tako da se čita nadušak a ispušta iz ruku samo ako se mora!
Kao na nekoj novinskoj naslovnici – što nije slučajno – složeno kompozicijsko ustrojstvo romana nagoviješteno je specifičnom segmentacijom teksta već na njegovoj prvoj stranici. Na samom je početku diskretno naznačen »efekt leptira« (u meteorologiji, slikovito, udarac krilima leptira može prouzročiti olujno nevrijeme na drugom kontinentu) – obuhvatna metafora kojom se sugerira da su odnosi između uzrokâ i posljedicâ u životu fluidni, slojeviti, nepredvidivi.
Radnja romana vrlo je dinamična, a u njezinu su središtu novinari kulturne rubrike jednog zagrebačkog dnevnog lista. Autorica prati njihove odnose na poslu i u privatnom zivotu, obiteljske prilike, propale brakove i brakove u krizi, njihove snove i depresije, uspjehe i strahove. O hrvatskom novinarstvu kao profesiji, o mehanizmima žiriranja, nagrađivanja i hipokriziji književnog života, o bešćutnosti koja proizvodi kandidate za psihijatriju i vodi u ludilo, ovaj roman govori intrigantno i uvjerljivo. »Kad pišete, najvažnije je da pišete o onome što vas se tiče i što vas uzbuđuje«, kaže jedna od junakinja romana, darovita književnica i silno frustrirana djevojka Ana, žilava »gola vučica« koja neprestano ratuje i sa stvarnim i s umišljenim vukovima. Kao snažan kontrapunkt ovoj liniji privatnoga stoje ubačeni dijelovi novinskih članaka i naslovi vijesti, najčešće funkcionalno vezani uz teme osnovnog pripovijednog toka – o pedofiliji, o ekologiji, o medicini, o političkim događajima itd. Inkorporirani u tkivo romana, oni čine čvrst okvir i poveznicu sa svijetom u kojem živimo – medijskom civilizacijom čiji smo ovisnici i koja sve čega se takne pretvara u grotesku.
O autorici:
Vesna Ćuro-Tomić rođena je 1954. godine u Sarajevu. Diplomirala je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Čitav radni vijek provela je na Hrvatskoj televiziji, najprije kao suradnica, a zatim kao urednica u press-službi, u redakciji za prezentaciju programa, te u redakciji filmskog programa, gdje i sada radi. Do sada je objavila roman «Taksi za televiziju» (2004.) – «savršenu demistifikaciju prisavske kule bjelokosne - pravo istjerivanje njezinih utvara iznutra na svjetlo citateljske lampe...» (S. Pogutz, Slobodna Dalmacija).
komentiraj (0) * ispiši * #
Razgovori o Proustu
Svakog dana od 23:25 sati na trećem programu hrvatskog radija ide emisija 'Ogledi i rasprave'.
Danas, 07.02. i sutra, 08.02. u sklopu te emisije u prilici ste poslušati 'Razgovore o Proustu' koje su o tom geniju pisane riječi vodili Roland Barthes, Gerard Genette, Serge Doubrovsky, Jean Pierre Richard i Gilles Deleuze
komentiraj (6) * ispiši * #
Talijansko izdanje Dežulovićevog romana
Durieux obavještava da je iz tiska izašlo talijansko izdanje romana 'Christkind' (L`angioletto) Borisa Dežulovića (Durieux, 2003.) jednog od utemeljitelja Feral Tribunea i aktualnog kolumnista tjednika Globus. Knjigu u prijevodu Silvija Ferrarija objavila je ugledna talijanska izdavačka kuća Libri Scheiwiller (www.librischeiwiller.it) iz Milana.
Roman Christkind je 2004. godine u žestokoj konkurenciji (Dubravka Ugrešić, Renato Baretić, Goran Samardžić i Milorad Stojević) osvojio Nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo. Ovo je 2. prijevod romana Christkind. 2005. godine izašlo je slovensko izdanje u prijevodu Andreja Jakliča kod izdavačke kuće V.B.Z. Slovenija.
Boris Dežulović prošlog je vikenda u Beogradu predstavio beogradsko izdanje svoje zbirke pjesama Pjesme iz Lore (Durieux, 2006.) koja je izašla kod izdavačke kuće Rende (www.rende.co.yu), čiji je glavni urednik i osnivač poznati beogradski pisac i prevoditelj Vladimir Arsenijević.
Dežulovićeve 'Pjesme iz Lore 'su početkom 2006. godine ovjenčane HHO-vom nagradom «Joško Kulušić» za publicistiku i medije, a u jesen iste godine su osvojile i četvrtu nagradu na prvom međunarodnom natječaju za Veliku nagradu istočnoeuropske književnosti (unutar 500 naslova iz 10 zemalja Srednje i Istočne Europe). Nagradu su ustanovili Kulturkontakt Austria, Bank Austria Creditanstalt i Wieser Verlag, te će se odsad dodijelivati svake druge godine.
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO : Jean-Claude Carriere - 'Izvolite, gospodine Einstein!' (Edicije Božičević, 2007.)
Jean-Claude Carriere
'Izvolite, gospodine Einstein!'
roman
prijevod: Mirjana Findri
Edicije Božičević
1/2007.
160 str. , tvrdi uvez
cijena: 160,00 kn
Riječ izdavača
E=mc2 .
Sve je relativno. Od ove male formule i Einsteinove teorije polazi se na svaku ozbiljniju znanstvenu odiseju. Snaga Einsteinove formule jednako se odražava na budućnost kao nekoć šapat Galilea «Eppour si mouve».
Radnja romana «Izvolite, gospodine Einstein!» krajnje je jednostavna. Mlada djevojka ulazi u zgradu nekog neimenovanog grada Srednje Europe. Uspinje se stepenicama i ulazi u čekaonicu punu neobičnih ljudi. Već nakon par minuta Albert Einstein poziva je k sebi u kabinet. Djevojka reče: „S obzirom da ste zaključili kako vrijeme i prostor ne postoje, odlučila sam Vam vjerovati na riječ i potražiti Vas.“„Dobro ste učinila. Ponekad moja teorija uistinu funkcionira.“ odgovori Albert Einstein, slavni fizičar.
Tako započinje ova duhovita priča o velikom znanstveniku, čija se skromnost, duhovitost i briljantnost te brzina opire svim paradoksima, dvojbama i zabludama što ih čovjek mora proći na svome putu.
Jean-Claude Carričre francuski je prozni i dramski pisac te scenarist, rođen 1931. godine. Godine 1957. objavljuje prvi roman Le Lezard. Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća upoznaje jednog od najvećih europskih filmskih režisera, Louisa Buńuela, i s njim započinje dugogodišnju suradnju na scenarijima filmova: Dnevnik jedne sobarice, Ljepotica dana, Diskretni šarm buržoazije, Taj mračni predmet žudnje. Nakon Buńuelove smrti, kratko radi u kazalištu s Peterom Brookom, a nakon toga se vraća filmu i pisanju.
komentiraj (1) * ispiši * #
Razgovori sa Shaletom...
Novinar portala StudentNet Danijel Jedriško u nekoliko se navrata susreo s Hrvojem Šalkovićem, aktualnim laureatom VBZ-ove nagrade za neobjavljeni roman (teške 100 tisućica kuna). Druženja su bila vrlo neformalna, opuštena, 'čisti laganini', a isti je takav tekst o dojmovima s tih druženja, kojega možete pročitati ovdje
komentiraj (2) * ispiši * #
Promocija Libre Libere #19 u klubu SC-a
Još niste nabavili novi broj, 19. libre libere?
Ne očajavajte nego dođite u četvrtak 08.02. u klub SC-a po svoj besplatni primjerak libre libere!
u četvrtak, 8.2. u 21h u klub sc-a (savska 25) održat će se promocija #19 broja libre libere & indie slušaonica! libru će predstaviti urednici i autori bloka 200 najboljih indie albuma devedesetih - ljestivce na kojoj nije mjesto nikome tko je pomislio kako je na kraju milenija mudro bokser zamijeniti rukavicom na kojoj je nacrtan bokser.
na promociji će biti predstavljen roman aljoše antunca 'poslije zabave' koji je u libri objavljen u integralnom obliku. to je proza koja žiletom reže hrvatsku di je najtanja, blitzkrieg utrnuća i najljuća do sad viđena detoksikacija i cipelarenje hrvatske stvarnosti. borroughsoidno heftanje prepoznat će ekipa koja je probala uteć od tog da im šupljana i debilizam pumpaju vlastitu uzaludnost postojanja. 'poslije zabave' odiseja je drukčije montirana čovjeka koji je pokušao nakratko dodirnuti komadić sreće i uštrcati dozu optimizma.
komentiraj (0) * ispiši * #
Skandal mladih dramskih pisaca
Na ovome linku u prilici ste pročitati Sinkeov post u kojemu se on osvrće na nekorektno ponašanje organizatora jednoga natječaja - organizator naime ne namjerava ispoštovati uvjete natječaja, odnosno nagrađenom autoru neće biti omogućeno da 'konzumira' nagrade koje je pobjedom na natječaju zaslužio.
komentiraj (2) * ispiši * #
Kratke proze Georgija Gospodinova na Knjigomat.com-u
Knjigomat.com na svojim je stranicama objavio nekoliko kratkih proza bugarskog pisca Georgija Gospodinova, koje možete pročitati putem ovoga linka .
No, ako za tog pisca, nedajb(l)ože prvi puta čujete, na uvid vam dajem i moju kritiku njegovog fenomenalnog 'Prirodnog romana' :
KRITIKA : Georgi Gospodinov - 'Prirodni roman' (Profil, 2005.)
Na jednom mjestu u svom 'Prirodnom romanu' Georgi Gospodinov (rođen 1968. godine) piše o anatomiji obične kućne muhe (Musca domestica) ističući kako je muhino oko sastavljeno od tisuću malih okica, faseta, od kojih svako prima samo jedan dio slike koja se u mozgu formira u cjelinu. Ponukan otkrićem da muha na svijet gleda razlomljeno, mozaično, fasetično, i Gospodinov je svoj roman strukturirao fragmentarno, sastavivši ga od 40-ak kratkih poglavlja. U njima se fantazmagorični prikazi snova smijenjuju s austerovskim odama cigaretnom dimu, stranice posvećene teologiji nadovezuju se na one sa skatološkom tematikom, priče prisluškivane u kafiću prepliću se s esejističkim razmatranjima povijesti nužnika te dionicama koje istu temu obrađuju u tarantinovskom dijaloškom obliku.
Kod tog bugarskog pisca stranice o anatomiji muhe i njezinoj (nepriznatoj) važnosti u čovjekovu životu naslanjaju se na one s hornbyjevskim spiskovima zadovoljstava i autorovih preferencija dok se poglavlja ispunjena lingvističkim analizama smijenjuju s onima o 'svjetlom otočiću' na kojemu se pripovjedač, kako sam kaže, posljednji put osjećao sretan i zaštićen. Taj se otočić, jasno, nalazi 'u toplim ekvatorijalnim vodama djetinjstva'.
I tako, iz stranice u stranicu, monološki, u obliku kratkih, pretežito jednostraničnih zapisa pripovjedač bilježi naplavine svoje svijesti, sve one 'beznačajne svakodnevne sitnice koje polako potkopavaju samo nama namijenjenu dozu sreće'. No, iako to sam izbjegava priznati, on zapravo 'piše da bi zaboravio'; ruje po svojoj podsvijesti, bježi u sjećanja na djetinjstvo, utočište traži u snovima, razglaba o biologiji, muhama i klozetima, filmu, filologiji i književnosti ... a sve sa nakanom da se što više udalji od svijesti o supruginoj nevjeri i njezinoj trudnoći kojoj on 'nije autor'.
Knjiga je prepuna metafikcijskih poigravanja, citata (Lyotard, Ortega y Gasset, Lukijan, Chuang Tzu, Salinger ...) i pop-kulturnih referenci. Na jednom mjestu pripovjedač razmišlja o pisanju romana sastavljenog samo od glagola. Kasnije, pozivajući se na Flauberta koji je maštao napisati knjigu bez ikakve fabule, knjigu ni o čemu, Gospodinov priznaje da je 'Prirodni roman' njegov pokušaj da 'napiše roman sastavljen od samih početaka, roman koji neprestano kreće, nešto obećava, stiže do sedamnaeste stranice i započinje iznova'. Kao rezultat dobili smo 40-ak poglavlja koja se sva mogu čitati kao početak romana, uvod u fabulu, ali i kao zasebne kratke priče, a tim se nebrojenim počecima, pripovjedač, paradoksalno, neprestano vraća upravo na ono što se trudi zaboraviti i odagnati iz svijesti - raspad svoga braka.
I u postmodernističkom se poigravanju autorstvom (Gospodinov navodi kako je on tek urednik knjige koju je napisao i poslao mu klošar koji se, začudo, zove isto kao i on) također prepoznaje pokušaj bijega od stvarnosti razorenog braka. Na taj način lukavi autor svojim metafikcijskim igricama (koje bi netko mogao nazvati i pomodnim) pronalazi svojevrstan alibi i daje im psihološko utemeljenje. Gospodinov ne oskudijeva dobrim idejama a 'Prirodni roman' kao da je rezultat inventure neke zaboravljene ladice sa bilješkama, skicama i krokijima čijom bi širom razradom ekonomičniji autor stvorio nekoliko zbirki priča, ako ne i više kratkih romana. Zato dodatne pohvale, ovog puta autorovoj samokritičnosti.
Njegov je izričaj jednostavan, izravan i jezgrovit, s tek rijetkim lirskim digresijama; Gospodinov je sklon aforističnosti (primjerice 'brak traje između dva "da" /pred oltarom i sucem za razvode/' ...); bliži cinizmu nego melankoliji ali ipak dovoljno refleksivan, a tražimo li mu domaće srodnike, najbliži bi bili Mario Brkljačić, Vlado Bulić i Krešimir Pintarić (premda se, za razliku od potonjeg, Gospodinov suzdržava od afektiranja, a od svih je nabrojenih, čini se, puno načitaniji). Pesimistična slika svijeta se osjeća, ali ne prevladava, a tranzicijske bugarske stvarnosti Gospodinov se dotiče tek sporadično, češće bježeći u sjećanja, ideološki neobojena.
Unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaične strukture, razbarušene kratke vinjete na koncu se stapaju u romanesknu cjelinu koja nauštrb raznolikosti dijelova ne žrtvuje svoju kompaktnost. 'Prirodni roman' tako se ispostavlja jednim od najugodnijih literarnih iznenađenja 2005. godine i svakako budi želju za dodatnim istraživanjem nedovoljno nam poznate, suvremene bugarske književnosti. Ma što poštovani Stanko Lasić mislio o tome ...
(Napisao Božidar Alajbegović, prosinca 2005.
objavljeno na Lupiga.com)
komentiraj (1) * ispiši * #
Emigrantski konkurs za priču, esej ili nešto treće
ponedjeljak , 05.02.2007.'Miloš iz Pariza mi je pričao da je jako teško pronaći osobu koja se neće začuditi kada vi, bez ikakvog povoda, čašćavate večeru. Sanja iz Milana mi je objašnjavala da je potpuno normalno da sa dobrom drugaricom dogovarate kapućino dve nedelje ranije. Jedan bivši brejkdenser, trenutno stanovnik Ljubljane, se kune da ga niko za 8 godina nije pozvao u kuću.' komentari su koji su dali ideju za zanimljiv konkurs.
Svi vi koji ste rasuti po svijetu a skloni ste pisanju i drugim oblicima kreativnosti pozivam vas da zavirite ovdje.
komentiraj (5) * ispiši * #
Preminuo pjesnik Slavko Mihalić
Jedan od najboljih suvremenih hrvatskih pjesnika, akademik Slavko Mihalić, umro je noćas nakon duge bolesti u 79. godini, izvijestili su iz Društva hrvatskih književnika.
Slavko Mihalić je rođen 1928. u Karlovcu, gdje je završio realnu gimnaziju. Radio je kao tehnički crtač i novinar, urednik edicije poezije u "Lykosu" i "Književne tribine" te jedan od urednika "Telegrama".
Pokrenuo je 1966. g. reviju "Most" (The Bridge), a od 1987. glavni je urednik časopisa za književnost "Forum". Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika u dva mandata te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Slavko Mihalić bio je obljubljen među čitateljskom publikom, a napose među kritičarima i tumačima književnosti.
Njegove zbirke poezije, od "Komorne muzike" iz 1954., kojom se predstavio kao egzinstencijalistički pjesnik i pripadnik naraštaja krugovaša, bile su svaki put iznova kulturnim događajem prvoga reda.
Književni kritičari uspoređivali su njegovo pjesništvo po dubinskoj i trajnoj popularnosti s onom najvećih hrvatskih modernih pjesnika, S.S. Kranjčevića ili Ujevića, napominjući da je pravi potomak "ojađenog zvona" velikog Tina Ujevića, s kojim dijeli istu ekstazu riječima i isti patos postojanja.
U Mihalićevoj poeziji, koja se tematski vezuje za probleme čovjekove egzistencije, neprestano se isprepleću i uzajamno transformiraju moderno i tradicionalno, a čitateljska je publika prihvatila njegovu paradoksalnu misao, žalosni njegov pjev o poniženom čovjeku u doba totalitarizma te njegov svjež i bogat jezik, ističu književni kritičari.
U njegovim novijim zbirkama očituje se i prosvjed protiv srpske agresije na Hrvatsku te pjesnikova ponesenost općom nesrećom - slikama razorenih hrvatskih gradova i nesrećama ljudi.
Po mnogočemu, za književnu kritiku, Mihalić je "kraljević" suvremenog hrvatskog pjesništva.
Slavko Mihalić objavio je 20-tak zbirka poezije. Za pjesničko stvaralaštvo dobio je mnoge domaće i inozemne nagrade, primjerice Nagradu Matice hrvatske, Nagradu "Tin Ujević", Godišnju nagradu te Nagradu za životno djelo "Vladimir Nazor", "Goranov vijenac", Nagradu "Vjesnika" za književnost "Ivan Goran Kovačić, Nagradu Struških večeri poezije i dr.
Sam ili u suradnji sastavio je nekoliko antologija hrvatskog pjesništva te prevodio sa slovenskoga. Također njegove su pjesme prevođene na 25 svjetskih jezika.
Uz sedamdesetu obljetnicu pjesnikova rođenja Naklada "Naprijed" objavila mu je "Sabrane pjesme". (Hina)
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (5) * ispiši * #
Nove pjesme Milka Valenta na Knjigomat.com-u
Knjigomat.com premijerno je objavio
nekoliko novih pjesama Milka Valenta,
pod skupnim naslovom 'U mojoj glavi je kaos'
Vidi ovdje.
komentiraj (9) * ispiši * #
Blogerici 'luciji9' objavljena priča u Večernjaku
nedjelja , 04.02.2007.Mnogi su blogeri dosad već doživjeli čast da im priča bude objavljena u sklopu Večernjakovog nagradnog natječaja za kratku priču - npr. Dario Rukavina, Kokoruš-Lebowsky, Macan, Brkljačić, Bogunović, Andrija Škare.
Taj niz sada je nadopunila i jedna blogerica.
Jučer je naime u sklopu rečenog natječaja objavljena priča jedne blogerice, lucije s devet slova ( lucija9.blog.hr) koja je izvan blogosfere poznata kao Svjetlana Lugar, a njezinu priču 'Otok' u prilici ste pročitati putem ovoga linka.
komentiraj (7) * ispiši * #
KRITIKA : Alen Bović - 'Metastaze' (Konzor, 2006.)
subota , 03.02.2007.
08. veljače s početkom u 20 sati Booksa će upriličiti razgovor s Alenom Bovićem a.k.a. Ivom Balenovićem, autorom navodno kontroverznog romana 'Metastaze'. Evo moje kritike tog romana :
KRITIKA : Alen Bović - 'Metastaze' (Konzor, 2006.)
U tzv. sezoni kiselih krastavaca novinari čak i od muhe iz inače neatraktivne im kulturne sfere rado naprave slona, samo da bi nečim popunili svoje od tolikog žutila gotovo pa nečitljive stranice. Tako im je poput keca na desetku stigao roman ''Metastaze'' koji je, zamislite, potpisan pseudonimom, a usto još, zamislite i to, za noseće likove ima zagrebačke narkiće, skinse i alkose. Zaredali se tako našim tiskom članci tipa “Tko je tajanstveni Alen Bović, autor skandaloznih 'Metastaza''' pri čemu je ustvari najveća skandaloznost - niska kakvosna razina samoga romana. No, ništa novo, nije prvi puta da se fama digla oko proze koja jedva da zaslužuje pozornost, dok puno kvalitetnija djela prolaze bez ijednog retka u novinama.
Roman ''Metastaze'' naši mediji već okrstiše hrvatskim ''Trainspotingom'' i, što se toga tiče, bili su u pravu. Premda pseudonimom zakrabuljeni autor u intervjuima negira utjecaj Welshove proze, sličnosti su toliko velike, da su gotovo na rubu plagijata. Tako osim iste strukture - monološki i dijaloški koncipirana poglavlja koja nam iz perspektive različitih likova s ruba i dna socijalne ljestvice donose epizode iz njihova kriminalom, nasiljem, drogom i alkoholom oplemenjenog svagdana, ''Metastaze'' s rečenim glasovitim Welshovim romanom dijele i neke previše slične fabularne dionice (posebice epizoda Filipova susreta s roditeljima njegove djevojke). No iako su ova dva romana tematski, strukturalno i sadržajno uvelike srodna, ono što ih ponajviše dijeli jest velika razlika u dostignutoj kakvosnoj razini. Visoka kvaliteta ''Trainspotinga'' svima nam je dobro poznata pa bi red bio da ocijenimo Bovićeve dosege.
Krenimo od fabule ''Metastaza'' koja se najvećim dijelom svodi na epizodično nizanje opijanja i drogiranja likova, uz dvije dionice šverca drogom i pljačke kladionice, te pokoje silovanje i premlaćivanje životnih družica, bez većih obrata ili iznenađenja i s nekoliko preočitih nelogičnosti te nedovoljno razrađenih i nedorečenih situacija. Sve nabrojeno začinjeno je vrlo brojnim dijalozima prepunim iskaza mržnje, primitivizma, agresivnosti i netolerancije spram svega što hoda, gmiže, leti, odnosno troši zrak i našoj kvartovskoj ekipi upada u vidokrug. Istina, u tim dijalozima Bović s vremena na vrijeme ubode kakvu duhovitu dosjetku, anegdotu, vic ilitiga foru (sve odreda politički-nekorektno, dakako), a humorom baziranim na apsurdu i groteski natopljeni su i pojedini opisi Filipovih snova.
Noseći likovi su četvorica kvartovskih pajdaša koji se međusobno razlikuju tek po preferiranom poroku odnosno ovisnosti (jedan alkoholičar i dva narkomana, a kod četvrtog sve nabrojeno plus sklonost nasilju kao dodatak). Njihovu karakterizaciju autor temelji na dijalozima, pa bi na osnovu nešto bogatijeg vokabulara i činjenice da je svojedobno upisao književnost na zagrebačkom FF-u (kojega potom, naravno, nije pohađao niti završio) Filip trebao biti inteligentniji od npr. gotovo pa mutavog alkoholičara Kize ili agresijom zaluđenog Krpe. Međutim, na osnovu postupaka koje likovi čine i odluka koje donose može se zaključiti da su svi podjednako iritantni u svojoj nezrelosti, gluposti i primitivizmu. S tim u vezi svakako treba žaliti što potencijalno najzanimljivijem liku Deje, sinu zadrtog bivšeg oficira JNA, autor nije posvetio više pažnje i što mu nije dao veću ulogu u romanu jer specifičnost njegove obiteljske situacije i poneki njegovi sarkazmom ispunjeni komentari upućeni ostatku škvadre sugeriraju neiskorišten dramaturški potencijal.
Nekakvih dubljih zaključaka, misaonih procesa i refleksija u Bovićevih likova, što je i za očekivati, gotovo pa i nema, uz rijetku iznimku u Filipovu slučaju. No Bović i tu uspijeva zabrljati čega je dobar primjer ridikulozan pokušaj reference na Krležina Filipa Latinovicza, sa samog početka romana. Ipak, da ne budemo prestrogi, autoru treba priznati određen stupanj maštovitosti i darovitosti pri dočaravanju fantazmagoričnosti, u sekvencama Filipovih snova i opijatima uzrokovanih halucinantnih vizija.
Uglavnom, ''Metastaze'' u literarnom smislu ne donose ništa nova - nabrijanih priča o luzerima i marginalcima, pisanih uz upotrebu slenga, urbanog kajkavskog idioma i žargona a u kojima se upozorava na brojne tranzicijske društveno-socijalne devijacije i anomalije, u posljednjih smo desetak godina dobili i već pročitali pozamašan broj. Jedino što je u slučaju ''Metastaza'' novo jeste činjenica da je to prvi roman koji je izdavača našao uz pomoć zasad u nas jedine agencije za posredovanje u izdavaštvu.
No, tekst ću ipak završiti jednom pohvalom – ''Metastaze'' su vjerovatno grafički najbolje oblikovana domaća beletristička knjiga, objavljena u zadnjih desetak godina. Stranice su otisnute u obliku školske bilježnice čime je uspješno sugerirana dnevnička autentičnost, a svako poglavlje najavljeno je tematski i sadržajno srodnim, a vizualno vrlo upečatljivim, dokumentarističkim monokromatskim fotografijama Gabrijele i Kristijana Topalovca.
(Napisao: Božidar Alajbegović, srpnja 2006.)
komentiraj (15) * ispiši * #
Četvrt milijuna
Brojač veli da ste
na ovaj opskurni blogić
do jučerašnjeg dana
svratili 250.000 puta
(+ stotinjak pride)
Tko to kaže da knjige nikoga ne zanimaju...
komentiraj (8) * ispiši * #
Natječaj za kratku horor priču
petak , 02.02.2007.
Porto javlja :
Udruga ljubitelja znanstvene fantastike, fantasyja i društvenih igara, GAIA, iz
Osijeka, raspisuje natječaj za kratku horor priču smještenu u Baranji (radnja priče
se događa u Baranji ili je priča bitno povezana s Baranjom).
* Pravo natjecanja imaju svi građani Republike Hrvatske i građani iz inozemstva
koji pišu hrvatskim ili srpskim jezikom.
* Primaju se priče napisane na hrvatskom ili srpskom jeziku.
* Prijava se šalje putem elektronske pošte na adresu gaia.natjecaj@gmail.com s
naznakom "Natjecaj za kratku pricu" u .doc ili .rtf formatu. Naziv dokumenta treba biti naziv price_ ime autora.
* Autor je dužan poslati drugi dokument u koji će upisati svoje podatke: kontakt
te životopis do 500 znakova (materijal za "bilješku o piscu").Naziv dokumenta
treba biti biljeska_ ime autora.
* Priče moraju biti originalne tj. neobjavljene. Neobjavljenom se pričom smatra
ona koja još ni na koji način nije pružena na uvid javnosti u tiskanom ili u
elektronskom mediju, uključujući i internet.
* Prijaviti se mogu do 3 kratke priče po autoru. Priča može biti najviše do 10 kartica teksta (kartica = 1800 znakova uključujući i razmake).
* Natječaj je otvoren od dana objavljivanja do 31.kolovoza 2007.
* Prve tri pobjedničke priče se nagrađuju paketima knjiga poznatih domaćih SF&F izdavača, a svakom od objavljenih autora bit će poslan po jedan besplatan primjerak
zbirke uz mogućnost kupovine neograničenog broja primjeraka uz popust.
* Popis prispjelih priča i vijesti vezane uz natječaj objavljivat će se na
stranicama Gaie: http://www.gaia.hr/
komentiraj (9) * ispiši * #
KRITIKA: Josip Mlakić - 'Psi i klaunovi' (VBZ, 2006.)
KRITIKA: Josip Mlakić - 'Psi i klaunovi' (VBZ, 2006.)
«Psi i klaunovi» treći je roman iz ratnog ciklusa Josipa Mlakića, pisca iz Uskoplja koji za razliku od mnogih mu ovdašnjih kolega po peru, ne živi od pisanja za novine ili urednikovanja u kakvoj nakladničkoj kući ili redakciji. Mlakić je po profesiji inženjer strojarstva a svoje romane i pripovijetke on piše iz hobija, u slobodno vrijeme nakon odrađenog posla u jednoj od rijetkih preživjelih bosanskih tvornica. Za razliku od prethodnih dvaju romana smještenih u epicentar ratnog vihora, 'Pse i klaunove' Mlakić smješta pred sam početak bosanskih ratnih sukoba.
Za pripovjedača Mlakić je ovoga puta, ne bez razloga naravno, odabrao desetogodišnjeg dječaka. Predratno vrijeme u Bosni bilo je vrijeme početka raspada jednoga svijeta, vrijeme kada započinje svrstavanje i zauzimanje strana, pa je autor pravilno zaključio da će atmosfera podjele na «naše» i «njihove» ponajbolje biti dočarana iz dječje vizure, jer je za djecu «crno – bijelo» poimanje svijeta ionako prirodno. U atmosferi nacionalnih podjela, predrasudama i politikom još nezaraženo dijete jasnije uočava deformacije i ne prosuđuje na osnovu ikakve pripadnosti već se njegove prosudbe temelje na pravednosti, pa takvim izborom pripovjedača Mlakić vlastitoj poziciji osigurava neutralnost, istovremeno do apsurda dovodeći sam čin svrstavanja u suprotstavljene tabore.
U romanu pratimo grupu bosanskih seljaka koji su se autobusom uputili na miting u Sarajevo. Naš dječak-pripovjedač (nadimkom Dušica) je mlađi brat vozača autobusa te sin vlasnika autobusa koji je u ovom slučaju vođa puta. Roman je sastavljen u obliku školske zadaće koju na temu «Putovanje u bolji svijet» dječak piše tokom vožnje, jer, kako sam kaže, za njih sa sela i vožnja do Sarajeva je putovanje u bolji svijet. Putnici autobusa već se pred sam polazak, prilikom zauzimanja sjedala, počinju dijeliti na nacionalnoj osnovi, pa Muslimanu sjedaju na jednu a Hrvati na drugu stranu autobusa. Mlakić u autobus smješta i rock band «Ritchiejeva djeca» koji u Sarajevo ne idu zbog mitinga već zbog sudjelovanja u gitarijadi, ali ni oni ne ostaju imuni na međunacionalne trzavice. Već nam prve stranice romana otkrivaju kako Mlakićev odabir dječaka za pripovjedača ima i funkciju uvođenja komičnih elemenata u roman. Dječak, osim teke i olovki za pisanje zadaće, na putovanje sa sobom nosi i oveću gomilu stripova (Komandant Mark, Blek, Zagor, Alan Ford) a autor životu i svijetu posredovanom stripovima, s puno humora kontrapunktira onaj stvarni. Iako Mlakić u intervjuima negira bitniju povezanost svog romana sa filmom «Ko to tamo peva», čitatelj ipak ne može a da u pojedinim situacijama ne prepozna šijanovsku komiku (posebice u epizodi sprovoda koji na neko vrijeme zaustavlja putovanje ili kod pokušaja izbjegavanja plaćanja karata i zabrane pušenja). Baš kao što je u liku dječakova oca jednako teško ne vizualizirati Pavla Vujisića.
Tokom vožnje sukobi se među putnicima rasplamsavaju, što izvanjske nepogode i utjecaji dodatno potenciraju, a Mlakić iznova uspješno koristi prirodu u svrhu naznake opasnosti, gradiranja napetosti i najave tragičnog ishoda. Maglu iz prethodna dva romana u ovom su slučaju u toj funkciji zamijenili nabujala rijeka, poplava i blato kao prepreke na putu.
Dječak se tokom putovanja zbližava sa Samirom, jedinim članom rock benda koji uspijeva zadržati pribranost i svo se vrijeme trudi smirivati strasti među putnicima. Samir dječaku tokom pisanja korigira pravopisne pogreške u zadaći, da bi naposljetku, kada događaji izmaknu kontroli te se i krvca prolije, on preuzeo i ulogu pripovjedača te nadopisao dječakovu zadaću. No, dva su putnika već izgubila život a autobus ostao odsječen, bez mogućnosti nastavka putovanja «u bolji svijet» - pa je ionako već sasvim jasno da je dječak svojom zadaćom definitivno promašio temu.
Za Mlakića se to ipak ne može reći. Premda dojmljivošću zaostaju za autorovim prethodnim uratcima te donekle ostavljaju dojam ponavljanja i odrađivanja (u stilu ''da zanimljiva ideja ne ostane neiskorištena''), Mlakić se u «Psima i klaunovima» s uspjehom okušao u promjeni pripovjednog glasa i vještom kombiniranju komičnog s tragičnim i jezovitim, a zanimljivo razrađenim motivima iz naslova, simbolička i metaforička dimenzija također nisu ostale zanemarene...
(napisao Božidar Alajbegović, lipnja 2006.
objavljeno u Bibliovizoru, treći program hrv.radija, kolovoz 2006.)
komentiraj (1) * ispiši * #
Natječaj za kratku priču 'Pričigin'
četvrtak , 01.02.2007.
Festival pričanja priča 'Pričigin', koji se od 17. do 19. svibnja ove godine po prvi put održava u Splitu, raspisuje nagradni natječaj za kratku priču.
Natječaj traje do 15. travnja 2007.
Pravo natjecanja imaju svi koji pišu hrvatskim jezikom. Natječaj je javan. Autori uz priču trebaju napisati svoje puno ime i prezime, telefon i adresu, te kratke podatke o svom životu i radu.
Priča može imati najviše pet kartica teksta (9000 znakova uključujući i praznine), a treba biti poslana na disketi ili CD-u uz isprint na papiru, isključivo na adresu:
Multimedijalni kulturni centar Split
Savska bb
21000 Split
s naznakom Festival pričanja priča 'Pričigin' - natječaj
ili na e-mail adresu mm-kulturni-centar@st.htnet.hr
Neće se uzimati u obzir ulomci iz većih proznih cjelina ili već objavljivani radovi. Odabrane priče u cijelosti će se objaviti na www.pricigin.hr , gdje će se naći i popis svih pristiglih radova, kao i informacije o pričama i autorima uvrštenima u konkurenciju.
Priče se ne honoriraju. Autori prve tri odabrane priče stječu pravo ispričati ih u sklopu jedne od večeri Festivala.
Od strane žirija odabrane priče bit će po svršetku Festivala objavljene u tiskanoj publikaciji.
Izvor : Culturenet.hr
komentiraj (2) * ispiši * #
Upalimo mrak - Akcija 'Pet minuta bez svjetla'
Na kratko ću se odmaknuti od knjiških tema da bih vas pozvao da 'Upalite mrak!' :
'Zeleni za Zagreb' razumljivo je, izuzetno se zabrinuti zbog klimatskih promjena izazvanih ljudskim aktivnostima. Stoga nas pozivaju da danas, u četvtrak 01. veljače, na pet minuta, u unaprijed određeno vrijeme 'upalimo mrak' odnosno ugasimo sva svjetla u svojim kućama i time izrazimo svoj revolt protiv nerazumne potrošnje energije što uzrokuje klimatske promjene.
Proglas 'Zelenih za Zagreb' s točnim terminom masovnog paljenja mraka, potražite ovdje
Hvala luciji9 na dojavi!
komentiraj (4) * ispiši * #
PROMOCIJA : Giacomo Scotti + Krešimir Pećar
UG ESSEGG iz Osijeka i UG SAPHO iz Rijeke, u suradnji s Knjižnicom i čitaonicom Bogdana Ogrizovića iz Zagreba (Preradovićeva 5), održat će u petak, 2. veljače, s početkom u 17 sati, jednu u nizu književnih večeri koje se organiziraju u okviru Humanitarnog projekta 'Knjiga za mladež Hrvatske'.
Ulaz je slobodan!
Uz knjigu pjesama 'Tajne rijeke' nagrađivanog književnika Giacoma Scottija iz Rijeke kojeg će predstaviti Leo Juko iz Zagreba, promovirat će se i treća zbirka pjesama 'Pitome divljine' Krešimira Pećara iz Osijeka, kojeg će predstaviti sam Giacomo Scotti. Svoje učešće će uzeti i nakladnik Ilija Matić koji će ispred UG SAPHO predstaviti Humanitarni projekt 'Knjiga za mladež Hrvatske'.
Izvor : Culturenet.hr
komentiraj (1) * ispiši * #