citat Unatoč množini likova, njihove svijesti stalno odaju jedan te isti psihološki profil, kao da se radi o duhu koji prelazi iz tijela u tijelo, jer unatoč razlikama u spolu, profesiji ili starosnoj dobi, vokabular i način razmišljanja likova ostaju identični, nepromijenjeni. Ustvari, Jerko je jedini lik kod kojega je primjetna određena razlikovnost u načinu izlaganja misli, ali indikativno je da 'njegova' dionica spada među najkraće, a čini se i suvišnom, jer fabularno ne mijenja gotovo ništa i njezinim se izostankom ništa ne bi izgubilo. Prilično je začuđujuće što se, iako se radnja odigrava u zagrebačkim stanovima i ulicama, niti jedan od likova u svom govoru i razmišljanjima ne koristi kajkavštinom.
Prevladavaju unutrašnji monolozi, a rijetki dijalozi odreda su 'knjiški', neživotni, bez veće vjerodostojnosti, a s obzirom da je većina likova mlađe dobi, posebno iznenađuje gramatička besprijekornost njihovih razgovora lišenih govora ulice, vulgarizama i slenga. Poveznice s filmom svakako postoje, naročito na razini 'short cuts' strukture (Zajec u jednom intervjuu ističe kako je 'Ljudoždere' prvotno zamislio kao filmski scenarij), ali kod eventualne ekranizacije, bez dorade dijaloga jamačno bi se ponovila donedavna najveća zamjerka filmskih kritičara domaćem filmu: neuvjerljivi, neautentični, ukočeni, nevjerodostojni dijalozi.
ovo je bio moljčev sitat kritike knjige tomislava zajeca, pa to - ispričavam se svima, osobito blogerima - guram ovdje, jer malo kasnim.
Dakle, problem naše "angažirane" literature, osobito žanrovske, jest ić-forma. Ne zna se gdje je to uočljivije, u krimiću gdje naš pisac misli da naš krim-inspektor mora sličiti amerčikom uzoru iz filmova ili "kritčki angažiranoj" književnosti, gdje pisac pati od krivo shvaćenog "horizonta očekivanja". Ugrešićka je to u Forsiranju reomana reke duhovito uočila, kad napišeš "Ušel Vinko u tu i tu kavanu i sve prostrijelio pogledom" onda se svi pitaju TKO JE VINKO, a nitko ne mari za "genre". Dalje, pod utjecajem američkih filmova, naši žanrovski junaci u fićekima djeluju smiješno. Ima nešto u ić-formi, da kad se dijalog napiše ili kaže na hrvatskom, to djeluje nedosttano ili smiješno. A druga strana medalje je u tomu, da se i dalje forsira očekivana i "narodnjačka" kritika u stilu vedre večeri, gdje pametna čistačica, sve zna...
Ta izvještačenost dalje se proteže i na "kritiku mlade generacije" i netom što smo se oslobodili stereotipa da su samo sinovi bogatuna narkomani, sad je došla moda da se na silu upisuje egzistencijalsitička ispraznost (jer da je moderno) tamo gdje je problem kupiti pol litra jogurta i štrucu kruha...
I opet ić forma, koja zvuči tako - "kako bismo mi voljeli da nas Zapad vidi..."
Ovo da je korištena "filmska struktura" je upravo smiješno kad se ima u vidu neprirodnost dijaloga, i čovjek se zapita sjeća li se itko onih naputaka Ranka Marinkovića, da treba i naglas provjeriti kako zvuče dijalozi...
Moljac je čak bio i preblag u kritici te knjige...
26.02.2007. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inače, ne mogu odoljeti a da ne napišem: "hrvatski medijski sapuničar"! Gledao tko predzadnju Emisiju opće prakse? Mandić je bio glavni, sa svojom "idejom ljubavi". Žižek Žižek Žižek...
26.02.2007. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hellboy
ti si čudan
26.02.2007. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zenitist
Bravo.
26.02.2007. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zenitist
citat Unatoč množini likova, njihove svijesti stalno odaju jedan te isti psihološki profil, kao da se radi o duhu koji prelazi iz tijela u tijelo, jer unatoč razlikama u spolu, profesiji ili starosnoj dobi, vokabular i način razmišljanja likova ostaju identični, nepromijenjeni. Ustvari, Jerko je jedini lik kod kojega je primjetna određena razlikovnost u načinu izlaganja misli, ali indikativno je da 'njegova' dionica spada među najkraće, a čini se i suvišnom, jer fabularno ne mijenja gotovo ništa i njezinim se izostankom ništa ne bi izgubilo. Prilično je začuđujuće što se, iako se radnja odigrava u zagrebačkim stanovima i ulicama, niti jedan od likova u svom govoru i razmišljanjima ne koristi kajkavštinom.
Prevladavaju unutrašnji monolozi, a rijetki dijalozi odreda su 'knjiški', neživotni, bez veće vjerodostojnosti, a s obzirom da je većina likova mlađe dobi, posebno iznenađuje gramatička besprijekornost njihovih razgovora lišenih govora ulice, vulgarizama i slenga. Poveznice s filmom svakako postoje, naročito na razini 'short cuts' strukture (Zajec u jednom intervjuu ističe kako je 'Ljudoždere' prvotno zamislio kao filmski scenarij), ali kod eventualne ekranizacije, bez dorade dijaloga jamačno bi se ponovila donedavna najveća zamjerka filmskih kritičara domaćem filmu: neuvjerljivi, neautentični, ukočeni, nevjerodostojni dijalozi.
ovo je bio moljčev sitat kritike knjige tomislava zajeca, pa to - ispričavam se svima, osobito blogerima - guram ovdje, jer malo kasnim.
Dakle, problem naše "angažirane" literature, osobito žanrovske, jest ić-forma. Ne zna se gdje je to uočljivije, u krimiću gdje naš pisac misli da naš krim-inspektor mora sličiti amerčikom uzoru iz filmova ili "kritčki angažiranoj" književnosti, gdje pisac pati od krivo shvaćenog "horizonta očekivanja".
Ugrešićka je to u Forsiranju reomana reke duhovito uočila, kad napišeš "Ušel Vinko u tu i tu kavanu i sve prostrijelio pogledom" onda se svi pitaju TKO JE VINKO, a nitko ne mari za "genre". Dalje, pod utjecajem američkih filmova, naši žanrovski junaci u fićekima djeluju smiješno.
Ima nešto u ić-formi, da kad se dijalog napiše ili kaže na hrvatskom, to djeluje nedosttano ili smiješno.
A druga strana medalje je u tomu, da se i dalje forsira očekivana i "narodnjačka" kritika u stilu vedre večeri, gdje pametna čistačica, sve zna...
Ta izvještačenost dalje se proteže i na "kritiku mlade generacije" i netom što smo se oslobodili stereotipa da su samo sinovi bogatuna narkomani, sad je došla moda da se na silu upisuje egzistencijalsitička ispraznost (jer da je moderno) tamo gdje je problem kupiti pol litra jogurta i štrucu kruha...
I opet ić forma, koja zvuči tako - "kako bismo mi voljeli da nas Zapad vidi..."
Ovo da je korištena "filmska struktura" je upravo smiješno kad se ima u vidu neprirodnost dijaloga, i čovjek se zapita sjeća li se itko onih naputaka Ranka Marinkovića, da treba i naglas provjeriti kako zvuče dijalozi...
Moljac je čak bio i preblag u kritici te knjige...
26.02.2007. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zenitist
Inače, ne mogu odoljeti a da ne napišem: "hrvatski medijski sapuničar"! Gledao tko predzadnju Emisiju opće prakse? Mandić je bio glavni, sa svojom "idejom ljubavi". Žižek Žižek Žižek...
26.02.2007. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zenitist
ne znam zašto komentari ne idu, je li to samo kod mene, prvi komentar bijaše "bravo" dakle čestitiam tovarišima blogerima..
26.02.2007. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...