Intro

08 rujan 2019

To kako znam otjerati od sebe, ko neka luda, bijesna životinja. Uporno i dosljedno. Nađem grešku, jer nitko nije savršen, pa onda rujem i kopam, uvjetujem i gnjavim po tome, iskušavam, postavljam perfidne zamke, testove, pasivno agresiram i manipuliram.
Nešto u meni grozno, autodestruktivno.
I onda naravno, uspijem. Otjeram.
Ta majstor sam u tome. Svjetski.
U dokazivanju da me nitko ne može bezuvjetno voljeti.
Pa kad si dokažem to, fino i dugo patim nad sobom. Samosažalijevam se s prekrivačem preko glave. Weltschmerz.

Čovjek mi se umorio od mene.
Ne znam ko ne bi.
Rekoh mu da me ne zove više.
Da nam se putevi mimoilaze.
Da hvala od srca, na svemu.
On ganja egzistenciju.
Ja život.
Ne smijem ga sputavati svojom bolešću.
Gušiti.

I k vragu...poslušao me.



« Le coeur est un écrin et seul l'amour en possčde la clé »
Mazouz Hacčne

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.