Na cesti

četvrtak, 11.07.2019.

Pokazala mu je onaj svoj hrast.
Kako mu sjedneš u udubinu stogodišnjeg korijenja i kako mu pričaš.
I mnoge druge tajne zakutke svog grada.
Kamo ne vodiš bilo koga.
Njegovog grada nekad davno.
I to kako su se za milimetar mimoilazili.
I onaj klanac.

Kad ide kući, mačke leže nasred ceste,
hlade svoje nasmiješene trbuhe,
a ona skriva svoju izraubanu bradu.

Isplanirali su sve.
I nakraju vidjeli istu sliku:
njih dvoje, sijedi i vitalni starci
na najjužnijem jugu
možda Italije
kamena kuća, kvrgavi prsti
ribarska mreža, miris algi
bugenvilija u vrtu.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.