utorak, 12.06.2018.

Je crois entendre encore

Sve je u redu.
Smiješ zatvoriti oči.
Ovo nije ljubavna pjesma.
Pjevat ću je kad odeš.
Valjda sam jedina koja se ne kuca s ljudima
Nego podižem čašu visoko, visoko
i nazdravljam nebesima
Nazdravljam stoljetnim stablima
Kucam se sa zvijezdama
Na kraju dana gledam imati
Sjajne oči
Stopala prljava od zemlje
I biti što umornija
Da ne slušam tu silnu kišu koja
Pada i pada
Šumi unutar mene
A ne rade brisači
I od topline moga daha
Zamaglim se sva
Pa ne vidim
Ljude

Zvijezde sjaje
Stabla su osvijetljena
Primi me za ruku
Ne dozvoli da prerano ostarim
Jer onda se neću znati prepoznati
Kada se napokon vratim
Kada se napokon kucnem
Uzdravlje
Salute
Kada naučim da to nešto znači
Za snove
za želje


Pričat ću ti ljubičasto
Od mog daha ribe će se same
Pecati na udicu
Živjet ćemo u kući na drvetu
Zvijezde i stabla molit će nas
da ne pijemo toliko


https://youtu.be/lKKLqnN8iVU





21:33 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.