Podsjetnik

četvrtak, 31.05.2018.

On me ljubi

Kao što me nitko nije nikada ljubio do sada
Ili sam samo drukčija ja
Nakon svih izdaja, tragedija
Umišljam kako mi nakon njegovih poljubaca
Na koži ostaje miris izmrvljenog citrusnog bosiljka
Dok bježim pred vremenom goloruka golonoga
Trešnjama zataknutim na uhu zaustavljajući travu mladu u njezinu rastu
A ptice mi uzlijeću iz grudi nastanjujuć se u krošnjama
Ne mogavši niti tonalitetom otpratiti ovu moju suludu mladost
Moje razuzdane želje krijesove
Moje konje divlje neukrotive

I ta ljubav njegova mijenja me i upoznaje
S jednom drugom ja
Pitomijom, požrtvovnijom, ženstvenijom
Onom koja ko od šale dlanom prepoznaje drhtaj zemljine kore
Onom koja će u crnoj noći čuti tiho i ustrajno bubnjanje nade
Onom koja će ti dugo ljubiti ruku držeći je na grudima
Onom koja želi do visoke starosti s tobom
Prepoznavati sve svoje nezrelosti i gluposti
Zahvalno jer si tu, pored mene, jer mogu nasloniti čelo na tvoj lakat
Jer si mi dao da se vidim cijelom
Umrljanom pustom taštinom, pokapanom sujetom, izgriženom posesivnošću
I vraćam se kao kćer Sunca i natrag, ugrijana, opečena
Sa svim svojim slabostima koje jednim dobrim osmijehom pretvaraš
U svu moju snagu
Jer voliš me griješnu, voliš me razmaženu i slabu
I koračam s tobom u svakom dijelu svijeta
Osluškujem tu kišu koja teče unutar mene
I koja nikada neće poplaviti moju zemlju
sve dok tako me ljubiš

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.