Kratko ponavljanje je neophodno za povezivanje događaja, mada će ona "izlivena duša" na koncu štorije o uknjižbi, biti rezime i kronološki će objasniti sve.

Uknjižba, jer o toj se fazi govori svih ovih godina, moguća je na dva načina, barem iz našeg iskustva. I jedan i drugi način, sudskim je putem, ili preko suda, kako hoćete, jer su zemljišne knjige, olitiga, zemljišno-knjižni odjeli, koji to rade, pod ingerencijom suda. I tako je stalno... "sve u rukama suda"... štono bi često znala reći druga strana medalje, olitiga, odvjetnička. Da li uvijek i realno, ili ponekad i u svrhu "pranja svojih ruku" i zaključenja diskusije, teško je pitanje.

Naše uknjižbe "sporovozno voze" od davnih... 2001.g. ili 2006.g, kako se uzme, pa sve do 2012.g... jednim od dva moguća načina, međusobnim tužbama. To su takozvane "fiktivne" tužbe, gdje svatko svakoga od suvlasnika, koji su se pravomoćnim rješenjem o diobi podijelili, tuži za svoje čestice i parcele. Ostali suvlasnici se, slijedom znanja da to nije njihovo, oglušuju o te i takve, nazovi-tužbe, pa sud, u konačnici, prihvaća tužbeni zahtjev podnosioca, kako bi vlasnik, na temelju te i takve sudske presude, mogao skinuti sve dojučerašnje, što žive što mrtve, "uljeze", i dobiti čisti vlasnički list. Ovakav sudski način je, barem iz našeg iskustva, dugotrajniji i mukotrpniji, ma u svakom slučaju jeftiniji, jer se plaćaju samo eventualne sudske pristojbe (cca 150,00 - 450,00 kn), a s odvjetnikom već kako ste se dogovorili. Pa da ni to ne ostane posve obavijeno velom tajne, ja naše u tom segmentu držim korektnima, jer se od početka, svih ovih godina, drže dogovora plaćanja po okončanju tužbe, u nekakvom procentu vrijednosti. Svaka čestica je svoja tužba, naravno, ali nikakva plaćanja unaprijed, a posebno ne po raspravama. Eto. I takvim je načinom sud "vozio" naše uknjižbe svih tih godina, a da se je odmakao malo ili ništa od samoga početka. Pa sad zaključite i sami, tko nam je "pojeo" više novaca, sud (država) ili odvjetnik.

U veljači 2012-te sud odjedanput mijenja taktiku, pa na snagu stavlja drugi način uknjižbe, zvani pojedinačni ispravni postupak. E, taj postupak je već daleko brži i daleko skuplji, a ujedno je, po mom uvjerenju, valjda i uveden ili izmišljen, kako bi sud "oprao ruke" (hmm, svi nešto peru ruke) i prebacio sav rizik (ne)znanja i dokazivanja na tužioca. Laičkim riječnikom rečeno, sud tužitelju određuje da uplati trošak očevida na licu mjesta, gdje treba dokaz(iv)ati, uz pomoć jednog ili više svjedoka, da je to doista njegovo. Drugim riječima, sud (u čijoj su ingerenciji zemljišne knjige, stoljećima, i gdje se od Austrougarske i Franje Josipa nije pomakao ni za milimetar), po pojedinačnom ispravnom postupku, ne samo da ne mora znati, on već odavno sve manje zna, o realnom vlasništvu i stvarnim vlasnicima. I upravo stoga je na snazi, već odavno, zakon divljeg zapada. To može biti samo moje uvjerenje, ali je to i moje iskustvo. Plati pa dokazuj! Ako ne uspiješ, tko ti je kriv, piši propalo! A gdje su, u svemu tome, sudske knjige i uloga suda, ja i dalje pojma nemam! Zato sam i rekla, kroz one aktualnosti, da su zakonski moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu... i da se poštenoga proglasi lopovom...

Ja sam bila prvi pokusni kunić... u veljači 2012.g. mi je sud zakazao očevid na licu mjesta, za koji sam uplatila 3.000,00 kn, i to je bilo iskustvo kojega ne bih poželjela ni najcrnjem neprijatelju. Sva sreća pa se ne dam gaziti i vrijeđati, ali je žalosno da sam se trebala pravdati i braniti sama, da bi sutkinja tek onda odreagirala i ušutkala mladog i nadobudnog umješača. Da, ako niste znali do sada, umješač je prav(n)i naziv za osobu ili osobe, koje nisu stranke u postupku, ali imaju pravni interes da sudjeluju u tuđoj parnici. Tako su se u naše međusobne tužbe umiješala dva brata Taratajeva, pardon, djeca u daljnjem rodu, iste loze list, ali izvan osobnih poznanstava i kontakata, tvrdeći, valjda, da smo dijelili njihove zemlje, i da smo, naravno, svi od reda i lupeži i lažovi, i ovakvi i onakvi. Kada je sud, tamo negdje između 2001.g. i 2006.g. uknjižio njihovog pokojnog oca na naše zemlje, mi smo mislili i odreagirali drugačije, nismo vrijeđali ni optuživali, ali eto. Nismo svi isti, a sada smo, zahvaljujući patuljcima koji pojma nemaju, pardon, našem jednako nadobudnom sudstvu, propali svi skupa u dno dna paklenih krugova.

Dva brata Taratajeva su, u međuvremenu, protiv nas podnijeli kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu, što je bio razlog telefonskog poziva policije, a nakon toga i "randevu-a" u postaji.

Nastavlja se...

Oznake: uknjižba, zemljišne knjige, sud, umješač, fiktivne tužbe, pojedinačni ispravni postupak

Bila je to presudna godina našeg sudovanja, u borbi za čistim papirima zapuštene didovine. Da li je i koliko, kumovala konačnom raspetljavanju gordijskog čvora vlasničkih listova, mislim da je. Nisam tražila odgovore, jer me je dugogodišnja, dobro poznata, igra gluhih telefona, te godine konačno dotukla i ubila u pojam. Znala sam da (s njima) ništa nema smisla. Znala sam da Nitko (od njih) Nikada Ništa Ne govori, ma koliko ja 'lajala na mjesec', pa što bi i sada bilo drugačije.

Pa sam, u konačnici, samo tako izlila dušu na papir. Istresla istinu, samo istinu, i ništa osim istine. I poslala na pravu adresu. Bez odgovora, naravno. Ali s nekakvim efektom, vjerujem. Jer su se stvari, vremenom, krenule raspetljavati.

Padaju mi i sad na pamet one riječi sutkinje: 'Ja bi ovo završila'. Ma da, a možda je i voda već došla do grla. Možda ih je netko i 'oprao' dobro, i neka je. Možda. Ne znam, niti ću ikada (sa)znati što se tih godina događalo iza sudbenih kulisa, ali sam na koncu i sama povezala končiće, pardon, razloge odjedanputnih sudskih izmjena u postupanju, još punu godinu ranije, točnije, u veljači 2012-te.

Zato bih ja ovu godinu, 2013-tu, koliko god je bila i teška i mučna, nazvala i dobrom prekretnicom. Tuga te godine i blogom se je razlila, samo joj se tada nije znalo pravog razloga.

... zaplakala je pisma ...
... okrenula je bura ...
... u paklenim se krugovima (za)vrtila duša ...

A početkom ljeta te presudne godine, 2013-te, ili sasvim precizno, 28. lipnja... znam, jer je ostalo zapisano u rokovniku... zazvonio je telefon... a telefon k'o telefon, zvonca li ga zvonca, ionako, u sve bložje ure, pa sam se i tada nonšalantno javila, uvjerena ćuti kakav poznati glas.

Kad tamo, s druge strane žice, ozbiljan ženski glas je krenuo službeno s nabrajanjem podataka... 2. policijska postaja... kaznena prijava... Državno odvjetništvo... po čl. 236. st. 2 kaznenog zakona... trebate doći u postaju radi uvida u predmet i obavijesnog razgovora... zemljo, profundaj se...

I tako smo nas dvije razmijenile riječ na riječ, i za nekakvih tjedan dana dogovorile 'randevu' u policijskoj postaji.

Nastavlja se...

Oznake: sud, sudstvo, pravosuđe, zemljišne knjige, uknjižba

Više od osam godina "udrobljenog" piskaranja, "progutalo" je dosta tematskih događanja i zapisa, pa ovih devet (plus dvije) starih aktualnosti... shvaćam @Grunfa, @Lastavicu i ostale neznane, kojima je prikoviše ... meni je tek kap u moru. Kompletno izdvajanje bi nalikovalo... izvrtanju nekoliko kontejnera u potrazi za vrijednim prstenom... eto meni asocijacije na davnu stvarnost moje tete beogradske , iz čuvenja znane, što ne umanjuje težinu pothvata i slika koje mi i danas stvore u glavi. Ako je točno, da konac djelo krasi, onda je sjaj brilijanta u ruci vrijedio tog smrada i kopačkog truda, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa reflektirajući asocijaciju na tematiku, moguće bi bilo, da, riječ na riječ, i riječ po riječ, secirati sve ispisano, ali ne, to definitivno ne bi bilo vrijedno takvog i tolikog truda, čak ni meni samoj, kad i bez dugogodišnje ispisanih paranormalnosti, znam i mogu izvući poantu i prezentirati postignuto. Koliko jasno, e, to je već pitanje svih pitanja, okolo kojega se sapliću misli već neko vrijeme. U stvaranju još ovo malo tekstova do, kakvog-takvog, uknjižbenog raspleta.

A čemu onda i ove aktualnosti? Pa upravo radi boljeg razumijevanja, a možebitno i obrnuto, zbog iskazanog nerazumijevanja u nekim starim komentarima, koji me još uvijek "grebu". Znam da znam... zakukuljiti do neprepoznatljivosti... zapetljati i samu sebe, a di neću čitaoca... zamutiti i bućkurijadu, i čušpajziju, i koliko već teško probavljivu tekstovinu . Ljudskoj nezainteresiranosti za jednu od mrskih, ako ne i najomraženijih, tema usprkos. Kud ću ja, ako ne u koprive .
Kako je da je, ako i nisam dovoljno jasna, barem sam uporna k'o mazga . Valjda i toliko svijesna, da nije važno (samo) znati, da je možda i vrijednije znati prenijeti. Uz nekakav već minimum interesa, je l' .
A nekakav već rezime, ovoliko dugačkog i kompliciranog sudovanja, zaslužio bi barem toliko, da ga se većinski razumije, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa na tragu boljeg razumijevanja, promišljam, kako bi poantu ovih aktualnosti trebala izdvojiti zasebno, jer do nje, u prethodnom postu, mnogi najvjerojatnije nisu ni stigli . Pa eto, neću sad ni brisati-lijepiti, nego kopi-pejstati, pa neka stoji i tamo i 'vamo, ionako je prevažna za neispričani dio koji slijedi u nastavku:

... Cijeli taj mehanizam (a misli se na diobene i zemljišno-knjižne sudske radnje) temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca... čista je i živa istina, koja se i nama, ni krivima ni dužnima, obila o glavu, pa neka smo pod sudskom ingerencijom još od bivše države. Jer, ova sudska "pila", iznimno je oštra s obje strane, pa zbog te, gotovo nemoguće misije, dokazivanja prave namjere uknjižbe, zakonski su moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu, i da se poštenoga proglasi lopovom . S jedinom razlikom, što o ovima drugima mediji ne pišu, a broja... broja se, po svoj prilici, ne zna, ni jednima ni drugima .
Toliko, s moje strane, o sposobnosti, funkciji, ali i znanju, naših velebnih sudova i nedodirljivih sudaca . Zatrpani parnicama koje to nisu, predugo čak i da bi mogli o vlasništvu neprikosnoveno suditi, pa premečući svo to smeće iz jednog kantuna u drugi, gore nego li Sizif ono svoje kamenje, zapitaju li se ikada, kao školovani ljudi, kakav to posao rade!? .

P.S. Nadam se da sam bila dovoljno kratka, jasna i dosadna ..

Oznake: uknjžba, zemljišne knjige, sud, pravosuđe, nepravda, nered

nedjelja, 16.08.2009.

Tko, kako i kada će riješiti problem?

Moja draga teta je živila sama u novom dijelu kuće, kojeg je svojevremeno obnovio jedan brat iz Amerike, dok je familija pokojnog brata koristila staru kuću. Takva nepisana i neformalna podjela kuće na dva odvojena kućanstva je funkcionirala prilično dobro, a sva ostala rodbina, koja je tetu i pomagala i posjećivala, uvijek je bila dobrodošla. Dosta zemlje se nije obrađivalo ni za tetina života, jer jednostavno, nije imao tko. Od sedmero djece moga pradide, i svekolikih im nasljednika, u mjestu ne osta' gotovo nitko, oran i ekonomski motiviran, sviti tu svoje gnijezdo i živjeti od zemlje. Sve radno sposobno, trbuhom za kruhom se raselilo... ratovima po amerikama, neimaštinom po gradovima, mladostima za boljim životima...

Ratovi su propast ovoga svijeta od kad je vijeka, bili, jesu i bi'će. A uz nerazumne politike obezvrijeđivanja zemlje i odvlačenja ljudi u tvornice i gradove, nestajanje zemljoradnika je bila neminovnost. Ukratko, nakon moga pradide... amerike i gradovi, tvornice i poduzeća, neimaštine i propadanja... odnijeli su sve puste i moguće zemljoposjednike, a zemlju ostavili milosti i nemilosti vremena i korova.

Slijedom toga, niti svi iz prve generacije mojih prednika nisu sa sigurnošću znali, ni gdje se nalaze sve naše parcele, ni kakva je situacija na samom terenu. U tako kompliciranim okolnostima, koje su zatekle rodbinu nakon tetine smrti, doista je bilo nemoguće očekivati, da ona sama iznađe izlaza iz tog vrzinog kola, pa čak i da su se, svi k'o jedan, oko toga složili.

P.S. U proteklih osam godina, ništa se, baš ništa, promijenilo nije. Ni za milimetar, pa napisanome nemam šta ni dodati ni oduzeti.

P.P.S. A s obzirom na obzir, hoću reći, na trenutnu situaciju i zaozbiljnu odluku o raščišćavanju i dovođenju u red ovih virtualnih važno/nevažnih podataka, paše mi da završim "izvlačenje" tematskih aktualnosti, kako bi ispričala ono što je ostalo neispričano, i manje-više, podvukla crtu pod uknjižbu. Teško je reći sretna, jer nije smjelo ni trebalo biti tako, ali zadovoljna mogu reći, jer je pravica ipak dobila, kakvu-takvu, satisfakciju.
Godinama je to iza mene, ali eto, blogu i blogoljupcima iznenađenje tek slijedi... nakon ovih, za jasnoću dosta bitnih, aktualnosti... kako opet ne bi bilo starih nejasnoća... pa zašto toliko dugo, pa zašto se tužite, pa zašto se sudite, pa kako ovo, pa zašto ono... ma, @geomir će znati bolje... .

Oznake: uknjižba, zemljišne knjige, sud, politika

utorak, 09.02.2010.

Provjerite vlasnički list...svake godine!!!

U današnjem izdanju SD objavljen je novi članak o "sumnjivim" uknjižbama u Rogoznici, a kao reakcija na prethodni iz mog posta od 06.02.10.
Nakon što sam pročitala članak, kao i komentare građana, zaključila sam da je važno uključiti ga u cijelu priču, jer dokazuje da problem itekako postoji. Naime, sama reakcija Ministarstva pravosuđa jasno pokazuje da u zemljišno-knjižnom segmentu našeg pravosuđa postoji problem, koji omogućava zloupotrebe ogromnih razmjera.

Da je njihova tvrdnja, o nemogućnosti ilegalnih uknjižbi točna, onda ne bi savjetovali građanima da svake godine provjeravaju svoje vlasništvo... ... a što samo dokazuje koliko su građani (ne)zaštićeni.
A glavni je razlog u onome što prešućuju, i što je najveći kamen spoticanja zemljišno-knjižne problematike... veliki broj pokojnih vlasnika, bilo zbog suvlasništva i neriješenih dioba, bilo zbog sporosti uknjižbi, koje "običnim smrtnicima" traju godinama. Što je najgore, uvjerenja sam, kako se, postojećim zakonima i postojećom sudskom praksom, broj takvih još i dodatno povećava. Iz godine u godinu. Pa ti sad vidi, kakav je to posao. Sizifov posao, to je to... ...

A dok oni prvi dočekaju svoj red, ovi drugi preskoče... cilu generaciju, ili dvi... ...

Troje građana je to isto iščitalo i reklo u svojim komentarima, pa sam ih izvukla iz mase drugih:

Komentar od: cajaaa @ 9. veljača 2010 11:28
Ljudi moji ovo je prava sprdačina naših pravosudnih organa.
citat:
...U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.....
... No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.......
Moram li ovo još komentirat ili je sve jasno. Dodat ću samo ovo.
Moraju li gradjani sami preuzet ulogu kontrolera sudskih organa?
E pa ako je tako - onda evala nam.

Komentar od: SToper @ 9. veljača 2010 16:08
A jadna majko, da provjerit vlasnički list svake godine. sve rečeno, žalosno..

Komentar od: LUZERICA @ 9. veljača 2010 19:24
Sve će ovo riješiti PRAVNA država, a dotle svako malo skoknite do suda vidjet jel vas tko ZASKOČIO na upisu vlasništva.

Na koncu želim kazati, da su posve nebitne i lokacije i akteri ovakvih afera, koje iskrsavaju kao gljive poslije kiše, jer se jako dobro mogu staviti u kožu oštećenih, bilo koje od njih. Ujedno sam i zahvalna na njima, koliko god to može grubo zvučati, jer dodatno dokazuju moje tvrdnje i moje muke. Ne pada baš lako, kada i sam proživljavaš slično, da ne govorim koliko je teško, o svemu pisati hladne glave.

Dodatak: SD dana 16.02.2010. objavila je još jedan članak o "rogozničkom slučaju", pa ću doda(va)ti linkove na temu, dok bude medijski praćena. Ovaj članak govori o udruživanju oštećenih građana u cilju povrata svoje didovine i o upitnosti procjene i (ne)plaćanja poreza na kupljenu i uknjiženu imovinu.
Masa interesantnih komentara puno govori o pravosudnim labirintima i katakombama, i gotovo je sažetak cjelokupne zemljišno-knjižne problematike. Kada izuzmemo, od onih "puno razloga zbog kojih se stvarni vlasnici do 1990. nisu knjižili", upravo suvlasništva i probleme oko dioba, pa na to dodamo dugogodišnje uknjižbe zbog nesređenih zemljišnih knjiga, to je nesavladivo golem teret, koji je "u paketu" svaljen na leđa samih stranaka u postupku, a bez adekvatne, zakonodavno-sudske, podrške i pomoći od strane države.

Komentar od: Dom57 @ 16. veljača 2010 11:22
nisto mi nije jasno...kako se more placat ili utajit porez na imovinu kojoj prodavatelj nije vlasnik???
ocu rec ako je ovi proda Svagiju kartusinu kako to da pravi vlasnici moredu pritit tuzbama da nije placen porez na nesto ca u njihovon vlasnistvu i nisu prodali Svagiju!!!???

Komentar od: musuratakid @ 16. veljača 2010 11:58
@Dom57
Porez je trebao biti plaćen na imovinu koju je Grbić prodao Svaguši - Vlasnici/Posjednici koji se bune da su im narušena vlasnička prava su velikim dijelom sami krivi zbog zavrzlame jer se godinama nisu knjižili na imovinu za koju tvrde da je njihova. Sada će to morati dokazivati na Sudu - a Grbić može mrtvo-hladno tvrditi da on nije imao pojma da su njegovi baba i dida nešto prodavali, kao i da to nije mogao znati ako su se novi vlasnici bili lijeni uknjižiti u zadnjih 70 godina - i što je najgore, bit će u pravu!

Komentar od: brokvica @ 16. veljača 2010 13:25
@musuratakid
nije to baš skroz točno, zašto taj grbić nije uknjižen na tu zemlju, da je to i dalje bilo u vlasništvu njegove obitelji nakon ost. rasprave bilo bi zavedeno na njegovo ime.
zašto nije "ometa" te ljude u posjedu tih 70 god... kako je svaguša obiša nekretnine koje je navodno kupija, a u njima nije primjetija stanare? pa ti vještaci i procjene?
za ovako nešto napravit triba bit upetljan cili niz različitih službi i službenika. u svakom je slučaju nevjerojatno da je nešto ovako moguće, pa i u hrvatskoj.

Komentar od: milodite @ 16. veljača 2010 21:16
I jeste i niste u pravu,kako se uzme.
Zemljisne knjige za podrucje Rogoznice spadaju medju nesredjenije,to je tocno.Do 1990.iz puno razloga,stvarni vlasnici se nisu uknjizavali,a uglavnom stoga sta sudski troskovi,geometri i sl.i nisu tako jeftini.Ali,jedno je sigurno,do tada i nije bilo poznato da bi netko posegnuo za tudjom zemljom.Postivali su se i ugovori potvrdjeni tek rukovanjem,pred svjedocima.Takvi su tada bili ljudi.
Ovaj hohstapleraj je novijeg datuma,ovo su neki novi "ljudi",koji ne postuju bas nista,pa se prave da ne znaju da je dida,u stvari,davno svoje proda i koriste postenje ( sad se to zove naivnost i nemar) starijih generacija za ubrat koji eur.Nemoralno i neposteno,ali tako je to danas.Jednostavno,biti nemoralan danas je normalno.
Ovaj sta je Svagusi prodava sigurno zna istinu ( ili ne zna ko mu je dida),Svagusa takodjer zna o cemu se radi,na sudu su dokazali neprekinuti niz vlasnistva jer se stvarni vlasnici nisu uknjizili,OK,sad ce se dokazivati svjedocima i kojecim i to ce trajati i kostati do besvjesti,ali ljudi moji,ostaje cinjenica : svi sudionici u ovoj suludoj prici znaju sve,prodavac i kupac se prave blesavi,lovi se u mutnom...pa kako ispadne.
Di je sram,di je respekt prema svojim starima,di je strah od boga,di je obicna ljudska cast...e to je vec druga prica.
Ponoviti cu,jer mislim da ima smisla - do 90.g.ovakva storija bila je nezamisliva,postenje i cast su nesto znacili,a sta se u medjuvremenu desilo ,to neka definira svako za sebe.Ja znam.

SD od 23.02.2010. donosi članak o osnivanju inicijativnog odbora 30-ak rogozničana u borbi za povrat imovine na koju se uknjižio splitski poduzetnik...

Oznake: pravosuđe, zemljišne knjige, afere, diobe, uknjižbe

nedjelja, 12.08.2012.

DubokoPlavo :)

Ne znam kako vi, ali ja uopće nemam naviku otvarati poziciju komentara u svom blogeditoru, barem je nisam imala do sada. Otkad pišem blog, dakle, u više od dvije godine... ajoooj, promakla mi obljetnica, sram me bilo, evo su upravo prošle i pune tri ... ne znam točan broj ulazaka, ali garant stanu na prste jedne ruke. Sticajem okolnosti, upravo jučer je otvorim, i iznenadim se - vidim poduži komentar od dana ranije, a znam, maločas sam bila na blogu, i nisam ga vidila... otvaram ponovo blog, vidi stvarno, nema ga ... pa otvaram ponovo editor... pa blog... pa editor... pa, 'ko je tu lud, hmm... a valjda sam ja jedini mogući kandidat ...
I da ja sad skratim priču, konačno sam se sjetila kliknuti na onu žutu kockicu za post . što je riješilo enigmu.. ajoooj, gdje li je to, i kad li sam ja to pisala . Komentar je, naime, ostavljen dan ranije, ali ispod jednog od mojih prvih postova, (na)pisanog još 05.08.2009., dakle, prije pune tri godine, gotovo na samom početku blog(ov)anja. I da jučer nisam ušla, ni sama ne znam zašto, u svoj blogeditor, komentar bi mi, lako moguće, promakao za vijeke vijekova... amen ... ili bih ga otkrila tko zna kad.
Al' dobro sad, ne bi to bila nikakva velika tragedija, samo mislim da bi bila šteta, jer komentar zaslužuje da ga se vidi i pročita, bez obzira na činjenicu, što usput i hvali moj blog, jel'te ... izvin'te, ne pušim, samo sam kulerica ...
Naravoučenje ... blogeditor ne služi samo za pisanje postova ... ...

Dragi moj DubokoPlavi
Kao prvo, zahvaljujem ti od srca što si osjetio potrebu pohvaliti moj blog, i podijeliti sa mnom svoje vlastito iskustvo... s tvojim riječima se slažem, i doista im nemam šta ni dodati ni oduzeti... možda bih samo prokomentirala ovo... jednim malim djelom cu se sloziti s tvojim obrazlozenjima... jer nisam sigurna da li si čitao cijeli blog, ili si tek na početku čitanja, gdje si i ostavio komentar... naime, mislim da bi se mi složili i puno više nego malim dijelom, jer... koliko god i ja poštujem i volim svoje pretke, i koliko god mogu razumijeti i ondašnje okolnosti, i siromaštvo, i njihovu nemotiviranost za "sređivanjem papira", dijelim tvoje mišljenje i o aljkavosti, i o nebrizi, i o raznim kalkulacijama, kako u datom momentu "prevariti državu" i izvući nekakvu financijsku korist... jednostavno rečeno, takav obrazac ponašanja vremenom je prešao u tradiciju i "normalnost", nažalost sve do današnjih dana... mislim da sam nedavno, u jednom komentaru i rekla, da mi se čini, kako smo "varajući države", u konačnici prevarili sami sebe ... a što se koštanja tiče, i meni se čini, da ću na kraju balade sve to kupiti, a ne naslijediti... i ne sumnjam, uopće, da si prošao kalvariju, jer i sama znam što prolazim godinama... veliki ti pozdrav, i još jednom, hvala od srca na iscrpnom i hvale vrijednom komentaru i

P.S. Ništa nova, ništa nova, da se izrazim riječima pjesme... sve je isto ka' i lani, pardon, ka' i prije 8 godin... ma kojih 8, božemepomozi... sve je isto, evo će još zamalo, i zadnjih 30 godin, koliko god da se vlasti i vlastodržaca obrnilo u ovoj Lipoj Našoj, mi uvik na tuku... ista meta, isto odstojanje... ma, kad još malo bo'je promislin, oli ni sve isto... još od Austrougarske, e ši... ma i gore, jerbo su oni čuda učinili s knjigami u 6 miseci, ako točno tvrdi lipi moj DubokoPlavi , a mi se još uvik štekamo na te njihove knjige, koje smo u međuvremenu samo ištracali i išporkali... a e, nismo ih u stanju ni održavat' kako spada, i kako to činu sve normalne, uljuđene i dobro uređene države, a ši...
P.P.S. Ajoooj, opet mi promakla obljetnica, sram me bilo, evo je prošlo punih 8 godina moga blog(ov)anja......

Oznake: nasljedstvo, vlasništvo, zemljišne knjige

Ne znam kako vi, ali ja uopće nemam naviku otvarati poziciju komentara u svom blogeditoru, barem je nisam imala do sada. Otkad pišem blog, dakle, u više od dvije godine... ajoooj, promakla mi obljetnica, sram me bilo, evo su upravo prošle i pune tri ... ne znam točan broj ulazaka, ali garant stanu na prste jedne ruke. Sticajem okolnosti, upravo jučer je otvorim, i iznenadim se - vidim poduži komentar od dana ranije, a znam, maločas sam bila na blogu, i nisam ga vidila... otvaram ponovo blog, vidi stvarno, nema ga ... pa otvaram ponovo editor... pa blog... pa editor... pa, 'ko je tu lud, hmm... a valjda sam ja jedini mogući kandidat ...
I da ja sad skratim priču, konačno sam se sjetila kliknuti na onu žutu kockicu za post . što je riješilo enigmu.. ajoooj, gdje li je to, i kad li sam ja to pisala . Komentar je, naime, ostavljen dan ranije, ali ispod jednog od mojih prvih postova, (na)pisanog još 05.08.2009., dakle, prije pune tri godine, gotovo na samom početku blog(ov)anja. I da jučer nisam ušla, ni sama ne znam zašto, u svoj blogeditor, komentar bi mi, lako moguće, promakao za vijeke vijekova... amen ... ili bih ga otkrila tko zna kad.
Al' dobro sad, ne bi to bila nikakva velika tragedija, samo mislim da bi bila šteta, jer komentar zaslužuje da ga se vidi i pročita, bez obzira na činjenicu, što usput i hvali moj blog, jel'te ... izvin'te, ne pušim, samo sam kulerica ...
Naravoučenje ... blogeditor ne služi samo za pisanje postova ... ...

Dragi moj DubokoPlavi
Kao prvo, zahvaljujem ti od srca što si osjetio potrebu pohvaliti moj blog, i podijeliti sa mnom svoje vlastito iskustvo... s tvojim riječima se slažem, i doista im nemam šta ni dodati ni oduzeti... možda bih samo prokomentirala ovo... jednim malim djelom cu se sloziti s tvojim obrazlozenjima... jer nisam sigurna da li si čitao cijeli blog, ili si tek na početku čitanja, gdje si i ostavio komentar... naime, mislim da bi se mi složili i puno više nego malim dijelom, jer... koliko god i ja poštujem i volim svoje pretke, i koliko god mogu razumijeti i ondašnje okolnosti, i siromaštvo, i njihovu nemotiviranost za "sređivanjem papira", dijelim tvoje mišljenje i o aljkavosti, i o nebrizi, i o raznim kalkulacijama, kako u datom momentu "prevariti državu" i izvući nekakvu financijsku korist... jednostavno rečeno, takav obrazac ponašanja vremenom je prešao u tradiciju i "normalnost", nažalost sve do današnjih dana... mislim da sam nedavno, u jednom komentaru i rekla, da mi se čini, kako smo "varajući države", u konačnici prevarili sami sebe ... a što se koštanja tiče, i meni se čini, da ću na kraju balade sve to kupiti, a ne naslijediti... i ne sumnjam, uopće, da si prošao kalvariju, jer i sama znam što prolazim godinama... veliki ti pozdrav, i još jednom, hvala od srca na iscrpnom i hvale vrijednom komentaru i

Oznake: nasljedstvo, vlasništvo, zemljišne knjige

Ono "zemljište iz četiri koraka", koje još dugujem objasniti, malo ću nadograditi sa još par "pričica" slične tematike, što bi u sveukupnosti trebalo činiti jedan mozaik našeg sveukupnog vlasničkog s*anja, kojim, nažalost, tonemo sve dublje i dublje. Barem ja to tako vidim, a vidim i da sam se u'vatila ovog s*anja, k'o pijan plota .

A kako bi sav taj bućkuriš tema i uspjela privesti kraju, bez ostavljanja novih dugova, krenula sam, kao što vidite, "direkt u glavu", i pokušat' ću zadržati svoje misli čvrsto na lancu, kako se slučajno ne bi otele kontroli .

Ja bi to ukratko rekla ovako, u ženskom stilu... a ne, neću praviti krompir-salatu, nego jedan ljuti fiš-paprikaš, recimo to tako, po slavonsku, u kojem će se krčkati svega pomalo... od toga, kako lako doći do tuđe zemlje, i kako još lakše izgubiti svoju zemlju... pa ću dodati malo gradnje naše svagdašnje, i njoj pripadajućih, uporabnih, dozvola... i na kraju sve začiniti sa dosta poreza na nekretnine, kako bi fiš-paprikaš bio što ljući. Frigaš paprikaš koji ljut nije, rekli bi baranjci, a apropo fiš-a, malo mi je falilo da tražim vatrogasni aparat, svojevremeno, kad sam ga prvi put probala, a još rekoše, da su napravili blagi, radi nas dalmatinaca .

Pa, idemo redom... od tuđe zemlje, na kojoj možete zaraditi i do milijun eura... vrlo lako, i sve po zakonu... u četiri koraka:

1. Pregledom zemljišnih knjiga i katastarskih evidencija utvrditi suvlasnike parcela, za koje je po datumu uknjižbe očito da su rođeni u 19. stoljeću, te da su davno umrli, ali nakon smrti nije vođen ostavinski postupak.

2. Potom sastaviti tužbu za 'stjecanje vlasništva dosjelošću', kojom tvrdite da je 'knjižni vlasnik odsutan i(li) nepoznatog boravišta'.

3. Premda kao tužitelj ne živite ni blizu navedenog zemljišta, navedite da parcele koristite godinama... skupljanjem drva, branjem majčine dušice i ljekovitog bilja, ili pak, branjem šparoga, svejedno... te će, na temelju dosjelosti, biti presuđeno u vašu korist.

4. Ubrzo nakon toga, zemlju možete dobro prodati... za golf igralište, napr.

A za detaljnije informacije, više pročitajte u... Slobodnoj Dalmaciji... Večernjem listu... Dubrovačkom vjesniku...

S moje strane još samo, ono najvažnije:
Pouka o pravnom lijeku: Ne pokušavajte ovo sami, bez potrebne logistike!

Druga strana ove medalje govori, kako na isti način, vrlo lako, možete i ostati bez svoje zemlje, mada je koristite godinama, i mada je generacijama u posjedu vaše familije.
Nije mi namjera suditi o konkretnom slučaju iz Slobodne Dalmacije, iako sam, po napisanome, sklona misliti, da je zemlja u posjedu familije generacijama, ali se još uvijek vodi kao narodna ili općenarodna imovina, ma što to danas više i značilo. Takve imovine, zasigurno, u zemljišniku još ima puno, a službeno se garant i ne zna koliko. Apropo, za ono na što želim ukazati, potpuno je nebitno, da li su se sadašnji "vlasnici" pokušali uknjižiti ili ne, jer je lako moguće, da ne bi niti uspjeli, pošto su se Hrvatske šume, nakon 50 ili 100 godina "sjetile" da je to "narodno" ili "općenarodno", sasvim svejedno, upravo i baš njihovo.
Sličnih primjera već sad ima dosta, uvjerena sam, a u budućnosti bi ih moglo biti sve više.


Mišo Kovač - Poljubi zemlju - 1987 TV SPOT

Sada ubacimo malo nedavnih izmjena Zakona o gradnji, i obaveznim uporabnim dozvolama, koje su svojevremeno digle puno prašine, jer su agencije za prodaju nekretnina tvrdile, da ovim izmjenama nijedna nekretnina u Hrvatskoj nema potrebne papire, za trgovanje na tržištu. Kakva je danas situacija, ne znam i ne zanima me, ali nije za vjerovati da se nešto drastično popravilo u manje od pola godine. Osvrt na ovu temu je dat' u članku iz rujna prošle godine, mislim da mu nije potrebno ništa, ni dodati ni oduzeti, a prenosim ga u cijelosti:

Džabe nam borba protiv hajdučije

Svuda u civiliziranom svijetu gradnja teče ovako: objekt se podiže sukladno izdanim dozvolama, koje se moraju poštovati tijekom radova, a je li sve napravljeno kako spada, potvrđuje inspekcija, koja pregledava dovršenu kuću ili zgradu, pa sve to amenuje ili ne, uporabnom dozvolom. E, sad, kako se i u naš vilajet spremila zakoračiti EUropa, brzoplet netko, očito je prepisao zakone Njemačke ili Austrije, pa ih pustio u proceduru. No, umjesto da se stane na kraj hajdučiji, evo novog problema: na koji način preko noći isposlovati uporabne dozvole za sve objekte koji su građeni nakon 1968. godine, i zašto se sa zakonom stupa na snagu odmah, umjesto da se dao razumni rok, u kojem bi vlasnici kuća, zgrada i gospodarskih objekata, mogli isposlovati potrebne dokumente.

Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je opći dojam, da se s nečim, što je hvalevrijedno, ipak požurilo.

Nego, ne bi li bilo logično prvo natjerati raju da konačno legalizira na divlje izgrađene objekte, pa da se onda krene i s procesom izdavanja uporabnih dozvola, ako se one uopće izdati mogu, jer kod građenja na crno nije se razmišljalo ni o statici, ni o količinama materijala, ni o koječemu drugom što je struci važno, a Mate i Jure o tome nisu vodili konta? Eto, kako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.
/napisao: Saša Ljubičić, Slobodna Dalmacija, 22.09.2011./

I na kraju, da začinim ovaj naš fiš-paprikaš... porezom na nekretnine... E da, baš krasan početak Nove... i nove. A uvjeravaju nas novi... treba nam porez na nekretnine, to imaju sve uljuđene zemlje... ma da, slažem se ja s njima, samo nešto mislim... a kako bi bilo, da mi ipak najprije postanemo uljuđena zemlja, pa ćemo onda lako sa svim, pa i sa porezom...
I da ne studiram puno, a ipak kažem šta mislim, poslužit' ću se gornjim tekstom o gradnji i uporabnim dozvolama, uz donekle izmijenjeni tekst:

Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je moj dojam, da se s nečim što je hvalevrijedno ipak požuruje.

Nego, ne bi li bilo logično prvo srediti stanje zemljišnih knjiga, i riješiti se pokojnih i vanknjižnih vlasnika, kojih je na tisuće, a službeno im se niti ne zna broja, pa da se onda krene i s procesom uvođenja poreza na nekretnine... i mogu li uopće te nove porezne škare biti imalo pravedne, u uvjetima katastrofalno kaotičnog stanja vlasništva, što naše zasigurno jest.

Ovako sve nešto mislim, kako bi mnogi vlasnici mogli proć' "lišo bez punta", a to nikako ne bi smjeli, dok bi, s druge strane, "buletu" mogli platiti, napr. vlasnici stanova, velikim dijelom umirovljenici... naši roditelji, djedovi, bake... a i mom pokojnom pradidi, koji je umro još tamo neke davne godine devetnaestog stoljeća, mogla bi osvanuti uplatnica za plaćanje poreza. Pa da, red je da i on plati, zar nije još uvijek ponosni vlasnik svoje rodne grude... i svog mukotrpnog rada... i svojih žuljeva...
Zato, svi vi vanknjižni, gdje sam uglavnom i sama, stojte di jeste, tu u "zakonskoj rupi" vam je puno bolje. Zar da rasipate živce i novce na uknjžbu? Samo kako bi ste platili porez?. Osim toga, ako su graditelji na crno privilegirani u odnosu na legalne graditelje, što to ne bi bili i vanknjižni vlasnici u odnosu na one knjižne.
A samo sam htjela reći, kako ja nisam apriori protiv poreza na nekretnine, ali sam protiv nepravde, i protiv toga, da plaćaju uvijek i jedino "gologuzi majmuni". Samo, tko još brine o pravednosti, pa zvala se ona... neka nova... ili neka stara. U čemu je razlika?

Eto, tako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.

A eto, i dragi moji, ja uspila odraditi zamišljeno, i ništa ne ostati dužna, vjerujući da nije ostalo niti nejasno, šta je pjesnik htio kazat'. I samo da još najavim rasvjetljavanje jedne neispričane priče, moje osobne priče, nakon koje će biti puno jasnije zašto sam pisala, i još uvijek pišem, o nekim zemljišno-knjižnim slučajevima i aferama. Recimo to otprilike ovako... kako je počeo rat na mom otoku... Ma da, dobro ste pročitali, o ratu se tu radi, ali o ratu za uknjižbu. Da sam rekla borba, ne znam, za mene bi to bila preslaba riječ za ovo što vodimo, i što traje (već) više od deset godina.

Oznake: zemljišne knjige, porez na nekretnine, uporabne dozvole, nered

U današnjem izdanju SD objavljen je novi članak o "sumnjivim" uknjižbama u Rogoznici, a kao reakcija na prethodni iz mog posta od 06.02.10.
Nakon što sam pročitala članak, kao i komentare građana, zaključila sam da je važno uključiti ga u cijelu priču, jer dokazuje da problem itekako postoji. Naime, sama reakcija Ministarstva pravosuđa jasno pokazuje da u zemljišno-knjižnom segmentu našeg pravosuđa postoji problem, koji omogućava zloupotrebe ogromnih razmjera.

Da je njihova tvrdnja, o nemogućnosti ilegalnih uknjižbi točna, onda ne bi savjetovali građanima da svake godine provjeravaju svoje vlasništvo... ... a što samo dokazuje koliko su građani (ne)zaštićeni.
A glavni je razlog u onome što prešućuju, i što je najveći kamen spoticanja zemljišno-knjižne problematike... veliki broj pokojnih vlasnika, bilo zbog suvlasništva i neriješenih dioba, bilo zbog sporosti uknjižbi, koje "običnim smrtnicima" traju godinama. Što je najgore, uvjerenja sam, kako se, postojećim zakonima i postojećom sudskom praksom, broj takvih još i dodatno povećava. Iz godine u godinu. Pa ti sad vidi, kakav je to posao. Sizifov posao, to je to... ...

A dok oni prvi dočekaju svoj red, ovi drugi preskoče... cilu generaciju, ili dvi... ...

Troje građana je to isto iščitalo i reklo u svojim komentarima, pa sam ih izvukla iz mase drugih:

Komentar od: cajaaa @ 9. veljača 2010 11:28
Ljudi moji ovo je prava sprdačina naših pravosudnih organa.
citat:
...U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.....
... No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.......
Moram li ovo još komentirat ili je sve jasno. Dodat ću samo ovo.
Moraju li gradjani sami preuzet ulogu kontrolera sudskih organa?
E pa ako je tako - onda evala nam.

Komentar od: SToper @ 9. veljača 2010 16:08
A jadna majko, da provjerit vlasnički list svake godine. sve rečeno, žalosno..

Komentar od: LUZERICA @ 9. veljača 2010 19:24
Sve će ovo riješiti PRAVNA država, a dotle svako malo skoknite do suda vidjet jel vas tko ZASKOČIO na upisu vlasništva.

Na koncu želim kazati, da su posve nebitne i lokacije i akteri ovakvih afera, koje iskrsavaju kao gljive poslije kiše, jer se jako dobro mogu staviti u kožu oštećenih, bilo koje od njih. Ujedno sam i zahvalna na njima, koliko god to može grubo zvučati, jer dodatno dokazuju moje tvrdnje i moje muke. Ne pada baš lako, kada i sam proživljavaš slično, da ne govorim koliko je teško, o svemu pisati hladne glave.

Dodatak: SD dana 16.02.2010. objavila je još jedan članak o "rogozničkom slučaju", pa ću doda(va)ti linkove na temu, dok bude medijski praćena. Ovaj članak govori o udruživanju oštećenih građana u cilju povrata svoje didovine i o upitnosti procjene i (ne)plaćanja poreza na kupljenu i uknjiženu imovinu.
Masa interesantnih komentara puno govori o pravosudnim labirintima i katakombama, i gotovo je sažetak cjelokupne zemljišno-knjižne problematike. Kada izuzmemo, od onih "puno razloga zbog kojih se stvarni vlasnici do 1990. nisu knjižili", upravo suvlasništva i probleme oko dioba, pa na to dodamo dugogodišnje uknjižbe zbog nesređenih zemljišnih knjiga, to je nesavladivo golem teret, koji je "u paketu" svaljen na leđa samih stranaka u postupku, a bez adekvatne, zakonodavno-sudske, podrške i pomoći od strane države.

Komentar od: Dom57 @ 16. veljača 2010 11:22
nisto mi nije jasno...kako se more placat ili utajit porez na imovinu kojoj prodavatelj nije vlasnik???
ocu rec ako je ovi proda Svagiju kartusinu kako to da pravi vlasnici moredu pritit tuzbama da nije placen porez na nesto ca u njihovon vlasnistvu i nisu prodali Svagiju!!!???

Komentar od: musuratakid @ 16. veljača 2010 11:58
@Dom57
Porez je trebao biti plaćen na imovinu koju je Grbić prodao Svaguši - Vlasnici/Posjednici koji se bune da su im narušena vlasnička prava su velikim dijelom sami krivi zbog zavrzlame jer se godinama nisu knjižili na imovinu za koju tvrde da je njihova. Sada će to morati dokazivati na Sudu - a Grbić može mrtvo-hladno tvrditi da on nije imao pojma da su njegovi baba i dida nešto prodavali, kao i da to nije mogao znati ako su se novi vlasnici bili lijeni uknjižiti u zadnjih 70 godina - i što je najgore, bit će u pravu!

Komentar od: brokvica @ 16. veljača 2010 13:25
@musuratakid
nije to baš skroz točno, zašto taj grbić nije uknjižen na tu zemlju, da je to i dalje bilo u vlasništvu njegove obitelji nakon ost. rasprave bilo bi zavedeno na njegovo ime.
zašto nije "ometa" te ljude u posjedu tih 70 god... kako je svaguša obiša nekretnine koje je navodno kupija, a u njima nije primjetija stanare? pa ti vještaci i procjene?
za ovako nešto napravit triba bit upetljan cili niz različitih službi i službenika. u svakom je slučaju nevjerojatno da je nešto ovako moguće, pa i u hrvatskoj.

Komentar od: milodite @ 16. veljača 2010 21:16
I jeste i niste u pravu,kako se uzme.
Zemljisne knjige za podrucje Rogoznice spadaju medju nesredjenije,to je tocno.Do 1990.iz puno razloga,stvarni vlasnici se nisu uknjizavali,a uglavnom stoga sta sudski troskovi,geometri i sl.i nisu tako jeftini.Ali,jedno je sigurno,do tada i nije bilo poznato da bi netko posegnuo za tudjom zemljom.Postivali su se i ugovori potvrdjeni tek rukovanjem,pred svjedocima.Takvi su tada bili ljudi.
Ovaj hohstapleraj je novijeg datuma,ovo su neki novi "ljudi",koji ne postuju bas nista,pa se prave da ne znaju da je dida,u stvari,davno svoje proda i koriste postenje ( sad se to zove naivnost i nemar) starijih generacija za ubrat koji eur.Nemoralno i neposteno,ali tako je to danas.Jednostavno,biti nemoralan danas je normalno.
Ovaj sta je Svagusi prodava sigurno zna istinu ( ili ne zna ko mu je dida),Svagusa takodjer zna o cemu se radi,na sudu su dokazali neprekinuti niz vlasnistva jer se stvarni vlasnici nisu uknjizili,OK,sad ce se dokazivati svjedocima i kojecim i to ce trajati i kostati do besvjesti,ali ljudi moji,ostaje cinjenica : svi sudionici u ovoj suludoj prici znaju sve,prodavac i kupac se prave blesavi,lovi se u mutnom...pa kako ispadne.
Di je sram,di je respekt prema svojim starima,di je strah od boga,di je obicna ljudska cast...e to je vec druga prica.
Ponoviti cu,jer mislim da ima smisla - do 90.g.ovakva storija bila je nezamisliva,postenje i cast su nesto znacili,a sta se u medjuvremenu desilo ,to neka definira svako za sebe.Ja znam.

SD od 23.02.2010. donosi članak o osnivanju inicijativnog odbora 30-ak rogozničana u borbi za povrat imovine na koju se uknjižio splitski poduzetnik...

Oznake: pravosuđe, zemljišne knjige, afere, diobe, uknjižbe