ponedjeljak, 27.08.2018.

Svijet mode i kroja

Zavirimo malo u jedan drugi svijet, koji mi je pred 30-ak i više godina, bio daleko značajniji nego danas. Svijet cifranja i modiranja, u kojem je garderoba bila visoko na ljestvici želja i potreba. Koliko ta ljestvica inače ima veze s godinama, koliko s načinom življenja, a koliko sa samim spolom… kako god… žena je žena, ukras prirode, je'l tako ono besjede.

E pa tako sam i ja, kao pravi primjerak svoje vrste, uvik volila lipi komadić (garde)robe i na izbor cipelica. Cipele su, u svemu tome, bile posebna priča, koja je jednako tako znala otići u krajnost, kao da sam ja kriva, što uz malu i zahvalnu nogu, meni uvik lako. Znalo je tako i novih odšetati iz kuće, al' pustimo to. Bilo je ludo i nezaboravno… svaki dan našminkana, popeglana, u novoj monturi, pa tek onda među svit, bija je moj đir.



Zdravko Čolić – Pusti pusti modu – Live - Marakana 2007

Ma šta to zapravo značilo, lipo se obuć' i obut', jer o ukusima se ne raspravlja, ja sam se uvik oslanjala na svoj ukus i viđenje lipoga. Nikad me nije bilo briga za marke i modne trendove. Ni onda, a danas pogotovo. Ali mi zato, još od manjih nogu, nije manjkalo bubica u glavi i (fiks)ideja, da stalno nešto kidam, prekrajam i prepravljam po svom guštu i viđenju. Ogledalce, ogledalce… bi'će da je sve to u (ženskim) venama, genima, moždanima, dijelom i u odgoju, tko li će ga znati.

Ma, vratimo se mi krojenju i šivanju, a time neizostavno i modi, tamo nekih 80-ih i 90-ih godina. Kod nas tada i nije bilo na pretek izbora, po krpice se, tko je mogao, odlazilo u Trst, a za hrabre sam-svoj-majstore, magazin Burda (manjim dijelom i Nova Moda) je bio zakon za sve modno osviještene žene. Ma nu, lipo li san ovo sročila.




Pa sam tako i ja krenula hrabro, birajući (samo) laganini krojeve… zaboravi Pariz, pardon, fudre, džepove, kragne, frizeline i ostalih trista čuda, koje svaka prava krojačica ima u malome prstu.



A kad sam čula za tečaj krojenja i šivanja, nije me trebalo ni gurati ni nagovarati. To je bilo baš to, što mi je trebalo i što sam u to vrijeme baš s guštom učila i radila.



Sjećam se k'o sad, imala sam baš ovakvu veštu… bilo je kupiti streča "u tubu", možda ima i danas, ne znam ni kako to bolje objasniti… samo kupiš dužinski… za top, suknju, haljinu… navučeš na sebe i gotovo… nema krojenja, zezanja, šivanja…

Nastavlja se… mah ...


Oznake: krojenje i šivanje, moda, tečaj

- 10:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 25.08.2018.

Jedi jednostavno, zdravo i jeftino

Današnji ulov, pardon, ručak sa grila...
ušate po 20 kn, zelena salata, juha od povrća, pravo maslinovo i dva prsta crnoga...




Sad bi mogla i oko ubit, ma neman tu naviku, pa ću nastavit pretumbavanje i brisanje starih pisanija i slikarija... lud ...
ako još nešto zgodno ulovim, a da nije za bacanje, eto mene... cerek ...

Oznake: hrana je prioritet zdravlja

- 14:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2018.

Penzić(ka)

… pa sam štiklu i bluzicu, kostimić i torbicu, ostavila iza sebe ... u kancelariji ... i zamijenila ih patikom i majicom, hlačama i tutom… pa se putem učim novim koracima... prvo sam obula lagane tenisice i prohodala s gimnastikom ...

… hodaj, hodaj,
hodaj u mjestu,
izravnaj leđa,
ramena nazad i dole,
brada prema prsnoj kosti
hodaj i dalje ...


… a onda sam, vremenom, dodala gojzerice, rusak i štapove ... pa sam tako, more moje s planinom sljubila ... i put zvijezda se vinula... kad neće one k meni, eto mene k njima ... kiss ...

P.S. Pokušaj nekakvog smislenog teksta, pisan pred pune četiri godine, a dopao mi se vedrinom kojoj težim ... pa eto, skrivam ga u ovo svoje blogo-krilo, da kod vjetrenja ne završi u košu za smeće ... mah ...

P.P.S. Kakve li je boje nebo moje, prosvijetli me blože ... lud ... kad moram ispočetka ... nono ...

Oznake: penzija može biti i procvat života :)

- 19:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 17.08.2018.

Nekad i sad


Split, 05.09.2015


Split, 17.08.2018

P.S. Zgodno me "ubolo u oko" kod brutalnog raščišćavanja - boljeg od nikakvog, važnijeg od bezveznog, u konačnici čitaj: totalnog brisanja masu smeća od slika zujo ... nisam ni znala, čega sve imam ili nemam, još iz vremena zaluđenosti fotoaparatom, čitaj: škljocanjem lud ... postala sam ozbiljnija i razumnija, valjda, otkad slikajem umjereno, samo na izletima i u nekim zgodnim/izvanrednim situacijama naughty cerekeek...


Oznake: Split - nekad i sad

- 12:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 15.08.2018.

O čemu da ti pričam

O čemu da ti pričam, blože, kad odavno šmugnuh iz te tvoje kože. A kud li sam već otperjala sa Starom, i gdje li se pogubila u Novoj, nitko pravo ne zna. Eto, tek tako mi došlo. Bez nekog posebnog razloga. A di sam bila da sam bila, i šta sam činila da sam činila, dobro mi je bilo, i dobro mi je došlo. Tek dnevnika mi ovog žao, jer svega se nečeg (iz)događalo, bilo s voljom ili mimo nje, kako to već u životu ide.

Najviše se čita(lo)… dosta se druži(lo)… predavanja razna pohodi(lo)… u razumnim granicama se i šiva(lo)… ormare i kantune se u razumne granice svodi(lo)… slike se, papirnate i virtualne, u red dovodi(lo), što mi je jedna od većih boljki, koju konačno želim premostiti… u osviještenoj se prehrani gušta(lo)… gimnastika je na raspustu, uz nekakve zamjene... planinarilo se do prvih većih vrućina, sad još traje faza "fali planine, drž se mora"… zadnje sam bila na Dugom otoku…




Veselim se skorom odlasku na Žirje, sa Mosorašima, a potom na Baške Oštarije sa "mojima". E, to je to, ono lijepo i ukratko.

A kako život nosi što nosi, bez pitanja i mimo naše volje, tako je, srećom uspješno, u travnju prošla i bratova operacija. Sa tri ugrađena bajpasa, čeka toplice, a život gre. Moja draga teta beogradska, u međuvremenu nas je napustila, a tako je nosim u lijepom sjećanju. I tako mi je milo pri srcu, što smo se barem vidile i napričale. I u devedesetima zadržati onakav osmijeh i vedrinu, držim rijetkom vrlinom, koju možemo samo poželjeti, pa ma koliko živjeli.

Jedna mala Marta skoro će u školske klupe, a mi bi joj, kao, trebali uskočiti i biti pri ruci, kao pomoć i potpora u toj važnoj životnoj prekretnici. Pa uz manju dozu straha, jer odgovornost je to, veseli me jako, a svakako godi i ukazano povjerenje, čemu da se lažem(o).

A sunce nam se od jučer, od rana jutra, skrilo, pa vjetrić granje zažuborio, a kiša sramežljivo zemlju poškropila. Za promjenu, cvrčak malo utihnuo, a čovjek prodisao. Pa rekoh, eto ti prilike da skreneš putanju s plaže u grad i prekineš tu mantru "danas ću-sutra ću". Nema veze što se do grada vozi(ka)lo, mic po mic, gotovo pola sata, ako ne i više, jer pitanje svih pitanja je splitsko-prometni kolaps, koji tone sve dublje, al' pustimo sad to.

Nekako se već stiglo do pazara, sve dalje je lako, pješke. Ovisno šta držimo zdravim, jer svašta nam, eto, pod zdravlje prodaju, ja ne mislim da je zdravo skupo. U konačnici sam se vratila kući s brdom šljiva za sitnu lovu. Kod jedne kupila dva kila po 6 kn (a bilo ih i po 5), a kod druge mi bilo žao ostaviti gotovo tri kila za 10 kn, kaže, samo da ode doma. Eto.




Jest da sam pride kupila i veštu… rekla bi naša Mela… aljinu. Teško je bilo odoljeti ljubavi na prvi pogled… u boje, dezen, kroj, mot… pa još jedna jedina baš takva… pa još ljepša na meni nego na vješalici ili krevetu sretan… a i treba mi, naravski, već sam tražila nešto slično po Siti-ju i po Joker-u… pa kako da je ostavim i zaboravim.



A tražila sam još nešto konkretno po ljekarnama, i jedva našla, iz četvrte. Ne znam koji je to vrag danas došao, ili ipak znam, da nam stalno nude i uvaljuju nešto zamjensko… nemamo to, gospođo, ali ima ovo, a isto vam je to… pa taman kad se višestruko uvjerim, na vlastitoj koži, da (mi) je nešto dobro, ono krene nestajati u vidu magle… nemamo Flocetu, gospođo, ali evo Plantagel, to vam je isto… ma, malo sutra je isto…



E da, u Novoj sam se, za novi početak, počastila i novim laptopom. Istina, nije još posve moj, ali bude za koji mjesec. Eto, za novi početak i prikoviše... karoca gre, nek' samo gre mah


Oliver Dragojević - Karoca (Potpuri) 3/15


Oznake: život naš svagdašnji

- 15:30 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2018.

Sadržaj ... 2017.

KRONOLOŠKOM REDOM – OD SAMOG POČETKA

Svojevremeno mi se jako svidjela ideja, kojom je naš bloger plastčno-je-fantastično, uveo malo više reda u svoj blog, i omogućio lakše snalaženje kroz svoje stranice, a ja se toplo nadam, da mi neće zamjeriti na "kopiranju".
Naime, kako mi i samoj, već odavno, treba izgubiti poprilično vremena, da pronađem ono nešto zujo, sjetila sam se toga, i dala si truda da je i realiziram.
Radi se, dakle, o sadržaju bloga, ili preciznije, popisu svih postova u 2017. godini, kronološkim redom i s pripadajućim linkovima. Do popisa će se lako dolaziti, tek jednim klikom na sliku-link "Sadržaj 2017", koja je sastavni dio "Opisa bloga".
.


... SADRŽAJ ... 2017. ...


12.01.2017. ... 385. Život piše nove stranice
14.01.2017. ... 386. Miki
28.01.2017. ... 387. Od crkvice Svetog Roka


02.02.2017. ... 388. Zimska idila na Mosoru
26.02.2017. ... 389. Na Lišnici
28.02.2017. ... 390. Od pada do nuklearne


02.03.2017. ... 391. Kontra koga ili čega?
06.03.2017. ... 392. Nuspojave
17.03.2017. ... 393. Hvala Bogu na Nadi i nadi
18.03.2017. ... 394. Knjigom u glavu
23.03.2017. ... 395. Na ranu sol - kortizol
24.03.2017. ... 396. Kortizol i hormon štitnjače
26.03.2017. ... 397. Romantica per sempre


15.04.2017. ... 398. Sretan Uskrs!
27.04.2017. ... 399. Požuri polako
28.04.2017. ... 400. Razbacane misli
29.04.2017. ... 401. Dite se vraća kući :)


17.05.2017. ... 402. Šjora Perina
27.05.2017. ... 403. Stare i nove ljubavi
28.05.2017. ... 404. Moja Jasna
29.05.2017. ... 405. Med i zeleni orasi
30.05.2017. ... 406. Kadulja i vrisak sa Malačke


27.06.2017. ... 407. Imala sam dvije želje
29.06.2017. ... 408. Molitva prirode


14.07.2017. ... 409. Od duge do sutra
15.07.2017. ... 410. Sadržaj ... 2016.
16.07.2017. ... 411. Od Splita do Beograda i obratno
17.07.2017. ... 412. Od želje do Beograda
20.07.2017. ... 413. Interesantno je to...
22.07.2017. ... 414. Voćno-povrtni intermeco
23.07.2017. ... 415. Nije kriva srdela


09.08.2017. ... 416. Aktualnosti - prvi dio
10.08.2017. ... 417. Aktualnosti - drugi dio
11.08.2017. ... 418. Aktualnosti - treći dio
12.08.2017. ... 419. Aktualnosti - četvrti dio
13.08.2017. ... 420. Aktualnosti - peti dio
14.08.2017. ... 421. Aktualnosti - šesti dio
22.08.2017. ... 422. Idemo iz početka
24.08.2017. ... 423. Aktualnosti - sedmi dio
26.08.2017. ... 424. Aktualnosti - osmi dio
27.08.2017. ... 425. Aktualnosti - deveti dio
29.08.2017. ... 426. Aktualnosti - novinske
30.08.2017. ... 427. Poanta starih aktualnosti


13.09.2017. ... 428. Letu štuke, letu avijoni
19.09.2017. ... 429. Od Salomona do salamuna


14.10.2017. ... 430. Lipi moji :)


29.11.2017. ... 431. Probudi se, pokreni se :)
30.11.2017. ... 432. Bilo je to godine 2013-te


02.12.2017. ... 433. A zakuhalo je 2012-te
04.12.2017. ... 434. Iz kaznenog zakona
07.12.2017. ... 435. Izjava Državnom odvjetništvu
08.12.2017. ... 436. Meni je ljubav sve na svijetu bila
09.12.2017. ... 437. Moja tajna ljubavi
10.12.2017. ... 438. Najdraže moje
11.12.2017. ... 439. Dao sam ti dušu
12.12.2017. ... 440. Vitar nosi nevrime
14.12.2017. ... 441. Putuj srce
17.12.2017. ... 442. Svjetlost s prozora
19.12.2017. ... 443. Zimski sladoled
24.12.2017. ... 444. Sretan Božić!
31.12.2017. ... 445. Sretna Nova Godina!

Oznake: sadržaj ... 2017

- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 01.08.2018.

Ispod sunca zlatnoga

Ispod sunca zlatnoga, što žeže i peče na najjače, ispratio je Split jučer, uz brecaje zvona Sv. Dujma, uz pjesmu, uz more brodica i crvenih ruža, svoga Poetu i svoga Galeba.

A teško je jučer bilo odabrati pravac prema rivi, jer znali smo… tijesna će biti splitska riva, za sve one koji su se željeli oprostiti, koji su htjeli ispratiti našeg Olivera na posljednji vijađ prema rodnoj Veloj Luci… tugom, sjetom, suzom u oku, bačenom ružom…





Zbogom, Olivere, Naš Lipi Anđele - moj video ispraćaja

A dušu nam je ostavio u pjesmama, koje su bile i ostale Ključ života, ona nezaobilazna Tajna ljubavi, koja nas sve jednako spaja i veže. Malinkonija ili Romanca, Cesarica ili Magdalena, Nadalina ili Luce mala, Roko i Cicibela, Skalinada, Ča će mi Copacabana, Splite moj, Vela Luka, Piva klapa ispo volta, Nocturno, Ča je život vengo fantažija, A vitar puše, Hajdučka, Svoju zvizdu slidin… reka' bi sad naš Dino… ajme, puka san nabrajajuć… Vjeruj u ljubav, Infiša san u te, Škrinja jubavi, Jubavi lipa, Što to bješe ljubav… Vridilo je…
Nima konca, nima kraja, jer ostaješ u pismama… kad san pisala o Grguru, rekoh… I Grgur živi vječno, pa nek Hajduk piva borbene… a sad bi dodala… I Oliver živi vječno, pa nek pati koga smeta…

A na početku i na kraju, oduvijek i zauvijek, u svakom stihu i svakoj noti, uz neiscrpnu temu ljubavi, šumi, šumi… More… puno lipo i najlipše je to reka Gibonni, vidno ganut i na rubu suza... „Kapetane moj, sve je kako triba bit, svo je ovo more samo za Te“...



Oliver Dragojević - More 1987

A sjećam se crtice iz jednog davnog intervjua, kad je pričao o Veloj luci… prin, kad su turisti dolazili u Velu Luku, imali su se običaj slikat s tovaron, a onda san ja, u nedostatku tovari, učinija mali odmak, pa bi turisti, čim bi me vidili… eto… klik… To je naš Oliver.

A nema sumnje da će generacije i generacije nakon nas, jednako ćutiti i jubiti, jednako se smijati i plakati, uz Oliverove pisme, koje nam je ostavio na dar. Neprocjenjiva je to baština… Moj lipi anđele… Prid Tvojim vratima… Trag u beskraju… Ostaj mi zbogom… Vjerujem u anđele… vjerujem i ja, da će Te Anđeli čuvati, a Ti ćeš in šoto voče pivati i lipon ih pismon dalmatinskon darivati.

A manje je sad važno, moguće i znano, da je Oliver puno volija i biljar. Ka i moj pape. Pa su, eto, zajedno znali zaigrati i družiti se uz biljarski stol. Nevažno je posve, da "vučem" tek tu crticu "znanja" o Oliveru, ali sve nas je, eto, i na neviđeno, "kupija" pismon čarobnjaka i dušon čovika. Nevažno je sad i individualno, ko šta voli nek izvoli, ali ima jedna pisma, i bolna i draga, koja iz posve drugačijih razloga, srce dira i pogled muti… Oprosti mi, pape… pa eto, pape moj, stiže ti dragi kumpanjo, da zaigrate još koju rundu s Anđelima…



Oliver Dragojević - Oprosti mi pape (1978, 1980)

Zbogom Olivere… slali su jučer posljednji pozdrav i neki Prometovi autobusi, koliko god meni taj zbogom teško i grubo zvuči…



Jer pismon i dušon si nas kupija, i ko to more prikinit, ko to more prominit… ne dam vjetru, ne dam nikom… sve će zvijezde s Tobom leći, pune tajnih putovanja... budi dobro, lijepo sanjaj… Olivere, Naš Lipi Anđele...

Oznake: Zbogom Olivere, Naš Lipi Anđele

- 12:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.