Zavirimo malo u jedan drugi svijet, koji mi je pred 30-ak i više godina, bio daleko značajniji nego danas. Svijet cifranja i modiranja, u kojem je garderoba bila visoko na ljestvici želja i potreba. Koliko ta ljestvica inače ima veze s godinama, koliko s načinom življenja, a koliko sa samim spolom… kako god… žena je žena, ukras prirode, je'l tako ono besjede.

E pa tako sam i ja, kao pravi primjerak svoje vrste, uvik volila lipi komadić (garde)robe i na izbor cipelica. Cipele su, u svemu tome, bile posebna priča, koja je jednako tako znala otići u krajnost, kao da sam ja kriva, što uz malu i zahvalnu nogu, meni uvik lako. Znalo je tako i novih odšetati iz kuće, al' pustimo to. Bilo je ludo i nezaboravno… svaki dan našminkana, popeglana, u novoj monturi, pa tek onda među svit, bija je moj đir.


Zdravko Čolić – Pusti pusti modu – Live - Marakana 2007

Ma šta to zapravo značilo, lipo se obuć' i obut', jer o ukusima se ne raspravlja, ja sam se uvik oslanjala na svoj ukus i viđenje lipoga. Nikad me nije bilo briga za marke i modne trendove. Ni onda, a danas pogotovo. Ali mi zato, još od manjih nogu, nije manjkalo bubica u glavi i (fiks)ideja, da stalno nešto kidam, prekrajam i prepravljam po svom guštu i viđenju. Ogledalce, ogledalce… bi'će da je sve to u (ženskim) venama, genima, moždanima, dijelom i u odgoju, tko li će ga znati.

Ma, vratimo se mi krojenju i šivanju, a time neizostavno i modi, tamo nekih 80-ih i 90-ih godina. Kod nas tada i nije bilo na pretek izbora, po krpice se, tko je mogao, odlazilo u Trst, a za hrabre sam-svoj-majstore, magazin Burda (manjim dijelom i Nova Moda) je bio zakon za sve modno osviještene žene. Ma nu, lipo li san ovo sročila.

Sjećam se k'o sad, imala sam baš ovakvu veštu… bilo je kupiti streča "u tubu", možda ima i danas, ne znam ni kako to bolje objasniti… samo kupiš dužinski… za top, suknju, haljinu… navučeš na sebe i gotovo… nema krojenja, zezanja, šivanja…

Nastavlja se… ...

Oznake: krojenje i šivanje, moda, tečaj

Moja jasna, moja ljubav žarka... iz daleke neke prošlosti ...





imenom i prezimenom... Jasna Bagat





Davno je to bilo, kad bijah u nju ludo zaljubljena ... i kad sam znala šiti do besvjesti, ali se i daleko više pirlitati i (pre)oblačiti ... dok se, po tom pitanju, ne pretvorih u muško ...





A kako svemu dođe kraj, tako dođe i vrijeme zahlađenja odnosa ... spremanja krpica i iglica, na duuugi niz godina ...





Ma, stara ljubav zaborava nema, pa tako i danas ormari mnoge tajne skrivaju... po ladicama i kutijama svakakva se čudesa čuvaju ... i vraga i blaga, rekoh ...





Spoj korisnog s ugodnim, pretprošlog je ljeta obnovio našu ljubav ... pa se i mašina dala u stručne ruke, na generalku... nije to više ona luda zaljubljenost, i teško da će takva ikad više i biti, ali... sada se volimo onako baš razumno i zrelo ... nadam se do završetka reciklaže ... barem toliko...





A lani sam izronila iz ormara jednu zavjesu, nekad davno ušivenu... napjetanu i lijepu, sa dodatnom suknjicom ukrašenu, za posve jedan drugi i manji prozor...





... pa sam je lipo i šesno prikrojila... nabrala, da bude šira... drugačije je napjetala, da bude kraća... pa oprala i ispeglala... k'o prava negdašnja šalturica ...





... i eto je... k'o nova ...




Matko Jelavić - Šalturice mala

Oznake: krojenje i šivanje, šalturica