Napokon... dođoh, vidjeh... POBJEDIH...



Prednovogodišnja je rasprava, u predmetu "kućice", zaključila... RASPRAVLJANJE DOVRŠENO... pa je bilo jasno, da je sudska odluka, defakto, već donesena. Zakazana je siječanjska, zadnja, sa jednom i jedinom točkom i svrhom, da se prisutnoj/prisutnima... URUČI SUDSKA PRESUDA...
Točno u podne sam pozvana (u sudnicu), a već u po bota sam se otisnula od gata...



U IME REPUBLIKE HRVATSKE... PRESUDA... pa čitam, kao da ne vjerujem... malo sporo... pa polako... slovkam k'o prvašić, slovo na slovo... pa spajam riječi, rečenice, smisao... kao da na silu tražim "kvaku"... di je ta kriva riječ, koja će i opet rasplinuti sne... Čitam kao sveto pismo... pijem kao dobro vino... ćutim kao iskopano blago...



Nakon gotovo 15 godina od pravomoćnosti rješenja o diobi, i nakon punih 27 godina od Prijedloga (sudu) radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina... teško se uživjeti u zbilju... u vlasnicu, a ne tužiteljicu...



Uz bajaderu i čašu vode... i osjećanja brdo, što krenu k'o da neće, pa se množe i penju... i rastu i dižu... i učas te poklope sve te puste godine... svi ljudi i neljudi... svi bliski i daleki... ta "šaka" živih, i ta "vrića" mrtvih... rodbinskim nitima ispresijecani i umreženi... crnim, gusto tiskanim tekstom zapečačeni i ovjekovječeni... desetljeća jada i pokore, generacija dugi niz, sve se stisnu i stade u te čet'ri sudske strane...



I kolike su se tajne skrile, u te čet'ri slatke riječi... TUŽBENI ZAHTJEV JE OSNOVAN...



Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, i svih dokaza zajedno... TUŽBENI JE ZAHTJEV USVOJEN... te je odlučeno kao u izreci ove presude.


Radojka Šverko - Prostrili me zlatnom strilom

Oznake: presuda

Danijela Martinović - Jednu za ljubav

Oznake: ljubovanje, samovanje, u dobru i zlu...

Od malih nogu slušamo riječi naših bližnjih. Upijamo njihove misli i vjerovanja. Bilo vlastite ili generacijski prenesene, sasvim svejedno, uz njih rastemo i stasamo. Uz mnoge mudrosti i mudrolije, poslovice i uzrečice, pa i poštapalice. I tko će znati, koliko se toga zaboravi, koliko prođe mimo nas, koliko nas ostavi ravnodušnima. Dok nam se, s druge strane, neke riječi tako duboko ukorijene u pamćenju, da nas sam spomen na njih, trenutno teleportira, i pred nama zorno oživi i lik i glas.

Glavni lik i zvijezda vodilja ove moje štorije o zapuštenoj didovini, bila je iznimno uredna žena, koja je puno polagala na čistoću i higijenu. S koliko je samo pažnje i ljubavi njegovala i svoje cvijeće, teško se da opisati riječima. A kako se tek umjereno ponašala i izražavala, da samo znate. Zato i ne čudi, što je pamtim po nekim riječima i mudrostima, koje nikada kasnije, u životu, od nikoga drugog više nisam čula.
Pa, pogađate onda, od koga potječe i ova ...Čistoćo, Bog te ljubi!..., iako ne znam, je li baš izvorno njena, ili je i ona, riječju i djelom, uz nju odrasla.

I treba li se onda čuditi, da me ova Blogerska nagradnjača, sa Čistoćom u glavnoj ulozi, vratila više od pola stoljeća unatrag, i oživila davnu uspomenu. Naslov mi je, dakle, kliknuo u trenu, ali i ideja, da ovu nesvakidašnju uzrečicu zabilježim i otrgnem zaboravu.
Ali, život lopov, drugačije je izmišao karte, pa se u tu zamišljenu božansku čistoću, s noći na jutro, s nedilje na ponediljak, baš onako zlo i (na)opako, kao grom iz vedra neba, umiješala i druga strana zdravlja. I potpuno (mi) izmakla tlo pod nogama.

Pa, suočena s naličjem zdravlja, tako naglo i nimalo bezazleno, pokušavam dokučiti... što sad čistoća ima s tim... sa zdravljem, mislim... A tko li je tvorac ove poznate ...Čistoća je pola zdravlja... nije važno, ali ni posve jasno, jer, sve više vrijedi i ova ...Čistoća je pola bolesti... Pa bi neki sad, zlobnici ili šaljivdžije, spomenuli još jednu iz naroda ...Ni'ko nije od smrada umra', ali od promaje je...

Aha, već vidim da kreće ukrivo, pa pustimo mudrovanje, i životu se okrenimo. U njemu se ogledajmo. Onom jučerašnjem, i ovom današnjem. Kada mi se već, i desetljeća i stoljeća, prešetavaju blogom lako, što ne bi i "čistoća sa smradom" prošetala malo, i pokazala sva svoja lica i naličja.

„U nekim razdobljima povijesti vonj neopranog tijela bio je posve normalan, a mnogima čak erotičan: “Vraćam se sutra u Pariz. Ne peri se”, napisao je Napoleon Jozefini u glasovitoj poruci. Danas Amerikanac ne može izaći iz kuće ako se nije istuširao i dezodorirao, francuski plemić iz 17. stoljeća smatrao je kako je dovoljno svaki dan promijeniti košulju, no tijelo mu nikad nije došlo u dodir s vodom i sapunom, dok su se stari Rimljani svakodnevno satima natapali i strugali u kupkama - ali bez sapuna i u društvu.
Iako se danas uglavnom misli da se ljudi nisu temeljito prali sve do 20. stoljeća, kad su novi higijenski standardi srezali bolesti i produljili životni vijek, to nije sasvim točno. Mnoge su drevne kulture inzistirale na čistoći - na svoj način.“

O kvantitetu čistoće ne bi ni riječ. Tko se kako i koliko pere... kako često održava higijenu tijela i duha... koliko pazi na sebe i oko sebe... nisu moja posla, da sudim, niti kudim. Jer, uvijek je bilo, i biti će, raznoraznih "elizabeta", "napoleona", "plemića", ali i "bolesnika". Jedan miriše, drugi smrdi, treći, opet, nit' miriše, nit' smrdi. I tako u krug. Odvajkada su ljudi vonjali tako. Različito.
Samo mislim, kako je u svemu tome, ovaj današnji ljud, na svim poljima i poljanama života, maksimalno već zaluđen i izluđen. Uključujući tu i čistoću, jer... sve manje zna, koliko zagađuje pod krinkom čišćenja, i koliko se truje pod krinkom pranja.

O kvaliteti bih već rekla koju, iz vlastitog iskustva. Prirodne sapune "Sapunerija Rustika" koristim dosta dugo, i isprobala sam više vrsta, ali najvjernija ostala sapunu od MED-a (Honey). On se pokazao najbolji za moju, od glave do pete, najblaže rečeno, suhu kožu. Počela sam s pranjem ruku, i promjena na bolje je uslijedila brzo. Krema za ruke, ranije neophodna poslije svakog pranja, gotovo da mi više nije ni trebala. Koristim je, dakako, uglavnom 48-icu, ali mi nije neophodna kao prije. A otkad sam počela koristiti MED i za tuširanje (uz neke šampone), efekat je gotovo isti. Ni traga onoj ranijoj suhoći, i svrbežu kože nakon pranja, koja je, u roku odmah, vapila za kremom ili mlijekom za tijelo. Što masnijim, to boljim. Koristim ja i to, nije da nisam, najčešće dječjih marki... Hipp i/ili Babylove.

I tako, kvaliteta (nam) je sve više na cijeni, što je manje ima(mo). I vrijedi, barem kada su prirodni sapuni u pitanju. Uostalom, (iz)računajte sami... kreme i šampone na jednoj, i sapune, na drugoj strani.

Eto, budite mi čisti i zdravi!... budite prirodni!... i iznad svega, budite umjereni!...

Oznake: čistoća, Zdravlje, kvaliteta, umjerenost, prirodni sapuni

Magazin & Lidija Horvat Dunjko - Nostalgija (Video spot 480p)

Oznake: nostalgija niz dušu krenula...

"Jednostavnost je krajnje savršenstvo"... u svoje je vrijeme, kažu, izjavio Leonardo da Vinci.

Za današnji sam ručak nabavila, ni manje ni više, nego jednu kraljicu... ma, posve zelenu kraljicu, jer je iz roda lisnatog povrća, a odaziva se na ime ...Raštika... kod nas bar tako, u Dalmaciji.



Svi je hvale i pjesme joj poje, ali šta'š, kad takvi obično u zakutku stoje, kao da su nedostojni bogatih trpeza.



"Od svih kupusnjača, raštika najviše obiluje karotenom, provitaminom vitamina A, i mineralom kalcijem"... kaže tako, a valjda ne laže, Wikipedija.



Pa sam je očistila od korijenja... dobro oprala... velike joj listove dužinski (za)rolala, i (is)kidala na široke rezance... ogulila dva veća krumpira...



U međuvremenu sam skuhala, u pretisu za čas posla, suha rebra, a moglo je biti i kakvo drugo suho meso, svejedno... a moglo je i "na ćoravo", a e.



Onda sam prokuhala i raštiku, svega 5-6 min. u onoj istoj vodi, di se kuhalo i suho meso (mada, po receptu baš i nije tako, ali, čemu rasipati minerale i vitamine kroz puste vode )...



... prebacila je u drugu, širu, teču...



... dodala krompir na kocke... isjeckanog luka po želji... žlicu svinjske masti... komadić domaće kobasice, kad se sve preko toga već prije smazalo, ovako ili onako ...



... i kuhala, uz postepeno dolijevanje sve one vode pune vitamina nekih 20-ak min, ili, bolje rečeno, dok je krumpir bio gotov...



Pred sam kraj sam ubacila suho meso...



... dodala malo konšerve, mada sam htjela i bez, al' eto... solila pažljivo, radi suhog mesa, da ne bi bilo ajme i kuku ... papar i inače ne stavljam, neka papri ko voli ... i mimo svih pravila i recep(a)ta, završno začinila sa još malo pravog maslinovog ulja... a baš sam se mislila i oko masti, ali, eto... i mast je dobra, a stigmatizirana, sve više vjerujem.



Sve nakon toga ulazi u povijest



P.S. Ova današnja raštika sa suvin mesom je bila okidač da doista napravim nešto, oko čega sam se odavno, i u više navrata, k'o fol zezala, ali je očito, da u svakoj šali ima istine... (na)magnetirala sam podsjetnik na frižider ... prva i jedina stavka je za sada... raštika sa suhin meson (može i kelj) ... da, da, kuhala sam i sa keljom, i jednako se polizala teča .

P.P.S. "Život je jednostavna stvar. Činiš neke stvari i u većini ne uspiješ. Neke uspijevaju, te radiš više onoga što uspijeva. Ukoliko baš dobro uspije, ostali te kopiraju. Tada ti počinješ raditi nešto drugo. Trik je u činjenju drugačijih stvari."... rekao je i opet Leonardo da Vinci.

P.P.P.S. "Jednostavnost je suština sreće." ~ Kedrik Beldso

Oznake: kraljica zelenjave... raštika

U svakom slučaju, ovaj blog sve nešto 'oće pa neće. Kao da malo udiše, pa izdiše. I nije to od juče'. I nije to bez veze, ako se zna, zašto je i kako (za)počeo svoje prve korake, i kako se i koliko samo puta spoticao i padao. U ringu s jačima, nokdaun mu je, očito, bio i ostao sudbina. Od onog fatalnog udarca iz ljeta 2013-te, kada je uredovala i policija i državno odvjetništvo, još se nije ni pomakao s poda. A, hoće li se i kada podignuti na noge, krucijalno je pitanje svih pitanja. U svakom slučaju, 2016-ta bi barem mogla skinuti veo prašine i/ili tajne s tog događaja, kada se njegov rasplet ionako još ne nazire.



Ali sivonja i ja jesam, u svakom slučaju, pa to ti je. Kad krenem, ne (odu)stajem. Kad zacrtam, crtam i kroz zidove. Tematika na prvom mjestu, sve ostalo u drugi plan, pa nije ni čudo, da smo tu di jesmo. U mjestu. Moj blog i ja. Ukopani i smiješno postojani, baš kao onaj svevremenski taft, koji se ne da ni buri, ni kiši, ni suncu, ni misecu. Pa, duramo još, kao durasel na srčani pogon. Pa, putujemo još, kao hrabri Don Kihot i poslušni mu Sančo Pansa. Ja i moj blog.



U svakom slučaju... sve se topi, sve se topi, moja draga... i godine i sanje. Kroz ovih šest i kusur godina blogokamenovanja, tematika je, u svakom slučaju, otišla u "vražju mater", a nas opet, život "voza" nekim posve drug(ačij)im pravcima, koji (po)miču tu sponu i granicu od i do maloga mista. I, što nam vrime više curi, to nam i malo misto više biži. A opet, svatko sanja svoje snove, i svatko njima u nadi brodi. I teško ih se odriče, u svakom slučaju.



Ali drugo nešto htjedoh, puno kraće i jasnije, reći. Nekakav osvrt i suma-sumarum staro-novogodišnjih zbivanja, čisto da (se) zbrojim i crno na bijelo stavim. Da blogozapečatim, šta se sve zbilo, dok me ni bilo. Pa da, u svakom slučaju, o tome nešto i napišem u dogledno vrime. A radilo se i guštalo, nerviralo i opuštalo... sudovalo se i planinarilo, samovalo i družilo... B-net-u se kontreštalo i predavanju jednom nazočilo... a između svega toga, neizbježno se puno jelo i kužinavalo.



Nakon pune četiri godine od mamine smrti, i neprekidnog lupanja o zid loše komunikacije s bratom... nakon dugotrajnih i gomilajućih financijskih problema, uz trajna neslaganja... nakon novonastalih trvenja, i rastućeg straha od mogućih ovrha... nakon tantalovih muka, da (po)mirim i novonastajući jaz između sina i brata, i nakon bezizlazne vrtnje u krugu nenalaženja pravog rješenja, koje bi zadovoljilo želje i potrebe obojice... godina je završila dogovorom i nekakvim ugovorima, koji obvezuju jako, ali su, Bogu hvala, sačuvali stan od prodaje, i polučili smirivanje tenzija... stan je trenutno u fazi sređivanja i pituravanja, pa je posla i bilo i bi'će, ali, svo zlo u tome... a strahovi, koliko god bili prisutni i dalje, nisu ni sjena pritisaka ranijih godina. Neka nam je sa srećom i blagoslovom, to je bila i ostala jedina želja s kojom sam ušla u Novu.



A da i sa suda znaju stići dobre vijesti, ne biste vjerovali. Prednovogodišnji skeč od lani, po pitanju tadašnje rasprave, bio je jedno veliko razočaranje. A i ovogodišnje je blagdane, kakve li koincidencije, obilježila još jedna u nizu rasprava po istom predmetu, čiji pak ishod, za razliku od onog lanjskog, doista obećava.
Za sada, eto, o tome samo toliko.



Na prirodu i planinu sam se odavno "navukla", i nema (mi) boljeg lijeka za odmaranje i o(t)puštanje, a uz to sam i beskrajno zahvalna na svim tim divnim ljudima, koje sam upoznala, i s kojima sam se zbližila zadnjih godina.

U listopadu smo tako pješačili Napoleonovom stazom do Krčića, ne prvi put, ali poseban, zbog ogromne količine vode, koja se ovaj put slijevala slapom, prštala na sve strane, i stvarala pravu pravcatu dugu iznad vode... izlet za pamćenje, u svakom slučaju...



... da bi se drugom prilikom uputili od kuće "Čićo", kako bi uživali u prirodnim ljepotama Trtara i Krtolina iznad Šibenika... divota božja, u svakom slučaju...



U studenome, sve bolje od boljega... prvo smo pohodili Vranu, Gradinu i Mali Bak, pa sve to zaokružili zalaskom sunca u Pakoštanima... predivno, u svakom slučaju...



... potom me očarala Poljička planina i staza Sv. Roka, sa predahom i pogledom na sve čet'ri strane svita, kod crkvice Sv. Maksima... nezaboravno, u svakom slučaju...



... do Malačke, dobro poznate, ali uvijek nove i drugačije, s ciljem istoimenog doma, ovaj put smo išli od Labina, a završili na fažolu i gitari... uvijek iznova dobro, u svakom slučaju...



U prosincu smo posjetili Slime i rodnu kuću pjesnika Pupačića, pa produžili do vrhova iznad Vrulje na obroncima Omiške Dinare... i nema ga na svitu, 'ko (mi) more platit' to prosinačko sunčanje s pogledom na more, na Brač, Hvar... čista esencija ljepote... za ponoviti bez imalo razmišljanja, u svakom slučaju...



... pred sam Božić smo se oprostili od Stare, na tradicionalnom planinarskom domjenku, uz opušteno druženje, bogatu trpezu, muziku, ples, i ono najvažnije - podjelu diploma novopečenim planinarima... jer, dok je novih školaraca, poglavito mladih, dotle nema straja za opstojnost planinarenja, ali i očuvanje prirode, barem koliko je u njihovoj skromnoj moći...



U svakom slučaju, sve skupa i nije tako loše. Ne osjećam nezadovoljstvo, ili bi bolje bilo reći, kako ga općenito osjećam sve manje. U prijevodu bi to značilo, da se trudim akcenat prebaciti na življenje, i na danas, jer, ovako ili onako, naš je utjecaj na životne "križeve" koje nosimo, u pravilu slab i gotovo nikakav. Tako nekako usmjeravam i svoje misli, a tako nekako (se) i ćutim. Mislim, da je prošla godina zaslužila od mene jedan veliki plus, čak i na sudskom, ali posebno na obiteljskom "terenu".

I nazovimo to životnim mijenama i/ili preobrazbama... od žapca do mladca, od kočije do bundeve, od ličinke do leptira... od zemaljske tmice, do planinske ravnice... od insekta, zarobljenog u paukovu mrežu, do sivog sokola, slobodnog pod ovom velikom kapom nebeskom... i nazovimo to životom ili životnim bogatstvom/iskustvom... i nazovimo to nekakvom solidnom ravnotežom tijela i duha... i nazovimo to kako znamo... uvik može bolje, ofkors, ali i gore... i od gorega gore... i zato znam, da je i ovako skroz dobro.


Ibrica Jusić - U svakom slučaju te volim

Pa da, u svakom slučaju te volim... uvijek te volim, hoću da znaš... volim te, ne znam kako da odolim, u svakom slučaju te volim... volim te uvijek, i kada sanjaš, kad ne pišeš mi, kad te nema... kada od mene stalno se sklanjaš... volim te kad si posve nijem, kada šutiš, poput ribe baš... volim te, ne znam kako da odolim, u svakom slučaju te volim... volim te uvijek, čak i tada, kad ne volim te, kad si sam... kad ne voliš me, kao sada, u tome i jest život naš, u svakom slučaju te volim... ako me i ne voliš, nije važno, ja ionako mogu voljeti za dvoje...

Pa da, prešišala sam Ibricu u pola zavoja, ali šta mogu, dragi moj Blože, kad ovako ili onako... volio ti mene, ne volio... ostavljala ja tebe, ne ostavljala... ti si moja stara ljubav... ti si moja čokolada... ti si moj hit... u svakom slučaju, živi mi i dogodine bili, i skupa smij i suze dilili... u svakom slučaju, uvijek te volim, hoću da znaš...

P.S. A od ovih mojih, gore nabrojanih, putešestvija... kojim bi putevima Vi volili proći?... i/ili... koji bi putopis Vi rado ili najrađe pogledali?... ako ima netko takvih želja, neka slobodno i glasno kaže, eto... pa da ispunim želju koju, i uđem u BlogoGodinu Novu...

Oznake: u svakom slučaju... Blog, ljubav, život, Putovanja, glazba, fotografija