... sva moja radosti...
... po tebi meni plovi cvit...
... cvit moje mladosti...


... Ono kad na 40 stupnjeva svatiš da je Božić prid vratima...

/uslikao i komentirao sin/

Oznake: mirno more, mornari, ljubav, Molitva

Ibrica Jusić - Pitur (Split 1981)

Oznake: pitur, moler, mazač, blogoslikar

Ajde da pokušam demistificirati tajnu vezu dobivenog medića i moga zdravlja. Medić je, dakle, "uletio" kao prezentacijski dar, jer sam spontano i s razlogom, najbrže (od)reagirala na "pitanje" prezentera... lijekovi imaju, što?... nuspojave... postavljeno tek u funkciji reklame i bolje prodaje biomagnetskih "pomagala"... ležaja, jastuka, navlaka... uz dodatnu reklamu proizvoda sponzora... blendera, usisavača, tostera, ekoloških plišanih medonja, koji ne ispuštaju dlake (ovaj moj je tek njegova umanjenica).

Sve u svemu, bila je to prezentacija alternativne medicine, homeopatije, energetske medicine, medicine budućnosti, ili tek "medicine iznad medicine" (nazovimo je sad kako hoćemo), koja bogato daruje, da bi još bogatije prodala i uprihodovala. I shvaćam ja tu dimenziju "napada" na klasičnu medicinu i farmaciju, "provociranjem" nuspojavama lijekova, ali svjedočim i sama, kako nisu posve "zdravi" ni jedni ni drugi. Jer današnjim svijetom "drma" samo jedan "bog", a ime mu je novac. Ljudsko zdravlje i život odavno i sve više klizi na ljestvici važnosti, ma o kojoj medicini da je riječ. Nažalost je tako, i biti će tako, dokle god je novac jedina mjera svega.

Ja sam laik, ja to možda ne razumijem... i evo me sad opet, po drugi put, u posve novom obliku i ruhu. Nakon pravnog laika, koji traži svoje pravo i pravicu, sada eto, diže glavu i ovaj medicinski, koji traži pravi put za dobro zdravlje i život bez ovisnosti. Nakon što mu je medicinska dijagnoza i terapija, tijelu nanijela samo dodatnu štetu, koristi ni u tragovima, o strahovima da i ne pričam.

Okreni, obrni - pacijent tamo, pacijent 'vamo. Mada, razlika je ogromna, znam. Neusporedivo ogromna po osobnoj važnosti, ali i po eventualnom utjecaju na druge. Jer, nikad se ne zna. Uvijek je moguće nekoga zavesti ili navesti, da slijedeći identičan put, eventualno ili nedajbože, ugrozi svoje zdravlje, ili si dovede život u opasnost. Pa još uvijek nisam ni sa sobom načisto, kako i zašto bi pisala o tome javno, mada vjerujem da ima smisla. Ima smisla i radi sebe, i radi drugih, jer je i interakcija s blogerima/neblogerima neiscrpan izvor znanja i lijekovitosti. Ima smisla, jer je "bolest štitnjače i oko štitnjače" toliko rasprostranjena, da se komotno može nazvati i "epidemijom svjetskih razmjera". Navodno je na drugom mjestu bolesti, odmah iza dijabetesa. A stres, kao njen glavni "okidač", ide s njom rame uz rame. Pa, ako sebe dodatno osvijestim, a svojim iskustvom olakšam i jednoj jedinoj osobi, da skrati to vrijeme neznanja, sumnji, nedoumica, strahova, onda ima smisla i svrhe pisati. Jer...

Manimo se teorija o bilo čemu, pogotovo danas, kada nema toga, o čemu se ne može izguglati i doznati sve. Da ne kažem, (iz)reklamirati i zadnje smeće. A gdje je u svemu prava istina, znamo sve manje. Zato držim, da ono proživljeno i/ili preživljeno, i na vlastitoj koži provjereno ili opečeno, barem duplo vrijedi od bilo koje teorije.

A prije nego započnem iole ozbiljniju priču o sebi i svome... zdravlju, bolesti, štitnjači, hormonima, medicini, liječenju, prehrani... jer, sve je to jedno s drugim itekako povezano... nije zgorega kazati, kako se unaprijed ograđujem od bilo čijeg "kopiranja" mog puta razmišljanja i postupanja. Jer...

Uvijek imajte na umu da ste posve jedinstveni. Baš kao i svi drugi. - Margaret Mead

Oznake: Zdravlje, Bolest, hormoni, štitnjača, prehrana

Dobila sam tog medića, i to je to. Razveselio me kao znak na pustom putu, za koji sam već znala da njime trebam kročiti. Ako sebi želim dobro. I kako to već na me sliči, preslatko sam ga u rime ušuškala, i u svijet poslala, kao sunčev trag buduće neizvjesnosti. Ne, ništa nisam ni slagala, samo pozadinu nisam otkrila. Jer je maglom obavijena. Samo sam gorki okus pelina me(ee)dom zasladila... ma vidi ti to, kako se sad i taj med s mojim medom poklopio.

Intuiciju sam svoju (pre)dugo batalila, mada sam od početka bila sigurna. Ali, ne vrijedi za propuštenim plakati. Nije da se plašim svoje sjene, ali strah me bilo zakoraknuti, i na sebe toliku odgovornost preuzeti. Pa sam, eto, slijepo prihvaćala, sve dok strah nije zamijenio još veći strah. A onda sam presjekla po svom, jer mi nije bilo druge. Jer je vrag odnija šalu. Od tada je bolje, mada daleko od dobroga. Nadam se da šteta nije velika, i da nije nepopravljiva.

Danas znam što sam znala oduvijek. Intuiciju svoju treba slušati, pa ma koliki autoriteti pred nama stajali. Naše bitke nitko izvojevati neće i ne može. Osim nas samih. I nema te struke i tog znalca, koji može bolje od nas znati, kako je nama u našem tijelu. A zašto li onda ponavljam(o) greške, sam Bog će znati.


Ibrica Jusić – Još uvijek ne znam neke važne stvari

Nastavi'će se... o zdravlju, o bolesti, o štitnjači... kad mi pamet nije smetala dati se u "pravnike", što ne bih malo i u "doktore" ... Eto, što ti je život... nakon pustih godina zasja sunce na pravosudnom nebu, pa me pošteno i ne ogrija, a već ga zamračiše zdravstvene i ine peripetije.

Oznake: život, Zdravlje, Bolest, štitnjača