Kad si gladan nisi svoj
30.09.2016.Jutro u gradu završilo je kavom na rivi i ribom na peškariji. Ajde, malo mi je smantana rečenica, ali razumimo se. Zamantana san i ja, kad su mi izvadili krv na tašte (sva srića od prve), pa me gladnu pustili na ulicu. Bez marende, a e.
Za dvajs kuna kupili očišćenu palamid(ic)u, po kila uvr' glave, i eto ti jeftinoga ručka na brzaka. Fete palamide posolit, malo ubrašnit, pa na vrućen ulju dobro pofrigat. S maslinovin, kvasinon i vodon, uz pinku petrusimula, ruzmarina i papra u zrnu, na lagano ukuhat savuru, i vrućon prilit friganu ribu.
Za to vrime skuhat dva kumpira, pa zažutit kapulu i učinit restani. Na masti ili maslinovon, a e.
Tako san, eto, nadoknadila krv, a morebitno san postala i svoja, a e.
I tako nekako, suđem ili pravosuđem, more bit da jednako praznu slamu blogom mlatim. A more bit da ni sita nisam posve svoja, vrag će ga lipi znat. Malo me je zblesija i oni naš đometar s komentariman, ma gren ja isto dalje svojin puten. Na blogu je sve čisto i bistro, ma bi va'jalo puno čitat i studijat, a e. Bez muke nima nauke, rekli su još tamo niki stari mudraci.
Oznake: suđe, pravosuđe, prazna slama
komentiraj (10) * ispiši * #
Ima - nema - Blog.hr-a!?
29.09.2016.Kaži mi kaži... kako da te dozovem, Blože... od jučer mi se ne otvara stranica Blog.hr-a, samo trepče li ga, trepče... blog stranica je uklonjena, pa se pojavi na tren, pa sve tako u nedogled...
Molim lijepo... ako mi netko zna reći, je li to do Blog.hr-a ili je do moje kante od laptopa 
Hvala unaprijed na riječima pomoći i potpore 
komentiraj (20) * ispiši * #
Po moru se voziti...
27.09.2016.
Kamena blažena među muškima 
... onda i sad 
...
Oznake: Split, Slobodna Dalmacija, Andro Damjanić
komentiraj (11) * ispiši * #
Glavna rasprava dovršena
26.09.2016.Po životu sam tek zagrebla, sa sunčane njegove strane, jer ova zadnja rasprava barem toliko i zaslužuje. Lamentirati bi se dalo neizrecivo još, o životu lopovu i kockaru, koji iz rukava nemilice izvlači i lišine i ase, a katkad ih, eto, udijeli i istovremeno, pa igraš a da ni sam ne znaš kako. Danas odigraš tugu na sreću, sutra sreću na tugu, a kako god da izabereš, srce ti na pola živi. Ali ostavimo to za jednu drugu rundu o životu. Oznake: rasprava, sud, nasljedstvo, uknjižba
U okvirima mog malog života, ova rasprava je uistinu povijesni događaj, kojeg bi trebala zabilježiti dok su mi misli i osjećaji još bistri i na zbroju.
Nakon 27 godina sudske nadležnosti za diobu suvlasničke zajednice pradjedovih nekretnina... i nakon 15 godina od pravomoćnosti rješenja o diobi...
u zapisniku sa sudske rasprave od 23. rujna 2016. godine, velikim štampanim slovima piše:
... GLAVNA RASPRAVA DOVRŠENA...
a to se odnosi na čestice zemljišta (komada 8), koje su mi pripale slijedom nasljedstva od mojih prednika... pradjeda, bake, mame... ja sam, dakle, treća generacija. Aleluja!
Objava presude se zakazuje za 07. listopada 2016. godine u 7,15 sati
Prisustvo nepotrebno – to nigdje ne piše, ali je izrečeno usmeno od strane sutkinje.
To bi za sada bilo to, gledajući stvar od konca, a konac ipak djelo krasi. Sad valjda treba sačekati da skonča ovaj sudski postupak, pa da presuda postane pravomoćna, a nakon toga bi išla uknjižba. Valjda tako nekako i bude.
A sad se vratimo malo na početak. Kako kod mene gotovo ništa ne prolazi glatko i bez komplikacija, tako me je zblesilo i ovaj put, kad sam se najviše priželjkivala izvući iz svega. Nikad manje zainteresirana, mislila sam čak i ne ići, ako ne moram. Telefonski sam uspješno odradila onaj dio sa svjedokom, mislim da bez toga ne bi ni išlo, a sve ostalo sam mislila prepustiti odvjetniku. Bez puno misli. Bez specijalnih očekivanja. I bez kopanja po odvratnim papirima.
Ma, ne more mi bit... kaže odvjetnik večer prije, kako je u groznici pod visokom fibrom, i kako je javio sutkinji da neće biti na raspravi... pa tako bliže, i tako dalje, krene on meni tumačiti, a ja već pod fibrom, pardon, pod visokim tlakom... pojma nemam šta mi sve reče, ali me otpravi riječima... "ništa ne brinite, sve će biti dobro". Tako znači... sve će biti dobro, a šta meni već sad nije dobro, koga briga. Duplo mi pred očima, dupla muka na srcu, dupla nervoza u duši, dupla težina u nogama. Duplu mi ljutu još dajte vamo, pa neka gre sve lipo... uduplo!
I sad ti kamena, ni kriva ni dužna, kopaj po tim mrskim papirima, makar i ne znala šta ti uopće treba, i da li ti išta treba. Na koncu je ispalo, da je sutkinja dva ugovora od mene kopirala, uz komentar "ja ne znam zašto ti odvjetnici daju dokumente na kapaljku". Šta bi bilo u suprotnom, da ih nisam imala, i da li bi sve jednako dobro skončalo, pojma nemam. Aleluja!
Još bi samo koju rekla o svjedoku, jer je taj dio i inače težak, u situacijama kada je "pupčana vrpca" s mjestom davno prekinuta. Nama je, uz to, i dodatno bilo teže, zbog jedne davne prijave, o kojoj tek trebam napisati koju... pa slijedom mojih pretpostavki o malomišćanskoj sredini, gdje svak sve i o svakome zna... a tim slijedom i bojazni o "traženju svjedoka svijećom", u tim i takvim okolnostima... neizmjerno sam zahvalna našem susjedu koji tamo živi, i koji mi je, evo, po drugi put došao na sud za svjedoka. Sasvim je dovoljno da (po)znaje naše (zadnje živuće) pretke, da zna gdje su imali i obrađivali zemlje (koje "sada predstavljaju bušak, na kojima nije ništa rađeno već posljednjih 50 godina"), i da pamti iz djetinjstva mene, koja sam sva svoja ljeta tamo provodila, i s njegovom sestrom prijateljevala. Kako smo se mi, unutar familije međusobno podijelili, nije mu poznato, a ne treba mu ni biti. I to je cijela istina, samo istina i ništa osim istine. Amen! Aleluja!
Dubrovački Trubaduri /Dubrovački Poklisari/ - Šumi, šumi more
komentiraj (6) * ispiši * #
Od mora do zvijezda
24.09.2016.Život je čudo. Život je dar. Život je maskenbal.
Skalinada i ringišpil.
Život nas baca. Život nas diže. Ljubi i grize.
Pa dok klečimo i molimo, krila ne ćutimo.
Navikne se čovjek na sve u životu.
S kožom mu sraste i dobro i zlo, da često i ne ćuti pravo.
"Eto, gospođo, došli ste kraju"... još mi zvone u glavi završne riječi sutkinje, baš kao i onaj zvon supetarskih zvona, koji me ispratio na odlasku kući... vrte se usporeno moždanim vijugama, kao promukli zvuk neke stare singlice... vraćaju se mislima kao kakav šareni bumerang...
Boris Oštrić i Ribari - Hvala ti more
Život je pjesma. Cukar i sol. Vino i voda.
Bevanda dobra.
Jučer na podu, danas na tronu.
Jučer mora tugu pijem, danas zvijezdice u očima krijem.
Život je naš i ništa i sve.
Radost i tuga.
Život zlata vrijedi.
Danas me prati to osjećanje ludo, bez pune svijesti, što jučer se zbilo. Znam da bješe divan dan, prepun sunčanih lica i predjela. Moje nebo zlaćano sam je sud ogrijalo, pa ni sudnica ne bi onako vječito kameno hladna. Zrak je mirisao na prvu ljubav. Galebi su, u čarobnim preletima, pjevali odu suncu i moru. Bajkoviti jedan dan ispratio me zvukom supetarskih zvona i pjenušavim srcem u šalici kave.
komentiraj (24) * ispiši * #
Idem...
22.09.2016.Sutra idem na Brač. Do Supetra samo, sve ostalo je daleko. U snovima koji blijede. Tri koraka uvik isprid, uzmiče (mi) škoj i gubi se u izmaglici. Kao pijesak među prstima, lagano curi i nestaje. Sve kao da ne bi i neće, al' bitku po bitku, gubi pred životom i krivosuđem.
Dugo već ne gledam unazad, a naprid ne vidim. Šta li se je zadnje zbilo, ne znam. Kad li sam zadnji put bila na sudu, ne mogu se sad sjetiti. A kopati mi se ne da po stoput prevrnutim papirima. Ne da mi se ni po blogu prekapati, pa to ti je. A nije ni važno. Možda i ovaj put bude dobro kao prošli, pa skonča crno na bijelom, jer sutkinja je, navodno, u prolazu dobacila... "sve znam, ja bih to završila"... eh, da (mi) nije za zaplakati, veselo bih se nasmijala.
"Kao da se vrime zaplelo u švere, ni lita ni zime ne dotiču mene, sta je svit"... i može li itko bolje i ljepše od našeg Tedija, s(a)kupiti život u samo jednu šaku riči... a život se svejedno, žilavo vrti i gre naprid.
Tedi Spalato - Sve ću preživit
"I put u pakao popločen je dobrim namjerama", rekli su davno neki mudri ljudi, a ja kao da sam mu tek sad oćutila pravo, svu snagu, dubinu i moć.
"Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi..." ... "Sve neobično, sve kako ne treba. Ali nisam ja birao prilike, nisu ni prilike mene, susreli smo se kao ptica i oluja"... i doista tako jest, da se "tvrđava" o' života igra s nama?... ili mi s njom?... Za sebe uvijek imamo dobre namjere, tim smjerom gazimo, u tom pravcu odlučujemo, mislimo, osjećamo... za sebe i za svoje bližnje.
Ali život nije perfekcija, niti smo mi perfekcionisti. Godina je započela s kišom, izmijenila godišnja doba, skoro će i kraju svome doći, ali sunce nikako da grane i obasja pute. Šućmurasto se obojalo vrime, baš ka' i lito ovo, ča ni pošteno ni došlo, a već je debelo ošlo. Pa zapleteni u toj mriži o' života, još stojimo u mistu, obamrli u trenucima postojanja. Iz dana u noć, i nima kraja. A prevalilo se u životu i godina i tuga. Prvo više ne brojim (sve važnije mi je da postojim... eh, šta (nam) rade te godine), drugome ne znam broja. Ali ova je tuga neizrecivo drugačija i veća, dublja i teže probavljiva... eh, lako je meni za mene, tek sada ćutim pravo.
I ma što 'ko rekao i mislio, i ma koliko me bilo ili ne bilo (mea culpa, mea culpa), ja sam svejednako nepopravljiva ovisnica o ovom svom blogo-dnevniku. Jednom i jedinom. I baš ga imam rad'. I baš bi mu trebala dati više vremena i ljubavi. Ali budem. Kad i ako se izborim sa svojim perfekcionizmom. Kad i ako očistim ovaj nered od života. A čistim ga, čistim... eh, šta bih ja bez pjesama i poslovica.
Arsen Dedić - Čistim svoj život
A kamena dlaku mijenja, ali ćud nikada!... Pa i sada hvata zadnju minutu, da joj baš sve ne procuri kroz prste!... Držite mi fige, sjutrom u 10,30...!
komentiraj (23) * ispiši * #
... plovi brod...
18.09.2016.... plovi brod niz plavi put... ... mnogih mora zna on čud...
... al' ga želja jedna prati... ... da se rodnom kraju vrati...
... plovi brod niz plavi put... ... svih mornara on je drug...
... i u dahu maestrala ... ... i u bijesu burnih vala...
... daleko je sunce vječno što sja...
... daleko je more za ljubav što zna...
... daleko je obala mojih snova...
... daleko je draga ljubav tvoja...
Mišo Kovač - Obala mojih snova
komentiraj (13) * ispiši * #
... isprid nas more...
17.09.2016.... iza nas blidi škoji se vide... ... leut se ziba a pošte zovu...
... iz dana u noć iste beside... ... vitar u krmu vitar u provu...
... isprid nas more samo se va'ja... ... mota se tunja nabada ješka...
... iz dana u noć i nima kraja... ... kora je kruva pokora teška...
... mriža života jednom se splete... ... posli nevere more se stiša...
... mriža života digod nas smete... ... ka' sol i vino kad se pomiša...
... mriža života jednom se skup'ja... ... drišu se gropi ostaju friži...
... mriža života digod je šup'ja... ... pa ono lipo zauvik biži...
... mriža života......
Tomislav Bralić i Klapa Intrade - Mriža života
... oko nas samo oseke plime... ... na siki svaki naš san se svrši...
... kad nas ka vali proguca vrime... ... svi smo mi riba u istoj vrši...
... mriža života......
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
: