Život je čudo. Život je dar. Život je maskenbal.
Skalinada i ringišpil.



Život nas baca. Život nas diže. Ljubi i grize.
Pa dok klečimo i molimo, krila ne ćutimo.
Navikne se čovjek na sve u životu.
S kožom mu sraste i dobro i zlo, da često i ne ćuti pravo.



"Eto, gospođo, došli ste kraju"... još mi zvone u glavi završne riječi sutkinje, baš kao i onaj zvon supetarskih zvona, koji me ispratio na odlasku kući... vrte se usporeno moždanim vijugama, kao promukli zvuk neke stare singlice... vraćaju se mislima kao kakav šareni bumerang...


Boris Oštrić i Ribari - Hvala ti more

Život je pjesma. Cukar i sol. Vino i voda.
Bevanda dobra.
Jučer na podu, danas na tronu.
Jučer mora tugu pijem, danas zvijezdice u očima krijem.



Život je naš i ništa i sve.
Radost i tuga.
Život zlata vrijedi.



Danas me prati to osjećanje ludo, bez pune svijesti, što jučer se zbilo. Znam da bješe divan dan, prepun sunčanih lica i predjela. Moje nebo zlaćano sam je sud ogrijalo, pa ni sudnica ne bi onako vječito kameno hladna. Zrak je mirisao na prvu ljubav. Galebi su, u čarobnim preletima, pjevali odu suncu i moru. Bajkoviti jedan dan ispratio me zvukom supetarskih zvona i pjenušavim srcem u šalici kave.