Javilo se... dite moje ... da je dobilo potvrdu za kartu... nakon beskrajnih osan miseci, konačno se broje dani usitno... najpri mu rekli... Barcelona-Zagreb?!... a Split?!... tvoj home port je Zagreb, kažu!?... e pa nećemo tako, kaže dite materino ... ma, riješeno sve... Barcelona-Zagreb-Split... ... Atlantik već ostaje za krmom, prova grabi put Gibraltara... i eto njega... ljubi ga majka ... ma i pape ga ljubi, ofkors, ali ko mu kriv, kad ne piše blog ...


Marina Tomašević - Dite moje

Oznake: obitelj, ljubav, dom, dite

Svi smo pod istom ovom kapom nebeskom, koju možemo doživljavati i osjećati ovakvom i/ili onakvom, kako nam je već duši lakše, ali, neupitnim se čini, da gazimo daleko, i sve dalje, od zdravog življenja i dostojanstveno-starosnog umiranja.
Kako tjelesno, tako duhovno.

Novih obitelji sve manje... postojeće nalik balonima od sapunice, nestaju sve lakše i brže... pretvaramo se u planetu odbjeglih, ovih ili onih, nevjesta, zetova, roditelja, djece, rodbine, who cares for anybody... za djecu se nema novaca, vremena, živaca, a njihov je manjak obrnuto proporcionalan udjelu zakinutih u odgoju i odrastanju, uz oba roditelja... čovjek kao da više ne podnosi ni sam sebe, a kamo li koga do sebe, kao vidljivi znak da se osjeća sve lošije u vlastitoj koži... zdravlje pučanstva klizi u bezdan bolesnih, od mladih i sve mlađih, od kroničnih i sve ovisnijih.
Kako duhovno, tako tjelesno.

Pa dok medicina, kao, napreduje, trajanjem, kvantitetom, čime već, života... dotle bolesti rastu kao gljive poslije kiše... eto, i ta pošast bolesti štitnjače došla je, maltene, u rang s gripom, a ja se pitam, postoji li uopće nekakav postotak izliječenih/spašenih, ili baš svaka, uz "pomoć" euthyrox-a, prije ili poslije, dođe svome kraju... organi nam, kao, postaju sve manje važni, možemo i bez njih, uvjeravaju nas, još bolje... uostalom, kao i bez rada i kruha, kao i bez morala, kao i bez smisla, kao i bez kvalitete... možemo bez svega, samo nek' je profita. Neprirodnim se putevima mijenja, mutira, evoluira, nestaje, što li već radi ili ne radi, ovaj "moderni" čovjek.
Pa nek žive, žive, ići-mići todorići-plenkovići; jaši-sjaši mafijaši-lovaši; čari-bari mađioničari-šibicari; svih vela mešetari maglom i besmislom.

Nekako držim, da sve polemike oko zdravog življenja, zdrave prehrane, zdravog mršavljenja ili debljanja, zdravog ovog ili onog, padaju u vodu pred upitnošću samih tih izraza... zdravlja i zdravog... koji nekako, kao da idu ukorak, sa sve većim brojem bolesti i bolesnih stanja. U trendu je prirodno, zdravo, domaće. Bio banane po duploj cijeni, hmm, pa zar i ti, banano. Ili ti stvarno odo u bio, ili ja odo u bananu, nema treće. Od zdravih do najzdravijih, od bio do eko, od prirodnih namirnica do top prehrana, s jedne strane, do nutritivno praznih i štetnih, industrijski modificiranih i osmišljenih, prerađevina, s druge strane, kako god okreneš, čovjek je sve bolesniji, baš kao i ova balota, šta ga još uvik trpi.
Kako tjelesno, tako duhovno.

Do prirodne se hrane sve teže dolazi, a kad se uzme u obzir zrak-zemlja-voda, i to malo, kao, prirodnoga i zdravoga, pod velikim je znakom upitnika. Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje. Pardon, kriva priča. Svakog jutra, ispred kuće, iz istog se auta nude domaći ili "domaći" proizvodi, nitko pravo ne zna, ali ljudi k'o osa u košnici, guraju se, grintaju, svađaju bez veze, tko će brže, tko će više... meda, jaja, mlijeka... je-nije, domaće je na cijeni, pa biznis raste dok ima ko plaća. Domaće ili "domaće", ostaje neprovjereno.
Pa nek "žive, žive", poljoprivrednici, obrtnici, OPG-ovi, svih vela radnici i trudbenici, znojnih čela i žuljavih ruku, ako ih još iole ima, savjesni građani Lijepe nam Naše... ili čije već.

Industrijske "hrane", gotove i ukusne, šarene i slatke, lijepo upakirane, konzervirane, uglancane, premazane, osjetu primamljive, od tko zna kolikih i kakvih sve masti i e-brojeva na sebi i u sebi, pune su police i pekare. Što sve današnji čovjek u sebe unosi, a da veze s vezom, pardon, s hranom, nema, nije ni čudo da se mijenja. Na gore.
Kako duhovno, tako tjelesno.

Tko je tu koga "izigrao" ili "ostavio na cjedilu", medicina mene ili ja nju, svakome na volju, meni sporedno. Ali, još znam upasti u situacije "pravdanja" neznalicama većima od sebe. Svi bi olako tuđim po drači mlatili, pardon, drugima savjete dijelili. Pa, kad te život u kašetu brokava ubaci, ajme ti se svakako. Ne mo'š sam, ne mo'š u čoporu, pa biraj, spuštaj, kalkuliraj, okreni, obrni, kroz uši propusti, temu promijeni. Ali sebi mira daj, to je osnov i imperativ. U tom smjeru, svakim danom u svakom pogledu sve više napredujem.
Kako tjelesno, tako duhovno.

Oznake: misli o životu, zdravlju, prehrani, starenju...

Lipi moj Split, pun i pripun tonobili, ča je davno opiva naš Toma... tu-tu auto vrag ti piz odnija... a meni taman po miri, da sve ča triban i ne triban , obavin pješke... ovo je prikjučerašnja "poslovna" đirada, okolo kole grada, od nekakvih tri do tri ipo sata hoda... a e, kad čovik sebi nauči mira dat, nima stiske, nima priše, nima grinte... život kuri laganini... ...

Pa u smjeru čišćenja od svih virusa i štetnika, smetala i ometala, od svih svojih i tuđih komplikejšn ... u smjeru pojednostavljivanja svega i svačega, u sebi i izvan sebe... ajde da se i na blogu pokušam vratiti onoj dobroj, staroj i jednostavnoj... fotogaleriji slika... slike male, ali dušu dale, a tko hoće velike, klik na klik... jednostavno i brzo, mislim, mada tek treba(m) provjeriti u praksi... ...

Oznake: Split, grad, život, Zdravlje, Pješačenje, tonobili

Malo sam se zaletila s kvasinom, pa su jaja ispala pretamna, ne volem ni ja, a dragi pita, oće li bit kisela .



Vjernik sam i griješnik, da... pitanje vjere za mene je jednostavno... vjera = život... život u skladu s Božjim zapovijedima.

Vjerujem u Boga, kao simbol Života, Snage, Ljubavi, Mira, Dobrote, Oproštenja, Morala, Čovječnosti, Pravičnosti, Vjernosti, Iskrenosti... simbol dobra naspram zla...

Moja vjera počiva na iskrenom trudu... živjeti život prema Deset Zapovijedi Božjih:

1. Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i mater da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
9. Ne poželi žene bližnjega svoga!
10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!

... i Dvije Zapovijedi Naravi...

1. Ne čini bližnjemu, što ne bi želio, da on tebi učini!
2. Čini bližnjemu, što bi želio, da on tebi učini!

... a ispovijedam se Bogu Ocu Svemogućemu, koji svugdje obitava, sve vidi i sve čuje...

Ispovijedam se Bogu Svemogućemu, blaženoj Mariji vazda Djevici, blaženomu Mihovilu arhanđelu, blaženomu Ivanu Krstitelju, svetim apostolima Petru i Pavlu, svima svetima i tebi, Oče, da sagriješih mnogo, mišlju, riječju i djelom: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!
Zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu, blaženoga Mihovila arhanđela, blaženoga Ivana Krstitelja, svete apostole Petra i Pavla, sve svete i tebe, Oče, da se molite za me Gospodinu Bogu našemu. Amen.

Vjernik sam i griješnik, da... neka ne držim do crkve kao institucije, i neka je, u pravilu, već desetljećima ne obilazim i ne slušam njene propovijedi. Mamina smrt, pred skoro šest godina, bila je dodatno razočarenje i potvrda stava, da "uzurpiraju" Boga, jer sami ne žive po Njegovim zapovijedima.

Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!

Oznake: Uskrs, vjera, život, religija, deset zapovijedi božjih