Kad u vjetar ode sve... sve izgubljeno-nađeno, pa još i dvaput sročeno... onda mo'š samo lajat' na mjesec, il' puvat u perušinu, il' svece brojit' ni krive ni dužne... kako ne bi s vragon poslao sve...

Već duže muku mučim s laptopom, koji se sve tako... 'oću-neću, e, pa sad baš neću... igra sa mnom i s mojim živcima... kako mu ga dođe... čas mio i drag, čas lud k'o sam vrag... pa mu skrešem sve po spisku, i njemu i netu, i petru i pavlu, i crnome đavlu, i bogtepitaj, kome li sve ne... pa sve tako, malo fino i polako, ali dokle i tako... a stručni rekli već odavno... bi'će da vas je napao neki virus... eto vraže, napasnik mi ušetao nepozvan, pa se ti sad bori s njegovim ludovanjem i mahnitanjem.

Al' spomena na blogu ne bi bio vrijedan, da nije pomahnitao baš sad, u zao čas. Eto, tako mi je valjda i trebalo, kad sam ga pustila da se danima slobodno šeta. Pa, kad ja već njega nisam ranije skratila za glavu, sada je on skratio mene... ukrao mi sve riječi o subotnjoj promociji naše blogoknjige, i ni slovca jednoga da mi otvori... pa na moju ludost, on još luđi... na sve moje mahnite pokušaje, da mi vrati što je moje, on k'o papiga krešti i ponavlja ... microsoft office word needs a converter to display this file correctly... microsoft office word needs a converter to display this file correctly... microsoft office word needs a converter to display this file correctly...

I tako nekako, taman što dođoh sebi, taj virus me i opet izbaci van. Nakon osamsto i kusur kilometara... 'kamene u Zagreb, kamene iz Zagreba'...





... nakon ranojutarnjeg dolaska, podnevnog mamurluka i ponoćne zamantanosti, taman nekako sakupih, bespućima duše razasute, dojmove s promocije, taman ulovih i povezah osjećaje s mislima, misli s riječima, riječi s tipkovnicom, taman spremih lijepo sve to na sigurno, u komp, jer... jutro je, kažu, pametnije od večeri... ah da, jutro će promijeniti sve... ako noć ne pojede, eh...

I tako nekako, linijom lakšeg otpora, jučer sam ostala lijeno opuštena i izgubljena u bložjem prostranstvu... uživajući u riječima i dojmovima ostalih blogera, fiksirana na blog, kao pčela na med, da mi, kojim slučajem, oku ne bi promaklo nešto o promociji... od bloga do bloga, od posta do posta, od komentara do komentara... pa onda opet sve iz početka...







I ne želim se ponavljati, jer su svi redom, koji su o promociji već rekli svoje, potvrdili, i odličnu atmosferu, i pozitivno ozračje, i puno smijeha. I doista, svi su bili jako veseli i nasmijani, koliko god (nam) bilo nemoguće, svi sa svima se jednako dobro popričati i 'upoznati', jer bi za to trebalo daleko više vremena, da ne kažem, dana. Ja, u pravilu, ne bih nikoga posebno izdvajala, jer mi je svih bilo drago vidjeti (neke, ipak, i malo bolje upoznati), bez obzira, koliko sam ih čitala ili ne, jer... promocija će, ipak, promijeniti sve...
I ne mislim sad time reći, da ćemo, odjednom, svi svih krenuti redovito čitati, niti da ćemo se sad, svi u svih, preko noći, odjednom i 'zaljubiti', ali, da će naše čitanje dobiti jednu drugačiju i kvalitetniju dimenziju, povezujući lik uz nick, to mislim da hoće... pa, ako nam još 'legne' i napisano, sigurno je da bi se trebale stvoriti bar neke nove čitalačke spone...



Na koncu se moram, jednostavno moram, vratiti smijehu, o kojem su govorili i drugi, ali bih ja dodala, da smo nas dvije 'morske', kako nas nazva' SarahB, (ja i morska zvijezda), dobile smijeha na tone... smijehom smo obilato počašćene i nakon same promocije, u ugodnom druženju s tri krasne dame... luki 2... ... SarahBernardht... ... ZlicaOdOpaka... ... smijehom smo pažene i mažene sve do kolodvora i kasnih noćnih sati, točnije, do ponoćnog ispraćaja, od drage ZlicaOdOpaka.... ...



I veliko im hvala na tome. Ma, hvala svima, od organizacije do druženja, a našim zgodnim damama, što su na koncu, sve to dodatno i obilato zasladile svojim osmjesima ... .

P.S. Navratite opet, jer, kakva bi to bila promocija bez slika... a slike slijede naknadno... .

Oznake: promocija, blogoknjiga, i ja imam post, 29.08.2015

... dok iz daljine grmi, sijeva...



... ja bih još... okusila malo ljeta...



... dok kiša se sprema...



... ja bih još... koju kap mirisa mora...



... dok nebom se oblaci roje...



... ja bih još... da cvrčci u borima poje...



... dok dani su sivi i tmurni...



... ja bih još... ćutila soli na koži...



... dok naoblaka se iznad glave valja...



... ja bih još... sunčevih zraka isponova...



... dok šljapkam i čeznem... i kisnem i čekam...



... ja bih i opet i još... okrenula naglavce sve...



... ja bih i opet i još... da vrati se ljeto, eto...



... ja bih glasno i glasnije još... jer prebrzo mi uteče, eto...

Oznake: more, Sunce, ljeto, eto!

Usrid zvizdana, na kolodvoru samo putnici, šoferi, čekači ... kreni livo... 2.. 3.. 4..


... kreni desno...1... tko će u toj gužvi znati, kad li će taj bus, i di li će stati ...


... a tek koji metar dalje, nigdi žive duše... ni pasa, ni čovika ... štono bi rekla ona dama iz reklame... 'a nije bilo druge ure' ...


... pa, držeći se one 'tko pita, ne skita', stiže i informacija... u 3 sata na peron 2 ...


... sva sreća, pa sam ja uranila pinku više od busa, jer... za dlaku sve ne ode u ma, ma... ma, u Makarsku, di bi drugo išlo ...


... a onda smo zapravo odahnuli, tek kada smo se malo 'lada dočepali... e sad, 'ko radi knjige, 'ko radi čašćenja... sve pošteno ...


... a što je bilo kasnije, što je bilo kasnije... k'o kad gladan navali na pijat, tako je to nekako išlo i s knjigom ...


... tamo-vamo i obratno... bilo kuda, blogoknjiga svuda ...


... a kako mi je tek na plaži dobro 'ubijala' onaj prazan hod između mora i mora, pod hladom bora ...


... a doma služila ka' skuža, da dođem sebi od pustoga sunca ...


... a sada, kad su već prošle sve te početne boljke... sada se gušta polako i natenane... i na tašte, i na sito, već kako mi dođe milo... na preskoke, ili redom, začinjeno maslom i medom, ili samo kruhom/keksom... e sad, dokle će to trajati, ako sve baš valja crtati... a valjda, dok ne 'svarim' svih četristo i kusur stranica, ali ni tu ne mora biti granica ... a između... između se još čeka i promocija ...

Oznake: ljeto i blogoknjiga

Još mi iz uha ne izlazi ona Pjesma o šutnji od nekidan, kad eto tužne vijesti...... Arsen Dedić je zauvijek zašutio..


Arsen Dedić - Sanjam te

Neka mu je vječna hvala i slava... počivao u miru!

Oznake: Arsen Dedić, vječna hvala i slava!

Songkillers - Ljetna kiša

Baš me ponijelo... tako žeđano zahlađenje... prve kišne kapi, tako prijatne i oku i koži... pa još i ovaj ples na kiši... al' bos na parketu, nije isto što i bosonog na mulu uz more, šteta ... šta, nisu bosi?... još veća šteta .

Dodatna inspiracija:
Kaže geomir u komentaru, da je ovi moj moga bit malo uvjerljiviji... ma, kako 'ko?... ples na kiši... pa pogledajte i poslušajte njegov prijedlog... ...


Singing in the rain - Gene Kelly

A u međuvremenu, zalutavši u poeziju kod Sjedokosog, dopala mi se njegova igra s bojama ljubavi i sreće...
noću vidim samo modrinu
srebro na grudima tvojim...
nijanse nam nikad nisu nosile sreću...
pa iscrtavam sreću paletom svh mogućih boja i nijansa ... jer... moje sreće i ljubavi ne razlikuju boje ... ili sam pobrkala lončiće, pa nemam blage, što je pjesnik htio kaz'ti ... možda bi pomog'o kakav tečaj kreativne poezije , ili će ipak biti najbolje da se ostavim ćorava posla .

Oznake: ljetna kiša, ples na kiši, o ljubavi, bojama i sreći

Spomen na hrvatskog kipara, arhitekta i književnika, rođenog na današnji dan:
... Ivan Meštrović - 15.08.1883 ~ 16.02.1962. ...

Oznake: ljeto, Galerija Meštrović, Split, spomen na godišnjicu rođenja velikog kipara

Uvijek me u životu više vodilo srce, nego razum. I često sam znala reagirati na prvu loptu. Lako bi mi preko jezika poletila koja riječ više, jer, na vagi moje šutljivosti i jezičavosti, bez imalo sumnje prevagu nosi jezičavost. I kada bih mogla odvrtiti životno klupko svojih riči, sam Bog zna koliko njih je moglo ili moralo ostati neizrečeno. Bezbroj sam se puta osvjedočila na vlastitoj koži, da je šutnja zlato. U većini slučajeva doista i jest, ali, svaki zakon ima svoje izuzetke, pa tako i zakon šutnje.

Postoje situacije, kada nas šutnja izjeda do bola, kada nam ostavlja tako gorak okus u ustima, da bi srce moglo iz grudiju iskočiti van, ako ne izrekne svoj sud, i svoj kut. Zbog prava i pravice. Zbog poštenja. Postoje situacije, u koje ulaziš svjesno, iskreno i dobronamjerno, iz čistih pobuda i vjere u ljude i ljubav. Kada osjećaš da činiš pravu stvar, i da si u dobrom društvu. Kada znaš, jednostavno znaš, da se družiš s pozitivnim i hvale vrijednim ljudima. Kada imaš povjerenja i na neviđeno. Pa, kada se na kraju još sve i posloži kako treba, i više nego sjajno, i kada se osvjedočiš, da srce jest najbolji putokaz, kud ćeš veće sreće i uzbuđenja, ponosa i radoznalosti, i cijelog jednog mix-a osjećanja, kojeg se tako teško da izraziti.

Ali, u životu, očito, malo što dobroga prolazi lišo i bez punta, baš kao što se i tamni oblaci pojave odjednom i niotkuda, kako bi zamračili čisto nebesko plavetnilo. Uvijek (nam) tako nešto grune, padne, tresne... baš u takve, sjajne čase, da (nam) pokvari dobre glase.
Za dobrim se konjem uvijek praši(lo), pa je tako i blog zadnjih dana zasula prašina grubih riči, izazvanih nedavnim tiskanjem prve blogerske knjige u Hrvatskoj, olitiga, prve hrvatske blogoknjige. I znam, nekako iz osobnog iskustva znam, da mnoge bi riči sad, da se može vratiti vrime, i odmotati njihovo šporko klupko, ostale neizrečene.


Arsen Dedić - Pjesma o šutnji

Moja malenkost, kamena, jedna je od 39 učesnika-blogera, koja je, eto, samo poslala svoje radove, da bi sve dalje (i za mene) odradili ljudi dobre volje, ljudi Blogotima (Sjedokosi, Lastavica, Siniša) i šire. Dato mi je na slobodnu volju, da se izjasnim oko nicka i/ili pravog imena, dogovaralo se sa mnom oko izbora i rasporeda slika i pripadajućeg teksta, i koliko god da je to trajalo, i koliko god mi već na uši izlazio 'moj Grgur', kako bi u konačnici sve ispalo tip-top, i baš onako, kako meni to najbolje odgovara, ja nemam niti jedne jedine zamjerke prema nikome. Dapače, od samoga je početka sve bilo više nego korektno i profesionalno, da to osjećam potrebu jasno i glasno reći, misleći tu prvenstveno na Sjedokosog, s kojim sam najviše bila u kontaktu, i koji je na koncu zaslužan i za to, što su moje knjigice sretno doputovale do Splita. Al' da ne odem sad opet po svom, u dramu i patetiku oko njihovog primitka u ruke, oko traženja prvog zgodnog lada, kako bi je čim prije prelistala i osjetila pod prstima, oko ovoga i onoga... ja samo mogu reći još jedno veliko hvala, i njemu i svima, koliko god ih zaslužnih, u nizu ima.

Jasno, da je moj kut gledanja tek jedan, i da bi ih trebalo sagledati sve, kako bi se vidjela posve jasna i bistra slika, ali sam nekako sklona vjerovati, da su priče ostalih učesnika slične mojoj, i da su i oni jednako zatečeni i ogorčeni kritikama i napadima, kao što sam i sama, ali se ne žele javno 'iscrpljivati' i 'nadglašavati'.
Činjenica jest, da se prašina oko ove naše blogoknjige (po)digla tek nakon njene brze i uspješne, pa k tome još i besplatne, realizacije, i da su 'bojno polje' oko nje, ipak otvorili tek nekolicina učesnika/neučesnika.

Što zapravo želim reći... ovim svijetom, na svim nivoima, i u svim situacijama, gotovo u pravilu, manjina (u)tlači većinu... pa još kažu, da imamo demokraciju... oni (pre)glasni, (pre)napadni, (pre)agresivni, izbi(ja)ju u prvi plan, tim više, što se oni samozatajni(ji), miroljubivi(ji), šutljivi(ji), ne znaju, i/ili ne žele (iz)boriti za sebe. I tako imamo, što imamo, na svim razinama... ogromnu nepravdu i nesrazmjer snaga, jer uvijek manjina buči, dok većina muči. I čemu (nam) služe sva ta prava, pravice i slobode (pa i govora), ako odgovornosti nema ni u natruhama. I čemu (nam) onda služi traženje i istjerivanje istine, kada... laž može obići pola svijeta, prije nego što istina navuče cipele (Mark Twain).

Što zapravo, još važnije, želim reći... meni je potpuno svejedno, koji su to likovi, glavni i/ili sporedni, radi svog osobnog nezadovoljstva (pa neka je i stoput opravdano), pokušali zamračiti uspjeh i pokvariti veselje projekta blogoknjige, zvaničnog naziva 'i ja imam post', jer velika je šteta već samim tim učinjena. Njihovu potrebu, da se 'svete' na ovaj način, preko svih, kako bi time bezrazložno omalovažili i obezvrijedili pisanje svih autora, niti šta može opravdati, niti može služiti na čast. Pa, čak i da napisano ništa ne vrijedi. Pa, čak i da su oni sami opravdano nezadovoljni.

I neka priča tko šta hoće, i neka sudi po svom, ali od mene toliko, bez imalo želje da izazivam daljnje rasprave. Usprkos svemu, veselim se promociji, upoznavanju i druženju, ma gdje bili da bili. Tko će znati, možda slijedeća bude u Splitu, jer... široka je i lijepa Lijepa naša...

Svoj osvrt bi rezimirala riječima našeg Plastika, nadasve vrijednog i pametnog blogera, uz to još i neutralnog, po pitanju blogoknjige, jer, njegov mi je komentar baš nekako glas razuma:
Ne razumijem, čemu sve te negativne emocije? Svaki događaj, svaka aktivnost, pa i izdavanje blogo-knjige ima svoje pozitivne strane, negativne nuspojave i puno, puno pozitivnog truda i rada pojedinaca. U cijeloj ovoj stvari i ovim događanjima treba gledati ono što je pozitivno - izašla je blogoknjiga! A ne vraćati se stalno i stalno na početak, na teorije zavjere, sujete i štatijaznam što sve ne.
Izdavanje blogo-knjige je vrijedan pothvat i treba ga podržati, pohvaliti i svima koji su na bilo koji način sudjelovali iskreno čestitati. Pričajmo i djelujmo pozitivno i s dobrim namjerama. Prepustimo li se negativnostima, siguran sam da sljedeća blogo-knjiga neće ugledati svjetlo dana. A to bi bila velika šteta. Jer svi sada nezadovoljni imaju prilike biti u sljedećoj. (Plastik10.08.2015. 11:04)

Oznake: blogoknjjiga i okolo nje