Kada život sa izvora poteče, po drugi put :)

08.01.2021.

Naš mali veliki Duje, sreća tetina kiss koji je prije svega pet dana proslavio svoj šesti rođendan, danas je dobio seku kiss... pa rekoše sretni roditelji: I sad nas je 4. Dobro nam došla Ela naša. Volimo te... pa veli i teta po drugi put: Neka i naša Ela nosi svu sreću ovog svijeta u svojim sićušnim njedrima... kiss party fino pjeva

Oznake: novi život se rađa

Bon voyage

04.01.2021.

Jučer je naš veliki sin sretno stigao na Texel, dok je naš mali veliki prijatelj Duje proslavio svoj šesti rođendan. Prvoga smo ispratili, drugi je čista radost i uzajamno se baš volimo jako, da bi u predvečerje čuli i vidjeli prvoga sa dalekog sjevera. Avionom od Splita do Amsterdama, vlakom do Den Heldera, pa trajektom do otoka. Sretno stigao, dočekao ga kapetan. Pa je i taj dan, nakon par dana putešestvija i strepnje, prošao baš kako treba.





A kako kretanje po ovoj našoj Baloti općenito postaje sve kompliciranije po pitanju zakona i pravila, traženja, uvjetovanja i provjera, sada dodatno i zbog proglašene pandemije, tako je ništa manje zamršeno prikupiti prave informacije, pa slijedom toga i svu papirologiju, da bi stigao iz jedne u drugu državu.



Pa evo malo iz prve ruke, kako to izgleda u praksi sa papirologijom za COVID 19. Treba napraviti test i imati nalaz (preveden na engleski jezik), ne stariji od 72 sata. Taj uvjet sveukupno košta 950 kn, od čega je prijevod 150 kn. Ako se uzme u obzir i cijena avionske karte, čija kupnja ne može čekati baš zadnji čas, onda je tu popriličan iznos uložen u igru na sreću, jer što u slučaju pozitivnog nalaza? Valjda propada sve uloženo? Nalaz je, na svu sreću, negativan, pa ova pitanja ostaju bez odgovora.



Ali tu priča o kovidu još ne završava, jer se na šalteru aerodroma, prije polijetanja, dobiju još dva obrasca s pitanjima, također na engleskom jeziku, koja treba ispuniti u avionu. Pa je sve skupa, najblaže rečeno, intrigantno, a sada ću vam reći i zašto tako mislim. Naime, u samome nalazu, između ostaloga, čisto, bistro i jasno piše: nije dokazano… ne isključuje zarazu… bla, bla, bla… pa kakav je to onda test i nalaz, koji ništa ne dokazuje i ne isključuje!? A još i košta 950 kn!? A kad je već tako kako je, onda ne čude ni ova dva dodatna obrasca s pitanjima, od kojih sam letimično pogledala tek jedan… pa pita za simptome, pa pita za kontakte, za kašalj, za nos, suho grlo… nekakvih desetak pitanja… bla, bla, bla… pa pita za sve ono, o čemu je zadnju riječ trebao valjda reći negativan nalaz!?



Ne znam kako ovo postupanje u svezi ozloglašenog virusa djeluje na sve ostale mozgove, ja samo znam da vrijeđa moj zdrav razum. Možda netko zna objasniti, o čemu se tu zapravo radi? I tko tu koga #$&# u zdrav mozak?


Oznake: covid-19, pandemija, Putovanja

Borba s vjetrenjačama

03.01.2021.

Sada već stara i omražena 2020. započela je u "borbi s vjetrenjačama". U organizaciji naših Mosoraša, impozantan se broj planinara, sa puna dva autobusa, uputio preko zaseoka Rakovo Selo i planinarske kuće Ćićo, na vrh brda Trtar iznad kanjona Krke. Cilj je bio najviši vrh Orlovača na 496 mnv.





Bilo je to nešto u stilu one opjevane "na vrh brda vrba mrda", samo što na ovom brdu ne mrdaju vrbe već goleme željezne "ptičurine". Četrnaest grdosija od vjetroturbina, koje strujom opskrbljuju Šibenik i okolicu, narušilo je ljepotu brda, ali tako to valjda ide s "napretkom" civilizacije. Jedno zlo za jedno dobro, pa dok ide-ide. Dok ne probijemo granice svih mogućnosti. I tako je Trtar postao poznat po "farmi vjetrenjača".





Nakon silaska s brda i kraćeg druženja kod Ćiće...





spustili smo se do mora, gdje su nam kočoperno pozirala i dobrodošlicu nam poželjela dva labuda ljepotana.



Šetnja uz more, koliko god se vole i planine, uvijek dođe kao melem na dušu ili šlag na tortu. Gušt je bio prošetati drvenim mostom do zidina Tvrđave sv. Nikole, ovaj put zatvorene za posjete zbog preuređenja. Štono bi se reklo "poljubili smo vrata" ili "došli do Rima a ne vidili Papu". Ma, to je tek malo moje dramaturgije, jer znali smo to.





Tvrđavu pamtim od ranije, dok se još moglo po njoj slobodno "verati" i istraživati, pa evo i jedna slija iz starije arhive.



A onda smo se vratili natrag i produžili duž šetnice Kanala sv. Ante...











ugodnom i lijepo uređenom stazom do kanala, špilje i pustinjačke crkvice sv. Ante u špilji, po kojoj je sam kanal i dobio ime.









Ostalo nam je još popeti se stazom do vidikovca, koji je smješten na najvišoj točki u kanalu. S vidikovca se pruža široki pogled na grad Šibenik, cijeli Kanal sv. Ante, šibenski arhipelag, Zablaće, Solaris i Tvrđavu sv. Nikole. I tu čovjek do kraja ostane bez daha i teksta pred tolikom ljepotom - šibenski kanal je zaista predivan, a pogled s vidikovca melem za oči i dušu.







I na koncu jedno pitanje za svekoliko blogo-pučanstvo: Tko je glavni?



Oznake: planinarenje, brdo Trtar, Tvrđava sv. Nikole, Šibenik

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.