ZAPUŠTENA DIDOVINA

Dobila sam malog plišanog medića. U dvi pole obojanog. Kao lice i naličje. Kao dan i noć. Kao dobro i zlo. Kao svijetlo i tama. Kao zdravlje i bolest. Kao pojava i nuspojava. U nosić prćasti i crveni odma' sam ga cmoknula , čim ga je ruka muška i odlučna, u moju ruku tutnula.

Bijaše to ljubav iznenadna i neočekivana. Ljubav za najbrži prst. Pardon, ljubav za najbrži odgovor... lijekovi imaju, što?... nuspojave... bravo, tako je, lijekovi imaju nuspojave... Ljubav slučajna? Ili ipak ne? Uvijek se nanovo pitam, i nikako da raščistim sama sa sobom. Te (ne)slučajnosti. Ljubav, dakle. Ljubav na prvi dodir. Ljubav kao znak. Ljubav kao providnost. Ljubav kao potvrda. Ljubav kao čudnovata koincidencija događaja i misli.



Objasniti nije lako, ali veliko se nešto zbilo, čim je srce trenutno zaiskrilo. Nitko ništa pravo ne zna, ali je medić zlata vrijedan. I hoću. Hoću da ga pazim i mazim, na počasno mjesto da ga stavim, i ukazanom znakovitošću dalje gazim. Hoću. Baš hoću. Pa neka bude šta biti mora. A mora biti dobro, jer dok ne bude dobro, neće biti gotovo. Vjerujem.

Nejasno sve je, znam. I meni je, vjerujte. Ali, zar sudbina sutrašnjice nije baš to? Da bude neznana i čudesna u isto vrijeme? Što će biti s nama sutra, da l' to netko zna? Ali medić je rekao svoje. Moj mali medić je obasjao put iz sjene. Put jedne posve druge i drugačije priče. Priče koja će trajati, ali će za sigurno krenuti. Medić je krilo, medić je znak, medić je putokaz.


Sanda Langerholz – Što će biti sutra

A za sve je "kriva" Kate Mala, i večer(a) jedna sjajna. I medić kao prezentacijski dar. Koliko i spas, pokaza'će tek budućnosti čas.
Telefona jedan zvon... i pristanak brzi moj... i medića sretan poj... u nosić te ljubim tvoj ... bio bi to kratki rezime nedavne večeri, u koju uplovih posve nesvjesno. Znate ono, kad baciš se kao grom. Kad uletiš kao grlom u jagode. Bez razmišljanja, bez pitanja, bez znanja i bez posebnog interesa. E, baš tako sam se bacila i ja, u tu kasnu, toplu večer(u).

Ideš? Idem. Bez prave želje, bez svrhe, bez razloga. Bez pojma o čemu je riječ, tek dovoljno da znam s kim idem. Kao pratnja odoh, i dođe mi to, baš nekako u pravi čas. Da se od sebe maknem, iz sopstvenih misli da se trgnem, i u stvarni život vrnem. Da drugi, po mogućnosti, i misle za mene. A ja... ja da tek prazne glave sjednem.
I tako nekako, na pola nikakva, na pola svakakva, bez očekivanja odem. Da mi guzica puta vidi, štono bi narod rek'o. A onda se kući vratim, po mrklome mraku, s medićem u džepu i suncem u repu. Ma znam, prikladnije bi možda bilo to sunce u glavi, ali eto... kada se već oko stražnjice i oko rime cijela večer vrti, neka sunca i u repu. Neka sunca i po svijetlu i po mraku. Kud ćeš veće sreće.

I tako je stvarno bilo, te tople i znakovite večeri, koja zaslužuje trag u vremenu. Trag za bolje i zdravije sutra. Vjerujem.

Oznake: život, Čudo, medić, znak, PROVIDNOST, Zdravlje, Bolest

Kad su misli zaljubljene, glava je cvjetna livada i let leptira.
Kada nebom plove, lopta je šarena i široko more.

Kad su misli bremenite, glava je tijesna ćiba i vrabac uznik.
Kada zemljom gmižu, ruševina je pod kišnim nebom.

Kad su misli ludo raspršene, glava je brod u oluji.
Kada naviru k'o plima, potopljeni je grad.

Oznake: ljubav, život, put, misao, sudba

Ima jedna pjesma, i u pjesmi stih ...kad mi život mira da...
Daj, lumene moj, ne zezaj se sa životom. S koje si to sad voćke opala, kad si se naje'nput mira zaželila. E pa, ne ide to tako, znaš. Nije život kratkopametan k'o ti. Pamti on sve, a na tebi je da pripaziš na te želje svoje... vake-nake, krive-prave, oću-neću. Bube su u glavi, bube, a ne želje jasne, prave.
Ma daaa, danas malo bi, a sutra malo ne bi.
Ma da ne bi.

Kao da je život arlekin, koji skače na svaki mig, hir, vir. Kakav li bi to tek cirkus od svijeta nastao, kad bi se život u zlatnu ribicu pretvorio, i sve želje lude snene, manite i vrele, samo tako ispunjavao.
Bubneš želju, i evo je.
Ma neee, nisam to taaako mislio.
Ma daaa, hirovito moje, više sreće drugi put.

Zna to doći tako... u životu, kao i u vicu ...ulovio ribar zlatnu ribicu, je'n, dva, tri...
I bubneš želju... i bude po tvom... što zaželio to dobio... pa ostao... živ ili mrtav... u opancima ili obojcima...
Ma neee, nisam ja tooo želio.
Ma daaa, zaljubljeno moje, više sreće drugi put.

Oznake: život, put, ljubav, hir, želja, vic

1. Imam više primjeraka istog predmeta. Za svaki slučaj.

2. Sramim se nereda u svojoj kući.

3. Količina stvari koje posjedujem uzrokuje svađe u mojoj obitelji.

4. Zbog svega što imam kroz neke dijelove stana teško se prolazi.

5. Neke od prostorija se ne mogu koristiti jer se u njima nalaze stvari koje imam.

6. Ponekad bacim nešto i kasnije se predomislim i odem u smeće i ponovno uzmem tu stvar.

7. Često zamiješam predmete sa smećem.

8. Ne volim da mi dolaze gosti da ne vide kako živim.

9. Ponekad kupujem više istih stvari nego što mi treba.

10. Osjećam se nelagodno kad želim nešto baciti.

11. Čuvam stare novine i časopise da bih mogao pronaći neku informaciju kad mi zatreba.

12. Neke stolice ili stol u mom stanu nisu za upotrebu jer su prekriveni predmetima koje imam.

13. Ne volim da prijatelji i rodbina koriste moje stvari.

14. Volim čuvati sve ono što za mene ima sentimentalnu vrijednost.

15. Volim rasprodaje i kupujem predmete koji su jako povoljni iako ih ne trebam.

16. Neki ljudi smatraju da je ono što čuvam i volim – smeće.

17. Puno vremena razmišljam o stvarima koje imam.

18. Kupujem i ono što mi ne treba ako je povoljno.

19. Ne mogu kontrolirati svoju potrebu za kupovinom novih stvari.

20. Zbog suvišnih stvari koje imam ne mogu obaviti ono što želim.


Što je više tvrdnji potvrdno, veće su šanse da ste opsesivno-kompulzivni skupljač svega i svačega .

Oznake: skupljanje, kupovanje, bacanje, čišćenje

Miki Jevremović – Jedna zvijezda na dnu mora

Oznake: let, pad, lom ... nebo, more, zvijezda

KRONOLOŠKOM REDOM – OD SAMOG POČETKA

Svojevremeno mi se jako svidjela ideja, kojom je naš bloger plastčno-je-fantastično, uveo malo više reda u svoj blog, i omogućio lakše snalaženje kroz svoje stranice, a ja se toplo nadam, da mi neće zamjeriti na "kopiranju".
Naime, kako mi i samoj, već odavno, treba izgubiti poprilično vremena, da pronađem ono nešto , sjetila sam se toga, i dala si truda da je i realiziram.
Radi se, dakle, o sadržaju bloga, ili preciznije, popisu svih postova u 2015. godini, kronološkim redom i s pripadajućim linkovima. Do popisa će se lako dolaziti, tek jednim klikom na sliku-link "Sadržaj 2015", koja je sastavni dio "Opisa bloga".


... SADRŽAJ ... 2015. ...


03.01.2015. ... 292. Kada život sa izvora poteče


07.02.2015. ... 293. Sadržaj ... 2014.
18.02.2015. ... 294. Ana i Sokrat
23.02.2015. ... 295. Škrinja ljubavi
28.02.2015. ... 296. Idem, idem, a nikako da stignem


25.03.2015. ... 297. Kad sam bio lijep i mlad


17.04.2015. ... 298. Od izvora do izvora... 5 bisera ladne vode
18.04.2015. ... 299. Šetnja Cetinom
23.04.2015. ... 300. Prednovogodišnji skeč


02.05.2015. ... 301. Kruh sa sedam kora
07.05.2015. ... 302. Procesija Svetog Duje
22.05.2015. ... 303. Ero s onoga svijeta
25.05.2015. ... 304. Postnovogodišnji kabaret – čin prvi
27.05.2015. ... 305. Postnovogodišnji kabaret – čin drugi
28.05.2015. ... 306. Bročonka Magi


06.06.2015. ... 307. Prvoaprilska
11.06.2015. ... 308. More, ti suzo plava
13.06.2015. ... 309. Novookrunjena misica
22.06.2015. ... 310. Kreni...


17.07.2015. ... 311. Utekla se Krupa Zrmanji


13.08.2015. ... 312. Šutnja nije uvijek zlato
15.08.2015. ... 313. Ljeto i Meštrović
16.08.2015. ... 314. Ljetna kiša
17.08.2015. ... 315. U šutnji s Arsenom
19.08.2015. ... 316. Ljeto i blogoknjiga
22.08.2015. ... 317. Ja bih još...
31.08.2015. ... 318. Kad u vjetar ode sve


05.09.2015. ... 319. Živjela blogo-promo-ljubav!
09.09.2015. ... 320. Medenjaci
10.09.2015. ... 321. Eh, što ti je... od noći do jutra...
18.09.2015. ... 322. Alkarski ponos
21.09.2015. ... 323. Blocoyo, tko me sad zove!


03.10.2015. ... 324. Možda...
09.10.2015. ... 325. Bećarcem do igre :)
11.10.2015. ... 326. Reperica naša :)
16.10.2015. ... 327. Sto zlatnih kitica


30.12.2015. ... 328. Svim blogo... i svim na svijetu... ljudima dobre volje!

Oznake: Sadržaj, blog, 2015

Kamena je prošle nedjelje bila malo preko gran(ic)e. Prije sunca ustala, i pod punom se planinarskom opremom uputila na Sukoišansku. Sakupilo nas se 30-ak ornih, pa krenuli, ni manje ni više, nego put malog sela Zahuma u Ramskoj općini, susjedne nam Bosne i Hercegovine.



Dom Dive Grabovčeve s brončanim kipom i spomen pločom, otvoren je pred nešto više od dvije godine, a nama je bio polazišna točka za Idovac, najviši vrh Raduše.





Širokim šumskim putem, mi smo prošli s noge na nogu, s rusacima na leđima, i štapima u rukama, a blogosvijet, eto, može prošetati ovim mojim slikama, i pokušat' si dočarati svu ljepotu pogleda s visine... na Ramsko i Buško jezero... na Kupreško polje...



































Ako tabla ne laže... još 25 min. hodanja do vrha...



Vrhovi su se malo igrali s nama... taman misliš, evo nas, kad tamo... iza vrha vrh, hihi...



To što nam je vjetar cijelim putem mrsio račune, pardon, kose, to je lakši dio priče...



Cijelim putem nas je pratilo oblačno nebo, pustilo nas da se popnemo do vrha, kasnije i spustimo do pred podnožje, ma isto nismo prošli lišo... pred kraj su krenule suze nebeske, i pratile nas... lagano, uporno i dosadno... sve do autobusa i dalje.











Ma gle ti ovoga... ukrao mi rusak, kad vam kažem...



Žuto lišće (ljubavi)... nema tko ga nije škljocnuo, al' eto, nema slika tu ljepotu...

Izlet smo završili Eco selom Grabovica na Buškom jezeru, koje ima svakojakih sadržaja... ima, ima, da znate samo kakvih sam se slika nagledala kasnije kod prije... i na konju se čak uslikala... a gdje li sam ja bila, šta mislite... proučavala restoran, pila čaj, tamanila palačinke u šatou, ćakulala s konobarima... ma, bilo je odlično i nama, neka bi morali na popravni iz eco-logije.

Oznake: planinarenje, priroda, ekologija

Ljupka Dimitrovska - Nema više ljubavi, Tvoja barka mala (Retrospektiva, Split, 1980.)

Oznake: R.I.P. Ljupka Dimitrovska

~ ma tija san stavit kuvat fažol, baš nisan odavna...

~ e... pa jesi li...

~ ma nisan jema ništa suvoga, a ni pinku pancete, pa san iša kupit...

~ aaa, tako... i sad kuvaš...

~ ma vraga... doša san doma, pa san vidija da niman manistre...

~ i... nemoj mi samo reć da si opet iša u dućan...

~ a jesan, e...

~ aj dobro... i jesi onda stavija kuvat...

~ ma nisan još... nisan ima konšerve, pa san se mislija...

~ a božjega ti, ča ne pišeš... ja ti recimo, kad vidin da niman vina, lipo napišen... vino...

~ ajmeee, dobro si me sitija... gren kupit vina...

Oznake: život, godine, samoća

S kruhon je jako teško na zelenu granu. Hoću reć, pogodit mu miru, da ga niti fali, niti ima viška. A kako je puno grubo kad ga fali, obično ga ima viška. Pa se trudim iskoristiti maksimum, uz nekoliko trikova i receptića. Jednostavnih.
Najvažnije je kruh izrezati na fete prije nego se pretvori u kamen. A e, tu triba bit dosta brz, jerbo je kod ovih novih kruhova taj put sve kraći. Čudesa od sto vrsti, naziva, boja i oblika, šta nam ih pod kruh podvaljuju, kamen su za čas obroka.

Pa ako su van uspile ostat fete, a ne gromada za razbit kome glavu, onda ste na konju. Hoću reć, onda ste pri upotrebljivon kruhu. Možete uvik, uz pomoć sjeckalice, imat friško prezle, koliko van triba... možete uvik, uz pomoć dva jaja i malo mlika, napravit moču (umočen i na maslu pofrigan kruh)... a možete uvik, uz pomoć svega i svačega iz frižidera, učinit i bruskete...



Bilo bi dobro da imate barenko maslinovo ulje, pome i mozzarelu, a ja vam toplo preporučam i ovu provansalsku mješavinu začina...



Nakon šta ste sve iz frižidera pribacili na kruh, pa ubacili u dobro zagrijanu pećnicu... dok izbrojite do koliko van se već broji... topli i hrskavi obrok je gotov...



Eto, vama nek je u slast, a ja ću još malo oko suđa, dok ne dođem do pravosuđa.

Oznake: od kruha do kamena ili brusketa