Napokon... dođoh, vidjeh... POBJEDIH...
Prednovogodišnja je rasprava, u predmetu "kućice", zaključila... RASPRAVLJANJE DOVRŠENO... pa je bilo jasno, da je sudska odluka, defakto, već donesena. Zakazana je siječanjska, zadnja, sa jednom i jedinom točkom i svrhom, da se prisutnoj/prisutnima... URUČI SUDSKA PRESUDA...
Točno u podne sam pozvana (u sudnicu), a već u po bota sam se otisnula od gata...
U IME REPUBLIKE HRVATSKE... PRESUDA... pa čitam, kao da ne vjerujem... malo sporo... pa polako... slovkam k'o prvašić, slovo na slovo... pa spajam riječi, rečenice, smisao... kao da na silu tražim "kvaku"... di je ta kriva riječ, koja će i opet rasplinuti sne... Čitam kao sveto pismo... pijem kao dobro vino... ćutim kao iskopano blago...
Nakon gotovo 15 godina od pravomoćnosti rješenja o diobi, i nakon punih 27 godina od Prijedloga (sudu) radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina... teško se uživjeti u zbilju... u vlasnicu, a ne tužiteljicu...
Uz bajaderu i čašu vode... i osjećanja brdo, što krenu k'o da neće, pa se množe i penju... i rastu i dižu... i učas te poklope sve te puste godine... svi ljudi i neljudi... svi bliski i daleki... ta "šaka" živih, i ta "vrića" mrtvih... rodbinskim nitima ispresijecani i umreženi... crnim, gusto tiskanim tekstom zapečačeni i ovjekovječeni... desetljeća jada i pokore, generacija dugi niz, sve se stisnu i stade u te čet'ri sudske strane...
I kolike su se tajne skrile, u te čet'ri slatke riječi... TUŽBENI ZAHTJEV JE OSNOVAN...
Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, i svih dokaza zajedno... TUŽBENI JE ZAHTJEV USVOJEN... te je odlučeno kao u izreci ove presude.
Radojka Šverko - Prostrili me zlatnom strilom
Post je objavljen 31.01.2016. u 23:25 sati.