Kako su prošla vremena od šivanja, tako su prošla i ona od šarenila štampe, pune kuće časopisa i magazina, rezuckanja i ljepljenja. Čega li se sve nije lijepilo i čuvalo kroz život, od glumaca i pjevača, preko kozmetike i mode, do uređenja kuća i interijera. Prošla baba s kolačima, rekli bi danas, i neka je, hvala dragom Bogu.

Tako je i velika teka, nekad modno osviještene kamene, sačuvala malo sjaja, što modnog što savjet(odav)nog, tih davnih 80-ih i 90-ih godina.

Krpež i trpež kuću stvara, (pre)dobro je rečeno, ma je (pre)dobro i toga se deliberati, olitiga, riješiti. Čim završim reciklažu pronađenog blaga, vrijednog spašavanja, neću više ni krpiti ni trpiti, ajde, možda ću ipak koji botun sašiti... ... Jer ima i onih, vjerujte, koji potegnu do krojačkog salona i zbog jednog jedinog otpalog dugmeta. A kaže "moja" Marta, eto, da joj je najljepša ona uspavana Yves-Saint-Laurent ljepotica.

Nastaviće se... ...

Oznake: moda, kroj, šivanje

Zavirimo malo u jedan drugi svijet, koji mi je pred 30-ak i više godina, bio daleko značajniji nego danas. Svijet cifranja i modiranja, u kojem je garderoba bila visoko na ljestvici želja i potreba. Koliko ta ljestvica inače ima veze s godinama, koliko s načinom življenja, a koliko sa samim spolom… kako god… žena je žena, ukras prirode, je'l tako ono besjede.

E pa tako sam i ja, kao pravi primjerak svoje vrste, uvik volila lipi komadić (garde)robe i na izbor cipelica. Cipele su, u svemu tome, bile posebna priča, koja je jednako tako znala otići u krajnost, kao da sam ja kriva, što uz malu i zahvalnu nogu, meni uvik lako. Znalo je tako i novih odšetati iz kuće, al' pustimo to. Bilo je ludo i nezaboravno… svaki dan našminkana, popeglana, u novoj monturi, pa tek onda među svit, bija je moj đir.


Zdravko Čolić – Pusti pusti modu – Live - Marakana 2007

Ma šta to zapravo značilo, lipo se obuć' i obut', jer o ukusima se ne raspravlja, ja sam se uvik oslanjala na svoj ukus i viđenje lipoga. Nikad me nije bilo briga za marke i modne trendove. Ni onda, a danas pogotovo. Ali mi zato, još od manjih nogu, nije manjkalo bubica u glavi i (fiks)ideja, da stalno nešto kidam, prekrajam i prepravljam po svom guštu i viđenju. Ogledalce, ogledalce… bi'će da je sve to u (ženskim) venama, genima, moždanima, dijelom i u odgoju, tko li će ga znati.

Ma, vratimo se mi krojenju i šivanju, a time neizostavno i modi, tamo nekih 80-ih i 90-ih godina. Kod nas tada i nije bilo na pretek izbora, po krpice se, tko je mogao, odlazilo u Trst, a za hrabre sam-svoj-majstore, magazin Burda (manjim dijelom i Nova Moda) je bio zakon za sve modno osviještene žene. Ma nu, lipo li san ovo sročila.

Pa sam tako i ja krenula hrabro, birajući (samo) laganini krojeve… zaboravi Pariz, pardon, fudre, džepove, kragne, frizeline i ostalih trista čuda, koje svaka prava krojačica ima u malome prstu.



A kad sam čula za tečaj krojenja i šivanja, nije me trebalo ni gurati ni nagovarati. To je bilo baš to, što mi je trebalo i što sam u to vrijeme baš s guštom učila i radila.



Sjećam se k'o sad, imala sam baš ovakvu veštu… bilo je kupiti streča "u tubu", možda ima i danas, ne znam ni kako to bolje objasniti… samo kupiš dužinski… za top, suknju, haljinu… navučeš na sebe i gotovo… nema krojenja, zezanja, šivanja…

Nastavlja se… ...

Oznake: krojenje i šivanje, moda, tečaj