srijeda, 01.08.2018.

Ispod sunca zlatnoga

Ispod sunca zlatnoga, što žeže i peče na najjače, ispratio je Split jučer, uz brecaje zvona Sv. Dujma, uz pjesmu, uz more brodica i crvenih ruža, svoga Poetu i svoga Galeba.

A teško je jučer bilo odabrati pravac prema rivi, jer znali smo… tijesna će biti splitska riva, za sve one koji su se željeli oprostiti, koji su htjeli ispratiti našeg Olivera na posljednji vijađ prema rodnoj Veloj Luci… tugom, sjetom, suzom u oku, bačenom ružom…





Zbogom, Olivere, Naš Lipi Anđele - moj video ispraćaja

A dušu nam je ostavio u pjesmama, koje su bile i ostale Ključ života, ona nezaobilazna Tajna ljubavi, koja nas sve jednako spaja i veže. Malinkonija ili Romanca, Cesarica ili Magdalena, Nadalina ili Luce mala, Roko i Cicibela, Skalinada, Ča će mi Copacabana, Splite moj, Vela Luka, Piva klapa ispo volta, Nocturno, Ča je život vengo fantažija, A vitar puše, Hajdučka, Svoju zvizdu slidin… reka' bi sad naš Dino… ajme, puka san nabrajajuć… Vjeruj u ljubav, Infiša san u te, Škrinja jubavi, Jubavi lipa, Što to bješe ljubav… Vridilo je…
Nima konca, nima kraja, jer ostaješ u pismama… kad san pisala o Grguru, rekoh… I Grgur živi vječno, pa nek Hajduk piva borbene… a sad bi dodala… I Oliver živi vječno, pa nek pati koga smeta…

A na početku i na kraju, oduvijek i zauvijek, u svakom stihu i svakoj noti, uz neiscrpnu temu ljubavi, šumi, šumi… More… puno lipo i najlipše je to reka Gibonni, vidno ganut i na rubu suza... „Kapetane moj, sve je kako triba bit, svo je ovo more samo za Te“...



Oliver Dragojević - More 1987

A sjećam se crtice iz jednog davnog intervjua, kad je pričao o Veloj luci… prin, kad su turisti dolazili u Velu Luku, imali su se običaj slikat s tovaron, a onda san ja, u nedostatku tovari, učinija mali odmak, pa bi turisti, čim bi me vidili… eto… klik… To je naš Oliver.

A nema sumnje da će generacije i generacije nakon nas, jednako ćutiti i jubiti, jednako se smijati i plakati, uz Oliverove pisme, koje nam je ostavio na dar. Neprocjenjiva je to baština… Moj lipi anđele… Prid Tvojim vratima… Trag u beskraju… Ostaj mi zbogom… Vjerujem u anđele… vjerujem i ja, da će Te Anđeli čuvati, a Ti ćeš in šoto voče pivati i lipon ih pismon dalmatinskon darivati.

A manje je sad važno, moguće i znano, da je Oliver puno volija i biljar. Ka i moj pape. Pa su, eto, zajedno znali zaigrati i družiti se uz biljarski stol. Nevažno je posve, da "vučem" tek tu crticu "znanja" o Oliveru, ali sve nas je, eto, i na neviđeno, "kupija" pismon čarobnjaka i dušon čovika. Nevažno je sad i individualno, ko šta voli nek izvoli, ali ima jedna pisma, i bolna i draga, koja iz posve drugačijih razloga, srce dira i pogled muti… Oprosti mi, pape… pa eto, pape moj, stiže ti dragi kumpanjo, da zaigrate još koju rundu s Anđelima…



Oliver Dragojević - Oprosti mi pape (1978, 1980)

Zbogom Olivere… slali su jučer posljednji pozdrav i neki Prometovi autobusi, koliko god meni taj zbogom teško i grubo zvuči…



Jer pismon i dušon si nas kupija, i ko to more prikinit, ko to more prominit… ne dam vjetru, ne dam nikom… sve će zvijezde s Tobom leći, pune tajnih putovanja... budi dobro, lijepo sanjaj… Olivere, Naš Lipi Anđele...

Oznake: Zbogom Olivere, Naš Lipi Anđele

- 12:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.