subota, 02.12.2017.

A zakuhalo je 2012-te

Kratko ponavljanje je neophodno za povezivanje događaja, mada će ona "izlivena duša" na koncu štorije o uknjižbi, biti rezime i kronološki će objasniti sve.

Uknjižba, jer o toj se fazi govori svih ovih godina, moguća je na dva načina, barem iz našeg iskustva. I jedan i drugi način, sudskim je putem, ili preko suda, kako hoćete, jer su zemljišne knjige, olitiga, zemljišno-knjižni odjeli, koji to rade, pod ingerencijom suda. I tako je stalno... "sve u rukama suda"... štono bi često znala reći druga strana medalje, olitiga, odvjetnička. Da li uvijek i realno, ili ponekad i u svrhu "pranja svojih ruku" i zaključenja diskusije, teško je pitanje.

Naše uknjižbe "sporovozno voze" od davnih... 2001.g. ili 2006.g, kako se uzme, pa sve do 2012.g... jednim od dva moguća načina, međusobnim tužbama. To su takozvane "fiktivne" tužbe, gdje svatko svakoga od suvlasnika, koji su se pravomoćnim rješenjem o diobi podijelili, tuži za svoje čestice i parcele. Ostali suvlasnici se, slijedom znanja da to nije njihovo, oglušuju o te i takve, nazovi-tužbe, pa sud, u konačnici, prihvaća tužbeni zahtjev podnosioca, kako bi vlasnik, na temelju te i takve sudske presude, mogao skinuti sve dojučerašnje, što žive što mrtve, "uljeze", i dobiti čisti vlasnički list. Ovakav sudski način je, barem iz našeg iskustva, dugotrajniji i mukotrpniji, ma u svakom slučaju jeftiniji, jer se plaćaju samo eventualne sudske pristojbe (cca 150,00 - 450,00 kn), a s odvjetnikom već kako ste se dogovorili. Pa da ni to ne ostane posve obavijeno velom tajne, ja naše u tom segmentu držim korektnima, jer se od početka, svih ovih godina, drže dogovora plaćanja po okončanju tužbe, u nekakvom procentu vrijednosti. Svaka čestica je svoja tužba, naravno, ali nikakva plaćanja unaprijed, a posebno ne po raspravama. Eto. I takvim je načinom sud "vozio" naše uknjižbe svih tih godina, a da se je odmakao malo ili ništa od samoga početka. Pa sad zaključite i sami, tko nam je "pojeo" više novaca, sud (država) ili odvjetnik.

U veljači 2012-te sud odjedanput mijenja taktiku, pa na snagu stavlja drugi način uknjižbe, zvani pojedinačni ispravni postupak. E, taj postupak je već daleko brži i daleko skuplji, a ujedno je, po mom uvjerenju, valjda i uveden ili izmišljen, kako bi sud "oprao ruke" (hmm, svi nešto peru ruke) i prebacio sav rizik (ne)znanja i dokazivanja na tužioca. Laičkim riječnikom rečeno, sud tužitelju određuje da uplati trošak očevida na licu mjesta, gdje treba dokaz(iv)ati, uz pomoć jednog ili više svjedoka, da je to doista njegovo. Drugim riječima, sud (u čijoj su ingerenciji zemljišne knjige, stoljećima, i gdje se od Austrougarske i Franje Josipa nije pomakao ni za milimetar), po pojedinačnom ispravnom postupku, ne samo da ne mora znati, on već odavno sve manje zna, o realnom vlasništvu i stvarnim vlasnicima. I upravo stoga je na snazi, već odavno, zakon divljeg zapada. To može biti samo moje uvjerenje, ali je to i moje iskustvo. Plati pa dokazuj! Ako ne uspiješ, tko ti je kriv, piši propalo! A gdje su, u svemu tome, sudske knjige i uloga suda, ja i dalje pojma nemam! Zato sam i rekla, kroz one aktualnosti, da su zakonski moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu... i da se poštenoga proglasi lopovom...

Ja sam bila prvi pokusni kunić... u veljači 2012.g. mi je sud zakazao očevid na licu mjesta, za koji sam uplatila 3.000,00 kn, i to je bilo iskustvo kojega ne bih poželjela ni najcrnjem neprijatelju. Sva sreća pa se ne dam gaziti i vrijeđati, ali je žalosno da sam se trebala pravdati i braniti sama, da bi sutkinja tek onda odreagirala i ušutkala mladog i nadobudnog umješača. Da, ako niste znali do sada, umješač je prav(n)i naziv za osobu ili osobe, koje nisu stranke u postupku, ali imaju pravni interes da sudjeluju u tuđoj parnici. Tako su se u naše međusobne tužbe umiješala dva brata Taratajeva, pardon, djeca u daljnjem rodu, iste loze list, ali izvan osobnih poznanstava i kontakata, tvrdeći, valjda, da smo dijelili njihove zemlje, i da smo, naravno, svi od reda i lupeži i lažovi, i ovakvi i onakvi. Kada je sud, tamo negdje između 2001.g. i 2006.g. uknjižio njihovog pokojnog oca na naše zemlje, mi smo mislili i odreagirali drugačije, nismo vrijeđali ni optuživali, ali eto. Nismo svi isti, a sada smo, zahvaljujući patuljcima koji pojma nemaju, pardon, našem jednako nadobudnom sudstvu, propali svi skupa u dno dna paklenih krugova.

Dva brata Taratajeva su, u međuvremenu, protiv nas podnijeli kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu, što je bio razlog telefonskog poziva policije, a nakon toga i "randevu-a" u postaji.

Nastavlja se...


Oznake: uknjižba, zemljišne knjige, sud, umješač, fiktivne tužbe, pojedinačni ispravni postupak

- 17:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.