Svima želim naramak dobra... zdravlja, ljubavi, veselja, zajedništva, tolerancije... da vam se ispune sve želje i nade, uz ponešto uložene osobne hrabrosti i vjere, jer bez toga ne ide... sve vam sretno bilo, da u svemu prepoznate i sačuvate ono dobro... uz malo sličica sa starogodišnje zubate splitske špice... ...

Oznake: Sretna Nova Godina 2018

Tedi Spalato - Ponoćka - moj spot

Oznake: Badnjak Božić obitelj zdravlje ljubav mir veselje

Vrime je od kolača, a e... pa tila ja jist ili ne, ku'ćeš blagdane dočekat bez kolača... va'ja čagod misit i mučkat, kad već svi to činidu... za mene munjenu će bit i čagod zdravijega, ča ovi oko mene baš i ne volidu, pa je za njih va'jalo ispeć čagod normalnoga... ... ma, mila majko, od kada ja ovo nisan činila... a dovoljno dugo, da san po tuljaka naopačke motala, i još se čudila, zašto mi to ne gre baš od ruke, onako lipo i šesno, a e...







I tako, ispalo je da more proć... ova žuta krema je odlična, s time da margarin iz riceti, i to ne od munjenosti nego već godinama, obavezno minjan s maslon... a šta se tiče tuljaka, ako ih imate i mislite se uvatit ovega sladoleda, nemojte slučajno trake od tista motat naopačke, ka' ja, od širokoga prema uskome, vengo obrnuto, od uskega prema širokome, a e...


Topli zimski sladoled





Odabrao Đelo... pardon... odabrao Kamenko(vić)...

Oznake: zimski sladoled, kolači, Božić, nova godina

Godina se, lagano i neupitno, bliži svome kraju. Božić je na vratima. Sin u tuđini. Nepredviđeno. Švicarska. Njemačka. Rajna. Majna. Plovi životom i rijekama. Tako treba. Valjda. Svoj je čovjek. Ima godine i pamet. Valjda. Teško je (uvijek) znati, kuda će rijeka (života) iznenadno skrenuti tok. Željama usprkos.


Marko Škugor - Oće duša vanka tila

Brat bi trebao na operaciju iza Nove Godine, a moglo je to već biti iza njega. Šta bi bilo, da je bilo. Da je ostao u bolnici odmah. Teško je (uvijek) biti pametan. A pamtim jednu davnu crticu, kad je na moju "imaš godine i pamet" uzvratio pitanjem "a kad je to pamet išla s godinama?". Ima i ta mjesta. Teško je (uvijek) znati rasplet događaja. Odlukama usprkos.

O tuđim koracima, pa neka su nam i najbliži, nema smisla suditi ni pametovati. Ni sekirati se, što je najvažnije u svemu. Nije sebično staviti sebe na prvo mjesto, i biti (samo) podrška iz sjene. Nije pogrešno pustiti tuđe živote njihovim rijekama. Ne, nije ni sebično ni pogrešno. Samo je (često) teško. Dobro je rekao dr. med. Bernie Siegel: "Temeljni problem s kojim se većina pacijenata suočava je nesposobnost za ljubav prema sebi"... Pa se i ja (još) učim (više) voljeti sebe.

Blagdani će, tako nekako, raštrkano i neveselo, doći i proći. Ma, ne žalim se. Nikako. Baš naprotiv. Godina je ovo velikih promjena na osobnoj razini. A jedino tu se i mogu raditi istinske promjene.

Raščistila sam kuću od stvari, čistim je još. Nije to (bilo) lako. Meni, teškoj na bacanju. Daleko sam ja (oduvijek) od ovog potrošačkog ludila. Kupi pa baci, i tako u krug. A život nam je pomiješao karte, dodatno, da su nam stanovi prolazili kroz prste, a stvari se gomilale. Od ove godine, lagano puštam i njih da odu. Više stvari, više posla, ne treba mi to. Druge su okolnosti, drugi prioriteti.

Imala sam hrabrosti i vjere, da se opet poslužim riječima dr. Sanje Toljan iz knjige "Čudesna moć hormona", (po)raditi na svom životu i zdravlju. Jer život i zdravlje nemaju alternativu. Bez njih sve pada u vodu. Ili ide dalje s jednim od nas manje. Ići će i tako i tako, kad tad. Znam. Život stati neće. Ali, nije u tome niti poanta. Kako starimo, to već čini ogromnu razliku. Sposobni ili nesposobni. Pokretni ili nepokretni. Koliko god mi, do zadnje sekunde, pomicali granice življenja, i koliko god se, do zadnjega daha, držali slamke spasa, duljina življenja je manje važna. Kvaliteta starenja, na koju možemo imati utjecaja, puno je važnija. Mislim i vjerujem.
Zaokrenula sam dosta toga u svojoj (pre)hrani, a do jučer sam držala da se hranim dobro. I da se tu nema šta puno mijenjati. Pogrešno. Ostala sam i dalje na tragu RAZ-UM-a (raznolikog i umjerenog), tako da jedem sve vrste namirnica, ali na tragu svoje jedinstvenosti, neke izbacujem a neke druge ubacujem ili pojačavam. Naglasak je, u svakom slučaju, na voću i povrću, uz neke dodatke prehrani. Krvne kontrole neću zanemariti, naravno, ali da me bockaju svakih par mjeseci, nema šanse. Dok se ja osjećam odlično, jednom godišnje, otprilike, mislim da je sasvim dovoljno. O tome će još biti govora.

Knjiga mi je vjerna, rekoh na početku godine, kada mi je došla pod ruke gore spomenuta knjiga-biblija, a ove godine sam joj obilato počela vraćati vjernost. Proletila je, manje-više, u čitanju doktora različitih specijalnosti... medicinara, nutricionista, alternativaca, naturopata... Od svakog sam naučila nešto, a sveukupno jako puno... o životu, zdravlju, ljudskom tijelu, hrani/„hrani” 21. stoljeća, prirodnoj i samo-pomoći... a ujedno sam prikupila masu konkretnih savjeta i recepata. I o tome će još biti govora, jer je baš knjiga utrla put kojim hrabro kročim i u koji vjerujem.

Planinarilo se i izletarilo jednakim tempom, a prosinac je i mjesec od planinarskih domjenaka. Volim se družiti s "mojim" planinarima, na bilo koji način, jer je uvijek zabavno, nasmijano, veselo, inspirativno. Domjenak se udruženim i dobrovoljnim snagama potpomogne, između ostalog, i poklonima za lutriju, što je, uz nezaobilazan ples i pjesmu, jedan dio zabave. Svaki broj dobiva! Pa se i ovdje pokazala na djelu knjiga! Prvi put! (Ne)slučajno! Knjigu sam poklonila, da bi knjigu dobila. Ne istu, što je dobro. Izvukla sam knjigu Lucinde Riley...

Oznake: život, Zdravlje, planina, knjiga, duša, tijelo

Miki Jevremović - Putuj srce

Oznake: putuj srce, putuj, skitaj... nešto dalje uvijek ima...

Magazin - Vitar nosi nevrime

Oznake: jubavi smo žedni ostali

Alen Slavica - Dao sam ti dušu

Oznake: godine i snovi, rijeka koja teče...

Novi fosili - Najdraže moje

Oznake: tama će odnijet sve želje i snove, najdraže moje

Oliver Dragojević - Moja tajna ljubavi

Oznake: možda nikad nećeš znati, moja tajna ljubavi

Radojka Šverko - Meni je ljubav sve na svijetu bila

... zamijenimo riječi pjesmom, neka oboje govore o ljubavi... u susret nadolazećih blagdana, neka priča pjesma... za promjenu...

Oznake: ljubav, pjesma ljubavna, radojka šverko

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
REPUBLIKE HRVATSKE

I Z J A V A

Predmet: Kaznena prijava za prijevaru, podnesena protiv mene, od strane dvije fizičke osobe, braće SZ i JZ, pok. N iz Z.

Ja, Kamena rođ. Kamenita, pok. N i pok. V, s prebivalištem u Splitu, osobno ne poznajem podnositelje kaznene prijave protiv mene, izuzev mog saznanja, da se radi o potomcima iste loze prednika kojima i sama pripadam, loze Z, nadimka K, iz mjesta P na otoku Braču, jer gore navedena braća nisu smatrala za shodno, prije podnošenja kaznene prijave, saslušati i drugu tj. moju stranu priče, mada mislim, da su imali, ili su barem mogli imati, određena saznanja od svoje majke gđe L, koju pamtim i znam iz djetinjstva, a s kojom sam se u par navrata od lani i čula i vidjela, već su svoj sud donijeli jednostrano, zlonamjerno, a što je najvažnije, i neistinito.

Kaznena prijava za prijevaru, u svezi je diobe suvlasničke zajednice nekretnina i sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, u kojem predmetu sam ja tek jedna od suvlasničkih strana, i ne samo što nema nikakve osnove ni uporišta u činjeničnom sudskom, ponavljam i naglašavam, sudskom slijedu događanja, već je, po mom dubokom uvjerenju, potpuno abnormalna i apsurdna, i da nije tragična bila bi komična.

Vjerujte da naš slučaj, a time i moj, poštovana gospodo, i vrišti i kriči do samog neba od nepravde sudskog (ne)postupanja, i zasigurno bi bio "svijetao" primjer rubrike "Vjerovali ili ne", jer je u nadležnosti i odgovornosti Suda još iz vremena bivše države, ili da budem potpuno precizna, iz 1989.godine.

Ako smijem biti slobodna primijetiti, po meni bi pravo pitanje za Vas bilo, zašto je do ove kaznene prijave uopće i došlo, i tko bi za to trebao snositi odgovornost, ali to nemojte pitati mene, jer ja sam tek "pijun" ove obiteljske "trakavice", ja sam tek jedan običan "Jernej", koji još uvijek uporno čeka svoju pravicu, ja sam tek jedna od mnogih poniženih i obespravljenih građanki i građana ove Lijepe Naše.
I koga li sam ja to prevarila, pokrala i oštetila, pitam ja Vas, kad sam do sada potrošila "kišu para" na sudske i odvjetničke troškove, a da još uvijek nisam uknjižena gotovo pa na ništa, ni od onoga svoga, što me naslijeđem pripada, a kamo li tuđega, što se vrlo lako da i provjeriti? Možete li Vi uopće pojmiti, poštovana gospodo, koliko je "jobovske" snage za sve ovo potrebno? I trebam li Vam ja uopće tumačiti, koliki je i kakav moj utjecaj, svih ovih godina, na sudska i odvjetnička (ne)postupanja u "čišćenju papira"?

Kratka povijest događanja:
ZMK, pok. N iz P na otoku Braču, rođen 1862.g., umro 1944.g., čije smo nekretnine dijelili, ma gdje se one nalazile, i u ma kakvom stanju danas bile, moj je pradjed. Ja sam, dakle, već treća generacija neživljenja u mjestu, i nekorištenja i neobrađivanja zemlje, a zagazila sam u sedmo desetljeće ovozemaljskog života.
Prijedlog za diobu suvlasničke zajednice pradjedovih nekretnina nosi pečat Općinskog suda u Supetru, primljeno 20.oct.1989., a predlagatelji su neki od mojih prednika po istoj lozi, dakako, iz prve generacije, i naravno, svi od reda pokojni. Nakon punih 12 godina, za koje vrijeme nemam saznanja da se s našim prijedlogom išta događalo, osim što je "ležao" i "skupljao prašinu" u sudskim ladicama, 2001.g. smo se, uz angažman odvjetnice, gđe MK, a koristeći pritom obiteljsku dokumentaciju - rješenja o nasljeđivanju, oporuke, i sl., kao i zemljišnoknjižno i katastarsko stanje, koje je u ingerenciji Suda, konačno sudski podijelili, i dobili pravomoćno rješenje o diobi.

Mislim da je tu jako važno još reći, kako ja u to vrijeme nisam niti razmišljala o familiji gore spomenute braće, s kojom nikada u životu i nisam bila u kontaktu, i ne znajući o njima ništa više od puke činjenice, da pripadamo istoj lozi prednika, a kamo li da sam mogla i slutiti, kako njihov prednik ima potpuno iste osobne podatke (ime, prezime, nadimak i ime pok. oca), kao i moj pradjed.

Uglavnom, mojoj sreći tada nije bilo kraja, jer sam naivno vjerovala, kako smo mi "svoj dio posla odradili", a sve ostalo oko uknjižbe i sređivanja stanja u zemljišniku i katastru, odradit će Sud po svojoj službenoj dužnosti, u nekom razumnom roku, kada dođemo na red, ili će me, u najgorem slučaju, barem obavijestiti, da znam šta mi je dalje činiti. Očito je to bila samo moja iluzija pravne države, jer svih ovih godina... nitko nikada ništa ne govori... a sve stoji.

Ne znam točno, kada se je dogodilo, da je više naših, između kojih i jedna moja, čestica zemalja (neke od njih su u mjestu, gotovo do samog mora, pa procijenite sami koliko mogu vrijediti) uknjiženo na NZ iz Z, pokojnog oca gore spomenute braće, ali zato jako dobro pamtim osjećaj jada, šoka i nevjerice, izazvanih u meni tim saznanjem, do kojeg sam došla sasvim slučajno, 2006.godine, zahvaljujući e-izvatku.
Ja tada, za razliku od njih danas, nisam apriori zaključila, da su oni lopovi, koji se žele okoristiti mojom, ili našom imovinom, već da je, iz ne znam kakvog razloga, i ne znam čijom krivicom, vjerojatno sudskom, došlo do pogreške. Danas pak, oni mene optužuju za prijevaru, i sumnjiče me za krađu zemlje. Pa, ako to nije apsurd, do kojeg nas je dovelo sudsko (ne)postupanje, onda Vi meni kažite, poštovana gospodo, što to jest!!!

Nakon ovog šokantnog otkrića, da je Sud nekog drugog uknjižio kao vlasnika moje, ili naše zemlje, ja baš i nisam imala nekog velikog izbora, pa sam otišla istoj odvjetnici, gore spomenutoj gđi MK, koja je već bila upoznata s našim "slučajem", i potpisala joj punomoć, kako bi mi pogrešnu uknjižbu čim prije ispravila, a ujedno, da za naš dio nasljedstva (tada je to još bila moja mama, danas pok. VŠ, od koje sam ja imala punomoć), do kraja sredi zemljišnoknjižno i katastarsko stanje.

I kako bi tada, poštovana gospodo, tako je i sada... gotovo pa se, svih ovih pustih godina, i nismo makli dalje od samog početka, upravo k'o oni pačići mali iz dobro poznate dječje pjesmice... učio ih učio, od srijede do petka, al' se nisu makli dalje od početka... izuzev ove kaznene prijave, koja mi je baš došla k'o šlag na tortu, ili još bolje rečeno, k'o kruna mog ogromnog truda, bezgranične ljubavi i bolesne upornosti, da otrgnem zaboravu barem jedan komadić zapuštene djedovine. Kakve li farse!!! Kakvog li apsurda!!!

Nemojte mi zamjeriti, i nemojte se iščuđavati, a znam da mi najvjerojatnije nije niti pametno, niti svrsishodno, Vas pitati za odgovor na jedno vrlo jednostavno pitanje, koje ja još ne uspijevam dokučiti... Čemu mi je, ili nam je, svih ovih godina služio Sud, kada niti u jednom segmentu ove dugogodišnje obiteljske "trakavice", nije bio od pomoći? Pa, zar i ova kaznena prijava to ne dokazuje?
Činjenica je da sam ja danas, ni kriva ni dužna, osumnjičena za prijevaru u predmetu koji je od 1989.g. pod ingerencijom Suda. Činjenica je da sam se našla u ovoj "pat-poziciji", da se, figurativno rečeno, "krvim sa svojom krvlju", jer ipak smo mi, i ja i braća koja me prijavljuju, iste loze list. Samim tim, ogromna je šteta već učinjena, mimo moje volje i krivice, i neovisno o samom ishodu ove kaznene prijave. A to je, po meni, poštovana gospodo, tragično i žalosno do bola.
Možda mi Vi, poštovana gospodo, znate reći, tko nas je, sve skupa, do ovdje doveo? Pa, nije valjda moja uloga da određujem pravo vlasništva, a nisam valjda niti na pazaru, da se cjenkam oko istoga, a još ponajmanje trebam ikome vjerovati na riječ, ako mi kaže da je nešto njegovo, a mene odvjetnica uvjerava da je moje. I gdje je u svemu tome uloga i odgovornost Suda, koji je već odavno trebao presuditi po pravu i pravici, pa do ove apsurdne situacije sa kaznenom prijavom danas ne bi niti došlo?

Možete li Vi vjerovati, poštovana gospodo, da bi itko normalan, ako takvih još uopće i ima u Lijepoj Našoj, gotovo punih 30, ili u blažoj varijanti, 12 godina, rasipao nemale novce (a zanemarimo sad živce i frustraciju, koja na dane graniči i sa samim ludilom, i koje mi nikakvi novci ne mogu niti vratiti, niti platiti), u nekakvoj suludoj i potpuno neizvjesnoj namjeri prijevare bilo koga?

Možete li Vi vjerovati, poštovana gospodo, da bi jedna umirovljenica, koja živi od svoje mirovine, i gazi, kako već rekoh, sedmo desetljeće života, "bacila u vjetar" gotovo 3.000,00 kn za sudski očevid na licu mjesta, za česticu zemlje za koju ne vjeruje, na temelju odvjetničkog i sudskog postupanja, da joj naslijeđem i pripada?
Ili ipak možete vjerovati, kako ja iz sebe crpim i zadnje atome snage, na dane ni sama ne znajući gdje ih više nalazim, u jednostavnoj želji da konačno dođem u posjed svoje, ponavljam i naglašavam, samo svoje a nikako ne i tuđe, djedovine.

Znači li Vam nešto, poštovana gospodo, ako Vam kažem, kako sanjam kamenu "kućicu u cvijeću", kakvu pamtim iz djetinjstva, i kako taj moj san traje ni manje ni više, od 1984.g., kada je otišla moja draga teta (sestra moje none), FZ, uz koju me vežu samo lijepe uspomene? A sanjam je legalno, a još uvijek nemam vlasnički list, shvaćate li Vi to? I treba li se onda još itko čuditi, što nam je gotovo cijela Lijepa Naša ilegalna?

I da rezimiram... nesporna je činjenica, da je naš predmet Sud rješavao od samog početka, i riješio ga u nekom razumnom i ljudskom vijeku prihvatljivom roku, dok je još bila živa prva generacija mojih prednika, koja je u svakom slučaju, znala puno više o zemljama svojih otaca, do ove apsurdne kaznene prijave za prijevaru protiv mene, danas ne bi ni došlo. A ja se ipak radujem ovoj kaznenoj prijavi, i pozdravljam je, koliko god da je uperena protiv mene, i koliko god to Vama, možda, bilo teško pojmiti.
Naime, kako god ja, svih ovih godina, molim Boga da doživim svoju "kućicu u cvijeću", makar Vam je i to možda teško pojmiti, tako sada molim Boga, da ova kaznena prijava poluči barem jedno dobro... da konačno i Sud ozbiljno odradi svoj dio posla, u korist svih potomaka poštene loze ZK, i da ova 30-godišnja farsa, u koju je "slučaj" naše obitelji pretvoren, već jednom dođe svom poštenom i sretnom kraju... pa da, ako ništa drugo, barem mogu mirne duše otići na onaj svijet, ne ostavljajući "repove" i četvrtoj generaciji... makar i svoj san odnijela sa sobom na drugi svijet...
Naši stari su još govorili... svako zlo za neko dobro... a ja se mogu samo ufati, da će se ova moja velika želja i obistiniti. Tražim li previše, poštovana gospodo?

Sretno Vam bilo u donošenju odluke!

S poštovanjem!

Kamena Kamenita
21000 Split

PRILOZI:
1.Općinski Sud Supetar - Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina od 20.oct.1989.
2.E-izvadak, z.k.uložak od 05.06.2006. (pogrešna uknjižba)

U Splitu, 11.07.2013.

Oznake: izjava, državno odvjetništvo, kaznena prijava, sud, zemljišnik, katastar, uknjižba

Prijevara

Članak 236.

(1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena mala imovinska korist, a počinitelj je išao za pribavljanjem takve koristi,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

--------------------------------------------------------------------------

Kazneno smo, dakle, prijavljeni Državnom odvjetništvu za prijevaru, po čl. 236. stavak 2 kaznenog zakona. Obavijesni razgovor u policiji je prošao korektno, ukoliko se išta od ove naše krivosudne sudbine može nazvati tom rječju. S uzajamnim pitanjima i odgovorima. Od strane policijske službenice, prikupljanjem potrebnih podataka i odgovora. S naše strane, traženjem podataka o prijaviteljima i prijavi samoj. Preživjelo se, eto, i to životno iskustvo, za ožiljke i posljedice koga briga!?

I... što dalje (raditi)... tko bi još, u tom moru uzburkanih događaja i osjećaja, pamtio riječi odvjetničke, ali sve u svemu, i sve u stilu, svelo se na jedno veliko NIŠTA... ništa, gospođo... ne sekirajte se... ništa nema od toga... i život bi se trebao nastaviti, kao da se ništa posebnoga nije dogodilo... hmm...
A u konačnici je, de facto, tako i bilo... kao da ništa nije bilo...

E, pa ne može to (meni) ostati na ništa... ja moram reći, što imam za reći, da mi barem duša sjedne na svoje mjesto, a oni neka rade i odlučuju kako hoće, živo mi se (više) fućka...

Nastavlja se...

Oznake: kaznena prijava, prijevara, državno odvjetništvo

Kratko ponavljanje je neophodno za povezivanje događaja, mada će ona "izlivena duša" na koncu štorije o uknjižbi, biti rezime i kronološki će objasniti sve.

Uknjižba, jer o toj se fazi govori svih ovih godina, moguća je na dva načina, barem iz našeg iskustva. I jedan i drugi način, sudskim je putem, ili preko suda, kako hoćete, jer su zemljišne knjige, olitiga, zemljišno-knjižni odjeli, koji to rade, pod ingerencijom suda. I tako je stalno... "sve u rukama suda"... štono bi često znala reći druga strana medalje, olitiga, odvjetnička. Da li uvijek i realno, ili ponekad i u svrhu "pranja svojih ruku" i zaključenja diskusije, teško je pitanje.

Naše uknjižbe "sporovozno voze" od davnih... 2001.g. ili 2006.g, kako se uzme, pa sve do 2012.g... jednim od dva moguća načina, međusobnim tužbama. To su takozvane "fiktivne" tužbe, gdje svatko svakoga od suvlasnika, koji su se pravomoćnim rješenjem o diobi podijelili, tuži za svoje čestice i parcele. Ostali suvlasnici se, slijedom znanja da to nije njihovo, oglušuju o te i takve, nazovi-tužbe, pa sud, u konačnici, prihvaća tužbeni zahtjev podnosioca, kako bi vlasnik, na temelju te i takve sudske presude, mogao skinuti sve dojučerašnje, što žive što mrtve, "uljeze", i dobiti čisti vlasnički list. Ovakav sudski način je, barem iz našeg iskustva, dugotrajniji i mukotrpniji, ma u svakom slučaju jeftiniji, jer se plaćaju samo eventualne sudske pristojbe (cca 150,00 - 450,00 kn), a s odvjetnikom već kako ste se dogovorili. Pa da ni to ne ostane posve obavijeno velom tajne, ja naše u tom segmentu držim korektnima, jer se od početka, svih ovih godina, drže dogovora plaćanja po okončanju tužbe, u nekakvom procentu vrijednosti. Svaka čestica je svoja tužba, naravno, ali nikakva plaćanja unaprijed, a posebno ne po raspravama. Eto. I takvim je načinom sud "vozio" naše uknjižbe svih tih godina, a da se je odmakao malo ili ništa od samoga početka. Pa sad zaključite i sami, tko nam je "pojeo" više novaca, sud (država) ili odvjetnik.

U veljači 2012-te sud odjedanput mijenja taktiku, pa na snagu stavlja drugi način uknjižbe, zvani pojedinačni ispravni postupak. E, taj postupak je već daleko brži i daleko skuplji, a ujedno je, po mom uvjerenju, valjda i uveden ili izmišljen, kako bi sud "oprao ruke" (hmm, svi nešto peru ruke) i prebacio sav rizik (ne)znanja i dokazivanja na tužioca. Laičkim riječnikom rečeno, sud tužitelju određuje da uplati trošak očevida na licu mjesta, gdje treba dokaz(iv)ati, uz pomoć jednog ili više svjedoka, da je to doista njegovo. Drugim riječima, sud (u čijoj su ingerenciji zemljišne knjige, stoljećima, i gdje se od Austrougarske i Franje Josipa nije pomakao ni za milimetar), po pojedinačnom ispravnom postupku, ne samo da ne mora znati, on već odavno sve manje zna, o realnom vlasništvu i stvarnim vlasnicima. I upravo stoga je na snazi, već odavno, zakon divljeg zapada. To može biti samo moje uvjerenje, ali je to i moje iskustvo. Plati pa dokazuj! Ako ne uspiješ, tko ti je kriv, piši propalo! A gdje su, u svemu tome, sudske knjige i uloga suda, ja i dalje pojma nemam! Zato sam i rekla, kroz one aktualnosti, da su zakonski moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu... i da se poštenoga proglasi lopovom...

Ja sam bila prvi pokusni kunić... u veljači 2012.g. mi je sud zakazao očevid na licu mjesta, za koji sam uplatila 3.000,00 kn, i to je bilo iskustvo kojega ne bih poželjela ni najcrnjem neprijatelju. Sva sreća pa se ne dam gaziti i vrijeđati, ali je žalosno da sam se trebala pravdati i braniti sama, da bi sutkinja tek onda odreagirala i ušutkala mladog i nadobudnog umješača. Da, ako niste znali do sada, umješač je prav(n)i naziv za osobu ili osobe, koje nisu stranke u postupku, ali imaju pravni interes da sudjeluju u tuđoj parnici. Tako su se u naše međusobne tužbe umiješala dva brata Taratajeva, pardon, djeca u daljnjem rodu, iste loze list, ali izvan osobnih poznanstava i kontakata, tvrdeći, valjda, da smo dijelili njihove zemlje, i da smo, naravno, svi od reda i lupeži i lažovi, i ovakvi i onakvi. Kada je sud, tamo negdje između 2001.g. i 2006.g. uknjižio njihovog pokojnog oca na naše zemlje, mi smo mislili i odreagirali drugačije, nismo vrijeđali ni optuživali, ali eto. Nismo svi isti, a sada smo, zahvaljujući patuljcima koji pojma nemaju, pardon, našem jednako nadobudnom sudstvu, propali svi skupa u dno dna paklenih krugova.

Dva brata Taratajeva su, u međuvremenu, protiv nas podnijeli kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu, što je bio razlog telefonskog poziva policije, a nakon toga i "randevu-a" u postaji.

Nastavlja se...

Oznake: uknjižba, zemljišne knjige, sud, umješač, fiktivne tužbe, pojedinačni ispravni postupak