nedjelja, 17.12.2017.

Svjetlost s prozora

Godina se, lagano i neupitno, bliži svome kraju. Božić je na vratima. Sin u tuđini. Nepredviđeno. Švicarska. Njemačka. Rajna. Majna. Plovi životom i rijekama. Tako treba. Valjda. Svoj je čovjek. Ima godine i pamet. Valjda. Teško je (uvijek) znati, kuda će rijeka (života) iznenadno skrenuti tok. Željama usprkos.


Marko Škugor - Oće duša vanka tila

Brat bi trebao na operaciju iza Nove Godine, a moglo je to već biti iza njega. Šta bi bilo, da je bilo. Da je ostao u bolnici odmah. Teško je (uvijek) biti pametan. A pamtim jednu davnu crticu, kad je na moju "imaš godine i pamet" uzvratio pitanjem "a kad je to pamet išla s godinama?". Ima i ta mjesta. Teško je (uvijek) znati rasplet događaja. Odlukama usprkos.

O tuđim koracima, pa neka su nam i najbliži, nema smisla suditi ni pametovati. Ni sekirati se, što je najvažnije u svemu. Nije sebično staviti sebe na prvo mjesto, i biti (samo) podrška iz sjene. Nije pogrešno pustiti tuđe živote njihovim rijekama. Ne, nije ni sebično ni pogrešno. Samo je (često) teško. Dobro je rekao dr. med. Bernie Siegel: "Temeljni problem s kojim se većina pacijenata suočava je nesposobnost za ljubav prema sebi"... Pa se i ja (još) učim (više) voljeti sebe.

Blagdani će, tako nekako, raštrkano i neveselo, doći i proći. Ma, ne žalim se. Nikako. Baš naprotiv. Godina je ovo velikih promjena na osobnoj razini. A jedino tu se i mogu raditi istinske promjene.

Raščistila sam kuću od stvari, čistim je još. Nije to (bilo) lako. Meni, teškoj na bacanju. Daleko sam ja (oduvijek) od ovog potrošačkog ludila. Kupi pa baci, i tako u krug. A život nam je pomiješao karte, dodatno, da su nam stanovi prolazili kroz prste, a stvari se gomilale. Od ove godine, lagano puštam i njih da odu. Više stvari, više posla, ne treba mi to. Druge su okolnosti, drugi prioriteti.

Imala sam hrabrosti i vjere, da se opet poslužim riječima dr. Sanje Toljan iz knjige "Čudesna moć hormona", (po)raditi na svom životu i zdravlju. Jer život i zdravlje nemaju alternativu. Bez njih sve pada u vodu. Ili ide dalje s jednim od nas manje. Ići će i tako i tako, kad tad. Znam. Život stati neće. Ali, nije u tome niti poanta. Kako starimo, to već čini ogromnu razliku. Sposobni ili nesposobni. Pokretni ili nepokretni. Koliko god mi, do zadnje sekunde, pomicali granice življenja, i koliko god se, do zadnjega daha, držali slamke spasa, duljina življenja je manje važna. Kvaliteta starenja, na koju možemo imati utjecaja, puno je važnija. Mislim i vjerujem.
Zaokrenula sam dosta toga u svojoj (pre)hrani, a do jučer sam držala da se hranim dobro. I da se tu nema šta puno mijenjati. Pogrešno. Ostala sam i dalje na tragu RAZ-UM-a (raznolikog i umjerenog), tako da jedem sve vrste namirnica, ali na tragu svoje jedinstvenosti, neke izbacujem a neke druge ubacujem ili pojačavam. Naglasak je, u svakom slučaju, na voću i povrću, uz neke dodatke prehrani. Krvne kontrole neću zanemariti, naravno, ali da me bockaju svakih par mjeseci, nema šanse. Dok se ja osjećam odlično, jednom godišnje, otprilike, mislim da je sasvim dovoljno. O tome će još biti govora.

Knjiga mi je vjerna, rekoh na početku godine, kada mi je došla pod ruke gore spomenuta knjiga-biblija, a ove godine sam joj obilato počela vraćati vjernost. Proletila je, manje-više, u čitanju doktora različitih specijalnosti... medicinara, nutricionista, alternativaca, naturopata... Od svakog sam naučila nešto, a sveukupno jako puno... o životu, zdravlju, ljudskom tijelu, hrani/„hrani” 21. stoljeća, prirodnoj i samo-pomoći... a ujedno sam prikupila masu konkretnih savjeta i recepata. I o tome će još biti govora, jer je baš knjiga utrla put kojim hrabro kročim i u koji vjerujem.

Planinarilo se i izletarilo jednakim tempom, a prosinac je i mjesec od planinarskih domjenaka. Volim se družiti s "mojim" planinarima, na bilo koji način, jer je uvijek zabavno, nasmijano, veselo, inspirativno. Domjenak se udruženim i dobrovoljnim snagama potpomogne, između ostalog, i poklonima za lutriju, što je, uz nezaobilazan ples i pjesmu, jedan dio zabave. Svaki broj dobiva! Pa se i ovdje pokazala na djelu knjiga! Prvi put! (Ne)slučajno! Knjigu sam poklonila, da bi knjigu dobila. Ne istu, što je dobro. Izvukla sam knjigu Lucinde Riley...




... znakovitog podnaslova... U vratima prošlosti ključ je budućnosti...

... s istoimenom pjesmom...




... i riječima Ludwiga Van Beethovena...



Intrigantna i napeta knjiga, u svakom slučaju, neka sam tek negdje na polovici čitanja... toplo preporučam!...

Oznake: život, Zdravlje, planina, knjiga, duša, tijelo

- 17:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 12.04.2016.

Stoji kuća stara, starija od tuge...

S one strane šora, odmah iza pruge,
stoji kuća stara, starija od tuge...
i k'o da vidim nekog, da mi maše s trijema,
al' znam, tamo nikog već odavno nema...

Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo,
ako ti ne prodaš, sruši'će se samo...
a možda i prodam, al' ne istog trena,
raspitat se moram, kakva je sad cijena...

Moram vidit pošto li su snovi ovih dana,
kol'ko vrijedi duša, kad je na njoj rana...
kol'ko košta onaj miris loze pokraj trijema,
a koliko starost, kad uspomena nema...
pošto li je podrum i pijana jutra,
nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra...



Najbolji hrvatski tamburaši - Sve ću prodat sutra

Nije srce krivo, što je zapamtilo,
sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo...
ne smeta mu korov, ni trava visoka,
već mu smeta, što ga selo gleda ispod oka...

Moram pitat selo, možda oni znaju,
kakve li su cijene, tu u mome kraju...
kol'ko vrijedi, pod bagremom starim, ladovina,
da l' je skuplje ako mi je, to sve djedovina...

Moram vidit pošto li su snovi ovih dana,
kol'ko vrijedi duša, kad je na njoj rana...
kol'ko košta onaj miris loze pokraj trijema,
a koliko starost, kad uspomena nema...
pošto li je podrum i pijana jutra,
nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra...

Oznake: didovina, uspomena, ljubav, prodaja, cijena, duša

- 20:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.