S one strane šora, odmah iza pruge,
stoji kuća stara, starija od tuge...
i k'o da vidim nekog, da mi maše s trijema,
al' znam, tamo nikog već odavno nema...
Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo,
ako ti ne prodaš, sruši'će se samo...
a možda i prodam, al' ne istog trena,
raspitat se moram, kakva je sad cijena...
Moram vidit pošto li su snovi ovih dana,
kol'ko vrijedi duša, kad je na njoj rana...
kol'ko košta onaj miris loze pokraj trijema,
a koliko starost, kad uspomena nema...
pošto li je podrum i pijana jutra,
nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra...
Najbolji hrvatski tamburaši - Sve ću prodat sutra
Nije srce krivo, što je zapamtilo,
sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo...
ne smeta mu korov, ni trava visoka,
već mu smeta, što ga selo gleda ispod oka...
Moram pitat selo, možda oni znaju,
kakve li su cijene, tu u mome kraju...
kol'ko vrijedi, pod bagremom starim, ladovina,
da l' je skuplje ako mi je, to sve djedovina...
Moram vidit pošto li su snovi ovih dana,
kol'ko vrijedi duša, kad je na njoj rana...
kol'ko košta onaj miris loze pokraj trijema,
a koliko starost, kad uspomena nema...
pošto li je podrum i pijana jutra,
nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra...
Post je objavljen 12.04.2016. u 20:40 sati.