četvrtak, 30.11.2017.

Bilo je to godine 2013-te

Bila je to presudna godina našeg sudovanja, u borbi za čistim papirima zapuštene didovine. Da li je i koliko, kumovala konačnom raspetljavanju gordijskog čvora vlasničkih listova, mislim da je. Nisam tražila odgovore, jer me je dugogodišnja, dobro poznata, igra gluhih telefona, te godine konačno dotukla i ubila u pojam. Znala sam da (s njima) ništa nema smisla. Znala sam da Nitko (od njih) Nikada Ništa Ne govori, ma koliko ja 'lajala na mjesec', pa što bi i sada bilo drugačije.

Pa sam, u konačnici, samo tako izlila dušu na papir. Istresla istinu, samo istinu, i ništa osim istine. I poslala na pravu adresu. Bez odgovora, naravno. Ali s nekakvim efektom, vjerujem. Jer su se stvari, vremenom, krenule raspetljavati.

Padaju mi i sad na pamet one riječi sutkinje: 'Ja bi ovo završila'. Ma da, a možda je i voda već došla do grla. Možda ih je netko i 'oprao' dobro, i neka je. Možda. Ne znam, niti ću ikada (sa)znati što se tih godina događalo iza sudbenih kulisa, ali sam na koncu i sama povezala končiće, pardon, razloge odjedanputnih sudskih izmjena u postupanju, još punu godinu ranije, točnije, u veljači 2012-te.

Zato bih ja ovu godinu, 2013-tu, koliko god je bila i teška i mučna, nazvala i dobrom prekretnicom. Tuga te godine i blogom se je razlila, samo joj se tada nije znalo pravog razloga.


... zaplakala je pisma ...
... okrenula je bura ...
... u paklenim se krugovima (za)vrtila duša ...


A početkom ljeta te presudne godine, 2013-te, ili sasvim precizno, 28. lipnja... znam, jer je ostalo zapisano u rokovniku... zazvonio je telefon... a telefon k'o telefon, zvonca li ga zvonca, ionako, u sve bložje ure, pa sam se i tada nonšalantno javila, uvjerena ćuti kakav poznati glas.

Kad tamo, s druge strane žice, ozbiljan ženski glas je krenuo službeno s nabrajanjem podataka... 2. policijska postaja... kaznena prijava... Državno odvjetništvo... po čl. 236. st. 2 kaznenog zakona... trebate doći u postaju radi uvida u predmet i obavijesnog razgovora... zemljo, profundaj se...

I tako smo nas dvije razmijenile riječ na riječ, i za nekakvih tjedan dana dogovorile 'randevu' u policijskoj postaji.

Nastavlja se...

Oznake: sud, sudstvo, pravosuđe, zemljišne knjige, uknjižba

- 18:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.04.2015.

Prednovogodišnji skeč

Lijepo su me i na vrijeme pozvali, mada bez obaveze, da svojim stasom i glasom uveličam dugo iščekivani događaj, tog presudnog raspravno-sudskog dana, 18-og prosinca prošle godine. A ja ovakova... prilično naivna, lako zaljubljiva i manje-više optimistična... bez brige i zadrške prihvatih tu važnu ulogu. Kad tamo, iza kulisa stvarnoga svijeta, u sterilnosti dvoranske pozornice, tog sunčanog zimskog jutra, dočekalo me je uprizorenje skeča, u kojem odigrah tek epizodnu ulogu... ulogu statista... ili dekora.
Dođoh, vidjeh, blenuh... k'o tele u šarena vrata... k'o Marta do Supetra i natrag... k'o Alisa u labirintima čudesa... k'o Marko, što vječito kasni... k'o Paluška sama na svijetu... k'o Sizif, sve osvješteniji u uzaludnost svog kamenog poslanja.

Kratki skeč sa 2+3 suprotstavljena stvarna lika, u ulogama tužitelja i opunomoćenika, na jednoj strani, kontra sutkinje, zapisničarke i neznane "treće", na drugoj... plus 15-oricom veličanstveno-nestvarnih, za radnju jako bitnih likova, s ulogama fiktivnih tuženika... plus onom 6-orkom genijalaca, od Teleta do Sizifa. Predstava je trajala nekakvih 15-ak minuta, al' tko bi to sad više i znao pravo reći. U zamrznutim okolnostima nesvakidašnjeg prostora i vremena, sat je zaustavio svoje otkucaje, i kazaljke su stale. Sa tri statista i dva glasajuća, uz brojne popratne, čudnovato-nestvarne likove, predstava je, dakle, započela brzo, skončala još brže, i dok si trepnuo okom, zastor je već pao.

U prvom činu, prozivkom se sakupila ekipa stvarnih likova, i zauzela svoja mjesta na pozornici. I dok je glavni među njima, u ulozi sutkinje, naglas utvrđivao činjenično stanje prisutnih/odsutnih, a zapisničarka je u tome žustro "hvatala za riječ", ostali su šutke statirali, k'o kakve žive mumije.

Drugi čin se bavio prizivanjem duhova. Od 15-orice veličanstveno-nestvarnih, na pozornici se, očekivano, nije pojavio nitko. Samo je sjenka njihova obitavala u glavama prisutnih, i imena im spomen na usnama glavnolikujućeg. Svi su se redom oglušili, već od ranije, jer ne spore moj tužbeni zahtjev, al' sve im je to zaludu... ako glavni kaže stoput, i stoput se oglušiti trebaju. Nema tu ni 'oću-neću, ni cile-mile. A do njih 15 nevidljivih i tajnovitih, vodi samo jedan opipljivi trag... trag puta malih plavih koverata, primkom povratnicom uredno poslanih na adrese... bilo osobno, bilo preko punomoćnika... bilo u zemlji, bilo širom svijeta i okolice.
I krenulo je to njihovo nabrajanje baš kako valja... ad 1. - ad 13. pozivi uručeni... ad 15. poziv uručen... a gdje li je još taj jedan, taj ad 14-ti... kuda li se taj Gargamel skrio, da bi našeg poštara zeku iznevjerio, a nama napakostio, nitko pravo ne zna, al' kasno ti je, Marko, i da se pitaš... jedna mala plava na duši mi zaspala, jer vratila se natrag, otkuda je i pošla... netaknuta, nevoljena, zapečaćena... e, zeko, zeko...

Treći čin donosi rasplet ove štrumfo-bombastične drame, izazvane "nestankom" tog lika, 14-ice mu njegove. A da je lanac jak, koliko je jaka njegova najslabija karika, to znamo. Jedan jedini neka padne, padaju i svi ostali... k'o domino... kao da nikome ništa ni uručeno nije. E, moj Zeko-Peko, stoposto si i ti od Sizifa pos'o učio. Pa je slijedom neuspješnosti Zekoslava pismonoše, glavnolikujući donio presudu... ponavljanje je majka znanja, pa idemo mi lijepo sve iz početka... jovo-nanovo, iz nulte pozicije... vidite i sami, da nisu ispunjeni uvjeti za redovan nastavak i održanje ove naše današnje rasprave, pa ćemo zakazati naš novi "obračun kod ok korala", slijedećom raspravom, a kako drug(ov)ačije... vidimo se, dakle, vidimo, tamo negdje... recimo... u lipnju slijedeće godine... što ipak hoće reći, ove... Amen.
Kako ova 14-ica živi u bijelome svijetu, stvar je dodatno kompliciranija, ili, prevedeno, radi se o diplomatskoj pošti, koja put putuje duže od ove tuzemne. Svojevremeno se spominjao rok od godine dana, ovaj put je "razrezano" šest mjeseci. Je li se, u međuvremenu, taj put ubrzao, ili je prvotna informacija bila prenapuhana, teško se tome da ući u trag, i dokaz(iv)ati bilo što, a ionako je svejedno.

E, zeko, zeko, nema tebi odmora u nezaposlenoj Hrvackoj... torbu hitno na rame, pa nosi i raznosi... što po tuzemstvima, što po inozemstvima... "uljeza" ti neće faliti, a vrzino kolo pismohrana i pismonoša, ionako ti ne gine od beskraja do bestraga, pa sve tako u krug... od nulte do nulte... Oj, Sizife, Sizife... spuštaj zastor.

Čekaj, čekaj, uskače tu sad sporedni lik u ulozi opunomoćenika, kako skeč ipak ne bi završio totalnim fijaskom. Dobio je svoju rolu, tek toliko da zatraži pripremu onog drugog predmeta (a pisala sam o dva postojeća predmeta) do slijedeće rasprave, kojega bi onda trebalo pripojiti ovome. Na slijedećoj bi se, dakle, raspravi, ustanovio samo jedan jedinstveni predmet, umjesto dosadašnja dva, pošto i pripadajuće čestice na terenu čine jednu jedinstvenu cjelinu. A treba li uopće ponavljati, da do sve te gnjavaže oko dva predmeta nije trebalo niti doći, što bi u konačnici još činilo i duple troškove, ne treba zaboraviti... odvjetnicima budi fala... Prijedlog je, falabogu, prihvaćen, sve fino ušlo u zapisnik, i... ajde sad više, spuštaj(der) taj zastor.

Sve u svemu, skeč je bio kratak i poučan... nema straja za naše suce, odvjetnike i poštare, njihovo je kraljevstvo beskonačno, jer, raspravno se kolo nastavlja, do kuda i do kada, sam Bog zna. Tijek predstave je pokazao, kako ja i nadalje padam s kruške, što i nije neko čudo, al' što ovaj put pade i opunomoćenik, majku mu... kaže, nije očekivao, a kad bi sve provjeravao... al' valjda bi trebao... i očekivati i provjeravati, jer vremena je bilo napretek, i ohoho. Bilo, bilo, ali nema više... ni vremena... ni pomoći... ni krivnje... ni odgovornosti... ni satisfakcije... ničega nema... stanje je redovno i normalno... povijest se ponavlja... opet kasno Marko... i potrebnih informacija nikada na vrijeme... i uvijek general poslije bitke... i tako dalje, i tako bliže.

Pa pokušavam staviti u kontekst ta naša svagdašnja vrzina kola, oko kojih nam, htjeli-ne htjeli, "kidaju živce" na sve strane... ta birokratsko-šalterska, sa jedne strane, i ova sudsko-odvjetnička, sa druge... pa mi ova opaka Mica Ubica još uvijek dođe k'o mila majka.



Mica Ubica - Divlji šalterski službenik (Nervozus shicanorum pauza)

Oznake: rasprava, sudstvo, odvjetništvo, Birokracija

- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.03.2010.

Sve po zakonu, a nemoralno

/Flash vijesti/

Ne, ne, neću o pretvorbi i privatizaciji... ako ste promislili, krivo ste mislili... samo bi mi još i to falilo, malo mi je muke sa nepremostivim zidovima državnih institucija... uostalom, šta bi se tu i moglo više reći kad je sve rečeno, sve se zna, dijagnoza postavljena "ko je jamio, jamio", operacija uspjela, pacijent na umoru, bolest se svakodnevno širi novim i sve težim žarištima, a lijeka niotkud...

A koliko god se taj zakon najbolje preslikava u mom naslovu, i koliko god postao njegovim sinonimom, sigurno je da nije jedini. Namjera mi je približiti, meni blisku, problematiku vlasništva, ili preciznije, problematiku ispravki pogrešnih upisa u vlasničkim listovima. Činjenica je da mi danas u Hrvatskoj imamo tri kategorije vlasnika:

1. zemljišno-knjižni vlasnici (vlasnički listovi)

2. katastarski vlasnici-posjednici (posjedovni listovi)

3. izvanknjižni vlasnici

Osim što su sve tri kategorije u potpunom neskladu, 20-godišnje nerješavanje ovog problema, svakodnevno povećava broj treće, najspornije kategorije - izvanknjižnih vlasnika. I dok moderne europske države uopće ne poznaju pojam izvanknjižnog vlasništva, kod nas je to realnost, koja se ne smanjuje.

A da problem bude veći, kod sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama, zakonska rješenja su takva, da je u sudskoj praksi moguće da sve bude po zakonu, a ujedno i nemoralno, i nepošteno, i nepravedno. Sve učestalije afere oko sumnjivih uknjižbi prava vlasništva dokazuju, barem meni, da nešto debelo ne štima ni sa zakonima, ni sa sudskom praksom. O tome svjedoče:
- "rogoznički slučaj" ili "slučaj Svaguša", kojeg sam nedavno spominjala...
- "drniški slučaj" iz 1997.g., gdje je stotinu nasljednika zaseoka Dučići u Siveriću proglašeno mrtvima...
- "brački slučaj" ili "slučaj Domić", jedan od najinteresantnijih i medijski najviše (po)praćenih, koji je nedavno dobio i svoj sudski epilog...

Ukratko, brački je slučaj postao aktualan 2004.g. za vrijeme ministrice Vesne Škare-Ožbolt, koja je sutkinju Domić tada razriješila dužnosti predsjednice suda u Supetru, a ujedno je podignuta optužnica protiv nje i još 12-orice suoptuženika za malverzacije prilikom utvrđivanja i knjiženja brojnih zemljišnih parcela na otoku Braču, čime je mnogima omogućeno nelegalno stjecanje vlasništva nad nekretninama.

Sudski spor je, dakle, trajao 6 godina, a završio je oslobađajućim presudama za sve optužene.


- Mislim da je donesena jedina moguća presuda u postupku koji je započeo bez materijalnih dokaza koji bi upućivali na osnovanost optužnice. Kao čovjek, pravnik i prijatelj mnogih optuženih sretan sam da su oni i njihove obitelji dočekali kraj ove farse. Činjenica od koje su svi pobjegli jest da je ‘96. stupio na snagu novi Zakon o vlasništvu koji je težište vlasništva pomaknuo sa katastra na upis u zemljišnik. Do tada je u Dalmaciji bio običaj da ljudi vjeruju u katastar, a tek nakon rata došlo je do potrebe raspolaganja nad zemljištima i radi toga su ljudi počeli rješavati svoja zemljišno-knjižna stanja - kazao je Nediljko Ivančević dodajući - kako u postupku niti jedan optuženik nije imao razlog vjerovati da njemu sporna nekretnina ne pripada te da su svi rješavali nekakvo svoje vlasničko stanje.

- Oni koji govore njoj u prilog kažu kako razrješenje nije u vezi s počinjenjem kaznenog djela, nego je vezano uz nepoštovanje sudskog poslovnika.
- Osobe iz struke sklone Ivani Domić kažu kako je njezin najveći grijeh želja da što prije ispuni normu i poboljša statistiku riješenih predmeta.
- Tko je u pravu, u konačnici će odlučiti Vrhovni sud.


Oslobađajuće presude mene, nažalost, nisu iznenadile, jer sam u takav ishod bila gotovo sigurna od samog početka. Nažalost je tako, ali ne iz razloga što stvarni vlasnici nisu prevareni i razvlašćeni, već stoga, što su sve te radnje obavljene i napravljene po zakonu, a vlasnike od "vlasnika" dijeli tanka nit (ne)dobre vjere, koja je upitna i teško dokaziva. Stvarni će vlasnici, što je u svemu najtragičnije, sada morati privatnim tužbama dokazivati vlasništvo, kako bi vratili svoju imovinu, djedovinu, što li već, jednako kao i u svim gore spomenutim slučajevima.

A GLAVNI PROBLEM JE U LOŠEM ZAKONSKOM RJEŠENJU.

Jer, ista takva "rastezljiva" sudska praksa, koristila se je, i koristi se još uvijek, na svim sudovima, desetljećima jednako, i sve je po zakonu, jer da nije tako, ne bi smo odnedavno imali "slučaj Svaguša", i ne bi se slični slučajevi opetovano ponavljali.

- Riješila sam na stotine, čak i tisuće istovrsnih predmeta u kojima je zbog izostanka stranke presuđeno u korist tužitelja. Na isti način radili su i sudovi i suci u Makarskoj, Solinu, Trogiru, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, Zadru... – tvrdi I. Domić, i navodi - kako su predmeti optužnice parnični spisi koji se odnose na sređivanje zemljišno-knjižnog stanja na otoku Braču, te da je opće poznato da je zemljišno-knjižno stanje na tom otoku, ali i na ostalim otocima nesređeno, a da Općinski sud u Supetru inače ima oko 80 do 90 posto predmeta ovakve naravi.

- Za osuđujuću presudu za ta djela - dodala je Biga Milutin - bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: svijest i namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.

Ova izjava najviše revoltira, što je i razumljivo, ali baš ona i dokazuje da je problem u zakonu i sudskoj praksi, jer ako se to isto radi u dobroj vjeri, ne krši se zakon lud.

Naime, onaj koji misli i tvrdi da je stvarni vlasnik, da bi se uknjižio, mora tužiti sve ostale, žive i mrtve, znane i neznane, koji su se u zadnjih 100-injak godina, iz raznoraznih razloga, našli na "njegovom" vlasničkom listu. I svi naši sudovi su pretrpani takvim "formalnim" tužbama, kojima se izvanknjižni vlasnici pokušavaju uknjižiti, a problemi su posebno izraženi na našim otocima i u Dalmaciji općenito. Najveći broj ovih "parnica", koje to ustvari i nisu, završava se, ili na temelju priznanja, ili na temelju izostanka tuženika, ili na temelju ogluhe, odnosno, nereagiranja tuženoga.

Zakonske mogućnosti... "izostanka tuženika"... ili... "postavljanja privremenog zastupnika", jer su tuženici nepoznatog boravišta i prebivališta... to su "rješenja", koja su i dovela do svih ovih afera, jer se na taj način tužbe za uknjižbu rješavaju mimo znanja i sudskih pozivanja stvarnih vlasnika, ili stvarnih nasljednika. Ove "parnice", u stvarnosti, omogućavaju zaobilaženje postupka nasljeđivanja, jer tužitelj, koji može biti stvarni vlasnik, ali isto tako i prevarant, sam označava nasljednike, što onda sudovi nekritički (bez provjere) prihvaćaju.

Najbolje ću objasniti apsurdnost ove sudske prakse na vlastitom primjeru - svi mi u familiji, koji smo diobom dobili svoje nekretnine (jednako nekritički od strane suda), da bi se uknjižili, moramo se međusobno tužiti... i sad tu svak svakoga od rodbine tuži, svi znamo da je to u svrhu sređivanja stanja vlasništva, i svi se oglušujemo na međusobne tužbe i dobivamo "sporove" na temelju ogluhe... i to traje već 9 godina, i ne vidi se kraja.
I sad recite da to nije, najblaže rečeno, suludo lud, a za državu i samoubilačko bang. Apsurd je tim veći, da to nikome od nadležnih institucija ne smeta (barem ih se ne čuje, da se itko na ikoga žali), ako ni zbog čega drugog, onda stoga što blokira njih same. Ako ih već nije briga što time ogromnoj masi ljudi totalno koče i blokiraju svaki daljnji korak i postupanje, ukoliko su lojalni građani koji se drže zakona.

Zato sam ja uvjerena, da je "slučaj Domić" imao posve drugu, političku, pozadinu. Lako je moguće "iskočila" iz direktive sporosti i netalasanja, troškove šestogodišnjeg sudovanja će ionako, kao i uvijek, platiti porezni obveznici, a još lakše je moguće, da sad sutkinja Domić tuži državu zbog izgubljene časti i dobiti, i zbog pretrpljenih duševnih boli, pa budemo platili i daleko više.

Građani za ovakve presude uglavnom bacaju "drvlje i kamenje" na pravosuđe, što je i razumljivo, jer ono, kao neovisno, mo'š mislit', presuđuje, dok se politika, koja donošenjem zakona, pravosuđu utire put, skriva iza te "neovisnosti". Pa se, neizbježno, nameće pitanje, kako to, da se ni jedna strana ne buni, i kako to, da se nikoga glasno ne čuje, ni suce ni političare? Izgleda da to, iz nekih razloga, paše i jednima i drugima... kao da imaju neki "big deal"... suci ne napadaju političare, a političari ne napadaju suce... kako to reče odvjetnik Ivić ... "fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti"... Ne znam je li to sva istina, kao što ne znam ni čija je slika u očima građana lošija, slika sudaca ili slika političara.

Nije mi jasno ni zašto je problematika stanja vlasništva od svih toliko marginalizirana, čak i od medija površno praćena, samo u slučaju ovakvih i sličnih afera, čiji broj bi, bojim se, mogao samo rasti. Čista situacija s vlasništvom, u svakoj normalnoj državi zaslužuje prioriret nad prioritetima, jer nesređeno i kaotično stanje vlasništva lančano uzrokuje probleme u svim ostalim segmentima društva, da i ne govorimo o mogućnostima zloupotreba. Uostalom, da se ovaj problem barem počeo rješavati odmah iza 90-ih, kao što je trebalo, vjerojatno ne bi bilo ni ovako sramotne pretvorbe i privatizacije, a ni ovoliko zapuštene domovine.


Komentari iz Slobodne Dalmacije
Komentar od: micosplit @ 26. svibanj 2008 16:47
Pa šta je to čudno, naše pravosuđe je takvo da postoji samo radi
sebe samog i da bi hranilo fiškale.
Ja već 20 godina vodim RADNI SPOR i još nije gotov i pitaj Boga kad će, drugi spor , opet u splitskom sudu, također radni sud nije u 2 godine niti zakazao raspravu. Odvjetnička komora kojoj sam prijavio odvjetnika koji mi je napravio medvjeđu uslugu također ne reagira.
Naši sudovi su efikasni samo za ovrhe sirotinji koja nije platila struju i sl.
Pozdrav ministrici Lovrin i njenim vrijednim, nekorumpiranim djelatnicima.

Komentar od: nradmil2 @ 26. veljača 2010 17:33
Presuda kao i za pretvornu i privatizaciju.Sve po zakonu!!!!

Komentar od: lile555 @ 26. veljača 2010 17:25
I za ovo je trebalo 6 godina ?

Komentar od: lanterna 13 @ 26. veljača 2010 17:19
Tako je to kod nas.SVE JE LEGALNO ali NEMORALNO,....ali ....to su naši suci i pravosuđe.......

Komentar od: kornjača @ 26. veljača 2010 16:24
Što ste očekivali ??? Sve je radila po - ZAKONU !!!

Komentar od: piket @ 26. veljača 2010 19:06
činjenice:
novinari su domićku osudili prije nego je počela parnica i svi naslovi u novinama pa i današnji na takav način djeluju, SRAMOTA, našeg neobjektivnog novinarstva
ali kakvi su novinari tako su i provjerili dokaze protiv Domićke koji su u najmanju ruku smješni za bilo koga ko se razumije u pravosuđe
da nije bilo medijske hajke sve bi odavno bilo gotovo.
i još nešto... nije problem u ivani domić nego u neažurnom stanju zemljišnih knjiga i JAKO lošem zakonu.. svi suci u hrvatskoj rade po istom, zašto se samo protiv nje vodi postupak????
nekome zasmetala...........

Komentar od: clint eastwood @ 26. veljača 2010 19:57
P.S. Ako ćemo govoriti o našem sudstvu općenito ono je uz časne iznimke najkancerogeniji dio hrvatske svakodnevnice

Komentar od: sumartin @ 27. veljača 2010 10:55
Pišite dostojanstveno, ne spuštaj te se na nivo Domičke i njoj slični. Doživio sam je na jednom suđenju, nije bila ni malo fina,
već neogranićeno drska i bezobrazna.

Komentar od: pf @ 2. ožujak 2010 10:29
Ajmo sad, predsjedniće JOSIPOVIĆ
Ovo je sada test za Vas.
Gdje je ovdje PRAVEDNOST & PRAVDA:

Komentar od: biston @ 2. ožujak 2010 9:55
Treba se zapitat kakva je optužnica kad je utvrđeno da Domićka nije kriva i tko ju je sastavljao, te po čijem nalogu.
Ovaj je slučaj sramota hrvatskoga pravosuđa koje nikada nije bilo na nižim granama. Potpuna netransparentnost rada sudaca, uz tobožnju zabranu komentiranja presuda, doveli su nas gdje jesmo. Jedan od primjera je i zemljišnik suda u Makarskoj, gdje muljaže traju već skoro dvadeset godina i nitko im nije u stanju stati na kraj. Sramotno.

Komentar od: spirou @ 2. ožujak 2010 9:53
Piket, ne pizdi...
kad se moja zemlja uknjižilia..smatra sam da je to - to
pa ne mogu jednom godišnje ići na zemljišnik cijeli dan i provjeravat sve svoje parcele???
a,oni upravo to i govore...treba ić jednom godisnje provjerit sve, jer nije vlansik onaj ko je vlasnik,vec ko se uknjizi???
ma molim te?
jeli ovo država ili banana??
uostalom,pola dalmacije je još na preminulim vlasnicima...nasljednici se još nisu uknjižili

Komentari iz Večernjeg lista
26.02.2010. u 20:13h Trajkovski je napisao/la:
Moglo bi se malo počet mijenjat to naše pravosuđe. Možda da uzmemo ono od inoxa 18/10...

26.02.2010. u 20:24h Savjest je napisao/la:
Zadivljuje kako su se suci solidarizirali sa svojom optuženom kolegicom, a nisu ukazali na otvoreni krupan problem u pravosuđu, a to su formalne tužbe –«formalke» - koje se provode s jedne strane zbog neurednih zemljišnih knjiga, a s druge strane, jer je u jednom predmetu Vrhovni sud zauzeo stajalište da su takvi postupci zakoniti.
No, koliko su oni zakoniti, može zaključiti svaki laik, ako mu se objasni postupak: kad treba u zemljišnu knjigu upisati novog vlasnika ili vlasnike, protiv upisanih vlasnika podnese se formalna tužba, iako se ne zna čak ni jesu li oni svi na životu. Na ročištu sud svim nenazočnim a pozvanim vlasnicima jednostavno odredi zastupnika i s njim obavi posao prijenosa vlasništva.
O tome su pisali sudac Božo Vilušić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/gruntovnica.pdf) koji je kasnije i sam bio optužen za sličnu radnju kao i sutkinja Domić (www.index.hr/vijesti/clanak/crikvenicki-sudac-umijesan-u-bespravnu-gradnju--turistickih-apartmana/251991.aspx) te sudac Zrinko Zrilić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/Zrilic_Zrinko_TABULARNE_TUBE.pdf).
Uz takav Vrhovni sud Republike Hrvatske te uz takvu sudsku praksu, u Hrvatskoj još dugo neće biti stranih ulaganja u nekretnine osim na mafijaški način.

Komentari iz Jutarnjeg lista
Hrvatsko pravosuđe jedina je brana razvoju normalne države... Em je sporo, korumpirano, zakoni su loši i često u koliziji, sudi se po 'babu i po stričevima', politika je još uvijek umješana. Pravosuđe je svojim sporim i nesavjesnim radom uništilo i one gospodarske subjekte koje su radnici na vrijeme pokušali spasiti, ali ništa..... Primjerice, u Njemačkoj radni spor traje od 7 do 21 dan! To je samo kod nas moguće da ljudi vode radne sporove 15 godina....
zanusi13
27.02.2010

Bivša sutkinja? To će jako dobro završiti po nas, porezne obveznike. Prvo će nas tužiti jer smo joj, nevinoj, uvaljali otkaz, a onda će još tražiti da joj se isplate sve plaće dok nije radila. Sa kamatama i sudskim troškovima naravno.....
chemica
26.02.2010

'U borbi za pravdu se neću umoriti!'
'Bit ću zapreka svakoj diskriminaciji!'
'Imovina stečena na kriminalan način neće biti dugog vijeka!'.
cock
26.02.2010

vrana vrani oci ne kopa...
servantes_iz_malog_mista
26.02.2010

Vrana vrani ociju ne vadi zato ce se morati umijesati orao ili jastreb
JankoPrekobrda
26.02.2010

Josipović: "U borbi za pravdu nikada se neću umoriti." Pa predsjedniče pokloni se i počni.
cock
26.02.2010

prestrašno. primit će nas u EU nikad.
ela1
26.02.2010

Pa zar treba baš preko pet godina da sudsko vijeće odluči kako baš nitko baš za ništa nije kriv i to po svih 18 točaka optužnice. Samo se potrošilo vrijeme - sad kreću žalbe pa vjerojatno ponavljanje postupka pa opet žalbe i tako se refren ponavlja sve do zastare (navodno stiže već 2018.).... Ovako ćemo prije na bliski istok nego u EU...
Trajkovski
26.02.2010

dobro je sve po starom, ja se zabrino da stvarno idemo u rat protiv korupcije... uhapse i onda oslobode....
El-Bojko
26.02.2010

E da, još, ako je način na koji je radila Domić, kako negdje piše "uobičajena praksa" onda jadna im majka svim vlasnicima atraktivnih zemljišta....
Skipp
26.02.2010

Ovo je ne sumrak nego nacrniji mrak hrvatskog pravosuđa.
Skipp
26.02.2010

Neki stvarno imaju Hrvatsku ili barem 10 miliona eura...e moj ministre Šimonoviću,mora da se ovi u EU ubiše od smijeha kad im pominjete pravnu državu u nas,ne možete počistiti smeće u vlastitoj kući,a držite predavanja drugima o korupciji.
ROLLING
26.02.2010

Ovo nema nigdje na svijetu ................ima ima ..... u rvackoj he he
black_bloc
26.02.2010

Ma B R A V O za hrvatsko sudstvo !!!
salomon
26.02.2010

Ali je kriva bakica čiji pas je istrčao na cestu i podletio pod automobil te mora platiti kaznu, sudske troškove i štetu na automobilu.
laik
26.02.2010

Dobrodošli u hrvatsku....zemlju pravde i lopova
misonx
26.02.2010

Komentari iz 24 sata
koji pametnjakovići...pitanje svih pitanja (ako presuda postane pravomoćna)-oće li bajić dgovarat za ovaj fijasko( svi troškovi idu na račun poreznih obveznika)? ako mene pitate-to vam se desi kad optužnicu piše politika (v.š.ožbolt-koja nema dana rada u praksi). nažalost, i danas je na čelu ministarstva osoba koja nije ništa radila/sudila. predlažem da troškove postupka (ako ih bude) plati v.š.ožbolt.
26.02.2010. 17:36:42 | dra

svi se žale na sporost suda a vidite kako ova ekspeditivna rješavala je slučajeve kao na traci
26.02.2010. 20:19:18 | sprinterica

Sve je trulo u državi Hrvatskoj !!!
26.02.2010. 19:32:02 | ri051rijeka

P.S. Članak je baziran na vlastitom iskustvu i pročitanom iz dnevne štampe, ali i sudske prakse svog slučaja, te praćenja zakona i stručnih članaka, duži niz godina. Podaci i komentari o "slučaju Domić", kojim je post inspiriran, uzeti su iz dnevne štampe, prepisani pasusi su prenijeti nakošenim tekstom, a preko ubačenih linkova se može, još i dublje, ući u problematiku.

Oznake: krive uknjižbe, afere, sudstvo, zemljišnik

- 02:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.