Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kamena-kucica-na-skoju

Marketing

Džabe nam sve

Ono "zemljište iz četiri koraka", koje još dugujem objasniti, malo ću nadograditi sa još par "pričica" slične tematike, što bi u sveukupnosti trebalo činiti jedan mozaik našeg sveukupnog vlasničkog s*anja, kojim, nažalost, tonemo sve dublje i dublje. Barem ja to tako vidim, a vidim i da sam se u'vatila ovog s*anja, k'o pijan plota naughty.

A kako bi sav taj bućkuriš tema i uspjela privesti kraju, bez ostavljanja novih dugova, krenula sam, kao što vidite, "direkt u glavu", i pokušat' ću zadržati svoje misli čvrsto na lancu, kako se slučajno ne bi otele kontroli rolleyes.

Ja bi to ukratko rekla ovako, u ženskom stilu... a ne, neću praviti krompir-salatu, nego jedan ljuti fiš-paprikaš, recimo to tako, po slavonsku, u kojem će se krčkati svega pomalo... od toga, kako lako doći do tuđe zemlje, i kako još lakše izgubiti svoju zemlju... pa ću dodati malo gradnje naše svagdašnje, i njoj pripadajućih, uporabnih, dozvola... i na kraju sve začiniti sa dosta poreza na nekretnine, kako bi fiš-paprikaš bio što ljući. Frigaš paprikaš koji ljut nije, rekli bi baranjci, a apropo fiš-a, malo mi je falilo da tražim vatrogasni aparat, svojevremeno, kad sam ga prvi put probala, a još rekoše, da su napravili blagi, radi nas dalmatinaca nut.

Pa, idemo redom... od tuđe zemlje, na kojoj možete zaraditi i do milijun eura... vrlo lako, i sve po zakonu... u četiri koraka:

1. Pregledom zemljišnih knjiga i katastarskih evidencija utvrditi suvlasnike parcela, za koje je po datumu uknjižbe očito da su rođeni u 19. stoljeću, te da su davno umrli, ali nakon smrti nije vođen ostavinski postupak.

2. Potom sastaviti tužbu za 'stjecanje vlasništva dosjelošću', kojom tvrdite da je 'knjižni vlasnik odsutan i(li) nepoznatog boravišta'.

3. Premda kao tužitelj ne živite ni blizu navedenog zemljišta, navedite da parcele koristite godinama... skupljanjem drva, branjem majčine dušice i ljekovitog bilja, ili pak, branjem šparoga, svejedno... te će, na temelju dosjelosti, biti presuđeno u vašu korist.

4. Ubrzo nakon toga, zemlju možete dobro prodati... za golf igralište, napr.

A za detaljnije informacije, više pročitajte u... Slobodnoj Dalmaciji... Večernjem listu... Dubrovačkom vjesniku...

S moje strane još samo, ono najvažnije:
Pouka o pravnom lijeku: Ne pokušavajte ovo sami, bez potrebne logistike!

Druga strana ove medalje govori, kako na isti način, vrlo lako, možete i ostati bez svoje zemlje, mada je koristite godinama, i mada je generacijama u posjedu vaše familije.
Nije mi namjera suditi o konkretnom slučaju iz Slobodne Dalmacije, iako sam, po napisanome, sklona misliti, da je zemlja u posjedu familije generacijama, ali se još uvijek vodi kao narodna ili općenarodna imovina, ma što to danas više i značilo. Takve imovine, zasigurno, u zemljišniku još ima puno, a službeno se garant i ne zna koliko. Apropo, za ono na što želim ukazati, potpuno je nebitno, da li su se sadašnji "vlasnici" pokušali uknjižiti ili ne, jer je lako moguće, da ne bi niti uspjeli, pošto su se Hrvatske šume, nakon 50 ili 100 godina "sjetile" da je to "narodno" ili "općenarodno", sasvim svejedno, upravo i baš njihovo.
Sličnih primjera već sad ima dosta, uvjerena sam, a u budućnosti bi ih moglo biti sve više.


Mišo Kovač - Poljubi zemlju - 1987 TV SPOT

Sada ubacimo malo nedavnih izmjena Zakona o gradnji, i obaveznim uporabnim dozvolama, koje su svojevremeno digle puno prašine, jer su agencije za prodaju nekretnina tvrdile, da ovim izmjenama nijedna nekretnina u Hrvatskoj nema potrebne papire, za trgovanje na tržištu. Kakva je danas situacija, ne znam i ne zanima me, ali nije za vjerovati da se nešto drastično popravilo u manje od pola godine. Osvrt na ovu temu je dat' u članku iz rujna prošle godine, mislim da mu nije potrebno ništa, ni dodati ni oduzeti, a prenosim ga u cijelosti:

Džabe nam borba protiv hajdučije

Svuda u civiliziranom svijetu gradnja teče ovako: objekt se podiže sukladno izdanim dozvolama, koje se moraju poštovati tijekom radova, a je li sve napravljeno kako spada, potvrđuje inspekcija, koja pregledava dovršenu kuću ili zgradu, pa sve to amenuje ili ne, uporabnom dozvolom. E, sad, kako se i u naš vilajet spremila zakoračiti EUropa, brzoplet netko, očito je prepisao zakone Njemačke ili Austrije, pa ih pustio u proceduru. No, umjesto da se stane na kraj hajdučiji, evo novog problema: na koji način preko noći isposlovati uporabne dozvole za sve objekte koji su građeni nakon 1968. godine, i zašto se sa zakonom stupa na snagu odmah, umjesto da se dao razumni rok, u kojem bi vlasnici kuća, zgrada i gospodarskih objekata, mogli isposlovati potrebne dokumente.

Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je opći dojam, da se s nečim, što je hvalevrijedno, ipak požurilo.

Nego, ne bi li bilo logično prvo natjerati raju da konačno legalizira na divlje izgrađene objekte, pa da se onda krene i s procesom izdavanja uporabnih dozvola, ako se one uopće izdati mogu, jer kod građenja na crno nije se razmišljalo ni o statici, ni o količinama materijala, ni o koječemu drugom što je struci važno, a Mate i Jure o tome nisu vodili konta? Eto, kako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.
/napisao: Saša Ljubičić, Slobodna Dalmacija, 22.09.2011./

I na kraju, da začinim ovaj naš fiš-paprikaš... porezom na nekretnine... E da, baš krasan početak Nove... i nove. A uvjeravaju nas novi... treba nam porez na nekretnine, to imaju sve uljuđene zemlje... ma da, slažem se ja s njima, samo nešto mislim... a kako bi bilo, da mi ipak najprije postanemo uljuđena zemlja, pa ćemo onda lako sa svim, pa i sa porezom...
I da ne studiram puno, a ipak kažem šta mislim, poslužit' ću se gornjim tekstom o gradnji i uporabnim dozvolama, uz donekle izmijenjeni tekst:

Ono što je u zapadnoj Europi konstanta nekih stotinu ili dvjesto godina, za nas ovdje je, nažalost, nešto čemu se tek učimo, i što nije lako, tek tako usvojiti, pa je moj dojam, da se s nečim što je hvalevrijedno ipak požuruje.

Nego, ne bi li bilo logično prvo srediti stanje zemljišnih knjiga, i riješiti se pokojnih i vanknjižnih vlasnika, kojih je na tisuće, a službeno im se niti ne zna broja, pa da se onda krene i s procesom uvođenja poreza na nekretnine... i mogu li uopće te nove porezne škare biti imalo pravedne, u uvjetima katastrofalno kaotičnog stanja vlasništva, što naše zasigurno jest.

Ovako sve nešto mislim, kako bi mnogi vlasnici mogli proć' "lišo bez punta", a to nikako ne bi smjeli, dok bi, s druge strane, "buletu" mogli platiti, napr. vlasnici stanova, velikim dijelom umirovljenici... naši roditelji, djedovi, bake... a i mom pokojnom pradidi, koji je umro još tamo neke davne godine devetnaestog stoljeća, mogla bi osvanuti uplatnica za plaćanje poreza. Pa da, red je da i on plati, zar nije još uvijek ponosni vlasnik svoje rodne grude... i svog mukotrpnog rada... i svojih žuljeva...
Zato, svi vi vanknjižni, gdje sam uglavnom i sama, stojte di jeste, tu u "zakonskoj rupi" vam je puno bolje. Zar da rasipate živce i novce na uknjžbu? Samo kako bi ste platili porez?. Osim toga, ako su graditelji na crno privilegirani u odnosu na legalne graditelje, što to ne bi bili i vanknjižni vlasnici u odnosu na one knjižne.
A samo sam htjela reći, kako ja nisam apriori protiv poreza na nekretnine, ali sam protiv nepravde, i protiv toga, da plaćaju uvijek i jedino "gologuzi majmuni". Samo, tko još brine o pravednosti, pa zvala se ona... neka nova... ili neka stara. U čemu je razlika?

Eto, tako vam izgleda uvođenje reda u zemlju nedodžiju, gdje ga nikada nije bilo: pokušaš namjestiti jedan kamen na svoje mjesto, a drugi ti padne po nozi.

A eto, i dragi moji, ja uspila odraditi zamišljeno, i ništa ne ostati dužna, vjerujući da nije ostalo niti nejasno, šta je pjesnik htio kazat'. I samo da još najavim rasvjetljavanje jedne neispričane priče, moje osobne priče, nakon koje će biti puno jasnije zašto sam pisala, i još uvijek pišem, o nekim zemljišno-knjižnim slučajevima i aferama. Recimo to otprilike ovako... kako je počeo rat na mom otoku... Ma da, dobro ste pročitali, o ratu se tu radi, ali o ratu za uknjižbu. Da sam rekla borba, ne znam, za mene bi to bila preslaba riječ za ovo što vodimo, i što traje (već) više od deset godina.



Post je objavljen 07.01.2012. u 01:04 sati.