Više od osam godina "udrobljenog" piskaranja, "progutalo" je dosta tematskih događanja i zapisa, pa ovih devet (plus dvije) starih aktualnosti... shvaćam @Grunfa, @Lastavicu i ostale neznane, kojima je prikoviše ... meni je tek kap u moru. Kompletno izdvajanje bi nalikovalo... izvrtanju nekoliko kontejnera u potrazi za vrijednim prstenom... eto meni asocijacije na davnu stvarnost moje tete beogradske , iz čuvenja znane, što ne umanjuje težinu pothvata i slika koje mi i danas stvore u glavi. Ako je točno, da konac djelo krasi, onda je sjaj brilijanta u ruci vrijedio tog smrada i kopačkog truda, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa reflektirajući asocijaciju na tematiku, moguće bi bilo, da, riječ na riječ, i riječ po riječ, secirati sve ispisano, ali ne, to definitivno ne bi bilo vrijedno takvog i tolikog truda, čak ni meni samoj, kad i bez dugogodišnje ispisanih paranormalnosti, znam i mogu izvući poantu i prezentirati postignuto. Koliko jasno, e, to je već pitanje svih pitanja, okolo kojega se sapliću misli već neko vrijeme. U stvaranju još ovo malo tekstova do, kakvog-takvog, uknjižbenog raspleta.

A čemu onda i ove aktualnosti? Pa upravo radi boljeg razumijevanja, a možebitno i obrnuto, zbog iskazanog nerazumijevanja u nekim starim komentarima, koji me još uvijek "grebu". Znam da znam... zakukuljiti do neprepoznatljivosti... zapetljati i samu sebe, a di neću čitaoca... zamutiti i bućkurijadu, i čušpajziju, i koliko već teško probavljivu tekstovinu . Ljudskoj nezainteresiranosti za jednu od mrskih, ako ne i najomraženijih, tema usprkos. Kud ću ja, ako ne u koprive .
Kako je da je, ako i nisam dovoljno jasna, barem sam uporna k'o mazga . Valjda i toliko svijesna, da nije važno (samo) znati, da je možda i vrijednije znati prenijeti. Uz nekakav već minimum interesa, je l' .
A nekakav već rezime, ovoliko dugačkog i kompliciranog sudovanja, zaslužio bi barem toliko, da ga se većinski razumije, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa na tragu boljeg razumijevanja, promišljam, kako bi poantu ovih aktualnosti trebala izdvojiti zasebno, jer do nje, u prethodnom postu, mnogi najvjerojatnije nisu ni stigli . Pa eto, neću sad ni brisati-lijepiti, nego kopi-pejstati, pa neka stoji i tamo i 'vamo, ionako je prevažna za neispričani dio koji slijedi u nastavku:

... Cijeli taj mehanizam (a misli se na diobene i zemljišno-knjižne sudske radnje) temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca... čista je i živa istina, koja se i nama, ni krivima ni dužnima, obila o glavu, pa neka smo pod sudskom ingerencijom još od bivše države. Jer, ova sudska "pila", iznimno je oštra s obje strane, pa zbog te, gotovo nemoguće misije, dokazivanja prave namjere uknjižbe, zakonski su moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu, i da se poštenoga proglasi lopovom . S jedinom razlikom, što o ovima drugima mediji ne pišu, a broja... broja se, po svoj prilici, ne zna, ni jednima ni drugima .
Toliko, s moje strane, o sposobnosti, funkciji, ali i znanju, naših velebnih sudova i nedodirljivih sudaca . Zatrpani parnicama koje to nisu, predugo čak i da bi mogli o vlasništvu neprikosnoveno suditi, pa premečući svo to smeće iz jednog kantuna u drugi, gore nego li Sizif ono svoje kamenje, zapitaju li se ikada, kao školovani ljudi, kakav to posao rade!? .

P.S. Nadam se da sam bila dovoljno kratka, jasna i dosadna ..

Oznake: uknjžba, zemljišne knjige, sud, pravosuđe, nepravda, nered