Moja sestra Ceca

   Kažu da je bolje da nisi doživjela Cecinu smrt i sve ovo poslije što se događalo i što se još uvijek događa. Kažu da ne bi podnijela sve to...A, šta je sa mnom? Koliko još ja mogu podnijeti...???

Danas je tvoj rođendan, odnosno danas bi bio tvoj rođendan...Nedostaješ mi jako puno i kao što pjesma kaže   I will love you 'till forever comes...



 

http://www.youtube.com/watch?v=v1LDNULHJN8

'Till we meet again...

Until then...

Goodbye

Ne volim avgust...previše je tužan i previše boli...Pogotovo današnji dan....

Nedostajete mi u sadašnjosti

nedostajete mi u planiranju budućnosti (???)

a prošlost u kojoj ste bile i koje se moram sjećati

izaziva u meni ogromnu bol i patnju. Sve podsjeća na tebe i mamu.
Sve...sve...

Da, još jedan moj rođendan bez tebe...još jedan izuzetno težak i tužan dan, još jedan dan sjećanja na neka stara vremena...i plačem, plačem cijeli dan. Bila sam danas kod tebe i mame, imala sam potrebu da danas budem sa vama...Jako mi nedostajete...Prije 6 dana bio je i Enin drugi rođendan, koliko njoj godina toliko godina bez tebe...još malo pa duge dvije godine, dvije godine tuge, boli, sjećanja, suza, snova....Ne možeš a da ne misliš KAKO JE BILO; KAKO JE SKORO BILO...KAKO JE MOGLO BITI, KAKO JE TREBALO BITI, MOGLO BI BITI. I KADA ZATVORIŠ OČI ; KAKO ĆE BITI (P.F. Thomese)

I KAO ŠTO PJESMA KAŽE I WILL ALWAYS LOVE YOU...i tebe i mamu...



Draga Goco,
Htjela sam reci- Sretan Rodendan,samo nekako ne zvuci ispravno. To je koncept usaden duboko u ljudima da obiljezimo dan rodenja kao onaj nas neki posebni dan. Da se podsjetimo da je proslo onih godinu dana od prijasnjih rodendana. I dok neko ima dovoljno srece da se sijeti nekih pozitivnih dogadaja i lijepih uspomena iz te predhodne godine, ta sreca se nekako uvelica na rodendan. A tuga- isto tako. Znam da da su tvoje lijepe uspomene mnogo starije od ove prijasnje godine i nepravedno otrgnute od tebe, i da nema ama nikakve sanse da tvoj rodendan tebi bude jedan sretan dan. Zelim da ti kazem, da je to sretan dan meni i svim ljudima koji te vole. Sretan jer si se rodila, i bila dio zivota, dio uspomena. Iako ti pisem ovo rastuzena tvojim suzama, osijecam se sretnom da si mi bila prijateljica eto tu zadnju godinu dana i nadam se jos mnogo mnogo godina. Tvoja Adela

Draga Gordana,
"KAKO CE BITI"?
Nazalost, uvek tuzno i bolno secanje na sve ono "kako je bilo" i kako je MOGLO biti. Svaki sledeci rodjendan pratice s nevericom pitanje : ZAR JE MORALO TAKO BITI? nevenkagaragic

Nitko sigurno nije tuzniji od tebe ali je zadivljujuce sa koliko snage pises ovaj blog. I ja se svaki puta rastuzim kada ga otvorim. Tisti me i to sto netko tko je napravio ovako sto nosi isto prezime kao i ja a da za to nema nikakvoga razloga. Kazem da nema razloga jer se doticna prije vise od 10 godina razvela od jednoga clana nase porodice ali i dalje nosi (i) muzevo prezime.

Ipak to je puno manji problem ali ti porodica Koldzo od srca zeli da istrajes i da vjerujes, najvise zbog svoje sestre ali i drugih koji su ili ce stradati na isti ili slican nacin, da pravda nekada jeste spora ali uvijek na kraju pobjedi.

ISKRENO I VELIKO HVALA PORODICI KOLDŽO ZA PODRŠKU

Jučerašnja "presuda"  mi nije baš najjasnija pa ne znam šta da napišem. Ako se neko bolje razumije molila bih da mi napiše u komentar. Znam da je dobro što je sudija okarakterisao kao teško krivično djelo ali nisam sigurna da li to znači da čitav proces ide ponovo ili....?

Još uvijek sam jako uzbuđena i ne znam da li sam tužna, ljuta ...sve mi se pomiješalo. Zato neću ništa komentarisati dok ne saznam dalji tok svega...Samo znam da se dotična DOKTORKA SMRT nije nimalo ugodno osjećala jer je ovaj put bilo puno novinara koje nije očekivala i puno mojih prijatelja koje također nije očekivala...Još jednom hvala svima koji su došli da mi daju podršku...

www.youtube.com/watch?v=AaHv9qCqhmQ

Goco, Gledala sam 3 puta ovaj snimak. Nisam mogla uopste da skontam sta govore. Ne znam sta da kazem, ili mislim. U bosni nikada niko nije nadlezan ni zasta. Za sve i jednu ma i najmanju sitnicu treba covjek da pokuca na najmanje troja vrata, i da pri tome ostane dovoljno razuman da ne poludi od muke. Nije mi jasno ako sud za nesto nije nadlezan, kako uopste moze da se podnese tuzba pri tom sudu. I zar treba 8 mjeseci da se utvrdi da taj sud nije nadlezan. Ma nenznam strasno, razocarana sam, ne mogu ni da zamislim kako se ti osijecas. Nije mi nikada moglo pasti na pamet da bi nakon tolikog sudenja, sudijin odgovor mogao da bude - NA POGRESNOM STE SUDU!! Sta sada, kuda ces ici dalje, sta sada raditi???? Jedino mi je bilo drago da cujem voditeljicu programa, koja je definitivno Dr. Amili vec presudila i da vidim eto kako ta zena izgleda. Sve nekako mislim, i ocekujem, znas ono, neke rogove na glavi, neki znak upozorenja. Nema nazalost nikakvih znakova upozorenja, ali makar se televizija potrudila da pokaze njeno lice, da ipak pokusaju da upozore njene pacijente. Nadam se da si dobro, znaj da sam uz tebe srcem i dusom. Tvoja Adela

Po ko zna koji put sam čitala sve postove i sve vaše komentare i danas želim da se zahvalim svima...svima koji su čitali moj blog, svima koji su pisali komentare podrške, svima koji su mislili na mene... bili uz mene,koji su me u potpunosti razumjeli i onima koji su me djelimično razumjeli...svima koji će danas doći na izricanje presude i onima koji su mislili doći a iz nekog razloga nisu bili u mogućnosti...HVALA! Posebno hvala Dariu koji živi sa mnom i koji me je "trpio" svo ovo vrijeme, Ameli, Sandri i komšinici Kimi koje su bile uz mene na svim ročištima... Hvala Adeli, Irfanu, Kiki, Jadranki, Bebi...ženama sa forma Ringeraja...I posebno hvala gospođi Nevenki Garagić iz Tuzle koja je izgubila predivnog sina Denisa, i koja me nažalost potpuno razumije,  što je redovno pisala komentare na moje postove...Čuvajte mi fige danas...

Jadranka je napisala da bi Ceca bila ponosna na mene...da, uvijek je bila i ja sam uvijek bila ponosna na nju...

Završne riječi...Završen život tj. životi, život moje sestre i moj život koji nije više ni nalik na život...

Tužilac je iznio sve dokaze, iskaze svih svjedoka sa obrazloženjem da sve navodi da je DOKTORKA SMRT kriva. Iskreno se potrudio i dao je sve od sebe. Hvala tužiocu! Tražio je najveću predviđenu kaznu 3 godine zatvora!!!! Možete li zamisliti da je to najveća kazna!!!??? Zakon nam nije baš najbolje regulisan a i doktori su "zaštičena vrsta..." Također je tražio oduzimanje licence za rad i pokretanje građanske parnice.

Poslije se sudija obratio meni kao da ja kažem završne riječi, što me je iznenadilo i šokiralo. Nisam imala pojma da imam pravo na završne riječi!!! Sigurno bih se pripremila i svašta nešto rekla doktorici. Tu priliku čekam evo već dvije godine da joj svašta kažem...i pravo mi je krivo što mi to niko nije rekao...Na kraju sam rekla da nisam znala da imam pravo na to, pošto već dvije godine nemam nikakvih prava, niti šta da kažem, niti da vidim bilo koji spis...pa sam se obratila doktorici i rekla joj /citiram/: " Sram vas bilo što mi ni saučešće niste izjavili, sram vas bilo za sve laži koje ste izrekli i jedino što vam ŽELIM JE DA SE OSJEĆATE KAO ŠTO SE JA OSJEĆAM, to bi bila najveća kazna!!! " Znam da sam mogla još svašta reći ali sam stvarno bila iznenađena i srce mi je opet luđački lupalo da se tresla stolica na kojoj sam sjedila i imala sam osjećaj da ću se onesvijestiti...Svaki put kada idem na sud sve se gore i gore osjećam...

Završne riječi odbrane su bile toliko nejasne, nepovezane, u stilu "svašta nešto rekao a ništa konkretno", baš kao što političari znaju držati govore. Naravno odbrana je tražila oslobađajuću presudu jer navodno uopšte nema dokaza da je doktorica kriva, kao nije bilo ni dokaza da se podigne optužnica....Nemam komentara...

A, tek završne riječi DOKTORKE SMRT...Opet je bila arogantna i htjela je pojasniti neke stvari za koje je tužilac optužuje, rekla je da ona ništa krivo, niti van zakona nije uradila, da ona ne zna šta je pacijentica uzimala od lijekova i našla je negdje podatak koliko lijekova ima u slobodnoj prodaji koji se mogu kupiti bez recepta... Ni na ove završne riječi nemam komentar...

Presuda je u petak, 10.07.2009 u 12.00 na Općinskom sudu u Sarajevu, soba 217, II sprat.. Ko god želi može doći da mi da podršku, koja mi je stvarno potrebna.

I kao što slika kaže :  If words could kill, I'd spell your name A-M-I-L-A... A-M-I-L-A...

Jučerašnje suđenje je bilo malo zbunjujuće za mene.Kao što slika kaže CONFUSED...??? Odbrana je donijela nekakav izvještaj Zavoda za zdravstveno osiguranje / iako je sudija prošli put pročitao da je dobio izvještaj i da je moja sestra bila zdravstveno osigurana/ u kojem se vidi da je zadnja uplata bila 26.07. i kako je odbrana rekla " Što znači da nije bila zdravstveno osigurana u kritičnom periodu"

E, sada koliko ja znam ako je zadnja uplata bila 26.07. to znači da vrijedi do 26.08. Molim sve one koji nešto znaju da mi to pojasne. Moja sestra je umrla 17.08....

Kakav im je to dokaz????????!!!!!! A, na kraju krajeva to uopšte nije ni bitno u ovom slučaju.Valjda nemaju ništa drugo pa su se nadovezali njenog zdravstvenog osiguranja. Jadno i patetično!!!! To je sve trajalo desetak minuta i konačno završne riječi i Tužilaštva i odbrane su 07.07.2009 u 12.00. Ako neko može neka dođe, suđenje je javno.

Na Facebook-u sam otvorila grupu IN LOVING MEMORY OF SVJETLANA...zauvijek u nasim srcima pa ko želi može se pridružiti grupi

Možete i zapaliti svijeću za Cecu, naravno ako želite;

light a candle
light-a-candle

Eh, da...kako početi...Jučerašnje svjedočenje je bilo puno laži, neistine, nemorala,arogancije, nesavjesnosti LAŽI, LAŽI, LAŽI....

Prvo je svjedočio doktor EDIN IDRIZBEGOVIĆ kod kojeg je moja sestra NAVODNO bila na pregledu, dva dana poslije izlaska iz bolnice, NAVODNO zbog dojenja...Malo se doktor zbunio, zamuckivao, ponavljao jedno te isto...Dok ga je odbrana ispitivala svega se jasno sjećao, moje sestre koja je došla kod njega jedanput NAVODNO u večernjim satima, sjeća se da joj je pregledao dojke, uradio ultrazvuk, ginekološki pregled, izmjerio pritisak, svega se sjeća...a kada ga je tužilac pitao da li je moja sestra donijela otpusnu listu i da li je pogledao njenu istoriju bolesti izjavio je : "Znate to je bilo prije dvije godine, ne mogu baš da se sjetim, znate puno žena dolazi na preglede...." BLA; BLA; BLA....Nikakvog pisanog traga o tom pregledu nema i opet NAVODNO te nalaze je odnijela moja sestra, ostalo se "arhivira negdje" i on do toga ne može doći. I na kraju kada mu je spomenula glavobolju on joj je rekao NAVODNO da treba otići neurologu...Eto, šta još reći...osim SVAKA ČAST DOKTORE!!! Još ćemo se vidjeti...

Poslije njega svjedoči DOKTORKA SMRT. To ste trebali vidjeti i čuti... Kao što sam već više puta spomenula ona se na sve moguće načine pokušava izvući, pa ide toliko nisko da je to nevjerovatno. Na svako pitanje je imala "ispravan" i smišljen odgovor, za sve je imala opravdanje. Evo par stvari:

-u kućnu posjetu je išla zbog doktorske etike i odgovornosti, Ceca nije htjela doći u bolnicu, iako joj je ona to "stalno ponavljala", prvi put jer se pokvarilo auto!!!; drugi put jer sestra Gordana nije mogla da čuva bebu....a kada joj je rekla da zove hitnu pomoć Ceca je rekla da se Denis boji crvenih uniformi!!!!  (ne postoji drugo auto, taxi... nema niko drugi da pričuva dijete, a tek Denis se boji crvenih uniformi!!!! Ne mogu da vjerujem! Kako joj je tako nešto uopšte palo na pamet. No comment!

LAŽ, LAŽ, LAŽ.......

- NAVODNO Ceca nije donosila zdravstvenu knjižicu jer vjerovatno nije bila osigurana, pa zato nije ni htjela u bolnicu. Srećom dobili su izvještaj od Zavoda za zdravstveno osiguranje da je zdravstveno redovno plaćano i da je bila osigurana za vrijeme trudnoće, poroda i poslije

Na pitanja tužioca nije odgovarala koncizno nego je upadala u riječ, sve je pokušavala naširoko da objasni iako su se tražili kratki odgovori da/ne. Prvi put je radila tzv. "krvnu zakrpu" i sama je rekla da se to može raditi dva puta a ona je htjela da to radi i treći put jer je Ceci ostavila kateter u kičmi za narednu krvnu zakrpu...Kada je pitao zašto se nije konsultovala sa kolegama i zašto nije obavijestila šefove o ovom slučaju rekla je da je šefica bila na godišnjem!!! Interesantno, svi su bili na godišnjem odmoru...

Eto, to je ukratko čega se ja sjećam i što sam uspjela zapisati. Naredno ročište je 15.06. u 10.00. kada će biti završne riječi i onda presuda za par dana.

Izgleda da se suđenje bliži kraju i ne znam šta reći...Nakon jučerašnjeg suđenja tj. Tužilaštvo je priložilo i obrazložilo sve dokaze koje imaju, meni se čini da pravda ni ovaj put neće pobijediti!!! Voljela bih da griješim ali...Svjedok se nije pojavio navodno nije bio obaviješten pa je ponovo zakazano ročište 03.06.2009 u 09.00 kada će svjedočiti doktor kod kojeg je moja sestra "navodno" išla na ultrazvuk dva dana nakon izlaska iz bolnice. I svjedočit će DOKTORKA SMRT. Ne mogu ni zamisliti šta će pričati i koje laži će izreći i na koje sve načine će pokušati da se "opravda"!!!

Što se tiče jučerašnjeg izlaganja sjećam se samo da je Tužilac priložio dokaze i da je odbrana na skoro svaki dokument imala primjedbu kao nepotpuno, nejasno, fali ovo, fali ono....I sjećam se da sam čula riječ LEŠ Svjetlane Zukić više puta...Nekako se i ja osjećam kao da sam umrla i pokušala sam iz te smrti ponovo naći put natrag prema životu ali nisam baš uspjela...Pretežak je to zadatak...Osjećam se nekako nemoćno, trebala bih nešto uraditi ali ne znam šta????

Like the Tree needs the Earth

Like the Night needs the Moon

Like the Star needs the Sky

Like the Guitar needs the Tune

My World needs You

I MISS YOU!!!!

Juče, 28.04. na Općinskom sudu u Sarajevu nastavljeno je suđenje DOKTORKI SMRT i opet nije bilo nikoga od novinara. Zato ću ja pokušati biti novinar i napisati šta se dešavalo.

Svjedočila je prof. dr Radmila Kolak, specijalista anesteziologije sa reanimatologijom, profesor Medicinskog fakulteta  i upravnica Klinike za anesteziju i intenzivnu terapiju Novi Sad. Na zahtjev Tužilaštva iz Sarajeva tim ljekara raznih specijalnosti pregledali su sve nalaze (obdukcije, patološki nalaz, otpusno pismo iz bolnice....nalaze prije poroda...) sve iskaze svjedoka...Poslije pregleda svih nalaza prije poroda svrstali su Cecu u tzv. A1 kategoriju kao potpuno zdravu osobu. Dortorica Radmila je rekla da je Ceca prvo trebala biti obaviještena o mogućim posljedicama epiduralne anestezije a zatim je trebala potpisati papir. Dalje nije smjela biti otpuštena poslije poroda najmanje 24 sata, a oni su nju pustili puno ranije, na otpusnom pismu ne piše da je probijena dura niti da su joj dali epiduralnu anesteziju. Temperatura joj je zadnji put izmjerena 16.07.2007, na dan poroda i u slijedećih mjesec dana nikada više...niti bilo kakvih zapisa o kućnom liječenju, davanju terapije....Također, je spomenula da anesteziolog nikada ne radi sam, nego kao dio tima ljekara i da se svakako trebala konsultovati sa kolegama jer se ne bi dogodilo ono što se nažalost dogodilo. Kao doktor mogla je primjetiti da se stanje pogoršava i najmanje 10 puta ponovila da je trebalo HOSPITALIZIRATI, uraditi neke nalaze, pretrage, snimanja...Doktorica Radmila je izjavila da u svojih 30 godina rada nikada nije uradila tzv. krvnu zakrpu jer se nije pokazalo efikasnim i da postoje i druge metode u slučaju probijanja dure. Više puta je spomenula da je DOKTORKA SMRT prekršila liječničke kodekse i etiku od "kućnog lijčenja", neobavještavanja ostalih kolega o slučaju, neobavješavanju šefova...itd...itd

HVALA DOKTORICI RADMILI KOLAK NA ISKRENOSTI!

A što se tiče dotične DOKTORKE SMRT mogu samo ponoviti rečenicu iz naslova:

SRAM TE BILO DOKTORKO AMILA CVIJETIĆ-KOLDŽO!!!! Sram te bilo što si mogla i pomisliti a kamoli reći da je moja sestra bila SUICIDNA, jer su žene poslije poroda psihički nestabilne i kao to je treći uzrok smrtnosti porodilja. Sram te bilo što tvrdiš da nisi mogla prisilno hospitalizirati nekoga ko ne želi u bolnicu. Pa, zašto joj nisi dala uputnicu? Zašto niti jednog momenta nisi spomenula da to treba u bolnici liječiti? Zašto nisi obavijestila svoje šefove i kolege? Moja sestra je redovno išla kod doktora na kontrole i bila je "zdravstveno" osviještena za razliku od mene.Sram te bilo što se spuštaš tako nisko, vrijeđaš moju sestru i mene... jednostavno SRAM TE BILO!!! 

Citat iz knjige "Odgovornost zbog štete izazvane lekarskom greškom u lečenju i obaveštavanju pacijenta" Jakov Radišić, Beograd 2007:

Odnos lekar-pacijent ima svoje specifičnosti koje ga čine različitim od svih drugih odnosa među ljudima. Njega karakteriše, pre svega, poverenje pacijenta u lekara. Zato što veruje lekaru kao čoveku i stručnjaku, pacijent mu dopušta da određenim medicinskim merama utiče na njegov život i zdravlje. Sem toga, pacijent računa i sa medicinskom etikom, koja lekarima nalaže da u svome zanimanju postupaju humano i savesno.najposle, pacijent se uzda i u zaštitu koju mu garantuje pravni poredak. Stoga se i kaže da odnos lekar-pacijent nije samo pravni nego je i etički (moralni).

Nastavak suđenja je 19.05. kada će da svjedoči doktor Edin Idrizbegović, svjedok odbrane, kod kojeg je NAVODNO moja sestra bila na pregledu tri dana poslije poroda i koji ima neke "važne" nalaze za odbranu.

Već duže vrijeme pokušavam napisati nešto na blogu ali mi ne ide baš najbolje. Od zadnjeg suđenja jednostavno sam zanijemila, zamrzla se...otvorim blog i buljim u računar. Sve više tišine uvlači se u moje riječi...Tišina, mrak, praznina...

Ovu čestitku mi je Denis napravio i poklonio za 8-i mart. Vidjela sam na Cecinom grobu istu čestitku...

Pošto sam ostala bez teksta prekucat ću odlomak iz fantastične knjige " Dijete sjene"  P.F. Thomese :

Sve što sam naučio jednim je udarcem prestalo vrijediti. Iskustvo propalo...Ništa što sam smatrao važnim više se ne računa...Riječi su morale jedna po jedna, slog po slog, vrlo pomno biti iznova odvedene u šutnju...

Sve je zamrznuto, tako je hladno i tiho. Tako je hladno da se sav osjećaj povlači. Tako je tiho da se dah poput upitnika smrzava na usnama...Šutnjom bušimo rupu u zidu riječi kroz koju možemo disati...

Svaki put kada idem na suđenje  teško mi je i jako se uznemirim. Prvi put kada je čitana optužnica bilo mi je jako, jako  teško vidjeti doktoricu nakon godinu dana. Kada sam ja svjedočila bilo mi je grozno ponovo kroz sve proći i način na koji me je ispitivao njen advokat i doktorica. Posebno teško... Ali danasnje suđenje sam podnijela najgore ...Mogu reći da nisam podnijela uopšte...Vidjela sam fotografije sa obdukcije i suze nisu mogle prestati liti čitav dan, pa evo i sada...Pretpostavljala sam kako to izgleda ali vidjeti svoju sestru....Neopisivo teško...Ne znam da li ću više ikada moći normalno zaspati. Kada sklopim oči...bolje da ne znate šta vidim...

Danas su svjedočili sudski vještak i dvoje sa patologije. Sve ukazuje na doktoricinu krivicu. Ona ipak nije mogla a da ne postavi pitanje da li je do nekroze jetre moglo doći ako je pacijentica na svoju ruku uzimala prekomjerne količine lijekova...Eto vjerovatno je to moja sestra i uradila!!! Uzela je toliko lijekova da joj je pukla jetra, otkazali bubrezi, imala nekoliko plućnih infarkta, mozak joj je bio pun krvi...itd...itd. Pitam se dokle ide njen bezobrazluk i arogancija??!!

Nastavak suđenja je 28.04. u 14.00 kada dolazi patolog iz Novog Sada.

"Prijatelji su anđeli koji nas dignu sa dna kada imamo poteškoće i podsjete nas na to kako se leti"

Ti si bila moj najbolji prijatelj, i više ne znam kako se leti... Nema ko da mi pokaže....Polako padam...Sada si moj anđeo kojeg ću zauvijek čuvati u svom srcu.

Imala sam potrebu nešto da napišem tebi jer u zadnje vrijeme "skrnavim" tvoj blog samim spomenom doktorke smrt...

"Kada bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu snažno bih te zagrlio i molio Boga da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.

Kada bih znao da su to posljednje minute što te vidim rekao bih ti VOLIM TE i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš"   (Gabriel Garcia Marquez )

ja cesto dodjem na ovaj blog, procitam post, i bez reci odem. Eto, ovaj put zelim ostaviti trag, i da znas da ima neko ko cita sve ovo sto pises. I seti te se u svojim molitvama da imas snage da prebolis i zivis dalje s uspomenom na sestru.  srcempisem

Baš kao i ova gospođa i ja često otvaram tvoju stranicu i bez riječi odem...totalno pogrešno...znam...Moram dati jedan komentar vezan za suđenje i gospođu 'a šta sam ja rekla' koja sve više svojim stavom i arogancijom krši sve ljudske osobine,baš kao i njen advokat koji joj čak ni ime ne zna. Samo suđenje je dosta mučno i bolno za Cecinu rodbinu i prijatelje pa ga nema potrebe još dodatno zagorčavati. Bilo mi je strašno mučno kada sam njen pogled osjetila na nama,trajao je dugo i kada se moj pogled sudario s njenim nije joj ni palo na um da to prestane raditi već je nastavila gledati čas tebe čas Amelu čas mene...morala sam je pitati zašto nas tako gleda...njen odgovor je bio 'gledam kroz vas'. Strašno!!!  sandra74

Nastavljeno suđenje DOKTORKI SMRT; svjedočili Cecin suprug i ja. Ne znam šta bih rekla osim da su me ispitivali kao da sam ja nešto kriva!!! I doktorica mi je postavila par glupih pitanja i to sa takvom arogancijom...da joj ovom prilikom dajem još nekoliko nadimaka DOKTORKA " NIKO KAO JA", AROGANTNA, BEZOBRAZNA, DRSKA, BEZ SAVJESTI, "NIKO MI NE MOŽE NIŠTA"... Pošto ne zna više šta će i na koji način da se izvuče pokušala mi je nabiti osjećaj krivice "jer sam ja trebala hospitalizirati svoju sestru jer Bože nije ona jedini ljekar u Sarajevu!" - ovo su njene riječi. Strašno!!! Bez komentara...

Nezavisne novine 19.02.2009

koka kola i kafa i to u tim kolicinama, pa ljudi moji pa najzdraviji covjek bi se kao prvo zacepio, pokvario stomak, i onda kakva je svrha piti kokakolu i kafu. Ja ne mogu vjerovati u ovo sto ovdje cita. magnolija57

«Doktorka smrt» je ocito s razlogom dobila taj nadimak. Vec sam pisala da je njeno neznanje i bolesna sujeta UBILA mladu zenu na pragu zivota. Njena «terapija» je za rubriku «verovali ili ne». Iz svega do sada procitanog mogu samo reci GADI MI SE, zar je moguce da nas takvi lece? Zar je moguce da ce ona i dalje raditi? Treba dobro zapamtiti to ime!

Amila Cvijetic-Koldzo, bahata, drska i po svemu sudeci sasvim SLUCAJNO doktorka, verovatno nikada nije ni cula za Hipokratovu zakletvu. U suprotnom Ceca bi danas bila ziva i odgajala svoju decicu.

Iz samouvereno bezobraznog ponasanja «doktorke smrt» na sudu moze se zakljuciti da ima jake veze (prezime Koldzo?). Kako drugacije objasniti drskost i oholost : svi su krivi, osim nje, jadnog pripadnika zasticene vrste u BiH. Nadam se da ce je primerena kazna spustiti na zemlju.



Na kraju, uvek se vracam latinskoj poslovici koja potpuno odgovara profilu «doktorke smrt» i njenom «lecenju» Cece, a nazalost i za jos mnoge Hipokratove krivokletnike :



«Gresiti je ljudski, ali u greskama ustrajati obelezje je ludaka».

Draga Gordana, budite strpljivi, pravda je vrlo, vrlo spora, ali je ipak dostizna!  nevenkagaragic

Moja Goco,

Nema nicega lakog,ni nicega lijepog kada pokusa covjek da iskopa istinu. I upravo ta borba ce pokazati i one najgore i najbolje ljudske osobine, one sto obicno ostaju zakopane negdje daleko iza zida maski, koje svako bice na ovom svijetu navlaci svakodnevno. I sto dublje kopas, sve crnje i gore istine nalazis. Ili to obicno bude tako, nazalost. Ljudska je istina, '' valja nama preko rijeke'' svima, bio to blagoslov ili nase zajednicko prokletstvo. Moja nada i utjeha, da nisu pocetak i kraj, ono sto nas definise, vec svaki izbor koji napravimo na putu koji zovemo zivot. Izbor izmedu lakog puta i trnovitog puta, izbor izmedu dobro utabanog i onog neprohodnog, ''easy way or the right way''. Ovaj drugi uvijek usamljen,bolan i neshvacen. Nema druge nego preko trnja i otrova, izbor si vec napravila. Ja ti samo zelim malo svijetla unijeti, podrsku dati, i reci da si mi uvijek u srcu. Adela

Nedavno sam procitala intervju slikarke koja, kako kaze ,nema romanticno porijeklo. Njoj su govorili kako je hrabra i kako je puno toga izdrzala i ostavila iza sebe.A odgovor na sve je bio:

"NIKO NIJE JAK,NEGO NEMA DRUGOG IZBORA"

Najteze je kad covjek nema drugog izbora,iako ce mnogi reci,da izbor uvijek postoji.Gubitak drage osobe ne ostavlja mnogo izbora,iako se na svakom cosku nude razne "filozofije" kako prezivjeti,nauciti da zivimo sa bolom,radovati se zivotu.

Eto ,ja ipak mislim ,da izgubiti sestru znaci bolovati.....i bolovati....i za mene je to najprirodnije.

Neprirodno je to sto vas ljudi oko vas zaborave.

 

Goco samo naprijed ima pravde!!!Sve naj naj zele ti tvoji Pranjkovici:)


NASTAVAK SUĐENJA...

17.02.2009.

Sutra se nastavlja suđenje DOKTORKI SMRT Amili Cvijetić-Koldžo...Svjedok tužilaštva: JA...ja svjedočim sutra...

Ne mogu opisati kako se osjećam svih ovih dana...puno razmišljam o tome...željela bih da kažem sve što je važno, željela bih da se ne izgubim kada vidim doktoricu, željela bih...voljela bih da se ništa od ovoga nije ni dogodilo...voljela bih vratiti vrijeme unatrag...voljela bih vratiti svoj život, kakav- takav život a ne ovo neko stanje između...Nekada razmišljam o svemu i ne mogu još uvijek da vjerujem...Još uvijek hvatam sebe kako uzimam telefon da bih je nazvala i upitala za nešto, a onda shvatim da više nije ovdje...Danas je tačno godina i šest mjeseci...

I umjesto da sutra pijem kafu sa svojom sestrom ja treba da idem na sud da svjedočim da je DOKTORKA SMRT dolazila mjesec dana i "liječila" moju sestru...Ljudi držite mi fige jer se osjećam strašno....

Jednom...

Jednom ne ostane ništa od tebe na svijetu
osim sjećanja na tvoje oči, tvoj osmjeh,
tvoje ruke u srcima ljudi koji su te voljeli.
Voli istinu da čuješ tiho spuštanje pijeska životnog sata
a da se ne uplašiš kada počnu padati
posljednje mrvice tvoga života...

(Nepoznati autor)



Od sveg srca ti zelim da istina pobijedi, iako smo svi svjesni da to nece vratiti Cecu, ali i samo saznanje da ce osoba koja nosi krivicu za njenu preranu smrt,biti kaznjenja vec je jedna mala pobjeda. U mislima s tobom , i protiv gresaka za koje neko mora platiti, jer se radi o najozbiljnijim stvarima O ZIVOTU magnolija57




Draga Gordana,

znam da se osecate strasno, izgubljeno, tuzno, ali pokusajte, morate zbog Vase Cece, biti SMIRENI i svedociti argumentovano, iako je odavno sve jasno!
Istina je samo JEDNA : "Doktorka smrt" Amila Cvijetic Koldzo je NESAVESNA doktorka! U njenoj karijeri je ogromna mrlja, uzasna tragedija koju je prouzrokovala svojom povrsnoscu i bolesnom sujetom.
Dok budete svedocili mislite samo na svoju sestru, ona ce Vam dati snagu da prebrodite sutrasnji dan. Ne gledajte facu koja Vam je mrska, nikako!
Drzim Vam fige i mislim na Vas.

Nevenka Garagic, Tuzla


Možda će vam mrvicu hrabrosti dati i to što i mi,mali ljudi,mislimo na vas.
Dobro je znati da teret nije na vama,njega neka nose drugi, za to "zaslužni".Pogrešiti ne možete.
Ono što vi nosite je najlepše,ljubav za sestru,
i najteže,bol jer nije tu. kika1942

Puno pozdrava kika1942

Sutra je ponovo suđenje i ja se svaki put osjećam isto...tužno, nemoćno, izgubljeno...i svaki put proživljavam sve ispočetka...slike se smjenjuju jedna za drugom....sve me to jako, jako uznemiri, pa onda razmišljam kako je moglo biti da se sve to nije dogodilo...I tako u nedogled... Znam samo da mi Ceca i mama fale svaki dan sve više i da još uvijek ne mogu da vjerujem da se to sve dogodilo, da se moj život svodi na razmišljanja o prošlosti, o doktorki smrt, odlaske na groblje, sudove...Ne mogu a da se ne pitam ZAŠTO?

Juče je nastavljeno suđenje DOKTORKI SMRT iako je u subotu u Dnevnim novinama SAN objavljeno da je odgođeno ročište zbog bolesti sudije. Ne znam da li je nesporazum ili...Uglavnom, kada sam zvala Kantonalnog tužioca on mi je rekao da ročište nije ni bilo odgođeno...

Evo  teksta iz novina SAN:

"Pred sudijom Slobodanom Nastićem jučer je saslušanjem Lejle Mulalić, šefice Odjela za anesteziologiju, u Općinskom sudu u Sarajevu nastavljeno suđenje doktorici sarajevskog Kliničkog centra Amili Cvijetić-Koldžo, optuženoj da je nesavjesnim liječenjem prouzrokovala smrt pacijentice Svjetlane Zukić.Svjedokinja je odgovarajući na pitanja Kantonalnog tužitelja Aziza Jahjefendića, kazala kako poznaje optuženu, ističući da su zajedno radile. Ona je potvrdila kako je za povređivanje dure, odnosno kičmene moždine, saznala nakon što je Svjetlana Zukić preminula.

-Informacije o tome kada je pacijentica otpuštena iz bolnice, te kada je umrla sam dobila naknadno. Za smrt Zukićeve sam saznala poslije godišnjeg odmora, kada sam nazvala doktoricu Cvijetić, koja mi je potom ispričala šta se desilo. Do tada ni meni ni ljekarskom kolegiju nije ništa govorila-kazala je Mulalićeva, istakavši da se epiduralna analgezija daje samo na zahtjev pacijenta, te da je odgovornost anesteziologa unutar 24 sata jer se tada dešava najviše komplikacija. Nastavak suđenja je zakazan za 4. februar kada će biti saslušana Amira Durić."

Kao što pjesma kaže VOLJELA BIH DA SI OVDJE... da možeš vidjeti svoju kćerkicu Enu kako raste i kako sve više liči na tebe ( ili je to moja silna želja !). Ovo je ona prije nekoliko dana, samo ...nekako ima tužne oči...Voljela bih da si ovdje da možeš vidjeti svoga sina Denisa koji je sada već drugi razred, dobar je učenik i dobro je dijete. I njemu nedostaješ jako puno, sve tvoje...tvoj osmijeh, tvoj glas, tvoje ruke...TI, TI, TI...

Nekada mi toliko jako nedostaješ da ne mogu disati...Često razmišljam o nekim prošlim sretnim vremenima koji sada izgledaju kao da su bili davno nekada...Zaboravila sam šta to znači; biti sretan...Zaboravila sam se smijati, više ništa mi nije smiješno...zaboravila sam pjevati, više mi se ne pjeva...zaboravila sam plesati, više mi se ne pleše...zaboravila sam živjeti, više mi se ne živi...

Samo bih voljela da si ovdje...

Na slici je Cecina kćerkica Ena / slikano prije mjesec dana/

Suđenje se nastavlja u srijedu 26.11.2008  u 12. 00  na Općinskom sudu u Sarajevu.Jako mi je žao što ja neću moći pratiti suđenje jer sam svjedok Tužilaštva, pa dok me ne saslušaju nemam pravo.Ali pratit će drugi za mene. Suđenje je javno pa ko želi može prisustvovati...

Ovom prilikom podsjećam na Hipokratovu zakletvu / ako to uopšte išta znači!!!/ koja glasi:

"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."

Jutros sam se šokirala kada sam pročitala u dnevnim novinama da je jučer počelo sudjenje doktorici Amili Cvijetić Koldžo. Kantonalnog tužioca sam zvala u više navrata ali nije bio određen datum sudjenja. I da budem fina i ne dosadjujem previše eto promakao mi je datum... Ne treba biti fin, treba biti dosadan...Fin! Šta to uopšte znači i da li bolje prolaze u životu oni koji su fini ili oni koji nisu fini?!!!

Prekucat ću tekst iz današnjeg Oslobodjenja:

Odbrana najavila pobijanje optužbi

U sarajevskom Općinskom sudu jučer je počelo suđenje doktorici Amili Cvijetić-Koldžo, zaposlenoj na Klinici za anesteziju i reanimaciju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, optuženoj za nesavjesno liječenje koje je u avgustu prošle godine uzrokovalo smrt pacijentice Svjetlane.

Cvijetić-Koldžo je, prema navodima optužnice, sredinom jula 2007. kod pacijentice primjenila takozvanu epiduralnu analgeziju kako bi joj omogućila bezbolan porođaj, ali je tada došlo do probijanja ovojnice kičmenog stuba, te komplikacije od kojih je ona preminula. Tužilac je u uvodnoj riječi kazao da će tokom suđenja dokazati krivnju optužene, a njen advokat je istakao da će odbrana osporiti navode Tužilaštva.

Draga Gordana, zao mi je sto ste se toliko sokirali. Nemojte dozvoliti da Vas demoralisu prve izjave advokata «doktorke smrt». Pa on je placen da ucini sve kako bi dokazao da je crno u stvari belo ili da je trava u stvari plava.
Novac cini cuda, to je poznato, pogotovo u nasoj sredini. Nedajte se! Ja cvrsto verujem da ce krivac za smrt Vase sestre Cece biti primereno kaznjen. Nesto se ipak pokrenulo u poslednje vreme kad su u pitanju (sve cesce) lekarske greske, pogotovo u Sarajevu.
Nadam se da ce i tuzilac i sudija posteno i profesionalno odraditi svoj posao. U protivnom, treba skupiti snagu i uporno ici dalje, na vise instance.

Pozdrav od Nevenke Garagic iz Tuzle

Mila moja sestrice,

Kada je mama umrla odnijela je dio mog srca sa sobom. Kada si ti "otišla"  odnijela si jos jedan dio. Skoro ništa nije ostalo...osim velike praznine...

Ponekad vas vidim u snovima ali to baš nije dovoljno...

Jako mi nedostajete....

Voli vas vaša Goca

Jutros je na Općinskom sudu u Sarajevu doktorica Amila Cvijetić-Koldžo izjavila da nije kriva za smrt moje sestre.

Na ovu njenu izjavu nemam baš nikakav komentar, mogu samo reći da sam jako tužna i da me taj susret sa njom jako potresao...

Hvala ljudima koji su mi dali podršku i došli na čitanje optužnice. Hvala Dariu, Ameli, Sandri i Dariji. Hvala i Kantonalnom tužiocu Azizu Jahjefendiću.

I naravno hvala gospođi Nevenki Garagić iz Tuzle koja redovno otvara moj blog, piše komentare, podržava me i u potpunosti razumije.

Više od godine nisam mogla javno da je prozovem zbog istrage ali zato sada mogu. Ta žena nije samo kriva za smrt moje sestre nago je na neki način ubila i mene. Ja više nemam svog života niti ću ga ikada imati i ako neko misli da je prošlo dosta vremena i da treba da krenem dalje, neka samo na trenutak pokuša zamisliti sebe u toj situaciji, tj. najdražu osobu pa će vidjeti da je i pomisao na tako nešto STRAŠNA, PRESTRAŠNA ...a tek stvarnost... Kao da ja ne bih voljela vratiti svoj život u normalu! Lako je davati drugima savjete...

Tako da bi gospođi Amili Cvijetić-Koldžo trebalo suditi za dva ubistva plus što će Cecinoj djeci uvijek nedostajati majka i majčinska ljubav koja je jedna i jedina i koju niko i ništa na ovom svijetu ne može zamijeniti


Da, draga Gordana, samo ponavljati, ponavljati, pisati, glasno izgovarati imena koja nisu zasluzila ono "dr" ispred. Pitanje je kako su i stekli svoje zvanje uzevsi u obzir kompletno stanje u ovoj drzavi u kojoj cveta korupcija i kriminal.

Najzalosnija cinjenica jeste : zlocin Amile Cvijetic-Koldzo nije usamljen! Svakodnevno cujemo i citamo o slicnim tragedijama koje su se mogle izbeci samo da nije bilo sujetne samouverene umisljenosti, samo da se konsultovalo iskusne strucnije kolega, samo da je zdravlje pacijenta bilo prioritet, iznad svega... Ali ne, diletanti uvek misle da su naj, naj...
O tome najbolje kaze latinska poslovica :

"ERRARE HUMANUM EST, SED IN ERRORE PERSEVERARE DEMENTIS"

"GRESITI JE LJUDSKI, ALI U GRESKAMA USTRAJATI OBELEZJE JE LUDAKA"

Upravo je Amila Cvijetic-Koldzo USTRAJALA, krijuci svoju gresku od ostalih kolega. Sta je imala na umu i cemu se nadala? O cemu je "doktorka smrt" razmisljala? Bila je SVESNA svoje greske, cim je krila pacijenta od ostalih kolega, zar ne? Predumisljaj?
Isto tako su ustrajali diletanti koji su "lecili" moga sina Denisa!
Vecina tragicnih slucajeva se desila upravo zbog toga sto diletant uporno USTRAJE i na kraju UBIJE! Tako ce se nastaviti sve dok prvi od njih ne "odlezi" zasluzenu kaznu. A do tada? Koliko ce jos biti nevinih zrtava (nekaznjenog) diletantizma?
Cudno, gradjani uglavnom cute! To se njima ne moze desiti? Cak pojedini osudjuju, prigovaraju sto se "cesto" spominje tragedija i trazi istina i pravda. Meni se to desavalo na tuzlanskom forumu (PRAVDA ZA DENISA), ali ja ne obracam paznju, jer znam svoj cilj. Kamo srece da sam mogla uciti na tudjim greskama, a ne svojim. Poverenje u strucnost doktora UKC Tuzla platila sam zivotom svoga sina, prekrasnog mladica.
Prekasno sam shvatila da doktorima treba prilaziti sa OPREZOM i medicinskom enciklopedijom u rukama. Prekasno su mnogi shvatili. Neki drugi ce to shvatiti tek kada se NJIMA desi.

Lekarske greske nemaju popravnog, nazalost.

Uz Vas sam, Gordana i nadam se da cemo se jednog dana i upoznati.

Nevenka Garagic iz Tuzle

optužnica - 16.09.2008.                                                                                             

Ovo Tužilaštvo podiglo je optužnicu koju je Općinski sud u Sarajevu potvrdio 4.9.2008.godine, protiv





CVIJETIĆ-KOLDŽO AMILE, rođena 1960. godine u Dubrovniku, R Hrvatska,

Što je:





U vremenskom periodu od 16.07. do 17.08.2007.godine, radeći u svojstvu doktora medicine-specijaliste za anesteziju sa reanimacijom u KCU O.J. Klinika za ansteziju i reanimaciju Sarajevo, pacijentici Zukić Svjetlani, radi bezbolnog poroda, dana 16.07.2007.godine primjenila tzv “epiduralnu analgeziju”, kojom prilikom je došlo do zadesnog probijanja dure, nakon čega je, pacijentica Zukić Svjetlana sa Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCU Sarajevo otpuštena dana 17.07.2007.godine, iako je zbog nastale i registrovane komplikacije pacijentica trebala biti zadržana u bolnici i duže od 24 sata, da bi nakon otpuštanja, dok se pacijentica nalazila kod kuće, zbog komplikacija koje su se pojavile kao posljedica probijanja dure, praćene bolovima u glavi, u više navrata, samoinicijativno, bez konsultacije sa liječnicima drugih specijalnosti, kao i sa pretpostavljenima, nepoštujući dobru liječničku praksu, obavljala liječenje u stanu pacijentice, u ul. Trg Zlatnih Ljiljana broj 13/III, Općina Novi Grad ,Sarajevo, iako je za isto bio neophodan klinički tretman, gdje je primjenjivala očigledno neprikladna sredstva i metode liječenja, koja nisu evidentirana u postpartalnom liječenju u kući pacijentice, da bi pacijenticu dana 12.08. i 14.08.2007.godine, u vrijeme svog dežursta, u cilju daljeg liječenja primala na Odjel Klinike i tom prilikom pacijentici davala tzv. “krvnu zakrpu”, i odmah je nakon toga otpuštala kući, pa uprkos trajanju tegoba i stalnog pogoršavanja zdravstvenog stanja pacijentice Zukić Svjetlane, istoj nastavila pružati liječničku pomoć, bez da pacijenticu hospitalizuje, primjeni odgovarajuće dijagnostičke mjere u cilju pronalaženja uzroka takvog stanja i bez da se konsultuje sa ljekarima drugih medicinskih specijalnosti, kao i da o postpartalnim problemima sa zdravljem pacijentice obavijesti svoje pretpostavljene, što nije u skladu sa dobrom ljekarskom praksom, usljed čega je kod pacijentice Zukić Svjetlane kao neposredan uzrok smrti došlo do razvoja hepato-renalnog sindroma, koji je nastao kao posljedica masivne nekroze jetre, pokrenute toksičnim djelovanjem lijeka ili preosjetljivošću na lijekove, te teškog oštećenja bubrežnog parenhima, nakon čega je kod pacijentice Zukić Svjetlane dana 17.08.2007.godine nastupila smrt,



Čime je počinila krivično djelo nesavjesno liječenje iz čl. 229. st.1. KZ F BiH. 

Konacno!

Iako je proslo vise od godinu dana, u Sarajevu tuzioci ipak nesto rade. Nadam se PRAVEDNOM ishodu. I nadam se da ce u ovoj drzavi KONACNO svi poceti raditi SVOJ posao, za koji su placeni i za koji su polozili zakletvu (doktori, sudije, tuzioci...).

Pozdravljam Vas Gordana, podrzavam u Vasoj istrajnosti i zelim da izdrzite do kraja u borbi za istinu i pravdu.

Nevenka Garagic iz Tuzle



Draga Goco, nisam svaki dan gledala tvoj blog pa mi je Jadranka javila novost o podizanju optuznice. Konacno! I bar nesto... To nece vratiti Cecu ali ce tebe bar malo utjesiti. Nadam se da ce presuda biti u skladu s pocinjenim (ne)djelom i mozda, samo mozda, neki drugi andjeli nece zbog nje ostati bez svoje mame. Voli te Gorana

 Nikada nisam mogla pomisliti da će ime moje sestre izaći u crnoj hronici...A ko bi normalan to i pomislio?

Ovo je članak iz dnevnih novina SAN, a sličan tekst je objavljen i u Dnevnom avazu, Oslobođenju...

Juče mi je bio težak dan, iako mi je drago što je doktorica optužena u isto vrijeme sam i jako tužna jer sam se ponovo sjetila svega...

Doktorica  Amila Cvijetić-Koldžo i dalje radi na Klinici za ginekologiju i akušerstvo...

SVE PROLAZI SAMO TUGA I BOL OSTAJU ZAUVIJEK.

NJIHOVA JE MOĆ NEMJERLJIVA,

NJIHOVA SNAGA NADNARAVNA.

ČINI ME MRTVOM I ODRŽAVA ŽIVOM.

Draga Gordana,

Nazalost TA doktorica jos uvek radi i radice jos dugo s obzirom na efikasnost naseg pravosudja. Na pacijentima je da sada vode racuna i da ne zaborave IME doticne, za svoje dobro, bez obzira na ishod sudskog procesa.

U slucaju moga sina, Garagic Denisa, cak 4 lekara (specijalisti!?) Interne klinike UKC-a u Tuzli (Mario Krizic, Salih Azapagic, Samira Hasic, Fahir Barakovic) jos uvek rade, naravno. Za TRI DANA NISU PREPOZNALI aneurizmu aorte! A totalno pogresna dijagnoza tuzlanskim tuziocima, Iveljic Ivi i Koval Slavenu, nije bila osnov za podizanje optuznice (u saradnji sa vestakom Cihlarz Zdenkom). Zato sam ih prijavila VSTV-u i gonicu ih dok sam ziva.

Nazalost, gotovo svaki dan smo svedoci (u stampi) slucajeva teskih propusta lekara : Sarajevo, Tuzla, Brcko, Mostar, Zenica... Dokle? Dokle ce ih stititi (cast izuzecima) kolege, tuzioci, sudski vestaci, sudovi? Dok se njihovim najmilijima ne desi nesto slicno?

Drago mi je sto su sarajevski tuzioci prepoznali krivicno delo i nadam se da ce doktorica „dobiti“ po „zasluzi“ . A Vama zelim malo mira i predaha u nastupajucem periodu jer ce Vam trebati jos dosta snage u borbi za istinu i pravdu.

Nevenka Garagic iz Tuzle

Dani prolaze, evo prošla je godina a meni nije ništa lakše. Najveća laž je da vrijeme liječi sve...Bol ne jenjava sa prolaskom vremena. Samo je još gore, jer moram to skrivati, u tajnosti proživljavati, moram šutjeti i praviti se da je sve dobro kako ne bi po stoti put slušala ljude koji mi govore da se moram trgnuti i nastaviti živjeti... Pa, šta sad radim nego živim! Kako živim to je moja stvar i moje pravo. Znam ja dobro šta moram...Ne tražim ništa, samo pišem o mojoj sestrici i na ovaj način je održavam "živom" pa makar to bilo i u ovom virtualnom svijetu. Ovaj pravi je ionako preokrutan, pogotovo za nježne duše kao što je njena.

Na slici smo Ceca i ja kad smo bile male. Željela sam te zaštiti od svih loših stvari, voljeti te, davati ti savjete kao starija sestra ali... nisam uspjela.

Ljubim te i volim. Jako mi nedostaješ.

My dear dear Gordana,

You deserve to be happy. You mother and sister would like so. I am sure they are together and they both know you are always with them. So, please, please Gordana, make an effort to start again to be happy, each day a little bit more. Do not forget your friends who love you. You will be again with your mother and sister later..presently you are with us and you need to live !

Do not forget I love you so much, I want to see you again and to see you smiling. Write more than once a year and speak about all you want.

See you again and in the meantime, write..but please..think about you and the people who are suffering to see you suffering. Do you promise me to make an effort ?

Lots of love

Marie-Noëlle

Neki dan sam pisala Denisovoj mami i njen komentar objavljujem ovdje. Njen sin je umro prije tri godine isto zbog greške doktora i pogrešne dijagnoze. Pročitajte i ovo i pogledajte Internet stranicu koju je objavila njegova mama Nevenka.

Draga Gordana,

Uzasno je ovo sto sam procitala, uzasna je ova tragedija koja Vam se desila, uzasno je saznanje da nas ubijaju oni koji treba da nas spasavaju i lece, oni koji su dali zakletvu, a ja ih (pojedine naravno) zovem Hipokratovi krivokletnici.

Uzasno je i saznanje da ih u njihovim KRIMINALNIM radnjama kriju i prakticno suucestvuju oni koji bi takva nedela morali procesuirati po sluzbenoj duznosti. Nazalost, kod nas niko ne proverava sta se sve radi na klinikama, zasto pacijenti umiru iz bezazlenih razloga, sve je kod nas u stilu "ruka ruku mije" ili "vrana vrani oci ne kopa".

Draga Gordana, ne mogu Vas utesiti, mogu samo da Vam kazem da Vas potpuno razumem. Iza Vase sestre su ostali njeni mali andjelcici. Cuvajte ih i pricajte o njihovoj mami.

Zao mi je sto imate toliko obzira prema doktorici koja je kriva za smrt Vase sestre. Ja nemam obzira ni prema kome, celom svetu pricam o sramotnim ekipama diletanata tuzlanske Interne klinike i pricacu i dalje dok na postignem ono u sta sam se zaklela, a to je da krivci za smrt moga sina Denisa budu kaznjeni.

Ja znam da cu kad-tad postici svoj cilj, a to je PRAVDA ZA DENISA.



Ne znam da li ste imali priliku procitati o tragediji moga sina o kojoj pisem na tuzlanskom portalu (17 stranica do sada), evo Vam link.



http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/forum/viewtopic.php?TopicID=416618&page=16



Zelela bih da svi koji imaju slicne price ne cute, treba javno govoriti i prozivati. Nista se nece promeniti budemo li cutali.



Zelim Vama i vasim sestricima dobro zdravlje, srecu u daljem zivotu i snagu da istrajete u borbi za istinu i pravdu.

Avgust... za mene najtužniji mjesec. Mama je umrla 19-og avgusta 2002 a Ceca 17-og avgusta 2007...

Ja koja sam ostala živjeti iza njih sam kažnjena-DOŽIVOTNO.

"Tuga je usamljena. Tuga se ne može zaobići niti ubrzati. Ona slijedi zakone duše, tok koji je u svakom čovjeku drugačije predodređen. Tuga dolazi i odlazi prema njenom vlastitom nahođenju."

Ovo nisu moje riječi, negdje sam pročitala ali se ne sjećam gdje.

A child who loses a parent is called an orphan. A husband who loses a wife is called a widower. A wife who loses a husband is called a widow. But there is no name for a sister who loses a sister/brother, nor is there a name for a parent who loses a child because there are no words to describe the pain!

Draga Goco,



Procitala sam vise puta tvoju pricu, zeljela da ti napisem neku ''pravu'' rijec, i onda odustajala. Nemam ni sada prave rijeci, imam samo rijeci podrske. Znam samo da je mnogo lijepa ova kula, sta si je sagradila, od suza i sijecanja, za svoju sestru, ili je to spomen ogromne ljubavi, ili vapaj duse sto pokusava da ispuni prazno mijesto sto bijase njeno....Tuzna i lijepa u isto vrijeme. Voli te puno

Adela

Kako su teški ovi dani, a danas posebno.Rođendani... Moj prvi rođendan bez tebe...Uvijek si ti bila prva koja me je zvala, prva koja bi došla...prva...prva...najdraža...prva...

Sada mi je nekako besmisleno slaviti rođendan tako da sam svima rekla da me ne zovu, da mi ne kupuju ništa jer ono što ja želim ne može se ispuniti. Plačem često...a svaka moja suza je i poljubac za tebe.Preteško mi je bez tebe mila moja sestrice, sve što radim uvjeravam samu sebe da to radim dobro i da je to zbog tvoje djece, i dižem se i dižem svaki put kada potonem...ali nakon svakog dizanja padam još bolnije i dublje.

IMA BIĆA KOJE NIKO NE MOŽE ZAMIJENITI...

IMA BIĆA KOJE NIKO NE MOŽE ZAMIJENITI.

ONA DOLAZE KAO PJESMA KOJU SMO NEGDJE ZABORAVILI.

ONA SU KAO SAN BEZ KOJEG SMO UMIRALI...

AKO IH IZGUBIMO SVE SMO IZGUBILI.

IMA BIĆA KOJE NIKO NE MOŽE ZAMIJENITI..

(A. PETRIČEVIĆ)

Draga Goco,

Budi jaca od boli,živi od ljubavi koju su ti poklonili oni koji su otisli, a ti je nesebicno daji onima koji je željno očekuju i budi njihova zvijezda vodilja.

Uvijek si nam u mislima.

Jasna, Dino , Meada i Enes

Danas je Enin rođendan a ja sam tužna...Tačno prije godinu dana bila sam presretna a sada...

Puno mi nedostaje tvoja mama...Često je zamišljam živu, pored mene, kao da joj čujem glas i jasno vidim njene tople oči. Jednostavno pomislim šta bi mi sada rekla da je tu kraj mene...

Ljepotice malena, prekrasno i dobro dijete SRETAN TI ROĐENDAN!

Draga Ena,srećan ti prvi rođendan! Sada nisi svesna da za tebe kuca jedno veliko, hrabro srce, a to je srce tvoje tetke, ali kad porasteš-shvatićeš da će ti ona, pored tvog Denisa, biti najveći oslonac i podrška u životu. Lepo je rekao Duško Radović da majke trebaju da rađaju devojčice,jer će one jednog dana postati tetke, a tetke su ukras svakog detinjstva!

Tanja

Draga Goco,ne mogu da vjerujem da Cecu necu vise vidjeti,ne mogu da vjerujem da je vise nema. ali vjeruj mi svake sekunde je u mojim mislima i pred mojim ocima. Ne mogu ni zamisliti tvoju bol kad meni puno,puno nedostaje,a ko sam ja.??? Zelim malom andjelu Eni sretan prvi rodjendan

Voli vas Sandra

Draga Gogo,ne znam sta da pisem,ne mogu da pomislim da Cece nema vise.Iako se zadnjih godina nismo vidjale Ceca mi je pred ocima i njena slika kad sam je zadnji put vidila(davno je bilo).Nase djetinstvo na Ilidzi,pisma,pjesme i stihove koje nam je pisala kad smo bile kod babe na raspustu.Nase zajednicko hodanje po dobrinj(tik tak,babilon)to je sto mi ostaje,lijepo sjecanje na Cecu koje se nezaboravlja i koje mi niko nemoze uzet.Gogo nema rijeci koje mogu da utjese tvoju bol.Sretan rodjendan maloj slatkoj Eni.Veliki zagrljaj od Irene iz Düsseldorf.

Neki dan sam vidjela Cecinu curicu Enu, liči na Cecu. Preslatka je, smije se i sretna je. Ali, nažalost znam iz ličnog iskustva koliko ti tuge u zivotu donosi nedostatak jednog roditelja. I to sve nije fer!

A ja tebe Gogo,Denisa i Enu puno volim!

Amela

Enice, drago dijete,

želim ti svu sreću ovoga svijeta.

ne samo za prvi rođendan, već za uvijek!

Jadranka,

mamina prijateljica

Ljudi koji dožive veliku tragediju postaju ostrvo. Oko njega kruže krvoločne ajkule boli. Mostova između kopna (ostatka svijeta) i ostrva nema. Ali mogu se sagraditi. Od vremena, ljubavi i prijateljstva. I moraju se graditi iz oba pravca... Što ostrvo ulaže više vremena a kopno ljubavi i prijateljstva, mostovi su viši, udaljeniji od ajkula koje se ne mogu uništiti, ali prelaz može biti bezbjedan. Za obje strane.

Evo, Goco, počinjem graditi jedan most sa kopna prema ostrvu, prema tebi. Ulažem svoju ljubav i prijateljstvo, pa dokle dosegnem... Voli te Gorana

" Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi.

Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio

onim što više ne postoji......

Ovako se mješaju utvare i život,

pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života."

MISS YOU!

I THINK ABOUT YOU

I THINK ABOUT YOU

EVERY DAY AND NIGHT, WAITING FOR YOU TO COME BACK  INTO MY LIFE.

WHEN I LOOK UP AT NIGHT, INTO THE HEAVENS ABOVE I SEE YOU FACE SMILING FROM ABOVE.

MY HEART BREAKS AS I LOOK UP IN THE SKY THINKING ABOUT YOU EVERY DAY AND NIGHT.                                                                      

Ceca pred kraj trudnoće.

Priča počinje 16.07.2007 kada je moja sestra dobila epiduralnu anesteziju zbog lakšeg poroda. Tada joj je doktorica / anesteziolog/ rekla da joj je probila moždanu ovojnicu ali da to nije "ništa strašno" i da će vjerovatno imati jače glavobolje. Iz bolnice je izašla sutradan, sa preslatkom djevojčicom i bila je jako sretna ...i osjećala se dobro. Ja sam bila presretna što sam po drugi put postala tetka. Ali sreća nije dugo trajala..

Već sljedećeg dana počele su glavobolje. Ceca je nakon dva-tri dana nazvala doktoricu i iona joj je rekla da za početak pije dosta Coca-cole i jake kafe. Ako glavobolja ne prestane za par dana da joj se ponovo javi. Kako su glavobolje postajale sve jače i moja sestra sve teže ustajala iz kreveta doktorica je počela dolaziti kod nje kući, davala joj infuziju svakih par dana i pričala kako će to "vjerovatno" od toga prestati. Tek sada vidim da nije znala šta radi i da uopšte nije imala iskustva u tome. Pošto ni infuzije nisu pomogle sljedeći korak je bila tzv. blood patch-krvna zakrpa koja se morala uraditi na klinici. Iz vene pacijenta se uzme mala količina krvi koja se ubrizga u epiduralni prostor, na mjesto gdje je probijena moždana ovojnica. Prvu krvnu zakrpu joj je radila 11.08.2007 godine u večernjim satima kada je ta doktorica-anesteziolog bila dežurna. Pustila je iz bolnice odmah nakon tog zahvata. Poslije par dana ponovo ista stvar, kada joj je rekla da će je ostaviti u bolnici 24 sata ali je pustila ujutro rano, valjda prije dolaska ostalih doktora na kliniku, i naravno bez ikakvog otpusnog pisma. Ovaj put joj je ostavila kateter u kičmi da ako bude trebalo opet  to da se radi da ne mora ponovo da je bode. "Baš obzirno od nje"... Kasnije sam saznala da se ta krvna zakrpa može raditi dva puta a ne više od toga plus što je potrebno da budu prisutni radiolog i neurokirurg...Moja sestra je umrla dan poslije toga! Obdukcijski i patološki nalaz / koji sam čekala dva ipo mjeseca/ je pokazao da je moja draga i jedina sestra umrla jer joj je pukla jetra, zbog previše anestetika, i ona se ugušila u vlastitoj krvi..........

Bez nje je ostao njen sedmogodišnji sin Denis, tek rođena djevojčica Ena i ja. Denis je bio sa njom u krevetu kada se to desilo. Istraga još uvijek "traje", ne daju mi pristup inforormacijama dok se istraga ne završi. Ime doktorice neću spominjati zbog istrage ali ta doktorica još uvijek radi kao da se ništa nije ni desilo.

Ako je neko imao slično iskustvo bilo bi mi drago da to podijeli sa mnom. Kako se ja osjećam to niko ne može znati niti razumijeti, osim naravno ljudi koji su doživjeli nešto slično. Moj život više nije isti, i odjednom više nema nikakvog smisla. Život dijelim na period prije ovog groznog događaja i poslije...Željela bih da se bol u mom srcu zaustavi ali nigdje ne postiji lijek koji bi mogao okončati moju nizmjernu patnju. Život bez Cece i mame je kazna koju sve teže podnosim!  Kada će prestati da boli? Kada ću otupjeti da ne osjećam???...

Nesanica je moja najbolja prijateljica. I teška mi je ova maska koju nosim. Preteška...Život dalje gazi, brzo i okrutno. Negdje sam pročitala da je jedna gospođa koja je izgubila dijete napisala da mora paziti da nekoga ne dovede u neugodnu situaciju, pa je bolje da se ponaša kao da se njoj zapravo ništa nije dogodilo... Tako to ljudi očekuju od tebe, ja se trudim ali mi ne uspijeva baš svaki put. A onda kažem sebi: " Baš me briga! Zašto da se ja ponašam kao da se ništa nije dogodilo kad se itekako dogodilo! " Imam pravo da budem tužna, neraspoložena...imam pravo da šutim danima, imam pravo...Ne tražim sažaljenje to je posljednje što mi treba samo tražim da me pojedini ljudi puste na miru i da se suzdrže od davanja "dobrih savjeta".

Moja prijateljica Tanja iz Beograda je napisala:

Živi sa svojim bolom, slušaj samo svoje srce, plači ako ti se plače, budi tužna, jednom rečju - ponašaj se onako kako se osećaš u tom trenutku, jer sve je to za ljude.U stvari, sve je to za VELIKE LJUDE, a ti si DIV i ja ti se divim.

Cecina prijateljica Sandra iz Splita:

Ne postoje rijeci utjehe.Neka ti utjeha budu dva mala andjela kojima je tvoja sestra podarila zivot.Neka budu sunce u tvom zivotu,raduj se s njima, jer oni su nesto najvrjednije sto postoji u ovom nemilosrdnom zivotu.

Voli te Sandra