10.07.2009.
Po ko zna koji put sam čitala sve postove i sve vaše komentare i danas želim da se zahvalim svima...svima koji su čitali moj blog, svima koji su pisali komentare podrške, svima koji su mislili na mene... bili uz mene,koji su me u potpunosti razumjeli i onima koji su me djelimično razumjeli...svima koji će danas doći na izricanje presude i onima koji su mislili doći a iz nekog razloga nisu bili u mogućnosti...HVALA! Posebno hvala Dariu koji živi sa mnom i koji me je "trpio" svo ovo vrijeme, Ameli, Sandri i komšinici Kimi koje su bile uz mene na svim ročištima... Hvala Adeli, Irfanu, Kiki, Jadranki, Bebi...ženama sa forma Ringeraja...I posebno hvala gospođi Nevenki Garagić iz Tuzle koja je izgubila predivnog sina Denisa, i koja me nažalost potpuno razumije, što je redovno pisala komentare na moje postove...Čuvajte mi fige danas...
Jadranka je napisala da bi Ceca bila ponosna na mene...da, uvijek je bila i ja sam uvijek bila ponosna na nju...