Da, još jedan moj rođendan bez tebe...još jedan izuzetno težak i tužan dan, još jedan dan sjećanja na neka stara vremena...i plačem, plačem cijeli dan. Bila sam danas kod tebe i mame, imala sam potrebu da danas budem sa vama...Jako mi nedostajete...Prije 6 dana bio je i Enin drugi rođendan, koliko njoj godina toliko godina bez tebe...još malo pa duge dvije godine, dvije godine tuge, boli, sjećanja, suza, snova....Ne možeš a da ne misliš KAKO JE BILO; KAKO JE SKORO BILO...KAKO JE MOGLO BITI, KAKO JE TREBALO BITI, MOGLO BI BITI. I KADA ZATVORIŠ OČI ; KAKO ĆE BITI (P.F. Thomese)
I KAO ŠTO PJESMA KAŽE I WILL ALWAYS LOVE YOU...i tebe i mamu...
Draga Goco,
Htjela sam reci- Sretan Rodendan,samo nekako ne zvuci ispravno. To je koncept usaden duboko u ljudima da obiljezimo dan rodenja kao onaj nas neki posebni dan. Da se podsjetimo da je proslo onih godinu dana od prijasnjih rodendana. I dok neko ima dovoljno srece da se sijeti nekih pozitivnih dogadaja i lijepih uspomena iz te predhodne godine, ta sreca se nekako uvelica na rodendan. A tuga- isto tako. Znam da da su tvoje lijepe uspomene mnogo starije od ove prijasnje godine i nepravedno otrgnute od tebe, i da nema ama nikakve sanse da tvoj rodendan tebi bude jedan sretan dan. Zelim da ti kazem, da je to sretan dan meni i svim ljudima koji te vole. Sretan jer si se rodila, i bila dio zivota, dio uspomena. Iako ti pisem ovo rastuzena tvojim suzama, osijecam se sretnom da si mi bila prijateljica eto tu zadnju godinu dana i nadam se jos mnogo mnogo godina. Tvoja Adela
Draga Gordana,
"KAKO CE BITI"?
Nazalost, uvek tuzno i bolno secanje na sve ono "kako je bilo" i kako je MOGLO biti. Svaki sledeci rodjendan pratice s nevericom pitanje : ZAR JE MORALO TAKO BITI? nevenkagaragic
Nitko sigurno nije tuzniji od tebe ali je zadivljujuce sa koliko snage pises ovaj blog. I ja se svaki puta rastuzim kada ga otvorim. Tisti me i to sto netko tko je napravio ovako sto nosi isto prezime kao i ja a da za to nema nikakvoga razloga. Kazem da nema razloga jer se doticna prije vise od 10 godina razvela od jednoga clana nase porodice ali i dalje nosi (i) muzevo prezime.
Ipak to je puno manji problem ali ti porodica Koldzo od srca zeli da istrajes i da vjerujes, najvise zbog svoje sestre ali i drugih koji su ili ce stradati na isti ili slican nacin, da pravda nekada jeste spora ali uvijek na kraju pobjedi.
Želim napomenuti da prebacujem stare postove pošto blog na kojem sam pisala od 2008. godine prestaje sa radom i ne bih voljela da se to sve izgubi i zaboravi. Ja sigurno nikada zaboraviti neću...
Ovaj blog posvećujem mojoj jedinoj sestri koja je umrla u avgustu 2007, mjesec dana nakon poroda zbog greške anesteziologa Amile Cvijetić-Koldžo tzv. DOKTORKE SMRT- Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu.
Israga je trajala godinu dana, pa suđenje godinu dana nakon čega su prekvalifikovali krivično djelo (nesavjesno liječenje u teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi). Onda ponovo suđenje gdje je dotična osuđena na tri godine i šest mjeseci zatvora - presedan u BiH (01.02.2012.). Cijelo vrijeme doktorica radi kao da se ništa nije dogodilo. Vrhovni sud potvrdio je presudu Kantonalnog suda 16.06.2013. i smanjio kaznu na tri godine. I poslije toga ona još uvije radi sve do kraja jula 2014. http://www.cin.ba/doktorica-u-zatvoru-zbog-smrti-pacijentice/