Moja sestra Ceca
ponedjeljak, 27.04.2015.
TRAŽIM TE...
17.08.2010. Tri godine kako te nema...tri duge,teške godine...a ja te još uvijek tražim...Tražim te svuda...tražim te u snu, tražim te u oblacima... tražim te među zvijezdama...tražim te u kapima kiše, u suncu i vjetru...tražim te u svakom kutu svog stana... Tražim tvoj miris, tražim tvoj osmjeh, tražim tvoje oči...TRAŽIM TE... Ali nalazim te samo u mojim mislima, u mom srcu gdje te čuvam kao najveće blago. Tamo te nalazim svaki dan, svaki sat, svaku minutu... "TRAŽIM TE MEĐU ZVIJEZDAMA I IZVORIMA SNA, TRAŽIM TE U MAGLI SAMOĆE I U OČIMA PROLAZNIKA TRAŽIM TE OKU KOJE SUZOM VLAŽIM, ZNAM DAJE TO UZALUD ALI JA TE IPAK TRAŽIM...." Samotan lutam večernjim ulicama.Na svakom uglu,visoko,svjetiljka sja:Stotinu uglova,stotinu svjetiljki.Al nigdje nema tebe...Tebe nema...( Dragutin Tadijanović) Draga moja Goco... Kazu "ko trazi, taj nadje"... To nije istina! Uzalud, uzalud trazimo, dozivamo... Voljene, koje su nam oteli neljudi, nikada vise necemo docekati, zagrliti, poljubiti...nikada vise. Osim u nasim mislima, uspomenama, secanjima... Osim na slikama, u stihovima, u oblacima, u snovima... Nepodnosljiva je to i gorka istina. Ali ipak, Ceca je uvek tu. I moj Denis je uvek tu, s nama. Nikada nece biti zaboravljeni, jer mi to necemo dozvoliti. Nikada! Proklinjem njihove dzelate, svaki dan, svaki tren. nevenkagaragic |
- 13:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Enin treći rođendan, a tebe nema...
16.07.2010. Danas je Enici rođendan...a tebe nema... nema te... 3 godine, 3 duge, tužne, teške godine... Kada se Ena rodila Dario je kupio knjigicu "CURICA" koju ti je htio pokloniti ali nije stigao...Knjiga još uvijek stoji...Na prvoj stranici piše : ODRASLI LJUDI SILNO TREBAJU BEBE. NOVOROĐENČE KAO DA DONOSI POČETAK SVEGA - ČUDA, NADE, SNA O NOVIM MOGUĆNOSTIMA... (Eda Leshan) I tako bi i trebalo biti. Ali za tebe ni čuda, ni nade, niti sna o novim mogućnostima...za mene umjesto početka KRAJ svega... Draga moja Gordana, gledam slike Ene sa svojim bratom Denisom... Kako su slatki, pred njima je zvot. Zivot bez najdraze osobe na svetu - majke. Niko, niko ne moze zameniti majku. Majka je jedna i jedina, svi drugi su iza... Pitam se, kroz suze, ima li Amila Cvijetic-Koldzo majku? Kakva je ona svojoj deci (ako ih uopste ima) majka? Pomisle li ikad silni zlocinci na majke, na decu? Nije vaznu ciju... Draga Enice, od srca ti zelim svu preostalu srecu ovog sveta. Kazem peostalu, jer prvu, najvazniju, si izgubila kad je nisi ni bila svesna. Neka tvoja prekrasna, neduzna majcica bdi oduzgo nad tobom i bratom i neka vas uvek cuva mama - andjeo, andjeo sa imenom CECA nevenkagaragic naježila sam se lillen        |
- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ljudi se izmiču...
 03.07.2010. Danas ću prepisati odlomak iz predivne knjige " Dijete sjene", koju je napisao P.F.Thomese kada je izgubio kćerku...Handelsblad je rekao za knjigu: "Književni spomenik tugovanju. Bez patetike i uljepšavanja." Vatra kojom je njeno napušteno tjelešce uništeno nastavlja gorjeti u meni. Plamti iza mojih očiju. Zamišljam da sam besmrtnik, jer upravo sam umro, a još ovdje stojim. Sad kad mi je oduzeto najdraže, postao sam neranjiv. Osjećaj mi je istrgnut iz šake. Jednostavnije je mrziti ljude nego morati s njima živjeti. Ako je istina da katkad umiru pogrešni, znači da bi drugi trebali biti mrtvi. Jako mnogo njih, ako ne i svi živi, postali su nam nepodnošljivi. Ubijaju vrijeme u našoj nazočnosti, prosipaju život pred našim očima. Ali slomiti se, ne daj Bože. Svi ti sigurni ljudi koji žive kao da znaju odgovore. Morati ih gledati, slušati, mirisati. Umislili smo da smo na otočiću u moru ljudi koji nam prijete. Koji nas pokušavaju nagristi svojom ravnodušnošću, svojom grubošću, i svim onim rođenim iz samozadovoljstva poricanja svake razlike, uzurpacijom svakoga tko nije poput njih. Divlji narod napao nas je i pobijedio dok smo na trenutak bili bez kože, bez odbrane, bespomoćni kao bebe. Ponizio nas je prisutnošću velikom poput života, koju nismo tražili. No sad nas se sve to više ne tiče. Pa nikada više ne može biti dobro. Tuga danas prolazi ulicama, naoružana. Dok prilazim, ljudi se razmiču kao preplašene ovce, jer osoba se ne razaznaje... "I kao nečujno klatno zaljuljano u beskraju, visiću sam o sebi kao o zlatnom remenu." Tako kaze pesnik M.Antic i tako to biva... Treba prihvatiti "sam(a) o sebi", jer drugo nam i ne preostaje. Licno se svakako izmicem od "ljudi", jer LJUDI je vrlo, vrlo malo (ostalo). Vasa Nevenka |
- 12:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 21.04.2015.
MY HEART WILL GO ON
 06.06.2010. Još jedan tvoj rođendan bez tebe...još jedan beskrajno tužan dan... suze... bol... sjećanja...snovi... sve to tako puno boli da je često nepodnošljivo. Iako me više ne zoveš, ne dolaziš... ni pogled na tvoj grob ni stezanje grla i tupa bol u želucu još uvijek nisu dovoljni impulsi da se shvati.... Čak ni predivne uspomene, ni sjećanje na zajedničke trenutke djetinjstva ni gledanje slika, ni svakodnevni odlasci na grob ne mogu ispuniti prazninu... Uvijek sam ti slala rođendansku čestitku odmah iza ponoći, da budem prva...prošlo je 12 sati... davno... Umjesto rođendanske poruke šaljem ti ovu pjesmu ... Draga moja Gordana, tuzno, pretuzno... Ne mogu Vas utesiti jer utehe nema, kao sto nema odgovarajuce kazne za ucinjeni zlocin, kao sto nema oprosta za zlocinca. "Doktorka smrt" Amila Cvijetic-Koldzo je ziva, zdrava, slobodna...jos uvek, nazalost. Verovatno jos uvek i "leci"...u ovom nakaradnom drustvu. "Kome cu sad milostu reci sto tebi sam govorila? Koga cu na srce prigrliti, sestro mila? Cijoj sreci sada cu se radovati? Cijom cu se ponositi sad lepotom? U ciju se ljubav odsad, sestro, kleti? Ko ce u jadima mojim sada uza me biti? Kome cu srce svoje, sesto, otvoriti?"(Desanka Maksimovic) nevenkagaragic citam i placem, placem pa ponovo citam.... po ko zna koji put pred ocima su mi slike, protesti za denisa, bezbroj slika koje sam na izlozbama slikala i pomno proucavala lica....samo jedno je svima zajednicko - tuga bas kao i na ovom blogu, koemntarima, ljudima koji dodju da napisu ili samo procitaju moje iskreno saucesce... Slovka |
- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ožujak 2019 (1) Lipanj 2018 (1) Travanj 2018 (1) Kolovoz 2017 (2) Lipanj 2017 (1) Kolovoz 2016 (1) Lipanj 2016 (1) Veljača 2016 (1) Kolovoz 2015 (2) Srpanj 2015 (17) Lipanj 2015 (18) Svibanj 2015 (23) Travanj 2015 (4) Ožujak 2015 (7) Veljača 2015 (39) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
 CECA Želim napomenuti da prebacujem stare postove pošto blog na kojem sam pisala od 2008. godine prestaje sa radom i ne bih voljela da se to sve izgubi i zaboravi. Ja sigurno nikada zaboraviti neću... Ovaj blog posvećujem mojoj jedinoj sestri koja je umrla u avgustu 2007, mjesec dana nakon poroda zbog greške anesteziologa Amile Cvijetić-Koldžo tzv. DOKTORKE SMRT- Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu. Israga je trajala godinu dana, pa suđenje godinu dana nakon čega su prekvalifikovali krivično djelo (nesavjesno liječenje u teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi). Onda ponovo suđenje gdje je dotična osuđena na tri godine i šest mjeseci zatvora - presedan u BiH (01.02.2012.). Cijelo vrijeme doktorica radi kao da se ništa nije dogodilo. Vrhovni sud potvrdio je presudu Kantonalnog suda 16.06.2013. i smanjio kaznu na tri godine. I poslije toga ona još uvije radi sve do kraja jula 2014. http://www.cin.ba/doktorica-u-zatvoru-zbog-smrti-pacijentice/ |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
