A thousand words won't bring you back,
I know because I've tried.
Neither will a thousand tears,
I know because I've cried.
You left behind my broken heart,
And happy memories too.
But I never wanted memories,
I only wanted you...YOU
"When I need you..." a trebaš mi tako često...tako je teško bez tebe...tako mi puno nedostaješ...
Šta je meni ostalo? Da nastavim budna sanjati? Uspomene? Pokušavam se sjetiti samo lijepih stvari ali one najružnije "iskoče" kad se najmanje nadam...
I baš kao što Toše kaže:
Odkad te nema ne mogu budan biti
jer sve sto želim, u tome budeš i ti,
pa budan sanjam da snovi duže traju, u svakoj priči samo ti si mi na kraju
Ti si početak i kraj, Ti si tama i sjaj ...
Odkad te nema
Nema ni pola mene
Pa budan sanjam da snovi duže traju
u svakoj priči samo ti si mi na kraju ... :(((
Draga moja,čitala sam tvoj blog u jednom dahu.Proživljavala svaki trenutak s tobom.Željela isto kao i ti da sve bude kao nekad,ali znaš i sama...
Prije nekoliko godina izgubila sam sestru.Neću pričati o tome ti znaš...
Želim ti reći,da ti imaš nešto što ja nisam imala,imaš njenu djecu,imaš nju,dio nje pored sebe.Živi i budi sretna zbog njih,zbog nje.Jedino ti im možeš biti druga majka.
Topli pozdrav i mnogo,mnogo snage ti želim.
Sanjala sam te sinoć...na trenutak...izgledala si tako "živo"...na trenutak...Onda sam se probudila i plakala...ponovo zaspala misleći na tebe, da mi opet dođeš u snove ali....nisi došla... Tako da mi ne preostaje ništa drugo nego da budna sanjam o tebi, to mi niko ne može oduzeti, da zamišljam kako bi sada izgledala...šta bi rekla...Često pokušavam složiti tvoju uništenu budućnost prema ženama sa djecom koje vidim u prolazu...zamišljam tebe sa Denisom i Enom...zamišljam nas...onda otvorim oči i sve se rasprsne...nestane...u trenutku...
Postoji i osjećaj koji zadržavajući dah odlazi bijel poput krede, jer oko njega se otvaraju ponori,pa je najbolje njegovu osobu ostaviti i zamrznuti.
Sve je zamrznuto, tako je hladno i tiho. Tako hladno da se sav osjećaj povlači. Tako tihoda se dah poput upitnika smrzava na usnama.
Ništa se više ne događa, "trenutak koji stiže" zamrznut je zauvijek. Kao sibirski lovci u ledu, kao mamuti u prošlom svijetu. Tako blizu, tako nedokučivo blizu... ( P.F. Thomese)
Tako blizu...
A tako daleko...daleko...
Kako jedna pesma kaze :
"Nikad vise, milo moje, nikad vise...
Nikad vise onog leta,
Nema zasto cvet da cveta..."
Draga Gordana, ostaju samo snovi.
Snove nam ne mogu ukrasti...
Niti zlocinci, niti njihovi zastitnici.
A pravda? Pravda je ipak dostizna, verujte! nevenkagaragic
Ja sam slucajno tu kod vas, ne zelim biti povrsna sa mojim rijecima ... samo cu napisati,, boli me dusa, a moja dusa to sam samo ja:(((
Zao mi je mladosti vase sestre,zao mi je dva malecka andzelka cije slikice sam tu upravo vidjela u jednom postu:( to boli jako.. vama samo zelim poslati samo njezni i ohrabrujuci zagrljaj.
Ustrajte u vasoj borbi da monstrumi koji su vam ukrali sestru svojim neogdovornim aktom i dobiju zasluzenu kaznu.
Nitko, bas nitko nece vratiti ucinjeno niti djeci majku, ti monstrumi su zasluzili kaznu najviseg stupnja u mojim ocima. tesuan...
Koliko još godina, mjeseci, sedmica, dana, sati...koliko još treba da čekam? Koliko još mogu da čekam? Prošle su dvije godine, pet mjeseci i pet dana...Prošle su... a ja još uvijek ne mogu da prihvatim da se to dogodilo i još uvijek se pitam ZAŠTO?
Prošlo je šest mjeseci od presude Općinskog suda o nenadležnosti, šest mjeseci otkad je predmet otišao na Kantonalni sud...Koliko treba vremena da odluče? Kakva je to pravda?
KOLIKO JOŠ...?
Draga moja Gordana...
Koliko jos...cekati?
Kakva je to pravda?
U ovoj drzavi, na ova pitanja, nema KO da odgovori!
U ovoj drzavi nema nicega sto drzavu cini drzavom, a vlast je svrha samoj sebi... to znamo.
Samo strpljenje i upornost ...
Nedajte se, idite do kraja, koliko god kraj bio dalek.
I baš kao u priči " Kako je Grinch ukrao Božić", tako je i DOKTORKA SMRT Amila Cvijetić-Koldžo ukrala ono što najviše volim: TEBE... ukrala mi je Božić, radost, osmijeh sa lica...TEBE...ukrala mi je snove, ambicije, ciljeve, planove...TEBE...ukrala mi je miran san, druženja, rođendane... TEBE...ukrala mi je život...TEBE... sve...TEBE...
07.12.2009.
Mila moja sestrice...bila sam sa Denisom i Enom. Kada sam joj pokazala tvoju sliku rekla je : "MAMA SPAVA..."
Zlato malo!!!! Neznam sta da napisem, nikakve rijeci, samo suze ne mogu da zaustavim. Srce da pukne! Tvoja Adela
Proveo sam dva dana sa Enom, i moram svima reci da sam zaljubljen u to djete. Volio bih da mogu reci kako kroz nju ni trenutka nisam gledao Cecu ali to ne bi bila istina. A na mog' druga Denisa sam jednostavno ponosan, kako se samo nosi sa svim sto bi za vecinu odraslih ljudi bio zivotni izazov. Sretan sam sto ih poznajem. Dario
Život bez tebe...Da li se to može nazvati životom? Ništa više nije isto...pa ni život više nije život. Negdje sam pročitala da ŽIVJETI i BITI ŽIV nije isto...I nije... Ja sam još uvijek živa...i još uvijek čekam...i još uvijek ne mogu da prihvatim da te nema...još uvijek mi nedostaješ...svaki dan sve više...i sve više boli...i ne prestaje...još uvijek često plačem...kada me niko ne vidi...još uvijek sam jako, jako tužna... Nedostaju mi naši razgovori, naše šetnje, večere, kafe, telefonski pozivi, poruke...nedostaje mi tvoj glas, tvoj smijeh, tvoje SVE! Nedostaješ mi TI...
I bez tebe ne mogu disati, ne mogu izdržati...
Ti si svjetlost u daljini, tihi zvuk u tišini, moja java i moj san
Svaku noć i svaki dan. Ti si mi sve..
Više ne mogu bez tebe... (Colonia)
I JUST CAN'T SAY GOODBYE TO YOU...
Da, ziveti i biti ziv - nije isto.
Ziveti bez svojih voljenih? Cemu? Kako? Dokle?
Biti ziv, pa eto to je samo biti tu, na broju, nista vise...
Nista vise... Nicega vise...
Da, Gordana, znam kako je biti SAMO ziv.
Ipak, Vasa mladost zasluzuje i da zivite. Pokusajte.
Pozdrav od Nevenke
Voli te puno tvoja Adela
Savage Garden : Truly Madly Deeply
I'll be your dream, I'll be your wish I'll be your fantasy
I'll be your hope, I'll be your love be everything that you need
I love you more with every breath truly madly deeply do
I will be strong I will be faithful 'cause I'm counting on
A new beginning.A reason for living.A deeper meaning.
I want to stand with you on a mountain
I want to bathe with you in the sea
I want to lay like this forever
until the sky falls down on me
And when the stars are shining brightly in the velvet sky,
I'll make a wish send it to heaven then make you want to cry
The tears of joy for all the pleasure in the certainty
That we're surrounded by the comfort and protection of
The highest powers. In lonely hours. The tears devour you
Oh can't you see it baby?
You don't have to close your eyes
'Cause it's standing right here before you
All that you need will surely come
Pravda...šta je to? Da li uopšte postoji? Šta bi bila pravedna kazna za DOKTORKU SMRT? Kažu da pravda na kraju uvijek pobijedi...a kada je kraj i šta je pravda????
Ja čekam...evo već dvije godine čekam, čekam i nimalo mi nije lakše...čini mi se sve teže a Ceca mi nedostaje sve više...i...umorilo me čekanje...umorile su me maske koje nosim svaki dan i pretvaram se da sam dobro.Čekanje je teško...čekanje boli...čekanje ubija...
It's hard to wait around FOR SOMETHING you know may NEVER HAPPEN
but it is even harder when
you know it is EVERYTHING
you want
Draga moja,
Pravda mora doći. Nešto jednostavno mora da izbalansira svu tu nepravdu koja se desila. Čuvaj bebača i puno ga voli. Tvoji blogeri su uz tebe. kunja
Draga moja Gordana,
PRAVDA mora doci! MORA!
Kad-tad, ali ce doci, budite sigurni.
Ne kaze se uzalud da je pravda SPORA, ali je ipak DOSTIZNA.
Cekacemo je, boriti se, ako treba i do sudnjeg dana i sigurna sam - DOCEKATI!
AMIN (neka tako bude). nevenkagaragic
Goco,
Mrzim da budem crna, ali takve su mi misli ovih dana. Voljela bih da mogu da kazem da pravda mora doci, voljela bih da mogu da te utjesim, i da budem eto makar toliko optimisticna da imam jos toliko snage i vjere u ovaj svijet i pravdu. Ne znam, stvarno ne znam da li ce doci pravda i sta bi bilo pravedno vise. Moje su nepravde male, minijaturne naspram tvoje..Da li ce ikada biti ispravljene, nepravde velike ili male? Ja se nadam da hoce, nadam se, nada zadnja umire. Sta nam drugo preostaje nego nadati se?Ustvari nazalost lako je vidjeti posljedice te druge opcije, obicno u ljudima sijede kose...onim sto su izgubili svaku nadu i samo je gorcina nepravdi ostala u njima...Lako je vidjeti, tesko prihvatiti. Nisam htjela uopste da ti pisem, gledala sam 100 puta bezuspjesno u rijeci gde Nevenke i Kunje, pokusavala da vjerujem i ja tako jako u pravdu. Jos uvijek mogu da se sijetim da sam nekad i ja tako vjerovala,nekad davno, i zao mi sto sam to cekajuci izgubila. Procitacu ih ja jos i 1000 puta ne bi li i sama sebe uvjerila.PRAVDA MORA DOCI! tvoja Adela
Želim napomenuti da prebacujem stare postove pošto blog na kojem sam pisala od 2008. godine prestaje sa radom i ne bih voljela da se to sve izgubi i zaboravi. Ja sigurno nikada zaboraviti neću...
Ovaj blog posvećujem mojoj jedinoj sestri koja je umrla u avgustu 2007, mjesec dana nakon poroda zbog greške anesteziologa Amile Cvijetić-Koldžo tzv. DOKTORKE SMRT- Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu.
Israga je trajala godinu dana, pa suđenje godinu dana nakon čega su prekvalifikovali krivično djelo (nesavjesno liječenje u teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi). Onda ponovo suđenje gdje je dotična osuđena na tri godine i šest mjeseci zatvora - presedan u BiH (01.02.2012.). Cijelo vrijeme doktorica radi kao da se ništa nije dogodilo. Vrhovni sud potvrdio je presudu Kantonalnog suda 16.06.2013. i smanjio kaznu na tri godine. I poslije toga ona još uvije radi sve do kraja jula 2014. http://www.cin.ba/doktorica-u-zatvoru-zbog-smrti-pacijentice/