Sanjala sam te sinoć...na trenutak...izgledala si tako "živo"...na trenutak...Onda sam se probudila i plakala...ponovo zaspala misleći na tebe, da mi opet dođeš u snove ali....nisi došla... Tako da mi ne preostaje ništa drugo nego da budna sanjam o tebi, to mi niko ne može oduzeti, da zamišljam kako bi sada izgledala...šta bi rekla...Često pokušavam složiti tvoju uništenu budućnost prema ženama sa djecom koje vidim u prolazu...zamišljam tebe sa Denisom i Enom...zamišljam nas...onda otvorim oči i sve se rasprsne...nestane...u trenutku...
Postoji i osjećaj koji zadržavajući dah odlazi bijel poput krede, jer oko njega se otvaraju ponori,pa je najbolje njegovu osobu ostaviti i zamrznuti.
Sve je zamrznuto, tako je hladno i tiho. Tako hladno da se sav osjećaj povlači. Tako tihoda se dah poput upitnika smrzava na usnama.
Ništa se više ne događa, "trenutak koji stiže" zamrznut je zauvijek. Kao sibirski lovci u ledu, kao mamuti u prošlom svijetu. Tako blizu, tako nedokučivo blizu... ( P.F. Thomese)
Tako blizu...
A tako daleko...daleko...
Kako jedna pesma kaze :
"Nikad vise, milo moje, nikad vise...
Nikad vise onog leta,
Nema zasto cvet da cveta..."
Draga Gordana, ostaju samo snovi.
Snove nam ne mogu ukrasti...
Niti zlocinci, niti njihovi zastitnici.
A pravda? Pravda je ipak dostizna, verujte! nevenkagaragic
Ja sam slucajno tu kod vas, ne zelim biti povrsna sa mojim rijecima ... samo cu napisati,, boli me dusa, a moja dusa to sam samo ja:(((
Zao mi je mladosti vase sestre,zao mi je dva malecka andzelka cije slikice sam tu upravo vidjela u jednom postu:( to boli jako.. vama samo zelim poslati samo njezni i ohrabrujuci zagrljaj.
Ustrajte u vasoj borbi da monstrumi koji su vam ukrali sestru svojim neogdovornim aktom i dobiju zasluzenu kaznu.
Nitko, bas nitko nece vratiti ucinjeno niti djeci majku, ti monstrumi su zasluzili kaznu najviseg stupnja u mojim ocima. tesuan...
Želim napomenuti da prebacujem stare postove pošto blog na kojem sam pisala od 2008. godine prestaje sa radom i ne bih voljela da se to sve izgubi i zaboravi. Ja sigurno nikada zaboraviti neću...
Ovaj blog posvećujem mojoj jedinoj sestri koja je umrla u avgustu 2007, mjesec dana nakon poroda zbog greške anesteziologa Amile Cvijetić-Koldžo tzv. DOKTORKE SMRT- Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu.
Israga je trajala godinu dana, pa suđenje godinu dana nakon čega su prekvalifikovali krivično djelo (nesavjesno liječenje u teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi). Onda ponovo suđenje gdje je dotična osuđena na tri godine i šest mjeseci zatvora - presedan u BiH (01.02.2012.). Cijelo vrijeme doktorica radi kao da se ništa nije dogodilo. Vrhovni sud potvrdio je presudu Kantonalnog suda 16.06.2013. i smanjio kaznu na tri godine. I poslije toga ona još uvije radi sve do kraja jula 2014. http://www.cin.ba/doktorica-u-zatvoru-zbog-smrti-pacijentice/