Još jedan tvoj rođendan bez tebe...još jedan beskrajno tužan dan... suze... bol... sjećanja...snovi... sve to tako puno boli da je često nepodnošljivo.
Iako me više ne zoveš, ne dolaziš... ni pogled na tvoj grob ni stezanje grla i tupa bol u želucu još uvijek nisu dovoljni impulsi da se shvati....
Čak ni predivne uspomene, ni sjećanje na zajedničke trenutke djetinjstva ni gledanje slika, ni svakodnevni odlasci na grob ne mogu ispuniti prazninu...
Uvijek sam ti slala rođendansku čestitku odmah iza ponoći, da budem prva...prošlo je 12 sati... davno...
Umjesto rođendanske poruke šaljem ti ovu pjesmu ...
Draga moja Gordana, tuzno, pretuzno...
Ne mogu Vas utesiti jer utehe nema, kao sto nema odgovarajuce kazne za ucinjeni zlocin, kao sto nema oprosta za zlocinca.
"Doktorka smrt" Amila Cvijetic-Koldzo je ziva, zdrava, slobodna...jos uvek, nazalost. Verovatno jos uvek i "leci"...u ovom nakaradnom drustvu.
"Kome cu sad milostu reci sto tebi sam govorila?
Koga cu na srce prigrliti, sestro mila?
Cijoj sreci sada cu se radovati?
Cijom cu se ponositi sad lepotom?
U ciju se ljubav odsad, sestro, kleti?
Ko ce u jadima mojim sada uza me biti?
Kome cu srce svoje, sesto, otvoriti?"(Desanka Maksimovic)
nevenkagaragic
citam i placem, placem pa ponovo citam....
po ko zna koji put pred ocima su mi slike, protesti za denisa, bezbroj slika koje sam na izlozbama slikala i pomno proucavala lica....samo jedno je svima zajednicko - tuga
bas kao i na ovom blogu, koemntarima, ljudima koji dodju da napisu ili samo procitaju
moje iskreno saucesce... Slovka